Morepress Journals - University of Zadar
Not a member yet
4369 research outputs found
Sort by
Deledda e Zagorka: due autrici come due personaggi letterari?
No full textGrazia Deledda i Marija Jurić Zagorka gotovo su vršnjakinje. Prva se rodila 1871. godine u Nuoru na Sardiniji, a druga 1873. u Negovcu pokraj Vrbovca. Obje su odrasle u provinciji, u dobrostojećim obiteljima, ali bez mogućnosti nastavka školovanja. Međutim, unatoč svemu postale su književnice, koje i desetljećima nakon svoje smrti imaju mnogobrojnu publiku, i uspješno su preskočile prepreke što ih je pred njih postavljala obitelj, društvo, tradicija, ali i sama književna struka i književna kritika. I Deledda i Zagorka napisale su svoje romansirane životopise, preoblikujući sebe u književne likove, Cosimu i Mirjanu. Zagorka je svoj roman objavljivala u nastavcima od 1932. do 1936. godine, dok je Deleddin pronađen u rukopisu nakon njezine smrti 1936. te je objavljen posthumno iste godine, također u nastavcima. Upravo su ta njihova djela mogući ključ razumijevanja poetika ovih dviju geografski udaljenih, ali u mnogočemu sličnih snažnih žena, koje su imale hrabrosti posvetiti svoj život književnosti, kao i promatrati sebe kao književne likove pa se tako poigrati složenim odnosom fikcije i fakcije.Grazia Deledda and Marija Jurić Zagorka were almost the same age. Deledda was born in 1871 in Nuoro, Sardinia, and Zagorka in 1873 in Negovec near Vrbovec. They both grew up in deep province, in wealthy families, but without the possibility of continuing their studies. However, on their way to become writers who, even decades after their death, have a large audience, they have successfully overcome the obstacles placed upon them by family, society, tradition, but also by their literary profession itself as well as by literary criticism. In addition to a strong will and the need to write, they have another unusual detail in common: until their deaths, both indicated the wrong year of birth, thus pretending to be a few years younger. Furthermore, both Deledda and Zagorka wrote autobiographies in novel form, transforming themselves into literary characters, Cosima and Mirjana. The theme of this work is precisely these autobiographical novels, Cosima and Stone in the street (Kamen na cesti). Zagorka published her romanticized autobiography first as a serial novel from 1932 to 1936, while Deledda’s novel was found in manuscript after her death in 1936 and published posthumously in the same year, also as a serial novel, then later as a book. These autobiographical novels allowed both authors to return to their earliest memories, to deal with the “problematic character” of mother and to resolve the most important identity issues. At the same time, these works constitute a possible key to understanding the poetics of the two women who were geographically distant, but similar in many respects. Strong women, who had the courage to fight for their right to write and to observe themselves as literary characters and therefore play with the complex relationship between fiction and faction.Grazia Deledda e Marija Jurić Zagorka avevano quasi la stessa età. Deledda nacque nel 1871 a Nuoro, in Sardegna, e Zagorka nel 1873 a Negovec vicino a Vrbovec. Entrambe crebbero in una provincia profonda, all’interno di famiglie benestanti, ma senza la possibilità di continuare gli studi. Tuttavia, nel loro percorso di scrittura hanno superato con successo sfide poste dalla famiglia, dalla società, dalla tradizione, dai professionisti/dagli scrittori (compresa la critica letteraria), guadagnandosi un vasto pubblico anche dopo la loro morte. Oltre a una ferrea volontà e un desiderio di scrittura le accomuna anche un altro curioso dettaglio: entrambe hanno sempre nascosto la loro vera età indicando una data di nascita errata, fingendo di aver cominciato a scrivere a 14, 15 anni. Inoltre, sia Deledda che Zagorka hanno scritto le loro autobiografe in forma di romanzo, trasformandosi in personaggi letterari, Cosima e Mirjana. Il tema di questo lavoro sono proprio i loro due romanzi autobiografici, Cosima e Una pietra per strada (Kamen na cesti). Zagorka pubblicò la sua opera come romanzo d’appendice dal 1932 al 1936, mentre il manoscritto del romanzo della Deledda fu ritrovato dopo la sua morte nel 1936 e pubblicato postumo anche in forma di romanzo d’appendice. A entrambe le autrici questi romanzi autobiografici hanno permesso di rievocare i loro primissimi ricordi, di confrontarsi con il “personaggio problematico” della madre e di risolvere le più importanti questioni identitarie. Allo stesso tempo, proprio queste opere costituiscono una possibile chiave per comprendere la poetica delle due donne geograficamente lontane, ma simili per molti aspetti. Donne forti, che hanno avuto il coraggio di combattere per il loro diritto alla scrittura e di osservare loro stesse quali personaggi letterari e quindi giocare con la complessa relazione tra finzione e realtà
Lovinac on postcards between 1900. and 1940.
