Morepress Journals - University of Zadar
Not a member yet
4369 research outputs found
Sort by
Postupak integracije knjižničnih podataka u GoTriple: primjer suradnje s Text+ konzorcijem
No full textPurpose. This report presents a showcase for the collaboration between a national and a European research data infrastructure and community service. First, the organisational and technical approaches are explained. In the second part, examples for data integration are proposed together with participants. Finally, possible transfer and application of the presented workflow are discussed.
Approach/Methodology. Following a joint analysis by the Text+ and GoTriple teams, developing a dedicated MARC 21 connector for SCRE was identified as the optimal strategy for integrating Text+. This enabled the import of SSH publications from the German National Library (DNB) into GoTriple. This decision also potentially facilitates the integration of relevant SSH collections managed by other libraries, as MARC 21 is an important standard for library cataloguing and data exchange.
Results. There have been several technical challenges in this integration. First of all, MARC 21 is a complex protocol, not easily processed. In this case, the use of dedicated, opensource software libraries was particularly helpful. In addition, multiple options had to be evaluated and tested before a suitable solution for harvesting DNB in GoTriple, as presented here, was found.
Originality/Value. The presented example of GoTriple and one of the Text+ resource providers (German National Library) can serve as a best practice for integrating more library catalogue data into the GoTriple platform. It also provides a model for the essential communication and collaboration workflow needed to estimate the effort required for future data integration into GoTriple at the level of an exemplary national infrastructure.Cilj. Ovaj rad predstavlja primjer suradnje između nacionalne i europske istraživačke podatkovne infrastrukture i usluge koja je namijenjena zajednici. Najprije su pojašnjeni organizacijski i tehnički pristupi, a kasnije su na primjeru suradnje sa sudionicima predloženi načini integracije podataka. Na kraju se raspravlja o mogućem prijenosu i primjeni predstavljenog tijeka rada na druge primjere.
Pristup/Metodologija. Nakon zajedničke analize koju su proveli timova Text+ i GoTriple, razvoj namjenskog MARC 21 konektora za SCRE prepoznato je kao optimalna strategija za integraciju sustava Text+ u GoTriple. To je omogućilo uvoz publikacija iz područja društvenih i humanističkih (SSH) znanosti sadržanih u katalogu Njemačke nacionalne knjižnice (DNB) u GoTriple. Ova je odluka također olakšala integraciju relevantnih zbirki SSH-a kojima upravljaju druge knjižnice, budući da je MARC 21 važan standard za katalogizaciju i razmjenu podataka.
Rezultati. U ovoj integraciji bilo je nekoliko tehničkih izazova. Prije svega, MARC 21 je složen protokol koji se ne obrađuje lako. U ovom je slučaju upotreba namjenskih softverskih knjižnica otvorenog koda bila osobito korisna. Također se moralo procijeniti i testirati više mogućnosti prije nego što je pronađeno prikladno rješenje za prikupljanje podataka iz DNBa u GoTriple.
Originalnost/Vrijednost. Predstavljeni primjer platforme GoTriple i jednog od izvora podataka Text+ (Njemačke nacionalne knjižnice) može poslužiti kao najbolja praksa za integraciju većeg broja podataka iz knjižničnih kataloga u platformu GoTriple. Također pruža model za učinkovitu komunikaciju i primjer suradnje potrebne za procjenu uloženog napora za buduću integraciju podataka u GoTriple na razini nacionalne infrastrukture
Contribution to the Analysis of Two Pasolini Plays–Calderón and Svinjac (Porcile)
