Morepress Journals - University of Zadar
Not a member yet
4369 research outputs found
Sort by
Ic-, Id- and Ie- type Certosa Fibulae in the Context of New Finds from Nadin
No full textFibule tipa Certosa Ic i Id odavno su prepoznate kao kronološki mlađa, za liburnsko i japodsko područje autohtona inačica u bogatom korpusu raznolikih prerada široko rasprostranjenih i kvantitativno iznimno dobro zastupljenih fibula Certosa vrste. Njihov broj znatno je povećan recentnim sustavnim istraživanjima nekropole na ravnom u Nadinu s novootkrivena 42 primjerka. Zajedno s prethodno publiciranim dvjema fibulama iz grobnice 1 u Nadinu, njihova je ukupna količina u Nadinu premašila 40 % u udjelu cjelokupnoga poznatog korpusa fibula tipa Certosa Ic i Id. U članku se raspravlja o nadinskim, ali komparativno i ostalim fibulama ove vrste uz poseban osvrt na njihovu tipološko-kronološku problematiku. S obzirom na tipološku varijabilnost nadinskih primjeraka, predloženo je uvođenje nove inačice neukrašena luka (Ie) s trima podvarijantama (Ie1, Ie2 i Ie3), a vrijeme konačne uporabe fibula tipa Certosa Ic, Id i Ie neznatno je produženo i kroz (barem) prvu polovicu 1. st. pr. Kr.In the extensive body of diversely worked, widely distributed and quantitatively extremely well-represented Certosa-type fibulae, Certosa Ic- and Id-type fibulae have long been identified as chronologically younger variants, autochthonous of the territories occupied by the Liburnians and Iapodians. Their number has significantly increased following recent systematic excavations of the flat necropolis in Nadin, in which 42 specimens were recovered. Together with the two previously published fibulae from Tomb 1 at Nadin, their total volume there exceeds 40 per cent of the entire known body of Certosa Ic- and Id-type fibulae. The article discusses the Nadin fibulae, comparing them with others of this type, in particular dealing with their possible typological and chronological classification. Regarding the typological variability of the Nadin specimens, the introduction of a new variant – of undecorated bow (Ie), with three sub-variants (Ie1, Ie2 and Ie3) – is proposed. At the same time, the conclusion of the use of the Certosa Ic-, Id- and Ie-type fibulae is to be dated slightly later than previously assumed, to (at least) the first half of the 1st century BC
Obrasci sedimentacije i erozije sakralne arhitekture i svjetovnih spomenika u Mostaru, Banjoj Luci i Zenici
No full textThis article analyses evolving patterns of sedimentation and erosion of sacral and memorial structures in three cities that were first urbanized in the early 16th century by the Ottoman conquerors of Bosnia and Herzegovina. Since that time, society has been grounded on interactions between Muslims (mainly Sunni), Christians of varying denominations and Jews, and from 1945 until 1990, state-empowered secularists. We first analyse the formation of the towns during Ottoman rule, to enable understanding developments after the Ottomans lost power, and Islam was no longer the dominant religion. Further, the relative isolation of Bosnia and Herzegovina compared to other locations in Ottoman Empire enable us to analyse an ideal structure of Ottoman urban development. We then address the ways in which non-Muslim religious or atheist structures were manifested in new processes of sedimentation and erosion. Historical maps of the cities served as the basis for the analysis of patterns of sedimentation and erosion of sacral architecture and secular memorials. After selecting reference years, data acquisition on ‘erosion’ and ‘sedimentation’ of religious buildings were collected through field research, interviews, literature analysis and internet sources. In all three cities, development of the religioscapes has reflected changing patterns of dominance by Muslims, Roman Catholics and Orthodox Christians. When state secularism was dominant under socialism, the religioscapes of all communities were eroded and new religious sedimentations were impeded. Post-socialism, political and social actors have fostered re-sedimentations of eroded religioscapes, and new sedimentations. The post-socialist polities within Bosnia and Herzegovina (Entities and the cantons within the FBH), while officially secular, have favored the religion of the locally dominant community.Ovaj članak analizira promjenjive obrasce sedimentacije i erozije sakralnih i memorijalnih struktura u tri grada koje su osmanski osvajači Bosne i Hercegovine prvi put urbanizirali početkom 16. stoljeća. Od tada je društvo bilo utemeljeno na interakcijama između muslimana (uglavnom sunita), kršćana različitih denominacija i Židova, a od 1945. do 1990. godine i državnih sekularista. Prvo je analizirano formiranje gradova tijekom osmanske vladavine