Morepress Journals - University of Zadar
Not a member yet
4369 research outputs found
Sort by
Narativni hagiografski izvor starohrvatskoga prikazanja Muka svete Margarite
No full textThe article contributes to the debate on the primary narrative hagiographic source of the Old Croatian octosyllabic saint play Muka svete Margarite [‘The Passion of Saint Margaret’], which is preserved in the Florentine Miscellany and the Šibenik Manuscript from the 16th century, as well as in the Zadar Manuscript from the first half of the 17th century. It argues that the play’s source was likely a Latin version of the widespread prose legend of Saint Margaret, pseudoepigraphically attributed to Theotimus. This Latin origin was previously postulated by Carlo Verdiani, although he eventually failed to substantiate his hypothesis convincingly. The present article verifies the plausibility of Verdiani’s view. Also, it challenges a competing interpretation by Eduard Hercigonja that Muka svete Margarite draws on the Croatian Glagolitic hagiographic tradition. The article demonstrates that the Old Croatian play contains numerous motifs common to Latin versions of the Pseudo-Theotimus legend that are not attested in the Croatian Glagolitic translation. Furthermore, while Hercigonja claims that Muka svete Margarite shares specific motifs exclusively with the Croatian Glagolitic legends, the article shows that those same motifs also appear in the Latin hagiographic tradition. The demonstrated affinity between Muka svete Margarite and the Latin prose legend also sheds new light on the degree of proximity between the play’s versions and their hypothetical urtext.Članak je doprinos raspravi o narativnome hagiografskome predlošku starohrvatskoga osmeračkog prikazanja Muka svete Margarite, koje se sačuvalo u Firentinskome zborniku i Šibenskome rukopisu iz 16. stoljeća te u Zadarskome rukopisu iz prve polovice 17. stoljeća. Autor iznosi tezu da je predložak prikazanja vjerojatno bila neka latinska inačica raširene prozne legende o svetoj Margareti koja se pseudoepigrafski pripisuje Teotimu. Na takvo je podrijetlo teksta već ukazivao Carlo Verdiani, iako svoju hipotezu naposljetku nije uspio uvjerljivo potkrijepiti. Ovaj rad iznova razmatra utemeljenost Verdianijeve teze i potvrđuje njezinu vjerojatnost. Istovremeno osporava različitu hipotezu Eduarda Hercigonje, koji je smatrao da Muka svete Margarite počiva na hrvatskoglagoljskoj hagiografskoj tradiciji. Provedena analiza pokazuje da starohrvatsko prikazanje sadrži brojne motive koji su prisutni u latinskim inačicama Pseudo- Teotimove legende, a nisu potvrđeni u njezinu hrvatskoglagoljskome prijevodu. Nadalje, iako Hercigonja tvrdi da prikazanje dijeli određene motive isključivo s glagoljskom legendom, članak pokazuje da se ti motivi također javljaju i u latinskoj hagiografskoj tradiciji. Povezanost Muke svete Margarite s latinskom proznom legendom omogućuje i nove spoznaje o stupnju bliskosti pojedinih zapisa prikazanja s njegovim pratekstom
Poetics and Philosophy of Creation in the Works of Stefan Mitrov Ljubiša
No full textVišeznačno književno djelo Stefana Mitrova Ljubiše svojom složenom strukturom, univerzalnošću tema, kompleksnošću forme, semantičkom slojevitošću jezika i danas pokreće esencijalna pitanja čovjeka i svijeta te navodi na raznovrsna tumačenja. To je zapravo jedan od razloga stalne Ljubišine aktualnosti u prošlim, sadašnjim, ali i budućim vremenima. U radu ispitujemo, s jedne strane, Ljubišino promišljanje o umjetnosti i filozofiji stvaranja, a s druge, u skladu s principima fenomenološke estetike, interpretirat ćemo književni tekst kao kompleksnu tvorevinu u čijim su slojevima ukorijenjena najdublja pitanja o smislu ljudskog postojanja. Ljubiša književnim jezikom nastoji odgovoriti na temeljna antropološka pitanja, čime njegova književna djela postaju velika priča o čovjeku. Za pedeset šest godina života i rada Ljubiša je ostavio značajno djelo, a njegov književni razvitak sve do 70-ih godina XIX. stoljeća pratio je niz oscilacija i u intenzitetu i u