No full textRazglednica, kao slikovni objekt u poštanskom prometu, donijela je u drugoj polovini 19. stoljeća novost u obliku širenja vizualne informacije u cilju promocije naselja, geografskog predjela, gospodarske aktivnosti ili značajnih osoba. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, nakon prvih izdanja s prikazima većih gradova i važnih turističkih središta Hrvatske, pojavile su se i razglednice manjih sredina pa tako i razglednice Lovinca. U članku su prikazane razglednice Lovinca koje su pouzdano bile u upotrebi u razdoblju između 1902. i 1940. godine, s opisima slikovnog dijela sadržaja. Interpretirane su lokacijski i imenovanjem osoba na slikama koje su bile prepoznate od dostupnih malobrojnih kazivača. Članak je rezultat tridesetak godina sabiranja i potrage autora ovog rada za navedenog građom. Pokazano je kako su za pripremu slikovnog dijela razglednica bili angažirani i poznati fotografi onog vremena, a kao izdavači se pojavljuju tadašnjih veletrgovci, što govori o njihovoj svjesnosti i uključenosti u onovremene trendove.In the second half of the 19th century, the postcard, as a pictorial object in postal traffic, brought a novelty in the form of the dissemination of pictorial information for the purpose of promoting settlements, areas, economic activities or important persons. At the turn of the 19th to the 20th century, after the first editions in the larger cities and important tourist centres of Croatia, postcards of smaller settlements, including postcards of Lovinac, appeared. The article presents postcards from Lovinac that were reliably in use between 1902 and 1940, with descriptions of the pictorial part of the postcard – both location and naming the people in the pictures that were recognized from the few available tellers, which is the result of almost 30 years of collecting and searches for the same by the author. It is shown how well-known photographers of the time were hired to prepare the pictorial part of the postcards, and wholesalers of the time appear as publishers, which speaks of their awareness of and involvement in contemporary trends
Trial excavations of a Neolithic site in Islam Grčki
No full textTijekom 2022. godine, Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru proveo je probno arheološko istraživanje na položaju Graduša – Lokve u Islamu Grčkom. Riječ je o položaju gdje je šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća površinski prikupljena bogata arheološka građa pripisana srednjem i kasnom neolitiku. Probno arheološko istraživanje provedeno je s ciljem utvrđivanja potencijala neolitičkog nalazišta za buduća sustavna arheološka istraživanja.The Department of Archeology of the University of Zadar conducted archaeological trial trenching at the site of Graduša - Lokve in Islam Grčki in 2022 where numerous archaeological finds attributed to the Middle and Late Neolithic were collected on the surface of this site in the 1960s and 1970s. Archaeological trial trenching was undertaken with the aim of determining the potential of the Neolithic site for future systematic archaeological research
On the border of two worlds – the MIGRASSI project
No full textNa krajnjem zapadnom uglu Vranskog jezera, pedesetak metara od njegove obale, nalaze se dvije nekropole odvojene zidom – Crkvina i Maksanova gomila. Po čemu su se za života razlikovali ljudi pokopani na njima da zadnje počivalište nisu mogli naći na istom mjestu? Odgovor na to pitanje u središtu je projekta i istraživanja o kojima je riječ u radu. Two necropolises separated by a wall - Crkvina and Maksanova gomila are located at the westernmost corner of Lake Vrana, about fifty meters from its shore. In what way were the people buried in them different during their lifetime so that they could not find their final repose in the same place? The answer to that question lies at the heart of the project and research discussed in the paper
Archaeological supervision in Franka Lisice Street
No full textU radu se donose rezultati arheološkog nadzora u ulicama Put Kotlara i Franka Lisice.The paper presents the results of archaeological supervision in Put Kotlara and Franka Lisice Streets