radi razumijevanja razvoja nakon što su Osmanlije izgubile vlast, a islam više nije bio dominantna religija. Nadalje, relativna izoliranost Bosne i Hercegovine u usporedbi s drugim područjima osmanskog urbanog razvoja omogućuje analizu idealne strukture osmanskog urbanog razvoja. Zatim se ispituje kako su se neislamske religijske ili ateističke strukture manifestirale u novim procesima sedimentacije i erozije. Georeferencirane povijesne karte gradova poslužile su kao osnova za analizu obrazaca sedimentacije i erozije sakralne arhitekture i svjetovnik memorijala. Nakon odabira referentnih godina, podaci o “eroziji” i “sedimentaciji” religijskih objekata prikupljeni su terenskim istraživanjima, intervjuima, analizom literature i internetskim izvorima. U sva tri grada razvoj religijskih krajolika odražavao je promjenjive obrasce dominacije muslimana, rimokatolika i pravoslavaca. Kada je državna sekularnost bila dominantna u socijalizmu, religijski krajolici svih zajednica bili su podložni eroziji, a nove religijske sedimentacije bile su spriječene. U postsocijalističkom razdoblju politički i društveni akteri poticali su ponovnu sedimentaciju erodiranih religijskih pejzaža i nove sedimentacije. Postsocijalističke političke strukture u Bosni i Hercegovini (entiteti i kantoni u Federaciji BiH), iako službeno sekularne, favorizirale su religiju lokalno dominantne zajednice
Uvod u tematski broj: Prostorno određivanje sedimentacije i erozije vremena u urbanim krajolicima
No full textThe articles in this thematic issue are the product of research on ‘(Re)Constructing Religioscapes as Competing Territorial Claims in Post-War Bosnia and Herzegovina,’ funded by the National Science Foundation (USA). The project was developed from earlier comparative and interdisciplinary research that had led to the development of a model of ‘Antagonistic Tolerance’ (AT) to understand relations over multiple generations between members of religiously-based heritage communities who lived intermingled but rarely intermarrying (Hayden et al., 2016). Članci u ovom tematskom izdanju rezultat su istraživanja o „(Re)konstrukciji religijskih krajolika kao konkurentskih teritorijalnih zahtjeva u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini“, koje je financirala Nacionalna zaklada za znanost (SAD). Projekt je razvijen iz ranijih komparativnih i interdisciplinarnih istraživanja koja su dovela do razvoja modela „antagonističke tolerancije“ (AT) kako bi se razumjeli odnosi tijekom više generacija između članova vjerski utemeljenih baštinskih zajednica koje su živjele izmiješane, ali su rijetko sklapale međusobne brakove (Hayden i sur., 2016.)
Tourism gentrification: a literature review and reflections on the Croatian context
No full textProstorna struktura suvremenih gradova mijenja se velikom brzinom, a jedan od glavnih procesa koji tome pridonosi je gentrifikacija. Gentrifikaciju je prva opisala i objasnila Ruth Glass 1964. na primjeru radničke četvrti u Londonu. Danas je gentrifikacija planetarni fenomen, čiji su pojedinačni uzroci mnogobrojni. Smatra se da je logika djelovanja tržišta u prostoru inherentna kapitalističkom ekonomskom sustavu glavni pokretač gentrifikacije. Posljednjih se desetljeća gentrifikacija sve više povezuje s rastućom ulogom i značenjem turizma. Stoga se govori o pojavi turističke gentrifikacije. Razvoj turizma od kasnih 2000-ih negativno se odražava na lokalnu zajednicu stvarajući pritisak na tržište nekretnina i dugoročni najam, što posljedično dovodi do različitih oblika iseljavanja. Upravo su to glavne manifestacija turističke gentrifikacije. Cilj ovoga rada je na temelju pregleda i kritičkog prikaza stranih i domaćih empirijskih te preglednih istraživanja predstaviti razvoj i osnovna obilježja gentrifikacije i iz nje proizašle turističke gentrifikacije. Nadalje, glavni cilj je približiti koncept (turističke) gentrifikacije široj znanstvenoj zajednici u Hrvatskoj, jer je o njoj, iako je turizam važna grana ekonomije, objavljeno malo istraživanja.The spatial structure of modern cities is changing rapidly, and one of the most important processes contributing to this is gentrification. Gentrification was first described and explained by Ruth Glass in 1964 using the example of a working-class neighborhoods in London. Today, gentrification is a planetary phenomenon with numerous individual causes. It is assumed that the logic of market activities in space, which is inherent to the capitalist economic system, is the main driving force behind gentrification. In recent decades, gentrification has been increasingly associated with the growing role and significance of tourism. Therefore, the emergence of tourism gentrification is discussed. The development of tourism since the late 2000s has had a negative impact on the local community, exerting pressure on the real estate and long-term rental markets and leading to various forms of displacement. These are the main manifestations of tourism gentrification. The aim of this article is to present the development and basic characteristics of gentrification and the resulting tourist gentrification based on a review and critical presentation of foreign and domestic empirical and survey research. The main goal is to introduce the concept of (tourism) gentrification to the wider scientific community in Croatia, because although tourism is an important economic sector, little research has been published on it so far
