Morepress Journals - University of Zadar
Not a member yet
4369 research outputs found
Sort by
Further on the ‘Good Italian Soldier’” – Luigi Carmagnani: Lettere Dalla Guerra (1940–1941). Campagne Militari di Jugoslavia e Russia
No full textČlanak se, u svjetlu proučavanja mita o dobrome talijanskom vojniku, tzv. autostereotipu i heterostereotipu koji pokušava talijanskog vojnika u okupiranim područjima za vrijeme Drugoga svjetskog rata prikazati kao druželjubivog antimilitarista koji je prisiljen odjenuti vojničku uniformu, bavi ratnim putem talijanskog poručnika Luigija Carmagnanija rekonstruiranim na temelju njegovih pisama roditeljima poslanim 1940. i 1941. godine s jugoslavenskog i ruskog ratišta. Narativ jednosmjerne korespondencije s roditeljima tematski je i stilski moguće promatrati kroz optiku poslanica iz razdoblja talijanske okupacije Dalmacije u kojem se rat doživljava kao daleki sukob, pri čemu se opravdanom čini teza nekih talijanskih povjesničara o odsutnosti egzotizacije i dehumanizacije protivnika u prvim mjesecima rata, kao i onih poslanih s ruske fronte, iz samog središta ratnog zbivanja gdje, nakon proživljenog iskustva osobne ugroze, do izražaja dolaze Carmagnanijeva ideološka uvjerenja obilježena idejom o oslobodilačkoj i civilizacijskoj misiji u Rusiji. Posebna se pažnja pridaje uredniku epistolara, Giorgiu Soffiantiniju, koji predstavlja važnu posredničku instancu u enuncijaciji, a samim time i u percepciji objavljenih pisama. Soffiantinijevi komentari Carmagnanijeva ratnog puta svoje uporište nalaze u aksiomu o ljubavi prema domovini kao jedinom imperativu pri čemu kriteriji koji omogućuju iskustvo određenoga povijesnog razdoblja nisu predmet racionalnog znanja, već mitskog mišljenja kojim se hrani mit o dobrome talijanskom vojniku.The article, in light of the study of the myth of the good Italian soldier–the so-called autostereotype and heterostereotype that seeks to portray the Italian soldier in occupied territories during the Second World War as a friendly antimilitarist forced into military uniform–focuses on the wartime journey of Italian lieutenant Luigi Carmagnani, reconstructed through letters he sent to his parents in 1940 and 1941 from the Yugoslav and Russian fronts. The narrative of this one-way correspondence with his parents can be thematically and stylistically interpreted through the lens of epistolary writing from the period of the Italian occupation of Dalmatia, during which the war is experienced as a distant conflict. In this context, the thesis put forward by some Italian historians about the absence of exoticisation and dehumanisation of the enemy in the early months of the war seems justified. This contrasts with the letters sent from the Russian front, from the very centre of the war zone, where–after experiencing personal danger–Carmagnani’s ideological convictions come to the fore, shaped by the idea of a liberating and civilising mission in Russia. Particular attention is given to the editor of the epistolary collection, Giorgio Soffiantini, who represents an important mediating instance in the enunciation process and, consequently, in the perception of the published letters. Soffiantini’s commentary on Carmagnani’s wartime journey is grounded in the axiom of love for the homeland as the sole imperative, whereby the criteria enabling the experience of a given historical period are not based on rational knowledge, but rather on mythical thinking– the very fuel of the myth of the good Italian soldier
Prema reformi vrednovanja znanstvenog rada u društvenim i humanističkim znanostima: napredak i uvidi iz projekta GraspOS
No full textPurpose. This study focuses on developing research assessment criteria for the Social Sciences and Humanities (SSH) through the GraspOS project. The aim is to reform traditional evaluation methods that rely heavily on bibliometric indicators and to produce recommendations tailored to the SSH community, addressing the limitations of current practices that predominantly emphasise quantitative metrics.
