Morepress Journals - University of Zadar
Not a member yet
4369 research outputs found
Sort by
Izdanja glagoljskih misala u Vatikanu u 17. i 18. stoljeću
No full textPurpose. The aim of this paper is to explore the history and the historical circumstances surrounding the creation of three Glagolitic missals published in the Vatican during the 17th and 18th centuries, at the time of the post-Tridentine liturgical reform. It seeks to examine the circumstances preceding their publication and the process of publishing each missal.
Approach/Methodology. The research employs a multidimensional approach, situating the published missals and their authors in historical and biographical contexts. This enables a comprehensive synthetic understanding of the origin, evolution, and significance of the Glagolitic missals that are the focus of this study.
Findings. The study highlights the philological, liturgical, and aesthetic efforts invested in translating and publishing post-Tridentine liturgical texts. It further identifies the decline of the Croatian recension of the Church Slavonic language and indicates the political and ecumenical reasons for the Russification of the linguistic recension in these missals. Despite the hard work that was invested, the missals were not widely embraced by the Glagolitic clergy due to the influence of Russification, even though they were crucial for ecclesiastical, political and linguistic studies and stand as enduring examples of Croatian Glagolitic heritage.
Social implications. The Glagolitic missals analyzed in the paper represent important historical and cultural heritage, illustrating the efforts of the local clergy to preserve and simultaneously adapt their liturgical books to the universal norms of the Church despite political and social challenges. Additionally, they provide valuable insights into the evolution of church and language policies, which could be useful for further research on the evolution of linguistics and liturgical practices. The missals reflect a period in which the Croatian recension of the Church Slavonic language began to decline due to a shift to the Russian recension under ecumenical and political influences.
Originality/Value. The study focuses on a broader historical context that influenced the publication of the missals, which was not a subject of interest in previous research. It provides insight into church-political efforts and standardization processes within the Catholic Church through the prism of liturgical and language policies that had long-term consequences on cultural heritage. Furthermore, it offers a critical reflection on the tensions between local linguistic specifics and universal church standards, which remains relevant even in modern times.Cilj. Cilj je ovoga rada istražiti povijest i povijesne prilike nastanka triju misala izdanih u Vatikanu tijekom 17. i 18. stoljeća, u vrijeme posttridentske liturgijske obnove, pri čemu se nastoje propitati okolnosti koje su tome prethodile kao i sam proces izdavanja svakog pojedinog misala.
Pristup/metodologija. U istraživanju se koristi višedimenzionalni pristup te se izdanja misala i njihovi autori stavljaju u povijesni i biografski kontekst. Rezultat je toga sveobuhvatno sintetsko razumijevanje nastanka, evolucije i značaja glagoljskih misala koji su u fokusu ovoga rada.
Rezultati. Rad ističe filološki, liturgijski i estetski napor uložen u prevođenje i izdavanje posttridentskih liturgijskih tekstova. Identificira nadalje silazno razdoblje hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika te ukazuje na političke i ekumenske razloge za rusifikaciju jezične redakcije misala. Unatoč napornom radu koji je uložen, misali nisu bili značajno prihvaćeni među glagoljaškim svećenstvom zbog utjecaja rusifikacije, iako su bili ključni za crkveno-političke i jezične studije te čvrsto postavljeni kao primjer hrvatske glagoljske baštine.
Društveni značaj. Glagoljski misali istraživani u radu predstavljaju važno povijesno i kulturno nasljeđe koje ilustrira napore lokalnog svećenstva da očuva i istovremeno prilagodi svoje liturgijske knjige univerzalnim normama Crkve, unatoč političkim i društvenim izazovima. Omogućuje i bolje razumijevanje razvoja crkvene i jezične politike, što može biti korisno za daljnje istraživanje evolucije jezikoslovlja i liturgijske prakse. Misali reflektiraju razdoblje u kojem crkvenoslavenski jezik hrvatske redakcije počinje nestajati zbog prijelaza na rusku redakciju pod utjecajem ekumenskih i političkih razloga.