Experimental reconstruction of a tumulus on Biokovo
No full textStudenti i profesori Odjela za arheologiju i Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru 2023. godine na planini Biokovu na lokalitetu Lokva eksperimentalno su obnovili prapovijesni tumul. Rekonstruirani su procesi, tehnike i alati primijenjeni za izgradnju humka koji je podignut s obodnim prstenom podignutim u visinu do četiri reda kamena, nasipom od krupnog kamena, šljunka i zemlje te dvama repliciranim srednjovjekovnim grobovima s masivnim poklopnicama.In 2023, students and professors of the Department of Archaeology and the Department of Art History of the University of Zadar experimentally restored a prehistoric tumulus on Biokovo mountain at the Lokva site. The reconstruction incuded processes, techniques and tools used to build the mound, which had a perimeter ring raised to the height of four rows of stone, an embankment of coarse stone, gravel and earth, and two reconstructed medieval graves with massive lids
Shipwreck off the rock of Mali Školj in the bay of Suđurađ on the island of Šipan
No full textZaštitno istraživanje brodoloma kod hridi Malog Školja u uvali Suđurađu na Šipanu provedeno je od 1972. do 1974. godine. Više od tri desetljeća poslije potvrđeno je kako je riječ o brodu Santo Hieronimo, potonulom 1576. koji je pripadao dubrovačkom poduzetniku Jerolimu Benediktu Primojeviću. Sustavno istraživanje započelo je 2015. godine, a do 2023. godine zahvatilo je površinu od pramca, duž kobilice, do središnjeg dijela broda.Several rescaue research campains of the shipwreck off the rock of Mali Školj in the bay of Suđurađ on the island of Šipan was carried out from 1972 to 1974. More than three decades later, it was confirmed that the sunken ship is Santo Hieronimo, which belonged to the Dubrovnik businessman Jerolim Benedikt Primojević and sank in 1576. Systematic research began in 2015, and by 2023 it covered the surface from the bow part of the ship, along the keel, to the central part of the ship
Reljina pećina
No full textU studenome 2023. godine provedeno je prvo arheološko istraživanje Reljine pećine smještene na primorskoj padini južnog Velebita. Preliminarna tipološka analiza lončarije uputila je na korištenje pećine tijekom razdoblja neolitika, eneolitika, brončanog doba te srednjeg vijeka. Kombinacija arheoloških istraživanja i razgovora s pastirima iz neposredne okolice pećine omogućila je interpretaciju korištenja ovog speleološkog objekta u recentnim i u starijim razdobljima.The first archaeological investigation of Reljina pećina (Relja\u27s cave), located on the coastal slope of southern Velebit, was carried out in November 2023. A preliminary typological analysis of the pottery suggested the use of the cave during the Neolithic, Eneolithic, Bronze Age and Middle Ages. The combination of archaeological research and conversations with shepherds from the immediate vicinity of the cave enabled the interpretation of the use of this speleological structure in recent and older periods
Mom, where Do the Sweets Stand? On the Use of Posture Verbs in Croatian
No full textTema su ovog rada glagoli kojima se označava tjelesni položaj u hrvatskom jeziku (glagoli stajati, sjediti i ležati). Analize ekvivalenata tih glagola u brojnim jezicima (Newman 2002a) pokazuju da su izrazito višeznačni te da, osim sekundarnih leksičkih značenja, u određenim kontekstima dobivaju i neke gramatičke funkcije, kao npr. funkciju kopule ili pomoćnog glagola u tvorbi progresivnog glagolskog vida. Odabrani teorijski okvir za analizu tih leksema postavke su kognitivne lingvistike prema kojima značenje leksema nije proizvoljno, već duboko motivirano i utemeljeno u tjelesnom iskustvu i našem enciklopedijskom znanju (Lakoff 1987, Johnson 1987). Rezultati analize uporabe glagola stajati, sjediti i ležati u korpusima Riznica i hrWaC pokazali su da su sekundarna značenja tih glagola, kao i u ostalim jezicima, motivirana tjelesnim iskustvom te da proizlaze iz predodžbenih shema kao što su