Approach/methodology/design. This study presents outcomes from three workshops with participants from various SSH backgrounds. The workshops facilitated discussions on values-driven assessment, output diversity, and the integration of qualitative indicators. The data collected were analysed using the deductive method, with a priori codes established.
Findings. The analysis revealed consensus on the need for a more inclusive evaluation framework that recognises diverse outputs beyond traditional journal articles. Participants emphasised the importance of qualitative measures, such as peer review, and proposed using narrative CVs to better reflect individual contributions.
Research limitations. The study was conducted within a specific context of the Responsible Research Assessment (RRA) movement and the GraspOS project, which may not fully represent the broader SSH landscape. Generalisation to all SSH disciplines is not possible.
Practical implications. The study provides recommendations for formulating generic research assessment criteria as suggested by SSH scholars.
Originality value. This work provides valuable insights into developing more equitable and effective assessment practices in academia for the SSH community.Cilj. Ova studija usmjerena je na razvoj kriterija za vrednovanje znanstvenog rada u društvenim i humanističkim znanostima (SSH) kroz projekt GraspOS. Cilj je izmijeniti tradicionalne metode vrednovanja koje se uvelike oslanjaju na bibliometrijske pokazatelje i izraditi preporuke prilagođene SSH zajednici, s posebnim osvrtom na ograničenja trenutnih praksi koje pretežno naglašavaju kvantitativne metrike.
Pristup/metodologija/dizajn. Ova istraživanje predstavlja rezultate dobivene kroz tri radionice održane s ispitanicima iz različitih SSH područja. Radionice su omogućile vođene rasprave o vrednovanju temeljenom na vrijednostima, raznolikosti rezultata i uključivanju kvalitativnih pokazatelja u vrednovanje. Prikupljeni podaci analizirani su deduktivnom metodom, s unaprijed definiranim kodovima za analizu.
Rezultati. Analiza je utvrdila usuglašeni stav ispitanika o potrebi za izradom uključivijeg okvira za vrednovanje znanstvenog rada koji prepoznaje različite rezultate, pored tradicionalnih članaka u časopisima. Ispitanici su naglasili važnost kvalitativnih mjera, poput recenzije, i predložili korištenje narativnih životopisa kako bi se bolje utvrdili pojedinačni doprinosi.
Ograničenja istraživanja. Istraživanje je provedeno unutar specifičnog konteksta pokreta za odgovorno vrednovanje znanstvenog rada (RRA) i projekta GraspOS, koji možda ne predstavljaju u potpunosti cijeli krajolik SSH. Generalizacija rezultata i zaključaka na sve SSH discipline nije moguća.
Praktična primjena. Rezultati provedene studije oblikovani su u vidu preporuka za pripremu općih kriterija za vrednovanje znanstvenog rada kako su predložili znanstvenici s područja društvenih i humanističkih znanosti koji su sudjelovali u provedbi istraživanja.