kvaliteti književnoga djela, koje su nastale kao posljedica njegova sazrijevanja kao pisca koji je dugo tražio pravi izraz i tematiku za svoj stvaralačko-eruptivni temperament. Otvarajući nove puteve književnog razvoja, Stefan Mitrov Ljubiša pisac je autentične stvaralačke samosvijesti, koji istinski vjeruje u misiju književne umjetnosti kao depoa nacionalne energije. Narodnošću karaktera jezika kojim je pisano, kao i poetičnošću, njegovo djelo snažno je dokazalo životvornost i životnost književnojezičnog izraza. U Ljubišinoj jezičnoj radionici ne kriju se samo neke od važnih odgonetki filozofije egzistencije i filozofije jezika već i odgonetke filozofije stvaranja. U skladu sa zahtjevima etike, estetike i poetike, kao i temeljnim idejama epohe u kojoj je stvarao, Ljubiša se zalagao da se uzročnoposljedično prožmu opće i individualno, prošlost i sadašnjost, tekstovni i vantekstualni sadržaj književnog djela.The multifaceted literary work of Stefan Mitrov Ljubiša, with its complex structure, universality of themes, intricacy of form, and semantic depth of language, continues to raise essential questions about humanity and the world, inviting diverse interpretations. This is precisely one of the reasons for Ljubiša’s enduring relevance in the past, present, and also the future. In this paper, we examine, on the one hand, Ljubiša’s reflections on art and the philosophy of creation, and, on the other, by the principles of phenomenological aesthetics, we interpret the literary text as a complex creation wherein the most profound questions about the meaning of human existence are rooted in its layers. Ljubiša seeks to address fundamental anthropological questions through literary language, turning his works into a grand narrative about humanity. Over the course of his fifty-six-year life and career, Ljubiša left behind a significant body of work, and his literary development right up until the 1870s followed a series of fluctuations, in both the intensity and quality of his literary output, which arose as a consequence of his maturing as a writer who had long sought the right mode of expression and subject matter for his creative and eruptive temperament. By paving the way for new directions in literary development, Stefan Mitrov Ljubiša emerges as a writer of distinct artistic self-awareness, who truly believes in the mission of literary art as a repository of national energy. Through the vernacular character of the language in which he wrote, as well as its poetic nature, his work powerfully demonstrated the vitality and dynamism of expression of his literary language. Ljubiša’s language workshop conceals not only some important insights into philosophical existence, but also insights into the philosophy of creation. In line with the demands of ethics, aesthetics, and poetics, as well as of the fundamental ideas of the epoch in which he wrote, Ljubiša advocated for the fact that the general and the individual, the past and the present, the textual and the extratextual content of a literary work are interwoven by cause and effect
Tragovi maslinarstva u prapovijesti istočnog Jadrana
No full textThe paper presents examples of prehistoric olive fruit remains on the eastern Adriatic coast, from the Neolithic to the Iron Age. Physical remains of olive stones were unearthed at four prehistoric sites, three of which are now below sea level. The earliest known occurrence of olives is recorded in the Neolithic, while the beginning of olive cultivation on our coast has been proved to date to around 1400 BC, at the Turanj – Ričul site.U radu se objavljuju primjeri ostataka ploda maslina iz prapovijesnog vremena na istočnoj obali Jadrana, počevši od neolitika pa sve do željeznog doba. Fizički ostatci koštica masline pronađeni su na četirima prapovijesnim lokalitetima, od kojih se tri danas nalaze ispod morske razine. Najranija poznata pojava masline zabilježena je u neolitiku, dok je početak kultivacije masline na našoj obali dokazan u vrijeme oko 1400 godina prije Krista na nalazištu Turanj – Ričul