Originalnost/vrijednost. Rad stavlja u fokus širi povijesni kontekst koji je utjecao na izdanja misala, a koji u dosadašnjim istraživanjima nije bio predmet interesa. Daje uvid u crkveno-političke napore i standardizacijske procese unutar Katoličke Crkve kroz prizmu liturgijske i jezične politike koje su imale dugoročne posljedice na kulturno nasljeđe. Jednako tako donosi i kritičko promišljanje o napetostima između lokalnih jezičnih specifičnosti i univerzalnih crkvenih standarda, što je relevantno i u suvremenom dobu
O vremenu gradnje katedrale Sv. Stošije u Zadru
No full textIn scholarly literature, the prevailing hypothesis suggesting that the Cathedral of St Anastasia was built under Archbishop Lampridius (1141/54-1178) and enlarged under Archbishop Laurentius Periander (1245-1287) has persisted for nearly a century. While this perspective is reiterated in P. Vežić latest monograph, he now dismisses the damage inflicted by the Venetian-Crusader conquest of Zadar in 1202 as the primary motif for the Cathedral’s extension. This challenges not only the rationale behind the extension, but also prompts a re-evaluation of the overall construction timeline. This paper draws attention to overlooked details indicating that the analogous church of St Chrysogonus (consecrated in 1175) underwent further construction in the 13th century, and to the fact that the variety of sculptures in St Anastasia contradicts the hypothesis of simultaneous origins. Instead, the author proposes the hypothesis that the Cathedral was largely constructed during the time of Archbishop L. Periander and extended only after its consecration in 1285. Supporting this claim, the paper presents, for the first time in its entirety, the only historical source on this matter. It is the account of Daniele Farlati, which explicitly states that Archbishop Periander built the cathedral from the ground up. This point of view is reinforced by a comparative examination of historical and social circumstances in the second half of the 12th and the 13th century.U stručnoj literaturi gotovo puno stoljeće prevladava teza po kojoj je katedrala Sv. Stošije sagrađena za vrijeme nadbiskupa Lampridija (1141./1154. – 1178.), dok je njezin produžetak uslijedio u doba nadbiskupa Lovre Periandra (1245. – 1287.). Navedeni stavovi ponavljaju se i u najnovijoj monografiji P. Vežića, s time da on sada kao uzroke povećanja katedrale odbacuje oštećenja nastala tijekom mletačko-križarskog osvajanja Zadra 1202. godine. Time se ponovno otvara pitanje ne samo uzroka dogradnje već i vremena nastanka katedrale općenito. Upućujući na zanemarene detalje koji pokazuju kako je njoj slična crkva Sv. Krševana (posvećena 1175.), građena i tijekom 13. stoljeća, te da se raznolikost skulptura Sv. Stošije opire istovremenom nastanku, u tekstu se iznosi hipoteza kako je katedrala najvećim dijelom podignuta u doba nadbiskupa L. Periandra, a produžena tek nakon njezine posvete 1285. Tomu u prilog prvi se put u cjelovitom obliku iznosi jedini povijesni izvor, tekst Danielea Farlatija, u kojem se izričito tvrdi kako je upravo nadbiskup Periander iz temelja podignuo katedralu. To stajalište podupire i usporedan uvid u povijesne i društvene okolnosti druge polovice 12. i 13. stoljeća
Lik sv. Pelegrina na Ugljanskome poliptihu u Zadru
No full textThe Ugljan polyptych stands as a significant example of Gothic painting in Dalmatia, originating from the Franciscan monastery of St Jerome in the village of Ugljan on the island of the same name in the Zadar archipelago. The church was consecrated in 1447 and the polyptych likely also dates to the mid-15th century. It was painted in the prevalent style of the time known as international or court art. Attributed to the Zadar painter Ivan Petrov from Milan, the polyptych comprises twenty-nine paintings featuring saintly figures. One of them remains uncertain in its identification, with suggestions that it may represent St Peregrine. He is depicted as a pilgrim, mirroring a representation found on a processional cross from a church dedicated to him on the islet below the village of Savar on Dugi Otok in the Zadar archipelago. Notably, there exists a church