Kronika Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru 2023./2024
No full textKronika Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru 2023./202
Target Survey as one of the Research Methods of Language Conflict in Ukraine: Advantages and Limitations
No full textU članku se predstavljaju rezultati anketiranja ciljne skupine koje je provedeno 2019. godine u ukrajinskim gradovima (Ivano-Frankivsk, Bila Cerkva, Poltava i Mikolajiv) kako bi se utvrdio stupanj osviještenosti postojanja jezičnoga sukoba kod stanovnika navedenih gradova te kako bi se na primjeru podataka prikupljenih u gradu Poltava odredili mehanizmi širenja jezične ideologije u masovnoj jezičnoj svijesti. Istražuje se utjecaj tih jezičnih ideologija na samu jezičnu situaciju u konkretno odabranom gradu i cijeloj državi. Daje se istraživačka metodologija koja u anketne upitnike uključuje ulomke objava s društvenih mreža na temu jezičnoga sukoba u Ukrajini. Obrazlažu se prednosti metode anketiranja kao jednog od suvremenih alata sociolingvističkog istraživanja, posebno u proučavanju konfliktnog potencijala ukrajinske jezične situacije, u praćenju dinamike jezične situacije, promjena u javnoj svijesti povezanih s jezičnim pitanjima u različitim skupinama podijeljenim prema dobi, obrazovanju i mjestu stanovanja. Uspostavljene korelacije potvrđuju visok stupanj inertnosti jezičnih stavova u masovnoj svijesti Ukrajinaca, što može objasniti slabu dinamiku ukrajinske jezične situacije u razdoblju prije rata i neučinkovitost državne jezične politike. Određuju se mogućnosti produbljivanja sociolingvističkih istraživanja u Ukrajini kroz prizmu jezičnogа sukoba.The paper presents the results of a survey of the target group conducted in 2019 in Ukrainian cities (Ivano-Frankivsk, Bila Tserkva, Poltava, and Mykolaiv) in order to determine the degree of awareness of language conflict existence among the inhabitants of these cities and to determine, on the example of the data collected in the city of Poltava, the mechanisms of the spread of language ideology in mass language awareness. The influence of these language ideologies on the language situation in certain cities and the entire country is investigated. The research methodology, which includes questionnaires with excerpts from social network posts on the topic of language conflict in Ukraine, is provided. The advantages of the survey method as one of the modern tools of sociolinguistic research are explained, especially in investigating the conflict potential of the Ukrainian language situation, as well as in monitoring the dynamics of the language situation, changes in public awareness related to language issues in different groups divided according to age, education, and place of residence. The established correlations confirm the high degree of inertia of language attitudes in the mass consciousness of Ukrainians, which may explain the weak dynamics of the Ukrainian language situation in the period before the war and the ineffectiveness of the state language policy. The possibilities of deepening sociolinguistic research in Ukraine through the prism of language conflict are determined
Pismovna topika u korespondenciji između bizantskog caraKonstantina VII. Porfirogeneta i kizičkog biskupa Teodora
No full textThe letters exchanged between Byzantine emperor Constantine VII Porphyrogenitus (913-959) and his close friend Theodore, Bishop of Cyzicus, are of the utmost importance, representing the only preserved example of authentic writings from the emperor. Other than the fact that the correspondence offers details concerning the relationship between Theodore and Porphyrogenitus and their personal lives, it also provides a good foundation for the study of Porphyrogenitus’ style of writing, which is very useful considering that the authorship of the emperor’s literary inheritance is still the object of scholarly discussion. The corpus of this study is made up of ten letters written by Theodore and addressed to Constantine (whose letters of reply have not been preserved) from the Vindobonensis Collection and correspondence between Theodore