Morepress Journals - University of Zadar
Not a member yet
4369 research outputs found
Sort by
Characteristics and motivational patterns of tourist trips to the Croatian region Gorska Hrvatska
No full textGorska Hrvatska, unatoč svojoj atraktivnosti i potencijalu za turističku valorizaciju, trenutačno je jedna od slabije razvijenih turističkih regija u Hrvatskoj. Stoga je nužno raditi na kvalitetnijoj promociji i prepoznatljivosti turističke ponude regije te privlačenju potencijalnih turista. Za kvalitetno i održivo upravljanje razvojemturizma nužno je poznavanje motivacijskih obrazaca i obilježja ciljanih potrošačkih segmenata. U skladu s tim, glavni cilj rada je utvrditi osnovna obilježja turističkihputovanja i motivacijskih obrazaca turista koji posjećuju Gorsku Hrvatsku kako bi se odredio profil posjetitelja te daljnja profilacija turističke regije i njezinih glavnihturističkih destinacija. Specifični ciljevi rada su istražiti razlike između triju analiziranih destinacija – Općine Fužine, Grada Otočca i Općine Rakovica – i povezanost specifične motivacije turista za posjet Gorskoj Hrvatskoj s njihovim općim preferencijama za turistička putovanja. Istaknuti ciljevi ostvareni su neposrednim anketnim istraživanjem u tri navedene jedinice lokalne samouprave koje su za potrebe istraživanja izabrane kao studije slučaja. U analizi prikupljenih podataka primijenjeni su deskriptivna statistika, metoda jednosmjerne analize varijance (ANOVA) i Pearsonov koeficijent korelacije. Rezultati analize potvrdili su da jeprirodna baština ključan motivacijski faktor koji turiste privlači u Gorsku Hrvatsku. Uz izraženu sklonost prema prirodnoj baštini te odmoru i opuštanju, turistiu pravilu dijele preferencije u vezi s obilježjima turističkog putovanja i ostalim motivacijskim faktorima za posjet regiji. Stoga se zaključuje da još uvijek nije došlo do jače profilacije turističkih destinacija, što se vidi na primjeru triju studija slučaja koje u konačnici imaju više sličnosti nego razlika. No analiza upućuje na neke specifične razlike među njima koje, iako nisu velike, upućuju na moguće postojanje određenih podtipova turista u regiji koje treba detaljnije ispitati.Despite its attractiveness and potential for tourism valorisation, Gorska Hrvatska (Mountainous Croatia) is currently one of the less-developed tourist regions in Croatia, making it necessary to work towards the better promotion and visibility of the region’s tourism supply and attracting potential tourists. A prerequisite for high-quality and sustainable management of further tourism development is understanding the motivational patterns and characteristics of targeted consumer segments to create effective tourism development strategies for the region. Therefore, the main research objective is to identify the general characteristics of tourist trips and motivational patterns of tourists visiting Gorska Hrvatska, to determine visitor profiles but also to further profile the tourist region and its main tourist destinations. Additionally, specific objectives include exploring the differences between the three analysed destinations – the municipality of Fužine, the town of Otočac, and the municipality of Rakovica, as well as the link between the specific motivation of tourists for visiting Gorska Hrvatska and their general travel preferences. The stated objectives were achieved through a direct survey conducted in the three above-mentioned local self-government units, selected as case studies. Inaddition to descriptive statistics, the one-way ANOVA and the Pearson’s correlation coefficient were used to analyse the data collected. The results confirmed that natural heritage is a key motivating factor