dedicated to the same saint above the village of Kali on the island of Ugljan, not far from the town of Ugljan with the Franciscan monastery. This supports the assumption that the unidentified pilgrim on the polyptych indeed represents St Peregrine. Ugljanski poliptih važna je umjetnina gotičkoga slikarstva u Dalmaciji. Iz franjevačkoga je samostana Sv. Jeronima u selu Ugljanu na istoimenome otoku zadarskoga arhipelaga. Crkva u njemu posvećena je 1447. godine. Čini se da je i poliptih nastao oko sredine 15. stoljeća. Naslikan je u stilu tzv. internacionalne ili dvorske umjetnosti toga vremena. Pripisan je zadarskomu slikaru Ivanu Petrovu iz Milana. Na njemu je dvadeset i devet slika sa svetačkim likovima. Svetac na jednoj od njih nije sa sigurnošću prepoznat. Međutim, izneseno je i zapažanje da predstavlja sv. Pelegrina. Predočen je u liku hodočasnika. Poput takvih putnika prikazan je i na ophodnome križu iz njemu posvećene crkve na otočiću podno sela Savra na Dugom otoku u zadarskoj otočkoj skupini. U njoj je i druga, istomu svetcu posvećena crkva. Nalazi se ponad sela Kali na otoku Ugljanu, a nedaleko i od samoga mjesta Ugljana sa spomenutim samostanom. Stoga je moguće podržati pretpostavku da lik hodočasnika na poliptihu zaista označava sv. Pelegrina
Tommaso Temanza i Gaspare Negri: nepoznata korespondencija i najraniji crteži Eufrazijeve bazilike
No full textSeminario Patriarcale and Biblioteca del Museo Correr in Venice preserve correspondence between Tommaso Temanza, architect, civil and military engineer, and art chronicler, and Gaspare Negri, who first served as the bishop of Novigrad and then of Poreč. Correspondence contains hitherto unknown information and expands our knowledge about Temanza, Bishop Negri, their relationship, and their environment. In addition to the letters, Seminario Patriarcale di Venezia also preserves a list of illustrations with five drawings of the cathedral indicated and an exhaustive record of their elements for each of the sheets. The same collection preserves two of the indicated five drafts, which the author has identified as work of Temanza’s assistant Bernardo Silvestri based on a copy of the former’s letter. The collection also preserves a sketch made by Tommaso Temanza, which most likely served as a template for Silvestri’s drawing, now lost. The drawings by Silvestri and Temanza were made in 1753, which makes them the oldest known depictions of the Poreč cathedral.U venecijanskim institucijama Seminario Patriarcale i Biblioteca del Museo Correr čuva se prepiska između Tommasa Temanze, arhitekta, civilnog i vojnog inženjera te kroničara umjetnosti i Gasparea Negrija, najprije novigradskog, a zatim porečkog biskupa. Građa sadrži do sada nepoznate podatke i pomaže u produbljivanju postojećih znanja o Temanzi, biskupu Negriju, njihovu međusobnom odnosu i okolini u okviru koje djeluju. Osim pisama, u Seminario Patriarcale di Venezia čuva se i legenda na kojoj je naznačeno postojanje pet crteža katedrale te su za svaki od listova taksativno nabrojeni elementi što su na njima prikazani. U istom su fondu pronađena dva od navedenih pet nacrta, za koje se na temelju kopije Temanzina pisma doznaje da su djelo njegova pomoćnika Bernarda Silvestrija. Također, istoj građi pripada skica što ju je napravio Tommaso Temanza i koja je najvjerojatnije služila kao pripremno djelo za danas izgubljeni Silvestrijev nacrt. Crteži Silvestrija i Temanze nastali su 1753. godine te je riječ o najstarijim dosad poznatim prikazima porečke stolnice
Razumijevanje ekološke transparentnosti: Primjer tvrtki iz Saudijske Arabije