Originalnost/Vrijednost. Ovaj rad pruža vrijedne uvide u razvoj pravednijih i učinkovitijih praksi vrednovanja u akademskoj zajednici za širu zajednicu društvenih i humanističkih znanosti
Contribution to the Study of the Language of Ante Kuzmanić
No full textU vrlo burnome jezičnom periodu druge polovine 19. stoljeća izlazi Priručnik za primaljstvo s Ričnikom likarskoga nazivlja i narodnih ričih (1875.) Ante Kuzmanića, cijenjenoga liječnika, političara, urednika i filologa, jednoga od dominantnih predstavnika zadarskoga filološkog kruga. Cilj je rada cjelovitom grafijskom, pravopisnom i jezičnom analizom (fonološkom, morfološkom i sintaktičkom) opisati jezik upotrijebljen u njegovu priručniku i time doprinijeti jezično- povijesnim istraživanjima. Rekonstrukcijom i opisom jezičnoga sustava, kojim se Kuzmanić koristi u svojemu Priručniku, dobit će se bolji uvid u jezična strujanja na području Kraljevine Dalmacije te vidjeti kojim se jezičnim rješenjima Kuzmanić priklonio, kao i koliko se jezik proučavanoga korpusa razlikuje od norme druge polovine 19. stoljeća.During the very turbulent linguistic period of the second half of the nineteenth century, the Handbook for Midwifery with the Dictionary of Artistic Terms and Folk Phrases (1875) was published by Ante Kuzmanić, a respected physician, politician, editor, and philologist, one of the dominant representatives of the Zadar philological circle. The aim of the work is to describe the language used in his handbook through a comprehensive graphic, orthographic, and linguistic analysis (phonological, morphological, and syntactic) and thus contribute to linguistic and historical research. By reconstructing and describing the language system that Kuzmanić uses in his Handbook, we gain a better insight into the linguistic trends in the Kingdom of Dalmatia and determine which linguistic solutions Kuzmanić favoured and how much the language of the studied corpus differed from the norm of the second half of the nineteenth century
Important Ecolinguistic Insights into the Russian Linguistic Landscape and Discourse
No full textMartin Henzelmann: Linguistik des ökologischen Diskurses. Untersuchungen zu Kommunikationsformen in Ökologie und Umweltschutz in der Russischen Föderation. Berlin, Brüssel: Peter Lang Verlag. 2024. ISBN: 978-363-190-118-2Martin Henzelmann: Linguistik des ökologischen Diskurses. Untersuchungen zu Kommunikationsformen in Ökologie und Umweltschutz in der Russischen Föderation. Berlin, Brüssel: Peter Lang Verlag. 2024. ISBN: 978-363-190-118-
Ascesa assai sassosa: Engineer Rossini in Dalmatiain the Mid-Eighteenth Century
No full textU radu je riječ o inženjeru Giovanniju Francescu Rossiniju (1688. – 1764.), napose njegovu izvještaju o obilasku Dalmacije 1749. godine, sačuvanome u Beču. Najprije je obišao sjevernu Dalmaciju, tj. mletačko-habsburško granično područje, a potom i mletačko-osmansku granicu sve do Kleka. Vratio se brodom duž obale, stigavši u Zadar, polaznu točku svojeg putovanja. U izvještaju najprije piše o dalmatinskim konjičkim vojarnama, o malim graničnim utvrdama, zatim o znatnijim naseljima dalmatinskog zaleđa, napokon o obalnim gradovima. Najzanimljiviji i najvredniji dokument, međutim, jest dnevnik njegova putovanja, iz kojega se doznaje mnogo o okolnostima i teškoćama s kojima se susretao, poput loših cesta i jednako takvih vremenskih uvjeta. Njegovi zapisi svjedoče o tome da je bio precizan, savjestan i požrtvovan, što su u svojem osvrtu potvrdili sindici istražitelji, koji su ga i bili uputili u tu misiju. U radu su iskorišteni i dragocjeni podatci o njegovoj karijeri, sadržani u dokumentu iz Archivio di Stato u Veneciji.This article focuses on the engineer Giovanni Francesco Rossini (1688–1764), in particular his report on a tour of Dalmatia in 1749, preserved in Vienna. He first visited northern Dalmatia, i.e., the Venetian-Habsburg frontier zone, and then the Venetian-Ottoman border as far as Klek. He returned by ship along the coast, arriving at Zadar, the starting point of his journey. The report begins with Dalmatian cavalry barracks and small frontier forts, then moves on to larger settlements in the Dalmatian hinterland, and finally focuses on the coastal towns. The most interesting and valuable document, however, is the diary of Rossini’s journey, which reveals much about the circumstances and difficulties he faced, such as poor roads and equally bad weather conditions. His notes attest that he was precise, conscientious, and dedicated – an assessment confirmed in the review by the investigating syndics (sindici inquisitori) who had dispatched him on this mission. The article also draws on valuable information about Rossini’s career contained in a document from the Archivio di Stato in Venice