Outside of the Original Context: Ceramic Finds from the Graveyard next to the Church of the Assumption of the Blessed Virgin Mary in Gora
No full textKeramički materijal uobičajena je i često najzastupljenija vrsta nalaza na arheološkim nalazištima te su od mlađega kamenog doba brojni nalazi ulomaka lončarije tipičan rezultat arheoloških iskopavanja. Ipak, od srednjeg vijeka lončarija postaje izniman nalaz na grobljima oko crkava, a zbog često intenzivnog ukopavanja pokojnika obično je lišena izvornih konteksta. Unatoč tomu, moguće je pretpostaviti da kontinuirano ukopavanje neće nužno rezultirati premještanjem materijala na veće udaljenosti te da koncentracija ulomaka keramike na određenom prostoru može biti naznaka područja, intenziteta i vrste aktivnosti tijekom određenog razdoblja. Time njezina pojava, specifične tehnološke, tipološke i kronološke značajke te učestalost i distribucija mogu proširiti uvid u načine korištenja istraživanog prostora. Iz tog je razloga ovaj rad posvećen razmatranju informativnog potencijala keramičkih nalaza nađenih većinom izvan izvornih konteksta, najčešće u zapunama brojnih grobova ukopanih oko crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u mjestu Gori, smještenom oko osam kilometara jugozapadno od Petrinje. Na temelju analize značajki tehnike izrade te očuvanih tipoloških karakteristika, prikupljeni keramički materijal tipološko-kronološki je determiniran. U skladu s definiranim vremenskim opredjeljenjem, u GIS okruženju provedena je analiza obrazaca njegove pojave, učestalosti i distribucije na nalazištu. Time je otvorena mogućnost izvođenja određenih pretpostavki i donošenja pojedinih zaključaka o obrascima korištenja ovog prostora tijekom različitih vremenskih perioda.Ceramic material is a common – and often the most frequent – find type at archaeological sites. Numerous potsherds are a typical result of archaeological excavations at sites dating from the Neolithic period onwards. However, at sites dating from the Middle Ages, pottery can become an exceptional find at church graveyards; due to often intensive historical burial activities it is generally deprived of its original contexts. Nevertheless, it may be assumed that continuous interments will not necessarily result in a displacement of the material over greater distances and it follows that the concentration of potsherds in a specific location may yet be an indication of the area, intensity and type of activity over a certain period. Hence, their presence, specific technological, typological and chronological features, frequency and distribution can expand our insight into the ways in which a researched location was used. Accordingly, this paper is dedicated to considering the informative potential of pottery finds recovered around the Church of the Assumption of the Blessed Virgin Mary in the village of Gora, located approximately eight kilometres southwest of Petrinja, mainly not in their original contexts and mostly found in the backfills of the numerous graves excavated there. The collected ceramic material has been typologically-chronologically determined based on an analysis of production-technology characteristics and preserved typological features. In accordance with the defined chronological attribution, an analysis of patterns of its occurrence, frequency and distribution at the site was carried out in a GIS environment. This opened the possibility of making specific assumptions and conclusions about patterns of use of the location over different periods
Language as Antisentimental Procedure: The Essay In a Room and a Half by Iosif Brodsky