No full textThis study explores the determinants of corporate environmental disclosure (CED) practices among listed companies in Saudi Arabia through an integrated agency theory and legitimacy theory lens. Drawing from a sample of 87 non-financial firms over 2015-2019, the analysis examines how corporate governance attributes like board size, board independence, and audit committee independence, as well as firm-specific characteristics including size, leverage, and international diversification influence the extent of environmental disclosure. The findings reveal positive associations between CED levels and factors such as larger firm size, greater international presence, and operations in environmentally-sensitive industries. Conversely, increased leverage and surprisingly, larger board sizes exhibited negative relationships with disclosure extent. Board independence and audit committee independence showed no significant impact. To the best of the authors\u27 knowledge, this represents the first investigation within the Saudi context examining the effects of audit committee independence and internationalization on CED. With a comprehensive set of explanatory variables and 435 firm-year observations, a larger-scale analysis is enabled compared to prior Saudi studies. By adopting the Global Reporting Initiative (GRI) environmental disclosure index, the study enhances comparability and precision in tracking CED trends over time. However, the study is limited by its reliance on annual report disclosures alone and the cross-sectional nature of the data. Future research could explore CED determinants through different theoretical lenses, such as stakeholder theory, institutional theory, and signaling theory, assess disclosure quality dimensions, and employ longitudinal panel analyses to provide further insights. The findings nonetheless underscore the need for stricter corporate governance regulations clarifying director independence criteria and sustainability reporting standards in Saudi Arabia to enhance transparency and environmental stewardship.Ovo istraživanje analizira prakse korporativne javne objave podataka o okolišu (CED) među izlistanim tvrtkama u Saudijskoj Arabiji kroz prizmu integrirane teorije agenta i teorije legitimnosti. Analiza ispituje kako elementi korporativnog upravljanja kao što su veličina odbora, neovisnost odbora i neovisnost revizorskog odbora, kao i karakteristike specifične za tvrtku, uključujući veličinu, financijsku polugu i međunarodnu diverzifikaciju utječu na opseg javne objave podataka o okolišu na uzorku od 87 nefinancijskih tvrtki tijekom 2015. – 2019. Rezultati otkrivaju pozitivnu vezu između razine CED-a i čimbenika kao što su veća veličina poduzeća, veća međunarodna prisutnost i poslovanje u industrijama osjetljivim na okoliš. Nasuprot tome, viša razina financijske poluge i, iznenađujuće, veća veličina odbora, pokazuju negativan odnos s razmjerom objave. Neovisnost uprave i neovisnost revizorskog odbora nisu pokazale značajan utjecaj. Koliko je autorima poznato, ovo predstavlja prvo istraživanje u na uzorku saudijskih kompanija koje analizira učinke neovisnosti revizorskog odbora i internacionalizacije na CED. Sa sveobuhvatnim skupom objašnjavajućih varijabli i 435 opservacija na razini kompanija-godina, omogućena je analiza većeg opsega u usporedbi s prethodnim saudijskim istraživanjima. Primjenom indeksa objavljivanja informacija o okolišu Globalne inicijative za izvješćivanje (GRI), istraživanje pospješuje usporedivost i preciznost u praćenju CED trendova tijekom vremena. Istraživanje je ograničeno oslanjanjem samo na javnu objavu kroz godišnjea izvješća i prirodom presječnih podataka. Buduća bi istraživanja mogla istražiti determinante CED-a kroz različite teorijske presjeke, kao što su teorija dionika, institucionalna teorija i teorija signalizacije, te procijeniti dimenzije kvalitete objave upotrebom longitudinalnog panel istraživanja za preciznije uvide. Rezultati naglašavaju potrebu za strožim propisima o korporativnom upravljanju koji pojašnjavaju kriterije neovisnosti direktora i standarde izvješćivanja o održivosti u Saudijskoj Arabiji kako bi se poboljšala transparentnost i upravljanje okolišem
Sadržajni marketing: Razlike po spolu i dobi kod generacije Z
No full text