attracting tourists to Gorska Hrvatska. In addition to a strong inclination towards natural heritage and leisure, tourists generally share similar preferences regarding characteristics of tourist trips and other motivating factors for visiting the region. Consequently, it is concluded that stronger profiling of tourist destinations has not yet occurred, as illustrated by three case studies that ultimately share more similarities than differences. Nevertheless, the analysis indicates some specific differences between them, which, although not significant, suggest the possible existence of certain tourist subtypes in the region that should be further examined
Contemporary needs of animation programmes in business tourism
No full textTurizam kao društvena, kulturna i ekonomska pojava podrazumijeva putovanja ljudi u različite zemlje ili destinacije izvan njihova uobičajenog okruženja, bilo zbog osobnih ili poslovnih potreba. Turizam se često definira kao ljudska potreba koja proizlazi iz suvremenog načina života, a uključuje specifične zahtjeve za aktivnošću, sudjelovanjem i angažmanom. Poslovna događanja i turizam predstavljaju različite, ali usko povezane usluge koje određena destinacija pruža svojim posjetiteljima koji traže jedinstvenu uslugu tijekom svojeg boravka. Svaka turistička destinacija i objekt moraju diversificirati svoju ponudu usluga, oslanjajući se na različite atrakcije, pri čemu animacija ima značajan potencijal za proširivanje ponude, posebno u kontekstu raznolikosti. Animacija kao vrsta aktivnosti naglašava svoju atraktivnost inovativnim sadržajem, raznolikim tehnološkim pristupima i širokim mogućnostima implementacije u različitim sferama društveno-kulturnog djelovanja. Stoga animacijski programi u poslovnom turizmu postaju ključni za zadovoljenje potreba suvremenog poslovnog turista, jer mogu ponuditi više od očekivanog. Animacija je sve inovativnija zahvaljujući novim tehnologijama i istodobno pridonosi konceptu održivosti. Digitalizacija i proširena stvarnost omogućuju interaktivna iskustva bez velikog ekološkog otiska. Primjena eko-friendly tehnologije u animaciji, primjerice projekcije umjesto vatrometa, dodatno ističu koncept održivosti. Izazov u organizaciji takvih događaja leži u mogućnosti da se sudionici oduševe izvan poslovnih aktivnosti, čime se otvara prilika za veći rast i razvoj u konkurentnom okruženju. Sudionici očekuju nezaboravno iskustvo, što stvara dodatni pritisak na organizatore da pronađu načine kako dodati vrijednost iskustvu događaja. Neprestana potraga za diferencijacijom ključna je za privlačenje poslovnih turista i uspjeh događaja, što predstavlja središnji problem ovog istraživanja. Cilj istraživanja je analizirati ponudu animacijskih programa u poslovnom turizmu i utvrditi koncepte budućeg razvoja animacijskih programa na poslovnim događanjima. Istraživanje je provedeno tijekom veljače i ožujka 2023. godine metodom intervjua sa šest ispitanika izravno povezanih s organizacijom poslovnih događaja. Rezultati istraživanja ukazuje na to da uz vodeće trendove u tehnologiji i održivosti inovativnost i kreativnost zauzimaju posebno mjesto. Digitalna rješenja u kombinaciji s kvalitetno osmišljenim održivim i društvenim animacijskim programima imaju potencijal postati ključni dio poslovne industrije. Doprinos ovoga rada ogleda se u analizi ponude animacijskih programa unutar poslovnih događaja i definiranju specifičnosti koji će oblikovati ponudu animacijskih programa u poslovnom turizmu u nadolazećem razdoblju. Poseban naglasak stavlja se na kreiranje ponude animacijskih programa u poslovnom turizmu koji će implementirati digitalizaciju i suvremene tehnologije uvažavanjem načela održivosti.