No full textJedan od najvažnijih predstavnika ekstrateritorijalne književnosti (termin G. Steinera) i književne bilingvalnosti 20. stoljeća bio je nedvojbeno rusko-američki književnik Iosif Brodskij (Joseph Brodsky), čije stvaralaštvo nastaje na dva jezika – ruskom i engleskom. Budući da je za života Brodskoga u Rusiji engleski jezik bio jezik „duhovnoga egzila” (kako ističe S. Bojm u knjizi Obščie mesta. Mifologija povsednevnoj žizni, 2002), ova studija nastoji istražiti ne samo okotekstualne nego i unutartekstualne promjene koje nastaju u engleskoj esejistici Brodskoga. Cilj ovoga rada jest istražiti konkretne posljedice takva jezična zaokreta, odnosno piščeve odluke da autobiografsku prozu – esej Soba i pol (In a Room and a Half, 1986) – napiše na engleskom jeziku. Jedan od zaključaka do kojeg dolazi istraživanje jest da je izbor engleskoga jezika u Brodskoga upravo antisentimentalni jezični obračun s bivšom domovinom koji je rezultirao formalističkim očuđenjem, odnosno deautomatizacijom sjećanja na roditelje kao na žrtve totalitarističkoga režima.One of the most important representatives of the extraterritorial literature (G. Steiner’s term) and literary bilingualism of the 20th century was undoubtedly Russian-American writer Iosif Brodsky, whose work is written in two languages – Russian and English. During Brodsky’s lifetime in Russia, the English language was the language of “spiritual exile” (as pointed out by S. Boym in the book Obščie mesta. Mifologija povsednevnoj žizni, 2002). This study seeks to investigate not only the contextual factors, but also the textual changes that occur in the English essays written by Brodsky. The aim of this paper is to investigate the textual consequences of such a linguistic turn, that is, the writer’s decision to write his autobiographical prose – the essay In a Room and a Half (1986) – in English. One of the conclusions reached by the research is that Brodsky’s choice of English is an anti-sentimental linguistic confrontation with the former homeland that resulted in formalistic astonishment, that is, deautomatization of the memory of his parents as victims of the totalitarian regime
Genitive Plural as a Lexicographic Problem: the Example of Croatian Nouns of the e-Declension Ending in a Consonant Cluster
No full textU radu se opisuje navođenje oblika genitiva množine imenica ženskog roda e-sklonidbe kojima osnova završava suglasničkim skupom u četirima jednojezičnim rječnicima suvremenog hrvatskog jezika. Te imenice u suvremenom standardnom jeziku pokazuju preobilje, odnosno mogu imati više nastavaka. To su nastavci -ā, -ī (crkvā, crkvī) te -ā-ā, odnosno nastavak -ā koji prati dugo umetnuto ā (crkāvā). Na temelju analize tristotinjak najčešćih imenica prikazujemo sličnosti i razlike unutar rječnika i među rječnicima u potvrđenosti i prikazu višestrukih oblika. Istraživanje je pokazalo da su rječnici slični u tome što relativno sustavno navode višestruke oblike. Iz analize je također jasno da rječnici višestruke oblike navode na način koji je u skladu s postojećim opisima i normativnim preporukama. To se odnosi na izbor kombinacija (gotovo nikad ne navode nastavak -ī kao jedinu mogućnost), ali i na izbor poretka oblika (nikad ne navode nastavak -ī kao prvu mogućnost). Također se pokazalo da sustavno navode oblike na -ī za veliku većinu imenica te da u rječnicima postoji stabilna jezgra imenica koje rabe nastavak -ā-ā. Rječnici se razlikuju u nekim pojedinostima, primjerice u navođenju trostrukih oblika, pri čemu neki rječnici sustavno navode trostruke oblike (crkāvā, crkvā, crkvī), a drugi samo prvi i treći oblik (crkāvā, crkvī) izbjegavajući pritom srednji oblik (crkvā). Najveća raspršenost u rječničkom opisu karakterizira nastavak -ā bez umetanja, što je vrlo vjerojatno posljedica njegova sve manjeg udjela u stvarnoj uporabi u ovom tipu imenica. U radu se daje i kratki osvrt na usklađenost rječničkog opisa i potvrda oblika iz korpusa Riznica i hrWaC (potkorpus forum.hr). Usporedba s korpusnim podatcima pokazala je da su višestruki oblici uporabno manje zastupljeni nego u rječničkim potvrdama te da nastavak -ī izrazito dominira kod većine imenica. Korpusni podatci isto tako pokazuju da je jezgra imenica s nastavkom -ā-ā ponešto reducirana u usporedbi s rječničkim opisom, ali i dalje stabilna.The paper analyses dictionary descriptions of the genitive plural forms of feminine nouns of the e-declension with a stem-final consonant cluster. The analysis is based on four monolingual