No full textU ovome članku bavimo se određenim značajkama s kojima se susrećemo čitajući dvije drame Piera Paola Pasolinija, Calderón i Svinjac, čiji je prijevod objavljen 2022. godine u izdanju Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Među temama koje se pojavljuju u dramama valja istaknuti temu nesvjesnoga, motiv obiteljske Pasolinijeve situacije koja se reproducira u njegovim dramama, uz njega vezan motiv incesta te motiv pobune protiv moći. Tema nesvjesnoga oduvijek je prisutna u Pasolinijevu stvaralaštvu, u njegovim ranim pjesmama, poput onih posvećenih majci, zatim u njegovim mladenačkim dramama u kojima se često reproducira obiteljska situacija te naravno i u njegovim filmovima, posebice u onim koji obrađuju mitološke teme. Odnos s majkom posebno poprima incestuozan prizvuk u filmovima kao što su Mamma Roma, ali i u tragediji Calderón, gdje se incestuozne veze majka–sin te otac–kći nagovještaju u snovima. Motiv pobune protiv moći vezan je uz motiv slobodno odabrane smrti kao krajnjega izražavanja u Svinjcu, gdje samoubojstvo protagonista također aludira i najavljuje Pasolinijevu tragičnu smrt.This paper examines the distinctive characteristics encountered in the plays written by Pier Paolo Pasolini, Calderón and Svinjac (Porcile), whose translations were published in 2022 by the Academy of Dramatic Art, University of Zagreb. Among the themes presented in the plays, it is crucial to highlight the theme of the unconscious, the motif of Pasolini’s family situation reproduced in his plays, the related motif of incest, as well as the motif of rebellion against power. The theme of the unconscious has always been present in his oeuvre, in his early poems, such as those dedicated to his mother, then in his youthful plays, in which his family situation is often reproduced, and also in his films, particularly in his “mythological” films. His relationship with the mother acquires an incestuous undertone, especially in the films such as Mamma Roma, but also in the tragedy Calderón, in which the incestuous relationships mother-son and father-daughter are implied and realised in dreams. The motif of rebellion against power is related to the motif of freely chosen death as the ultimate form of expression in Svinjac (Porcile), in which the protagonist’s suicide evokes and foreshadows Pasolini’s tragic death
The Bee, the Witch, and the Altar–On an Exemplum From the Petris Miscellany (1468)
No full textU radu se interpretira dosad neistraženi egzempl K(a)p(i)- t(ul) ot bahoricʼ nečisʼ iz hrvatskoglagoljičnoga neliturgijskog Petrisova zbornika (1468.). U uvodnome dijelu sažeto se prikazuju genološki problemi koje su izazvali dosadašnji pokušaji da se egzempl definira kao književni žanr i u kratkim se crtama prikazuje istraživanje Petrisova zbornika kao cjeline, koje je proveo Eduard Hercigonja, kao i novije analize pojedinih egzempla koji pripadaju korpusu hrvatske glagoljične književnosti. Raščlanjuju se sadržaj i struktura priče o vještici koju vrag nagovara na magijsku uporabu posvećene hostije, priča se povezuje sa skupinom u kasnome srednjem i ranome novom vijeku iznimno popularnih egzempla koji se bave euharistijom i doktrinom o transsupstancijaciji te se tekst, uz oslonac na istraživanje austrijskoga etnologa Leopolda Kretzenbachera, uspoređuje s nizom sličnih egzempla o hostiji u košnici kako bi se utvrdile varijacije temeljne fabule i raznolikost uloga središnjih motiva u rasponu od 12. do 19. stoljeća. Oslanjajući se na uvide iz studije Michaela Ostlinga o suđenjima vješticama u ranonovovjekovnoj Poljskoj, pokušavaju se rasvijetliti različita kulturna značenja koja su takvi tekstovi mogli imati u prošlosti te njihov složen utjecaj na pučku pobožnost. Na temelju stečenih uvida u završnome dijelu rada osvrće se i na paralelni tekst u Fatevićevu zborniku (1617.).The article interprets the hitherto unexplored exemplum K(a)p(i)t(ul) ot bahoricʼ nečisʼ (The Story about a Wicked Witch) from the Croatian Glagolitic non-liturgical Petris Miscellany (1468). The introductory section gives a brief overview of the genre-related problems that have arisen from earlier attempts to define the exemplum as a literary genre. It also briefly discusses Eduard Hercigonjaʼs research on the Petris Miscellany as a whole and more recent analyses of individual exempla from the corpus of Croatian Glagolitic literature. The content and structure of the story about a witch who is persuaded by the devil to use a consecrated host for magic is analysed. The story is related to a group of exempla that were very popular in the late Middle Ages and early modern period and deal with the Eucharist and the doctrine of transubstantiation. Drawing on the research of the Austrian ethnologist Leopold Kretzenbacher, the text is compared with a number of similar exempla about the host in a beehive in order to identify variations in the basic plot and the variety of roles played by central motifs from the 12th to the 19th century. Drawing on the findings of Michael Ostlingʼs study of witch trials in early modern Poland, an attempt is made to illuminate various cultural meanings that such texts may have had in the past and their complex influence on popular piety. Based on the insights gained, a parallel text from the Fatević Miscellany (1617) is also discussed in the concluding part of the article