In Memory of Miljenko Domijan
No full textNedavno je u Zadru umro konzervator Miljenko Domijan (1946. – 2025.). Rodio se u Rabu, a veliki dio života proveo u Zadru. Tu je studirao na Filozofskom fakultetu te diplomirao 1972. godine. Zaposlio se tada u Zavodu za zaštitu spomenika kulture. Godine 1977. postao je i ravnateljem te ustanove te potom dva desetljeća upravljao službom zaštite povijesnih spomenika na zadarskom području. Istaknuo se kao dobar suradnik s kolegama u uredu, kao i onima iz različitih stručnih ustanova, a ujedno i s predstavnicima političkih i crkvenih vlasti. Bio je vrstan organizator zaštitnih zahvata, po čemu je zapažen u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske te imenovan za glavnog konzervatora. Stoga se radom i životom preselio u Zagreb. Na novoj dužnosti osobito važni bijahu njegovi napori uloženi u organiziranje popravka i obnova ratom oštećenih i razorenih spomenika u Dalmaciji i Slavoniji. Vrlo dobro je surađivao i sa stručnjacima iz inozemstva, onima s područja čuvanja i obnove kulturne baštine. Uz posao konzervatora povremeno se bavio također muzealskim i pedagoškim radom, a objavljivao je znanstvene i stručne radove. Važan doprinos kulturnoj javnosti dao je izložbama svojih dokumentarnih i umjetničkih fotografija. Za svoj rad stekao je niz domaćih i stranih priznanja.Conservator Miljenko Domijan (1946-2025) recently passed away in Zadar. He was born in Rab and spent a large part of his life in Zadar, where he graduated in 1972 from the Faculty of Arts and Social Sciences. He then took a position at the Institute for the Protection of Cultural Monuments. In 1977, he became director of that institution and subsequently managed the heritage protection service in the Zadar region for two decades. He distinguished himself as a good colleague to his office staff and maintained fruitful professional relations with representatives of various professional institutions, as well as political and ecclesiastical authorities. He was an excellent organizer of monument protection, for which he was acknowledged by the Ministry of Culture of the Republic of Croatia and appointed Head Conservator. He moved to Zagreb for both professional and personal reasons. In his new role, particularly important were his efforts invested in organizing the repair and restoration of war-damaged and destroyed monuments in Dalmatia and Slavonia. He collaborated very well with international experts in the field of heritage preservation and restoration. In addition to his work as a conservator, he occasionally engaged in museum and pedagogical work, and published scholarly and professional papers. He made an important contribution to the cultural public through exhibitions of his documentary and artistic photographs. For his work, he received numerous domestic and international recognitions
With Clio into Eternity –In memoriam Ante Milošević
No full textU Seget Vranjici kraj Trogira 24. srpnja 2025. godine u 73. godini života preminuo je dr. sc. Ante Milošević, ugledni hrvatski arheolog i povjesničar umjetnosti, naslovni izvanredni profesor Sveučilišta u Splitu, muzejski i znanstveni savjetnik u miru. Iz životopisa tog Sinjanina, rođenog 5. ožujka 1953. godine, važno je navesti da je 1976. završio studij arheologije i povijesti umjetnosti na tadašnjemu Filozofskom fakultetu u Zadru, da je doktorski rad obranio 2005. godine na Sveučilištu u Zadru, kao i da je tijekom karijere bio na čelu dviju važnih muzejskih institucija. Ravnatelj sinjskog Muzeja Cetinske krajine bio u razdoblju od 1977. do 1994. godine, dok je istu dužnost u splitskom Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS) obnašao