Tourism is most often viewed as a human need arising from the modern way of life, characterized by a specific need for activity, participation, and engagement. Business events and tourism are different but closely related services that a destination offers to visitors who seek a different experience during their stay. Every tourist destination and facility must diversify its service offerings by relying on various attractions, where animation holds great potential for expanding the offer, especially in terms of diversity. Animation, as a type of activity, explains its attractiveness through innovative content, diversity of technological approaches, and the broad possibilities of using and implementing animation in various spheres of socio-cultural activities. Accordingly, animation programs as part of the business tourism offering are an important element in meeting the needs of the modern guest, as they represent an aspect that can provide more than expected. Delighting participants after or outside of business activities is a challenge that offers an opportunity for significant growth and development among competing events. Participants expect nothing less than an unforgettable experience, which creates additional pressure on organizers to find ways to add value to the event experience. The constant pursuit of differentiation is key to capturing guests\u27 attention and ensuring the success of the event and this is precisely the research problem. Which trends in animation programmes are best suited to the needs of modern business event users. The research was conducted through interviews with six respondents directly involved in the organization of business events. The research was conducted during February and March 2023. The results showed that, alongside leading trends in technology and sustainability, innovation and creativity stand out the most. Therefore, digital solutions at live events, combined with well-designed sustainable and socially-oriented animation programs, have the potential to become an integral part of the business industry. The contribution of this work is reflected in the analysis of trends in animation programs at business events and in defining specific trends that will characterize the offerings of animation programs in business tourism in the coming period
Implementation of a multi-agent artificial intelligence system for financial trading decision-making process
No full textPrimjena umjetne inteligencije u financijskim analizama dovodi do razvoja naprednih višeagentnih sustava koji omogućavaju učinkovitiju analizu i donošenje odluka od dosadašnjih metoda. Ovaj rad predstavlja razvoj i implementaciju višeagentnog sustava umjetne inteligencije za generiranje financijskih trgovačkih preporuka koji integrira specijalizirane agente za prikupljanje podataka, tehničku analizu, obradu vijesti i upravljanje portfeljem. Sustav kombinira kvantitativnu analizu zasnovanu na tehničkim indikatorima s kvalitativnim uvidima iz financijskih vijesti kroz tehnike obrade prirodnog jezika, poput inženjeringa upita i generiranja pomoću pretraživanja. Arhitektura ovog sustava omogućava samostalno djelovanje četiri specijalizirana agenta koji doprinose generiranju trgovačkih preporuka. Evaluacija provedena na pet reprezentativnih dionica tehnoloških kompanija tijekom šestomjesečnog perioda 2025. godine pokazuje značajno poboljšanje u upravljanju rizikom u odnosu na referentnu strategiju „kupi i drži“. Rezultati prikazuju značajno smanjenje volatilnosti i maksimalnog pada kod većine analiziranih dionica, posebno kod visoko volatilnih dionica poput Tesle gdje sustav održava maksimalni pad na 7.72% u odnosu na 47.84% referentne strategije. Sustav prilagođava trgovačke preporuke različitim tržišnim uvjetima i specifičnostima svake dionice, čime održava stabilnost portfelja u periodima kada su tržišta nestabilna. Analiza financijskih vijesti pomoću NLP-a omogućava sustavu da prepozna je li vijest pozitivna ili negativna, koliko je važna za dionicu i kako bi mogla utjecati na njezinu cijenu. Unatoč identificiranim ograničenjima u vidu opreznijeg pristupa tijekom snažnih uzlaznih trendova, modularnost ove arhitekture omogućava kontinuirani razvoj i optimizaciju pojedinih komponenti. Istraživanje potvrđuje vrijednost višeagentnih pristupa u integraciji različitih izvora podataka za poboljšanje procesa donošenja trgovačkih odluka.The application of artificial intelligence in financial analysis leads to the development of advanced multi-agent systems that enable more effective analysis and decision-making than existing methods. This paper presents the development and implementation of a multi-agent artificial intelligence system for generating financial trading