dictionaries of the contemporary Croatian language. In genitive plural, these nouns are overabundant and may have the formatives -ā, -ī (crkvā, crkvī ‘church’), or the formative -ā with the epenthetic ā inserted into the stem final consonant cluster (crkāvā). Based on an analysis of approximately 300 most common nouns of this type, we have shown similarities and differences within and between dictionaries in the ways the overabundant forms are attested and presented. The analysis has also shown that the dictionaries are similar in that they list variant forms relatively systematically and in a manner that is in line with the grammatical rules of standard language. This concerns both the choice of combinations of endings (the ending -ī is never given as the only ending), as well as the order of variant forms (the ending -ī is never listed as the first one). It has also been shown that the dictionaries systematically list forms in -ī for most nouns and that in the dictionaries there exists a stable core of nouns that use the formative -ā-ā. Dictionaries, however, differ in some details. This concerns, for example, the triple forms, with some dictionaries systematically citing such forms (crkāvā, crkvā, crkvī), whereas others only list the first and third forms (crkāvā, crkvī) while avoiding the second one (crkvā). The greatest dispersion in presentation is found with the ending -ā without epenthesis, which is most likely a consequence of its decreasing share in actual use with this subtype of feminine nouns. The paper also provides a comparison with the corpus data from the Riznica and hrWaC corpora (subcorpus forum.hr). This has shown that multiple forms are less commonly attested there than in the dictionaries, with the presence of the ending -ī being even more pronounced in corpora, while the core of nouns with the formative -ā-ā is somewhat reduced, but still stable
Mollusc-Shell Decorative items from the Osijek – Hermanov vinograd Site
No full textLjušture mekušaca među najranijim su sirovinama kojim se ljudska vrsta koristila za izradu ukrasa. Privlačile su pripadnike roda Homo još od srednjeg paleolitika svojim bojama, oblicima, teksturom površine, kao i podrijetlom (s obale mora, s velike udaljenosti i sl.). Tijekom neolitika i eneolitika školjke se nastavljaju upotrebljavati za izradu različitih predmeta, prije svega za dekorativne svrhe, a osobito su marinske školjke Spondylus i Glycymeris bile široko rasprostranjene u većem dijelu Europe. Njihova distribucija pokazuje živu mrežu trgovine i razmjene koja je postojala među prapovijesnim zajednicama, ali i oslikavala simboličke vrijednosti. Rasprostranjenost nakita od ljuštura mekušaca, njegovi oblici, način korištenja, simboličko značenje, stalno se dopunjuju novim nalazima i novim podatcima, i na taj način doprinose boljem razumijevanju fenomena nakita od ovih sirovina. U ovom radu bit će predstavljeni ukrasni predmeti od školjki otkriveni tijekom arheoloških istraživanja na lokalitetu Hermanov vinograd u Osijeku, iz cjelina koje pripadaju sopotskoj kulturi.Mollusc shells are among the earliest raw materials used by humans for production of ornaments. They attracted the members of the Homo genus since the Middle Palaeolithic with their colours, shapes, surface texture, as well as their origin (from sea shores, from large distances, etc.). During the Neolithic and Eneolithic period, shells continued to be used for production of diverse objects, especially decorative, and marine shells Spondylus and Glycymeris were particularly widespread in most of Europe. Their distribution shows a vivid trade and exchange network that existed among the prehistoric communities, but also reflects symbolic values. The distribution of the mollusc shell jewellery, their shapes, modes of use, symbolic values, are constantly being enlarged by new findings and new data, thus contributing to a better understanding of the mollusc shell ornament phenomenon. In this paper, decorative objects made from shells will be presented that were discovered during the archaeological research activities at the site of Hermanov Vinograd in Osijek, from contexts attributed to the Sopot culture