u dva navrata, od 1994. do 2005. te od 2013. do 2018. godine. Među važnim muzeološkim projektima koje je vodio posebno se ističe organizacija izložbe Hrvati i Karolinzi, koja je održana u MHAS-u krajem 2000. i tijekom prve polovine 2001. godine u sklopu međunarodnog projekta Karlo Veliki – Stvaranje Europe, dok mu je iz profesionalne bibliografije, uz brojne uredničke knjige i zbornike, potrebno istaknuti dvanaest autorskih monografija te više od sto znanstvenih članaka.On 24 July 2025, Ante Milošević passed away in Seget Vranjica near Trogir, in his 73rd year. He was a distinguished Croatian archaeologist and art historian, honorary associate professor at the University of Split, and museum and research advisor in retirement. From the biography of this native of Sinj, born on 5 March 1953, we should single out that he completed his studies in archaeology and art history in 1976 at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zadar, and defended his doctoral dissertation in 2005 at the University of Zadar. Through his career, he headed two important museum institutions: he served as director of the Museum of the Cetina Region in Sinj from 1977 to 1994 and held the same position at the Museum of Croatian Archaeological Monuments (MHAS) in Split twice, from 1994 to 2005 and again from 2013 to 2018. Among the significant museological projects he led, a prominent place belongs to the organisation of the exhibition Croats and Carolingians, held at MHAS at the end of 2000 and during the first half of 2001 as part of the international project Charlemagne – The Making of Europe. His professional bibliography includes numerous edited books and proceedings, as well as twelve authored monographs and more than one hundred scholarly articles
Od Azazela do Azazella: zli likovi u slavenskim pseudepigrafima
No full textThe paper deals with the importance of the Old Testament Slavonic Pseudepigrapha as a source of cultural information that might have influenced contemporary thinking and culture. The evil character analysed in the article can be found in the two Old Testament Slavonic Pseudepigrapha: The Apocalypse of Abraham and 2 Enoch. The character’s name is Azazel, and it is widely known nowadays thanks to its echo in Bulgakov’s novel Master and Margarita, as well as in Akunin’s novel Azazel, which was translated into English under the title The Winter Queen. The paper explains how the character of Azazel is presented in the Old Testament Slavonic Pseudepigrapha, and it highlights the significant transformation of its role from one Old Slavonic text to the other. The paper also discusses the origin of the expression scapegoat in Russian.U članku se razmatra važnost slavenskih pseudepigrafa Staroga zavjeta kao izvora opsežnih kulturnih informacija koje su mogle utjecati na suvremeno razmišljanje i kulturu. Zli lik analiziran u članku pojavljuje se u dvama slavenskim pseudepigrafima Staroga zavjeta: Abrahamovoj apokalipsi i Henoku II. Ime lika je Azazel, a danas je nadaleko poznato po svojim odjecima u Bulgakovljevu romanu Majstor i Margarita i Akuninovu romanu Azazel, koji je preveden na engleski pod naslovom Zimska kraljica. U članku se objašnjava kako je lik Azazela predstavljen u staroslavenskim pseudepigrafima i kako se bitno mijenja njegova uloga u različitim staroslavenskim tekstovima. U članku se objašnjava podrijetlo izraza žrtveni jarac na ruskome jeziku
O autorima, motivima i perspektivi u hrvatskoj dijalektnoj leksikografiji
No full textIn more than one hundred years of Croatian dialectal lexicography, significant achievements have been made. While dictionaries were published sporadically until the last decade of the twentieth century, mostly as additions to other publications or in specialised journals, and less frequently as standalone works, the number of dictionaries has multiplied since the independence of the Republic of Croatia. A positive development in the dictionary-making process has been the rapid advancement of personal computers and software programs that allow the relatively easy technical production of dictionaries. Among dialectal lexicographers, most are amateurs who are motivated by various internal factors