recommendations, integrating specialized agents for data collection, technical analysis, news processing, and portfolio management. The system combines quantitative analysis based on technical indicators with qualitative insights from financial news, utilizing natural language processing techniques such as prompt engineering and retrieval-augmented generation. The system\u27s architecture enables autonomous operation of four specialized agents that contribute to generating trading recommendations. An evaluation conducted over six months in 2025 on five representative technology stocks reveals a significant improvement in risk management compared to the "buy and hold" reference strategy. Results demonstrate a significant reduction in volatility and maximum drawdown for most analysed stocks, particularly for highly volatile stocks such as Tesla, where the system maintains a maximum drawdown of 7.72% compared to 47.84% for the reference strategy. The system adapts trading recommendations to various market conditions and the specifics of each stock, thereby maintaining portfolio stability during periods of market instability. Financial news analysis using NLP enables the system to recognize whether news is positive or negative, its importance to the stock, and how it may affect its price. Despite identified limitations in adopting a more cautious approach during strong upward trends, the modularity of this architecture enables the continuous development and optimization of individual components. The research confirms the value of multi-agent approaches in integrating different data sources to improve the trading decision-making process
Vladimir Filipović, Political History of the 20th Century: An Overview of Selected Political Processes (1914 – 1990)
No full textPriručnik Politička povijest XX. stoljeća napisan je kao pregledni tekst za sve zainteresirane studente politologije, ali i povijesti, te za širu javnost. To je jasan i koncizan uvod u krupne političke procese u „kratkom“ 20. stoljeću, omeđenom početkom Prvog svjetskog rata i slomom komunističkog sustava 1989./1990. Već u „Predgovoru“ autor je jasno naznačio da njegov tekst neće biti opterećen brojnom faktografijom: „To znači da je za ovu knjigu važnije da čitatelj shvati zašto se nešto dogodilo (istaknuo autor) nego kako se i kada dogodilo. To ne znači, naravno, da je nevažno kako se i kada nešto dogodilo, ali prioritet imaju uzroci i posljedice (istaknuo autor), odnosno analiza.“ (str. 11). Tog se načela autor dosljedno držao i tako je omogućio da se izrazito kompleksna i komplicirana događajnica 20. stoljeća na relativno prohodan način predstavi čitatelju. Tome je pridonijela njegova odluka da izvrši diferencijaciju važnih od manje važnih procesa i da se posveti samo prvima. Odmah treba naglasiti da je djelo, sukladno naslovu, fokusirano na političku povijest, stoga ovdje nećete naći mnogo o gospodarstvu, financijama, vojsci ili demografiji pojedinih zemalja.The Handbook Political history of the 20th century was written as a review text for all interested students of political science and history, as well as for the general public, as a clear and concise introduction to the major political processes in the period of the “short” 20th century bounded by the beginning of the First World War and the collapse of the communist system in 1989/1990. In the preface, the author already clearly states that his text will not be burdened with numerous factographies or as he states: “This means that for this book, it is more important for the reader to understand why something happened (the review author’s bold) than how and when it happened. This, of course, doesn’t mean that it is irrelevant how and when something happened, but the priority is given to causes and consequences (the review author’s bold), i.e. the analysis” (p. 11). The author consistently adhered to this principle which enabled him to present the extremely complex and complicated events of the 20th century to the reader in a relatively fluid manner. This was the result of his decision to differentiate important from less important processes and to devote himself only to the former. It should be emphasized right away that the work, in accordance with the title, focuses on political history, so you will not find much about the economy, finances, the army or the demographics of individual countries here
Pametni financijski potezi: Uloga financijske pismenosti i uključenosti u poboljšanju uspješnosti malih i srednjih poduzeća u Indoneziji