sheme vertikalnost, horizontalnost, otpor, ljestvica, potpora, spremnik, kontakt itd. Hrvatski jezik razvio je i neka značenja koja nisu zabilježena u drugim opisanim jezicima, primjerice uporabu glagola stajati za uobičajeno mjesto nekog predmeta ili za označavanje cijene nekog proizvoda.The paper examines figurative uses of the cardinal posture verbs stajati, sjediti, and ležati in Croatian. Analyses of posture verbs in numerous languages, both genetically and aerially unrelated (Newman 2002), have shown that these verbs are highly polysemous and that they have developed a wide network of related meanings, in some languages even grammatical ones (e.g., copulas or markers of progressive aspect). The first part of the paper provides theoretical preliminaries necessary for the analysis of posture verbs. We start from the central tenets of cognitive linguistics that the relationship between meaning and form is not arbitrary, but highly motivated, encyclopedic, and embodied (Lakoff 1987, Johnson 1987). The second part of the paper provides the analysis of figurative meanings of posture verbs in Croatian. The results of the analysis show that figurative meanings of posture verbs in Croatian are motivated by bodily experience and grounded in image schemas such as verticality, horizontality, resistance, scale, support, container, and contact. The analysis has also shown that Croatian has developed some uses, which so far have not been noted for other languages, for example the use of the verb stajati (stand) to denote the usual habitual location of an object or to denote the price of a product
Italian-Croatian and Croatian-Italian Dictionary of MilitaryTerminology by Eugenio Coloni of 1943
No full textOvim se radom prvi put znanstvenoj i široj javnosti zainteresiranoj za povijest hrvatske leksikografije, višejezične terminografije te za povijesno-jezični razvoj hrvatskoga jezika predstavlja vojni dvojezičnik Terminologia Militare Italiano-Croata e Croato Italiana (Talijansko-hrvatsko i hrvatsko-talijanskoga rječnika vojničkoga nazivlja), objavljen 1943. u Zagrebu kao privremeno izdanje u sunakladništvu Ministarstva oružanih snaga NDH i Kraljevske talijanske vojne misije u Hrvatskoj. Ovim se preliminarnim istraživanjem progovara o njegovu pronalasku, pružaju osnovni podatci o rječniku te predstavljaju temeljne terminografske značajke djela. Konačno, rječnik se u nekim hrvatskim rješenjima supostavlja s istovrijednicama ponuđenima u rječničko-konverzacijskome priručniku Deutsch-kroatischer sprachführer für den soldaten (Vodiču hrvatsko-njemačkog jezika za vojnika), njegovu terminografskom suvremeniku također iz 1943. Namjera je ovim panoramskim uvidom u rječnik utrti put njegovu daljnjem slojevitijem istraživanju, rezultati kojega bi u konačnici činili dio korpusa budućega povijesnog rječnika hrvatskoga vojnog nazivlja.The military bilingual dictionary Terminologia Militare Italiano- Croata e Croato-Italiana (Italian-Croatian and Croatian- Italian Dictionary of Military Terms) was published in 1943 in Zagreb as a temporary edition co-published by the Ministry of the Armed Forces of the Independent State of Croatia and the Royal Italian Military Mission in Croatia. With this paper, the scientific community and general public interested in the history of Croatian lexicography, multilingual terminography, and the historical-linguistic development of the Croatian language are introduced to this work for the first time. This preliminary research discusses its discovery, provides basic information about the dictionary, and presents its fundamental terminographic features. Finally, in some Croatian equivalents, the dictionary is contrasted with equivalents offered in the manual Deutsch-Kroatischer Sprachführer für den Soldaten (Guide to the Croatian-German Language for the Soldier), its terminographic contemporary from 1943. The aim of this panoramic overview is to set the stage for its further comprehensive research, the results of which would be part of a larger corpus of the future historical dictionary of Croatian military terminology