to create dictionaries of Croatian local dialects, smaller and larger areas, or entire dialects. By studying the prefaces and afterwords of more than 130 Croatian dialect dictionaries published between 1957 and the present, one can identify and group the motivations of their authors, and based on the most basic biographical data of the authors, one can also partially predict the development of Croatian dialectal lexicography.U stotinjak godina hrvatske dijalektne leksikografije postignuti su značajni rezultati. Dok su sve do posljednjega desetljeća 20. stoljeća rječnici objavljivani sporadično, uglavnom kao dodatak drugim publikacijama ili u specijaliziranim časopisima, a rjeđe kao samostalna djela, od osamostaljenja Republike Hrvatske do danas broj je rječnika umnogostručen. Pozitivna je okolnost u procesu izrade rječnika bio ubrzan razvoj osobnih računala, odnosno programa u kojima se rječnik može tehnički relativno lako izrađivati. Među dijalektnim leksikografima većina su amateri koje na izradu rječnika hrvatskih mjesnih govora, manjih i većih areala ili cijelih dijalekata najčešće potiču različiti unutarnji motivi. Proučavanjem predgovora i pogovora više od 130 hrvatskih dijalektnih rječnika, objavljenih od 1957. godine do danas, mogu se otkriti i grupirati motivi njihovih autora, ali se na temelju najosnovnijih biografskih podataka o autorima može i djelomice predvidjeti razvoj hrvatske dijalektne leksikografije
Atectonic Retables in Bakar: Importing Central European Designs to the Monarchy’s Periphery
No full textU radu su analizirani i valorizirani gotovo istovremeno podignuti glavni oltar u crkvi Sv. Margarete i tri bočna oltara (oltar Sv. Križa, oltar sv. Ivana Krstitelja, oltar sv. Franje Paulskog) u crkvi Sv. Marije od Porta u Bakru, kroz razmatranje utjecaja i komparativnih modela zajedno s njihovom vremenskom, prostornom i kulturnom kontekstualizacijom. Naime, sredinom 18. stoljeća u crkvi Sv. Margarete na južnoj strani Bakarskog zaljeva podiže se glavni oltar čiji se tipološki srodnici pronalaze u njezinu neposrednom susjedstvu, na sjevernoj strani zaljeva u crkvi Sv. Marije od Porta. U panorami altarističke baštine Hrvatskog primorja i Kvarnera u kojoj od posljednje četvrtine 17. stoljeća prednjače djela u kamenu i mramoru, ovi su oltari drvorezbareni, a osim umjetničkih kvaliteta, ističu se i svojim, za hrvatsko priobalje, neuobičajenim kompozicijama atektonsko građenih retabala. Za razliku od sjeverne Hrvatske gdje su atektonski oltari zastupljeni u većoj mjeri, na području čitave jadranske obale oni predstavljaju tek usamljene primjere. U Bakru, koji tada pripada pod Litorale Austriacum, opremanje crkvenih ambijenata rješenjima udomaćenim na prostoru Habsburške Monarhije odraz je političke uprave koja je i na periferiji vlastitog teritorija željela ostaviti trag svoje prisutnosti.This paper analyses and evaluates the main altar in the church of St Margaret and three side altars (the Altar of the Holy Cross, the Altar of St John the Baptist, and the Altar of St Francis of Paola) in the church of St Mary of the Port in Bakar, erected almost at the same time. The discussion considers possible sources of influence and comparative models together with temporal, spatial, and cultural contextualization. In the mid-18th century, the church of St Margaret on the southern side of the Bay of Bakar obtained a high altar whose typological analogies are found directly across the bay, on the northern side, in the church of St Mary of the Port. In the panorama of altar heritage in the Croatian Littoral and the Quarnero – where from the last quarter of the 17th century works in stone and marble predominate – these altars are carved in wood and, besides their artistic quality, stand out for their atectonically constructed retables, unusual for the Croatian Adriatic. Unlike northern Croatia, where atectonic altars are more common, along the Adriatic coast they appear only as isolated examples. In Bakar – then part of the Litorale Austriacum – the furnishing of church interiors with solutions current in the Habsburg Monarchy reflects a political administration intent on leaving a mark of its presence even on the periphery of its territory