No full textMore than 60% of Indonesia\u27s GDP comes from Micro, Small, and Medium-Sized Enterprises (MSMEs), which also employ a sizable percentage of the labor force across a range of industries. But even with their significant contribution, a lot of MSMEs struggle with access to formal financial services and financial management. The primary barriers to their expansion and sustainability are low financial literacy and restricted financial inclusion. The management and financial performance of MSMEs are hampered by low financial inclusion and financial literacy. Through financial management practices, this study seeks to examine how financial inclusion and financial literacy affect the financial performance of MSMEs in West Nusa Tenggara (NTB). A quantitative approach using the Partial Least Square-Structural Equation Modeling (PLS-SEM) technique is the study methodology employed. A survey of 100 MSMEs in NTB was used to gather data. The findings demonstrated that financial management behavior is positively and significantly impacted by financial inclusion and financial literacy. Financial performance is positively and significantly impacted by financial management practices and financial inclusion. However, financial performance is significantly and negatively impacted by financial literacy. Furthermore, the relationship is mediated by financial management practices.Više od 60 % BDP-a Indonezije dolazi od mikro, malih i srednjih poduzeća (MSME-a), koja zapošljavaju značajan postotak radne snage u različitim industrijama. No, unatoč njihovom značajnom doprinosu, mnoga MSME-a suočavaju se s poteškoćama u pristupu formalnim financijskim uslugama i upravljanju financijama. Glavne prepreke njihovom rastu i održivosti su niska financijska pismenost i ograničena financijska uključenost. Niska financijska uključenost i financijska pismenost ometaju upravljanje i financijske rezultate MSME-a. Ovim se istraživanjem nastoji ispitati kako financijska uključenost i financijska pismenost utječu na financijske rezultate MSME-a u regiji Zapadnoj Nusa Tenggari (NTB) kroz prakse financijskog upravljanja. Korištena je kvantitativna metodologija istraživanja uz primjenu tehnike modeliranja strukturnih jednadžbi metodom najmanjih kvadrata (PLS-SEM). Podaci su prikupljeni anketiranjem 100 MSME-a u NTB-u. Rezultati su pokazali da financijska uključenost i financijska pismenost pozitivno i značajno utječu na ponašanje u financijskom upravljanju. Financijsko upravljanje i financijska uključenost pozitivno i značajno utječu na financijske rezultate. Međutim, financijska pismenost ima značajan negativan utjecaj na financijske rezultate. Ovaj je odnos posredovan praksama financijskog upravljanja
Strategic decision-making, marketing investments, and game theory: Optimal competitive strategies between Coca-Cola and Pepsi
No full textTržišno suparništvo između The Coca-Cole Company i PepsiCo kroz povijest paradigmatski je primjer dinamične i dugotrajne konkurencije u industriji bezalkoholnih pića. Iako obje kompanije nude slične proizvode i ciljaju iste tržišne segmente, njihovi poslovni modeli i strategije značajno se razlikuju. PepsiCo je tijekom godina profitirao od rane diversifikacije, proširujući svoj portfelj na negazirane napitke i prehrambene proizvode, dok je The Coca-Cola Company ostala snažno usmjerena na segment gaziranih pića, oslanjajući se na globalnu prepoznatljivost brenda i tradicionalni marketinški pristup. Unatoč različitim strategijama, obje kompanije kontinuirano prilagođavaju svoje poslovne modele kako bi odgovorile na promjenjive preferencije potrošača, što ih čini fascinantnim primjerom dugotrajnog korporativnog rivalstva. Ovo istraživanje motivirano je potrebom za dubljim razumijevanjem složenih aspekata konkurentske dinamike između The Coca-Cole Company i PepsiCo, posebno u kontekstu marketinških ulaganja i njihove uloge u osiguravanju tržišne dominacije. Unatoč bogatoj literaturi o tržišnoj konkurenciji, znanstveno-istraživačko okruženje još uvijek nije potpuno iskoristilo teorijske okvire teorije igara za analizu strateških odluka ovih kompanija. Stoga je cilj ovoga rada modelirati tržišnu interakciju između The Coca-Cole Company i PepsiCo kroz igru Zatvorenikove dileme, primjenjujući tri ključne strategije: jednako ulaganje, smanjenje ulaganja i povećanje ulaganja u marketinške aktivnosti. Analiza se temelji na empirijskim podacima o troškovima marketinških ulaganja za razdoblje 2014. – 2023., čime se omogućuje kvantitativno modeliranje konkurentskih odluka. Dodatno, istražuje se mogućnost proširenja modela primjenom mješovitih strategija, što omogućuje realniju simulaciju neizvjesnosti i promjenjivih tržišnih uvjeta. Zaključci istraživanja mogu poslužiti kao temelj za donošenje optimalnih strategija ulaganja, pri čemu će odluke kompanija ne samo utjecati na njihovu individualnu profitabilnost, već i oblikovati ukupnu tržišnu dinamiku industrije bezalkoholnih pića. Proširenje