The spatial distribution and internal organisation of Sopot-culture settlements in the Vinkovci area
No full textNa temelju prikupljenih podataka u posljednjih tridesetak godina daje se topografska slika jednog geografskog područja (vinkovačkog kraja) tijekom trajanja sopotske kulture. Nalazišta/naselja su topografski sagledana s ciljem dobivanja obrasca korištenja prostora u krajoliku u navedenom razdoblju te određivanja i opisivanja njihove veličine, arhitekture i organizacije prostora. Rezultati arheoloških istraživanja pokazuju složenu mrežu gusto naseljenih mjesta, te je ovaj prostor iznimno važan za poznavanje infrastrukturne i materijalne ostavštine sopotske kulture tijekom njezina trajanja od kraja 6. i tijekom 5. tisućljeća pr. Kr.Based on data collected over the past three decades, the paper presents a topographic picture of the geographical area of Vinkovci during the course of the Sopot culture. With the aim of obtaining land-use patterns in the landscape for this period, sites/ settlements have been topographically analysed to determine and describe their size, architecture and spatial organisation. The results of archaeological excavations reveal a complex network of densely populated places. The area is extremely important for an understanding of the infrastructural and material heritage of the Sopot culture over the course of its duration from the late 6th and during the 5th millennia BC
Posljedice deaktivacije fiskalnih pravila Europske unije i njihove ponovne uspostave
No full textThis article examines the deactivation and the subsequent reinstatement of the European Union fiscal rules in response to the COVID-19 pandemic and its aftermath. It aimsto evaluate the macroeconomic and fiscal consequences of suspended fiscal rules and their role in addressing unprecedented economic challenges. A review-based methodology is employed, utilizing secondary data from authoritative sources, including the European Commission and Eurostat. The findings reveal that suspending fiscal rules enabled EU Member states to implement expansive fiscal measures, mitigating the pandemics economic impact but significantly inreasing public debt levels.Despite these interventions, disparities in fiscal responses and outcomes among Member States persist. We also highlight the challenges of reinstating fiscal rules amidst high debt levels and evolving economic conditions, emhasizing the need for flexibility and tailored approaches. Limitations include reliance on the aggreagate data and a lack of primary empirical evidence. Future research should focus on the long-term implications of reinstated fiscal rules on economic recovery, public investment and EUs green and digital transitions. Recommendations include improving fiscal governance frameworks to balance sustainability with flexiblity and enhancing compliance mechanisms for Member States.Članak analizira deaktivaciju i naknadnu ponovnu uspostavu fiskalnih pravila Europske unije kao odgovor na pandemiju COVID-19 i njezine posljedice. Procjenjuju se makroekonomske i fiskalne posljedice suspenzije fiskalnih pravila te njihova uloga u suočavanju s bezpresedanskim ekonomskim izazovima. Korištena je metodologija temeljena na pregledu literature, uz korištenje sekundarnih podataka iz relevantnih izvora poput Europske komisije i Eurostata. Studija također uključuje procjenu održivosti slovenskog javnog duga temeljenu na Monte Carlo simulacijama. Rezultati pokazuju da je suspenzija fiskalnih pravila omogućila državama članicama EU-a provedbu ekspanzivnih fiskalnih mjera koje su ublažile gospodarski udar pandemije, ali su istovremeno dovele do znatnog povećanja razine javnog duga. Unatoč tim intervencijama, i dalje postoje razlike u fiskalnim odgovorima i ishodima među državama članicama. Također se ističu izazovi ponovne uspostave fiskalnih pravila u uvjetima visokog javnog duga i promjenjivih gospodarskih okolnosti, uz naglasak na potrebu za fleksibilnošću i prilagođenim pristupima. Rezultati sugeriraju da se slovenski dug očekuje kao održiv, no vanjski šokovi, troškovi starenja stanovništva i dugotrajno niska stopa rasta mogli bi promijeniti taj trend. Ograničenja istraživanja uključuju oslanjanje na agregirane podatke i nedostatak primarnih empirijskih dokaza. Preporuke uključuju poboljšanje okvira fiskalnog upravljanja kako bi se postigla ravnoteža između održivosti i fleksibilnosti te jačanje mehanizama za osiguranje usklađenosti država članica s pravilima