Zadar’s Goldsmith Martin Ivanov Sainović from Koper, Known as Butafogo (Koper? – † Zadar, between February 27 and March 13, 1546)
No full textČlanak je posvećen zadarskom zlataru Martinu Ivanovu Sainoviću zvanom Butafogo iz Kopra, o kojemu je tijekom arhivskih istraživanja zadarskih bilježničkih spisa 16. stoljeća pronađeno četrdesetak dokumenata nastalih u razdoblju od 1524. do 1546. godine. Premda izvori za sada vrlo skromno osvjetljuju Butafogovo zlatarsko djelovanje, jer je u većini dokumenata zabilježen tek u svojstvu svjedoka, oni ipak pridonose širenju postojećih spoznaja o zadarskom zlatarstvu 16. stoljeća. Međutim, među pronađenim spisima ističe se zlatarova oporuka sastavljena 27. veljače 1546. godine, koja otkriva da je Butafogo u nepoznato vrijeme bio angažiran na izradi nekih dijelova na Škrinji sv. Šimuna Bogoprimca, koju je još u 14. stoljeću naručila ugarsko-hrvatska kraljica Elizabeta. No, budući da su podatci o Butafogovu radu na škrinji vrlo šturi, moguće je tek pretpostavljati koji su dijelovi nastali u njegovoj zlatarskoj radionici. Unatoč tomu, intervencija na najvažnijoj umjetnini zadarskog srednjovjekovlja, smješta Butafoga u skupinu istaknutijih protagonista zadarskog zlatarstva prve polovine 16. stoljeća.This article is dedicated to the Zadar goldsmith Martin Ivanov Sainović from Koper, known as Butafogo, about whom approximately forty documents, dating from between 1524 and 1546, have been discovered during archival research into Zadar’s 16th-century notarial records. Although the sources currently shed only limited light on Butafogo’s goldsmithing activity – since most of them mention him merely as a witness – their publication nonetheless complements our understanding of Zadar’s 16th-century goldsmithing practices. Among the discovered records, his will composed on February 27, 1546, holds special significance. It reveals that Butafogo was at some point engaged in the production of certain components for the Chest of St Simeon the God-Receiver, commissioned in the 14th century by the Hungarian- Croatian Queen Elizabeth. However, due to the lack of information about the specific chest elements Butafogo may have worked on, we can only speculate as to which of them were produced in his workshop. Nonetheless, his documented involvement in Zadar’s most important medieval artefact firmly places him among the more prominent goldsmiths active in the city during the first half of the 16th century
Padiglione della Dalmazia –Exhibition Pavilion of Dalmatia at the Milan Fair in 1928
No full textPaviljon Dalmacije, a od 1930. godine paviljon Zadra, izgrađen za sajam u Milanu 1928. godine, predstavlja zanimljiv arhitektonski projekt međuratnog razdoblja. Projektiran kao trodijelna izložbena građevina historicističke koncepcije, s pročeljem koje kombinira elemente dalmatinske gotike i rane renesanse s antičkim uzorima, paviljon je izražavao ideološke i simboličke težnje talijanske vlasti za potvrdom kulturne prisutnosti na hrvatskoj obali Jadrana. Paviljonom se od 30-ih godina 20. stoljeća koristila tvrtka Radio Marelli, koja je izmijenila izgled pročelja u duhu vremena i vlastitog imena. Paviljon je bio u uporabi sve do 1942. godine, kada je stradao u bombardiranju. Nakon toga pao je u zaborav, sve dok jedan mali novinski članak nije potaknuo ponovno zanimanje za ovu građevinu. Na temelju sačuvanih fotografija, arhivskih izvora i novinskih zapisa bilo je moguće rekonstruirati vizualni identitet i propagandnu funkciju paviljona, čime se on smješta u širi kontekst izložbene djelatnosti Dalmacije i Zadra unutar Kraljevine Italije između dvaju svjetskih ratova.The Pavilion of Dalmatia, renamed the Pavilion of Zadar in 1930, was built for the Milan Fair in 1928 as an interesting architectural project of the interwar period. Designed as a three-part exhibition building of historicist conception, with a front façade combining elements of Dalmatian Gothic and early Renaissance with classical models, the pavilion expressed the