modela s više igrača, uključujući druge velike konkurente u industriji bezalkoholnih pića, moglo bi dodatno obogatiti razumijevanje tržišne konkurencije.The market rivalry between Coca-Cola and Pepsi throughout history represents a paradigmatic example of dynamic and long-standing competition within the soft drink industry. Although both companies offer similar products and target the same market segments, their business models and strategies differ significantly. Over the years, PepsiCo has benefited from early diversification, expanding its portfolio to include non-carbonated beverages and snack products, while Coca-Cola has remained strongly focused on the carbonated beverage segment, relying on global brand recognition and a traditional marketing approach. Despite their differing strategies, both companies continuously adapt their business models to respond to changing consumer preferences, making them a fascinating example of long-term corporate rivalry. This research is motivated by the need for a deeper understanding of the complex aspects of competitive dynamics between Coca-Cola and PepsiCo, particularly in the context of marketing investments and their role in ensuring market dominance. Despite extensive literature on market competition, the scientific research environment has not yet fully utilized the theoretical frameworks of game theory to analyze the strategic decisions of these companies. Therefore, the aim of this study is to model the market interaction between Coca-Cola and Pepsi through the Prisoner\u27s Dilemma game, applying three key strategies: maintaining equal investment, reducing investment, and increasing investment in marketing activities. The analysis is based on empirical data on marketing investment costs for the period 2014–2023, enabling a quantitative modeling of competitive decisions. Additionally, the study explores the possibility of extending the model through the application of mixed strategies, allowing for a more realistic simulation of uncertainty and changing market conditions. The findings of this research can serve as a foundation for making optimal investment strategies, where corporate decisions will not only impact their individual profitability but also shape the overall market dynamics of the soft drink industry. Expanding the model to include multiple players, including other major competitors in the soft drink industry, could further enhance the understanding of market competition
Multidimensional digital branding model of intangible cultural heritage – example of Croatian lace making
No full textEkonomika kulturne baštine (heritage economics) nedovoljno je razvijeno znanstveno područje. Isto tako, porastom svijesti o važnosti valorizacije i očuvanja kulturne baštine kao bitne značajke kulturnog i nacionalnog identiteta svake zemlje, nameće se pitanje na koji način brendirati elemente kulturne baštine, posebice za nove marketinške generacije. Problem nedovoljne vidljivosti i neadekvatnog brendiranja baštine uočen je prije svega kada je riječ o nematerijalnoj baštini, što je ujedno i predmet istraživanja u ovom radu. Naime, čini se da su marketinški napori u brendiranju baštine do sada učinjeni prvenstveno od strane UNESCO-a i njegove liste zaštićenih kulturnih dobara, no elementi na razini nacionalne zaštite i promocije često ostaju u sjeni, što je problem i u Republici Hrvatskoj. U radu se istražuje model brendiranja hrvatskog čipkarstva, s obzirom na činjenicu da je 2009. godine ova tradicijska hrvatska vještina upisana na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva pod nazivom Čipkarstvo u Hrvatskoj. Model kojega prikazuju autori u radu predstavlja platformu prema kojoj se mogu brendirati i elementi nematerijalne kulturne baštine koji nisu dosegli razinu UNESCO-ve zaštite, ali su zaštićeni na nacionalnoj razini. U modelu autora predlaže se višedimenzionalni model brendiranja hrvatskog čipkarstva, s posebnim osvrtom na digitalne tehnologije. Metodološki, u istraživanju je korištena Delfi metoda i metoda brainstorminga, kao i istraživanje putem fokus grupe studenata na preddiplomskom studiju menadžmenta na Odjelu za ekonomiju Sveučilišta u Zadru. Pomoću tih metoda izrađen je 4-D model brendinga hrvatskog čipkarstva, kao i višedimenzionalni model brendiranja hrvatske čipke, koji se prikazuju u radu. Kao uspješan case-study, a vezan uz temu istraživanja - čipkarstvo, daje se i kratak osvrt na munjeviti porast popularnosti čipke i čipkarskih proizvoda koje je kod svih generacija izazvao hrvatski predstavnik na svjetski popularnom Festivalu zabavnih pjesama Eurosong 2024, Marko Purišić alias Baby Lasagna. Na kraju rada autori daju praktičke implikacije rada i smjernice za daljnja istraživanja.