There is a growing number of users who expect personalised information and experiences that meet their personal needs and preferences. Therefore, companies emphasise that creating valuable content through digital channels is a vital element for the success and reputation of companies which also creates greater value for their users. The objective of this research is to determine the differences between the age and gender of Generation Z in relation to attitudes towards content posted on Instagram. The sample contained of 311 Generation Z social media users who were surveyed between April and June 2024. Non-parametric statistical methods such as the Mann Whitney U-test and the Kruskal-Wallis H-test were used in this study. The results show that there are statistical differences between age and attitude towards Instagram content. The research results show that there are partial differences between gender and users\u27 activities on Instagram, but not in their intention to follow content in the future. There are also statistical differences between time spent on Instagram and attitude towards Instagram content. The results of this study contribute to the theoretical background of the literature on social media content marketing and also provide an empirical contribution for companies creating customized social media content, especially on Instagram, for Generation Z.Broj korisnika koji očekuju personalizirane informacije i iskustva koja zadovoljavaju njihove osobne potrebe i preferencije raste. Stoga tvrtke naglašavaju da je stvaranje vrijednog sadržaja putem digitalnih kanala ključan element za uspjeh i reputaciju tvrtki, a ujedno stvara veću vrijednost za njihove korisnike. Cilj ovog istraživanja je utvrditi razlike u dobi i spolu generacije Z u odnosu na stavove prema sadržaju objavljenom na Instagramu. Istraživački uzorak sastoji se od 311 korisnika društvenih mreža iz generacije Z koji su anketirani između travnja i lipnja 2024. godine. U ovom istraživanju korištene su neparametarske statističke metode poput Mann-Whitney U-testa i Kruskal-Wallis H-testa. Rezultati pokazuju da postoje statističke razlike u dobi i stavovima prema sadržaju na Instagramu. Rezultati istraživanja pokazuju da postoje parcijalne razlike prema spolu i aktivnostima korisnika na Instagramu, ali ne i u njihovoj namjeri praćenja sadržaja u budućnosti. Također, postoje statističke razlike u vremenu provedenom na Instagramu i stavovima prema sadržaju na Instagramu. Rezultati ovog istraživanja doprinose teorijskoj podlozi literature o sadržajnom marketingu na društvenim mrežama i pružaju empirijski doprinos za tvrtke koje stvaraju prilagođeni sadržaj na društvenim mrežama, posebno na Instagramu, namijenjen generaciji Z
Čitanje autentičnih pripovijesti u poglavljima (chapter books) u nastavi Engleskoga kao stranoga jezika – eksplorativno istraživanje
No full textThe paper explores chapter books, explaining their nature and providing information on their usefulness and possible uses in the context of teaching English as a foreign language. It outlines their properties, layout and subject matter. The goal of the exploratory study was to investigate whether young Croatian pupils could read English chapter books written for native speakers and whether illustrations helped them to comprehend the narrative. Furthermore, it aimed to examine pupils’ response to the format of chapter books. The study about the suitability of chapter books was conducted among pupils in the third, fourth and fifth grade in two Croatian schools, and its results show that young learners of English as a foreign language can grasp the essence of a story and can reflect on what they read, identify points of difficulty and the strategies applied. The findings suggest that carefully chosen chapter books can be valuable authentic materials in aiding language acquisition, fostering discussions, and engaging higher-order thinking skills in young EFL learners in Croatia.Rad analizira književni oblik pripovijesti u poglavljima (engl. chapter books), istražujući njihovu suštinu i pružajući informacije o njihovoj korisnosti i mogućnostima primjene u nastavi engleskog jezika kao stranog jezika. Detaljno se opisuju karakteristike, struktura i tematika ovih knjiga. Cilj eksplorativne studije bio je ispitati mogu li učenici u dobi od 9 do 11 godina, čiji je materinski jezik hrvatski, samostalno čitati ovaj format knjige napisan za istu dobnu skupinu izvornih govornika te utvrditi može li ilustracija olakšati razumijevanje priče. Također se istraživala recepcija ovoga formata knjige. Rezultati provedenog istraživanja na malom uzorku učenika trećeg, četvrtog i petog razreda u dvije hrvatske škole ukazuju na to da učenici mogu samostalno pročitati priču i razumjeti srž priče. Također mogu analizirati vlastiti pristup čitanju, prepoznati izazove te primjenjivati strategije čitanja. Rezultati sugeriraju da pažljivo odabrane knjige ovog formata mogu biti vrijedan autentičan materijal za poticanje jezičnog razvoja, poticanje rasprava i poticanje razvoja kritičkog razmišljanja kod učenika spomenute dobi