and Porphyrogenitus from the Athos Collection (ten of Theodore’s and eight of Constantine’s letters). Epistolary topoi found in the letters will be analyzed and divided into two groups: contemplative and linguistic. The aim is primarily to present the features of Porphyrogenitus’ letter-writing style, but also that of his correspondent, with special reference to the extent to which rhetorical recommendations were followed when composing letters.Pisma razmijenjena između bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta (913. – 959.) i kizičkog biskupa Teodora, njegova bliskog prijatelja, iznimno su važna jer predstavljaju jedini primjerak carevih autentičnih zapisa. Osim što donosi detalje o Teodorovu i Porfirogenetovu prijateljskom odnosu i njihovim privatnim životima, sačuvana korespondencija predstavlja i dobar temelj za proučavanje Porfirogenetova stila pisanja, što je vrlo korisno s obzirom na to da je autorstvo careve književne ostavštine i dalje predmetom znanstvenih rasprava. Korpus istraživanja sastoji se od deset Teodorovih pisama adresiranih Porfirogenetu (na koja nisu sačuvani carevi odgovori) iz kolekcije Vindobonensis i korespondencije između Teodora i Porfirogeneta iz kolekcije Athos (deset Teodorovih i osam Konstantinovih pisama). U pismima se analiziraju pismovni toposi podijeljeni u dvije grupe, misaone i jezične. Cilj je prvenstveno prikazati obilježja Porfirogenetova epistolarnog stila, ali i njegova korespondenta, pri čemu se nastoji utvrditi u kojoj su mjeri korespondenti slijedili retorička pravila pri sastavljanju pisama
Morgan Le Fay in Middle High German Arthurian Literature
No full textTema ovog rada istraživanje je lika Morgane le Fay u srednjovisokonjemačkoj književnosti 12. stoljeća, s fokusom na kontinuitet i funkciju dosad neistraženih poganskih elemenata kao što su apolonijski kult ili tripartitna božica u njezinu prikazu i s njima povezane magije, rituali, medicina i konstelacija među protagonistima. U teorijskom okviru razmatraju se različita tumačenja Morganina lika u srednjovjekovnoj i ranijoj književnosti uključujući razvoj i promjene u njezinoj karakterizaciji kroz razne kulturne tradicije i žanrove. Cilj istraživanja sadržan je u analizi specifičnih tekstova 12. stoljeća i razmatranju kako su srednjovisokonjemački autori Hartmann von Aue (Erec i Iwein) i Ulrich von Zatzikhoven (Lanzelet) prikazivali Morganin lik u svjetlu svojih izvora, analogija i njima suvremenog konteksta, a ne gledajući pritom njezine prikaze u ovim tekstovima samo kao arhetipove. Korpus rada čine srednjovisokonjemački arturijanski romani u kojima se izričito spominje Morgana ili su prisutni elementi koji navode na to da se radi o njezinu liku. Metodologija uključuje komparativno tumačenje, identifikaciju izvora i analizu ironije u prikazima Morgane s ciljem utvrđivanja specifičnih funkcija njezinog lika u svakom djelu. Kroz ovo istraživanje pokazuje se raznolikost karakterizacija Morgane i njihov utjecaj na razvoj srednjovisokonjemačke arturijanske književnosti, ali i obrnuto: utjecaj srednjovisokonjemačke arturijanske književnosti na raznolikost karakterizacije Morgane.The topic of this paper is the exploration of the character of Morgan Le Fay in 12th-century Middle High German literature, with a focus on the continuity and function of previously unexplored pagan elements – such as the Apollonian cult or the tripartite goddess – in her portrayal, along with the associated magic, rituals, medicine, and relationships among the protagonists. The theoretical framework examines various interpretations of Morgan’s character in medieval and earlier literature, including the development and changes in her characterization across different cultural traditions and genres. The aim of the research is to analyse specific 12thcentury literary works and investigate how Middle High German authors Hartmann von Aue (Erec and Iwein) and Ulrich von Zatzikhoven (Lanzelet) portrayed Morgan’s character in light of their sources, analogies, and contemporary context, rather than viewing her portrayals in these texts merely as archetypes. The corpus of the paper consists of Middle High German Arthurian romances in which Morgan is explicitly mentioned or where elements suggest that the character in question is Morgan. The methodology involves comparative interpretation, source identification, and an analysis of irony in the portrayals of Morgan, with the goal of determining the specific functions of her character in each work. This research demonstrates the diversity of Morgan’s characterizations and their influence on the development of Middle High German Arthurian literature, as well as the reverse influence: the impact of Middle High German Arthurian literature on the diversity of Morgan’s characterization