Heritage economics is an underdeveloped scientific field. Furthermore, with the growing awareness of the importance of valorization and preservation of cultural heritage as an essential feature of the cultural and national identity of each country, the question arises of how to brand elements of cultural heritage, especially for new marketing generations. The problem of insufficient visibility and inadequate branding of heritage has been observed especially when it comes to intangible heritage, which is also the subject of research in this paper. Namely, it seems that marketing efforts in branding heritage have so far been made primarily by UNESCO and its list of protected cultural goods, but elements at the level of national protection and promotion often remain in the shadows, which is also a problem in the Republic of Croatia. The paper explores the branding model of Croatian lace-making, given the fact that in 2009 this traditional Croatian skill was inscribed on UNESCO\u27s Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity under the title Lace-making in Croatia. The model presented by the authors in the paper represents a platform according to which elements of intangible cultural heritage that have not reached the level of UNESCO protection, but are protected at the national level, can be branded. The authors\u27 model proposes a multidimensional model of branding Croatian lace-making, with special emphasis on digital technologies. Methodologically, the research was carried out by combining the Delphi method and brainstorming within the author\u27s team of this paper and research through a focus group of full-time students at the undergraduate study of management at the Department of Economics of the University of Zadar. Using these methods, a 4-D model of branding Croatian lace-making was created, as well as a multidimensional model of branding Croatian lace, which are presented in the paper. As a successful case study, and related to the topic of the research - lace-making, a brief review is also given of the lightning-fast increase in the popularity of lace and lace products that was caused among all generations by the Croatian representative at the world-famous Eurosong 2024 Festival, Marko Purišić - Baby Lasagna. At the end of the paper, the authors provide practical implications and guidelines for further research
Thematic Analysis of Corporate Discourse on Diversity and Inclusion in Organizational Documents
No full textRaznolikost i inkluzija sve se češće uvrštavaju u organizacijske strategije, osobito u područjima održivog razvoja, društvene odgovornosti i upravljanja ljudskim potencijalima. Ipak, iako su ovi pojmovi sve prisutniji u javnom diskursu, još uvijek nije dovoljno razjašnjeno kako ih organizacije zapravo definiraju i predstavljaju u svojim službenim dokumentima. U radu se polazi od pretpostavke da takve definicije nisu vrijednosno neutralne, nego aktivno sudjeluju u oblikovanju organizacijskog identiteta i kolektivnih stavova prema društvenim pitanjima. Teorijski pristup temelji se na razumijevanju jezika kao sredstva oblikovanja stvarnosti, uzimajući u obzir institucionalne, normativne i strateške aspekte raznolikosti i inkluzije. Cilj rada je istražiti kako organizacijske definicije raznolikosti i inkluzije odražavaju različite društvene, etičke i menadžerske orijentacije te ponuditi analitički okvir za njihovu klasifikaciju i tumačenje. Istraživanje je vođeno interpretativnim epistemološkim pristupom, s naglaskom na razumijevanje načina na koji organizacije konstruiraju značenja raznolikosti i inkluzije kroz jezik. Tematska analiza provedena je u skladu s konstruktivističkim pristupom koji priznaje višestrukost značenja u organizacijskom diskursu. Analizom organizacijskih dokumenata prepoznate su četiri funkcionalne skupine definicija: motivacijsko-vrijednosne, normativne, operativne i deklarativne. Svaka od njih upućuje na različite pristupe i razine angažmana u području raznolikosti i inkluzije. Predložena tipologija pruža okvir za dublje razumijevanje organizacijskog govora o raznolikosti te predstavlja koristan alat za analizu i procjenu inkluzivnih politika u praksi.Diversity and inclusion are increasingly integrated into organizational strategies, particularly in the areas of sustainable development, social responsibility, and human resource management. Although these concepts are becoming more prominent in public discourse, it remains insufficiently clear how organizations define and represent them in their official documents. This paper assumes that organizational definitions of diversity and inclusion shape organizational identity and influence the development of management policies and practices. The aim of the study is to examine how these definitions reflect different social, ethical, and managerial orientations and to propose an analytical framework for their classification and interpretation. The research is based on a thematic analysis of organizational documents, through which four functional groups of definitions were identified: motivational–value-based, normative, operational, and declarative. These groups illustrate the different ways organizations conceptualize inclusion, from emphasizing belonging and organizational values, to articulating ethical norms and social responsibility, to operationalizing inclusion through procedures and formal definitions of key concepts. The proposed typology provides a structured framework for understanding discursive approaches to diversity and inclusion and serves as a useful tool for analyzing and evaluating inclusive policies in practice. The findings may support organizations in aligning their stated values with the practical aspects of diversity management and contribute to the development of more coherent and effective inclusion strategies. This further contributes to understanding the role of organizational discourse in shaping inclusive practices and strategies