Roditeljsko ponašanje majki i procjena agresivnog ponašanja djece obzirom na neke sociodemografske značajke
No full textAlthough a lot of research is aimed at the effects of parental behavior on a child’s development, very few studies have examined single motherhood with regard to its sociodemographic features in terms of marital status. The aim of the study was to examine mothers’ self-assessment of parental behavior and their assessment of children’s aggressive behavior with regard to some sociodemographic features (mothers’ age, marital status, number of children, years of marriage). 531 mothers between the ages 21 and 50 participated in the study. Data were collected with the Perception of parental behavior scale (Macuka, 2004) and the Aggression scale for children and adolescents (Vulić-Prtorić, 2008). The results indicate that there is no difference in mothers’ self-assessment of parental behavior on acceptance, rejection and control dimensions with regard to their marital status (partner relationships; single motherhood). It has been shown that mothers in a partner relationship with more children report a higher level of rejection and control, and those who have been married longer report greater defiance and confrontation of the child. In the sample of single mothers, it was shown that those with a greater number of children report greater rejection, and single mothers who have more children also place their children higher on the Defiance and Confrontation and theVictim and Bully subscales, whereas the higher age of mothers is associated with less acceptance. The research findings demonstrate the importance of raising awareness of parents and educators about the role of family dynamics and structure in the development of children’s inappropriate behaviors, as well as strengthening the competencies of educational professionals in recognizing such behaviors.Unatoč tome što se mnoga istraživanja usmjeravaju na problematiku utjecaja roditelja na djetetov razvoj, manji broj istraživanja se usmjerava isključivo na majke uzimajući u obzir neke njihove sociodemografske značajke. Cilj istraživanja bio je ispitati samoprocjenu roditeljskog ponašanja majki i majčinu procjenu agresivnog ponašanja djece s obzirom na neke sociodemografske značajke majki (dob majki, bračni status, broj djece, bračni staž). U istraživanju je sudjelovala 531 majka u rasponu dobi od 21 do 50 godina. Primijenile su se Skala percepcije roditeljskog ponašanja (Macuka, 2004) i Skala agresivnosti za djecu i adolescente (Vulić-Prtorić, 2008) čije su čestice preformulirane u smjeru majčine procjene roditeljskog ponašanja i agresivnog ponašanja djece. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da nema razlike u majčinoj samoprocjeni roditeljskog ponašanja na dimenzijama prihvaćanja, odbacivanja i kontrole obzirom na njihov bračni status (partnerski odnos/samohrano majčinstvo). Što se sociodemografskih značajki tiče, pokazalo se da majke u partnerskom odnosu s većim brojem djece izvještavaju o višoj razini odbacivanja i kontrole, a one koje su duže u braku izvještavaju o djetetovom većem prkošenju i suprostavljanju. Na uzorku samohranih majki se pokazalo da majke s većim brojem djece izjavljuju o većoj razini odbacivanja djece, a majke koje imaju više djece, ujedno postižu veće rezultate na subskalama Prkošenje i suprostavljanje, Ophođenje, Žrtva i Nasilnik, a veća dob samohranih majki povezana je s manjim prihvaćanjem djece. Nalazi istraživanja ukazuju na važnost podizanja svijesti roditelja, odgojitelja i nastavnika o ulozi obiteljske dinamike u pojavi neprihvatljivih oblika ponašanja kod djece, kao i na jačanje kompetencija odgojno-obrazovnih djelatnika u prepoznavanju takvih ponašanja kod djece