ideological and symbolic aspirations of the Italian authorities to affirm their cultural presence on the Croatian Adriatic coast. From the 1930s, the pavilion was used by the Radio Marelli company, which modified the façade’s appearance in the spirit of the times and its own brand identity. The pavilion remained in use until 1942, when it was destroyed in a bombing. After that, it fell into oblivion until a small newspaper article sparked renewed interest in this structure. Based on preserved photographs, archival sources, and press records, it has been possible to reconstruct the visual identity and propaganda function of the pavilion, thus placing it in the broader context of Dalmatia’s and Zadar’s exhibition activities within the Kingdom of Italy between the two world wars
Negative Stereotypes about Women in Gender-Marked Phrases of Rožaje’s Speech
No full textU ovom radu analizirani su negativni stereotipi o ženama u rodno obilježenim frazemama govora Rožaja. Frazeme, kao dio organskog idioma, pružaju uvid u načine konceptualizacije ženskog roda. Njihovom analizom nastojimo da prikažemo kako se u jeziku odražava sociokulturna percepcija žene. Istraživanje je rađeno na korpusu od 60 frazema, koje se odnose na ženu i upućuju na njenu poziciju u sociokulturnom modelu, prikupljenih terenskim istraživanjem na govornom području Rožaja tokom 2023. i 2024. godine. Frazeme sadrže sliku žene utemeljenu na stereotipima i predrasudama, koja je proistekla iz muškocentrične ili deformisane društvene predstave. Naš je cilj u ovom radu utvrditi u frazemama govora Rožaja primjere negativnih rodnih stereotipa koji se odnose na ženu, a koji imaju potencijal da oblikuju kolektivnu sliku o ženi. Semantička analiza korpusa sprovedena je tumačenjem frazema motivisanih stereotipima. Frazeme se analiziraju prema vrsti zastupljenog stereotipa, što je u radu predstavljeno u nekoliko potcjelina. Istraživanje pokazuje da je žena u frazeologiji predstavljena kao intelektualno ograničeno, brbljivo, svadljivo i konfliktno, nepromišljeno i nepouzdano, promiskuitetno i nemoralno, zlo, lukavo i varljivo biće. Zaključuje se i da je predstavljena kao emocionalno i fizički slabije biće, te uopšte kao inferiorno, podređeno biće. Rezultati analize ukazuju na to da frazeologija odražava izraženu mizoginiju i seksističke obrasce u percepciji ženskog roda.In this paper, negative stereotypes about women are analysed in the gendered idioms of Rožaje’s speech. The phrases, as part of an organic idiom, provide an insight into the ways of conceptualising the female gender. By analysing them, we try to show how sociocultural perception of women is reflected in language. The research was conducted on a corpus of sixty idioms, which refer to women and their position in the sociocultural model, collected by field research in the Rožaje speaking area during 2023 and 2024. The phrases contain an image of women based on stereotypes and prejudices, which arose from a male-centric or deformed social representation. The aim of this paper is to determine examples of negative gender stereotypes related to women in the idioms of Rožaje’s speech, which have the potential to shape the collective image of women. Semantic analysis of the corpus was carried out by interpreting the phrases motivated by stereotypes. The phrases are analysed according to the type of the stereotype they represent, and the findings are presented in several subsections in the paper. The research shows that, in phraseology, women are represented as intellectually limited, talkative, quarrelsome and argumentative, reckless and unreliable, promiscuous and immoral, as well as evil, cunning, and deceitful beings. It is also concluded that they are presented as emotionally and physically weaker beings, who are in general inferior and subordinate. The results of the analysis indicate that phraseology reflects pronounced misogyny and sexist patterns in the perception of the female gender
Prvi beramski misal – izdanje iz zlatnoga doba hrvatskoga glagoljaštva