Preschool Teachers Competencies for Implementing of Augmentative and Alternative Communication
No full textPovećanje svjesnosti o važnosti prepoznavanja obilježja razvojnih teškoća djece te važnosti rane intervencije i pravovremenoga pružanja primjerene podrške rezultiralo je boljom kvalitetom života djece s teškoćama u razvoju. U prošlosti su djeca s teškoćama u razvoju bila izolirana i etiketirana zbog svojih različitosti te su oni bili ti koji su se trebali prilagođavati društvu. Napretkom znanosti i osvješćivanjem društva o različitostima sve se više teži provođenju inkluzivnoga pristupa i nastojanju da svaki pojedinac, bez obzira na svoje razvojne specifičnosti, ima jednaka prava na maksimalno ostvarivanje svojih potencijala u skladu s osobnim mogućnostima. Danas je velika odgovornost stavljena na socijalnu okolinu koja treba pružiti primjerenu razinu podrške kako bi djeca s teškoćama u razvoju mogla prevladati različite prepreke koje proizlaze iz njihovih razvojnih specifičnosti, a sprječavaju ih u ravnopravnu i učinkovitu sudjelovanju u društvu. Ako se pronađe odgovarajući komunikacijski kanal djetetu s teškoćama u razvoju, pružamo mu mogućnost za ostvarivanje socijalnih interakcija, učenje, stjecanje iskustava i u konačnici pružanje vlastita doprinosa društvu. Motiviranost i osposobljenost odgojitelja za primjenu potpomognute komunikacije, inkluzivni pristup te kontinuirano usavršavanje imaju važnu ulogu u stvaranju optimalnih uvjeta te pružanju kvalitetne i pravovremene pomoći i podrške djetetu s teškoćama u razvoju. Cilj je ovoga rada bio istražiti mišljenja odgojitelja o njihovoj spremnosti i kompetentnosti za rad s djecom s teškoćama u razvoju, vještinama primjene potpomognute komunikacije u svakodnevnim aktivnostima te ulozi stručnoga tima i ustanove u pružanju pomoći i podrške djeci s teškoćama u razvoju kako bi se stvorili optimalni inkluzivni uvjeti. Dobiveni su rezultati pokazali da su odgojitelji svjesni svih teškoća s kojima se susreću u praksi pri provođenju kvalitetne inkluzije. Najčešći su izazovi s kojima se odgojitelji susreću nedovoljna educiranost u području rada s djecom s poteškoćama u razvoju, nedostatak podrške stručnoga tima, uvjeti u kojima rade (velik broj djece) i slično.Increasing awareness of the importance of recognizing the characteristics of children’s developmental disabilities and the importance of early intervention in providing appropriate support in a timely manner has resulted in a better quality of life for children with developmental disabilities. In the past, children with disabilities were isolated and labeled because of their differences, and they were the ones who had to adapt to society. With the progress of science and the awareness of society about differences, there is an increasing tendency to implement an inclusive approach and strive to ensure that every individual, regardless of developmental specifics, has equal rights to maximize the realization of their own potentials in accordance with their personal capabilities. Today, a great responsibility is placed on the social environment, which needs to provide an appropriate level of support so that children with developmental disabilities can overcome various obstacles that arise from their developmental specifics, and prevent them from equal and effective participation in society. If an appropriate communication channel is found for a child with developmental disabilities, we provide him with the opportunity to achieve social interactions, learn, gain experience and ultimately provide his own contribution to society. The motivation and competence of educators for the application of assisted communication, an inclusive approach and continuous training have a significant role in creating optimal conditions and providing quality and timely assistance and support to a child with developmental disabilities. The aim was to explore the opinions of educators on their readiness and competence in working with children with disabilities, skills in applying assisted communication in everyday activities, and the role of the professional team and the institution in providing assistance and support to children with disabilities in order to create optimal inclusive conditions. The results obtained indicated that educators are aware of all the difficulties they encounter in practice in implementing quality inclusion. The most common challenges that preschool teachers face are: insufficient education in the field of working with children with disabilities, lack of support from the professional team, the conditions in which they work (a large number of children) and the like