Evaluation of the operational efficiency of GH Zadar department using the DEA method
No full textRad analizira učinkovitost bolničkih odjela Opće bolnice Zadar metodom analize omeđenih podataka (DEA). Fokus je na optimizaciji ulaznih i izlaznih aktivnosti tih odjela kako bi se unaprijedila njihova operativna učinkovitost. Metodologija obuhvaća konstrukciju linearne granične funkcije na temelju prikupljenih podataka o ulazima i izlazima odjela. Ulazni parametri analize su broj bolničkih kreveta (P) i broj zaposlenih liječnika (L), a izlazni broj otpuštenih bolesnika (BOB) i broj obavljenih pregleda (BOP). Analiza učinkovitosti bolnica provedena je CCR modelom koji pokazuje koliko bi odjeli mogli smanjiti svoje ulaze uz istu razinu izlaza, odnosno povećati svoje izlaze uz istu razinu ulaza. Analizom omeđenih podataka izmjerena je relativna učinkovitosti odjela u odnosu na njihovu konkurenciju te su identificirani specifični čimbenici koji objašnjavaju njihovu učinkovitost. Rezultati pokazuju značajnu varijabilnost u učinkovitosti različitih odjela, što upućuje na mogućnosti za poboljšanje. Ključni nalazi govore o potrebi za kontinuiranom evaluacijom i unaprjeđenjem operativne učinkovitosti odjela, uz implementaciju ciljanih programa obuke i tehnoloških investicija. Za postizanje optimalne učinkovitosti predlažu se i specifične strategije poput konsolidacije, specijalizacije i boljeg upravljanja resursima. Ovaj rad pruža empirijski utemeljene smjernice za donošenje odluka i optimizaciju resursa, pridonoseći poboljšanju operativne učinkovitosti bolnica. Analiza provedena u ovom radu može poslužiti kao model za slične studije u drugim zdravstvenim ustanovama radi unaprjeđenja njihove učinkovitosti i kvalitete pruženih usluga.This paper analyzes the efficiency of hospital departments at Zadar General Hospital using Data Envelopment Analysis (DEA). The focus is on optimizing input and output activities of these departments to enhance their operational efficiency. The methodology involves constructing a linear frontier function based on collected input and output departmental data. The analysis employs the following parameters - inputs: number of hospital beds (P) and number of employed physicians (L), and outputs: number of discharged patients (BOB) and number of performed examinations (BOP). The CCR model is utilized to analyze hospital efficiency, demonstrating how departments could reduce their inputs while maintaining the same output levels, or alternatively, increase their outputs while maintaining current input levels. Data Envelopment Analysis is employed to measure the relative efficiency of departments compared to their peers and to identify specific factors that explain their efficiency. Results indicate significant variability in departmental efficiency, suggesting opportunities for improvement. Key findings emphasize the need for continuous evaluation and enhancement of departmental operational efficiency, coupled with the implementation of targeted training programs and technological investments. Specific strategies are proposed, including consolidation, specialization, and improved resource management to achieve optimal efficiency. In conclusion, this study provides empirically-grounded guidelines for decision-making and resource optimization, contributing to improved hospital operational efficiency. This analysis can serve as a model for similar studies in other healthcare institutions, aimed at enhancing their efficiency and quality of services provided