No full textPrvi beramski misal: Hrvatskoglagoljični rukopis iz 15. stoljeća. Sv. 1: faksimil. Biblioteka Spomenici, knjiga 6. Glavni urednik Milan Mihaljević. Staroslavenski institut, Zagreb, 2024., 494 str.Prvi beramski misal: Hrvatskoglagoljični rukopis iz 15. stoljeća. Sv. 2: transliteracija. Biblioteka Spomenici, knjiga 6. Glavni urednik Milan Mihaljević. Staroslavenski institut, Zagreb, 2024., 554 str.Prvi beramski misal: Hrvatskoglagoljični rukopis iz 15. stoljeća. Sv. 1: faksimil. Biblioteka Spomenici, knjiga 6. Glavni urednik Milan Mihaljević. Staroslavenski institut, Zagreb, 2024., 494 str.Prvi beramski misal: Hrvatskoglagoljični rukopis iz 15. stoljeća. Sv. 2: transliteracija. Biblioteka Spomenici, knjiga 6. Glavni urednik Milan Mihaljević. Staroslavenski institut, Zagreb, 2024., 554 str
New Observations on the Signii Family of Korčula and the Dating of the Temple of Venus Pelagia at Potirna
No full textNatpis iz Potirne na otoku Korčuli koji svjedoči o gradnji hrama koji je izvjesna Signija Ursa posvetila Veneri Pelagiji od svojega je pronalaska privukao stanovitu pozornost, ali su ipak neka od ključnih pitanja povezanih sa sadržajem natpisa ostala nerazriješena. U tom smislu, niz pitanja povezanih s njegovom preciznijom datacijom, podrijetlom naručiteljice, nesumnjivo rijetkog imena, kao i pitanje vrlo specifične, dapače jedinstvene, posvete hrama Veneri Pelagiji i dalje ostaju otvorena. I dok na neka od tih pitanja dugo nije bilo moguće ponuditi odgovor, recentnija otkrića povezana s obitelji Signija, kao i sa značenjem kulta Venere Pelagije u sklopu Oktavijanova/Augustova „kulturnog programa” danas otvaraju mogućnosti za ponovno promišljanje korčulanskog natpisa.The inscription from Potirna on the island of Korčula, which records the construction of a temple dedicated to Venus Pelagia by a certain Signia Ursa, has attracted scholarly attention since its discovery. However, certain key questions related to its content remain unresolved: its precise date, the origin of the dedicator, whose name is undoubtedly rare, and the very specific, indeed unique, dedication to Venus Pelagia. While some of these questions long seemed unanswerable, recent findings related to the Signii family and a renewed understanding of the cult of Venus Pelagia within Augustus’s “cultural program” now make a fresh reassessment of the Korčula inscription possible
New Identification of the Two Nin Reliquaries Known as the Caskets of St Asellus and St Marcella
No full textRad predstavlja prilog raspravi o kultu ninskih svetaca zaštitnika putem identifikacije dvaju srednjovjekovnih ninskih relikvijara poznatih u literaturi kao škrinjice – relikvijari sv. Asela i sv. Marcele. Svrha je rasprave potkrijepiti i detaljnije obrazložiti autorovu prije iznesenu pretpostavku da je drugi od dvaju relikvijara u domaćoj historiografiji bio pogrešno identificiran. Na tom tragu, putem raščlambe i tumačenja sačuvanih popisa ninskih relikvijara, pokazuje se da je, nasuprot proširenom mišljenju, zapravo riječ o relikvijarima sv. Asela i, vjerojatno, sv. Ambroza. Taj zaključak ne samo što pomaže razumjeti ikonografiju obaju relikvijara već doprinosi i rasvjetljavanju zbunjujućih i dosad nerazriješenih odnosa između troje ninskih svetaca zaštitnika. Naime, upozoravajući na činjenicu da evidencija o povezivanju sv. Marcele s drugom dvojicom ninskih svetaca zaštitnika nije poznata prije 15. stoljeća, autor zaključuje da predmetni relikvijar povijesno nije bio smatran relikvijarom sv. Marcele prije 19. stoljeća.This paper contributes to the discussion on the cult of the patron saints of Nin by examining two medieval reliquaries from Nin, traditionally referred to in the literature as the reliquary caskets of St Asellus and St Marcella. The aim of the paper is to support and further elaborate the author’s previously proposed hypothesis that the second of the two reliquaries has been misidentified in Croatian historiography. Through an analysis and interpretation of preserved inventories of the Nin reliquaries, the author demonstrates that, contrary to prevailing scholarly opinion, the reliquaries in question should in fact be attributed to St Asellus and, most probably, St Ambrose. This conclusion not only enables a clearer understanding of the iconography of both reliquaries but also sheds light on the complex and previously unresolved relationships among the three patron saints of Nin. Emphasising the absence of any evidence connecting St Marcella with the other two patron saints of Nin prior to the fifteenth century, the author concludes that the reliquary in question was not historically regarded as that of St Marcella until the nineteenth century