Дигитални репозиторијум Института за књижевност и уметност
Not a member yet
1542 research outputs found
Sort by
Erotske i tanatičke implikacije drveća: „Stari vruskavac” Svetolika Rankovića i „Nečista krv” Borisava Stankovića
U radu se analiziraju erotske i tanatičke implikacije drveća, voća i biljaka u pripoveci „Stari vruskavac” Svetolika Rankovića i romanu „Nečista krv” Borisava Stankovića. U Rankovićevoj pripoveci u fokusu istraživanja nalazi se drvo trešnje koje je na sudbonosni način povezano sa porodičnim životom naratora, dok se u Stankovićevom romanu ukazuje na simboličku figuraciju različitog drveća posađenog u bašti Sofkine porodične kuće, ali i na ulogu cveća i bilja u karakterizaciji glavne junakinje, te njenoj tragičnoj sudbini. Koncepcija drveća i njihova simbolika prisutna u ovim delima zasnovana je na srpskim narodnim verovanjima, pri čemu neretko dolazi do poigravanja sa ustaljenim tradicijskim obrascima (S. Ranković) ili do proširivanja njihovog simboličkog potencijala (B. Stanković)
Ko živi u ježevoj kućici: sudbina najvoljenijeg dječjeg pisca u postjugoslovenskim republikama
Rad se bavi prisustvom književnog djela za djecu Branka Ćopića, kao nesumnjivo najpopularnijeg pisca u SFRJ, u postjugoslovenskim republikama. Analiziraju se procesi uspostavljanja, dinamizovanja i izmjene kulturnog i književnog kanona, s uticajima jezičkih rasprava, specifičnih političkih i, uopšte, socijalnih okolnosti koje su uticale na njih na naznačenim prostorima. Postavlja se i pitanje da li i vanknjiževna, i primarno nelingvistička argumentacija u određenim slučajevima postaje, pod krinkom literarne, presudna kada se o ovom i sličnim pitanjima odlučuje
Beskrajni spiskovi u „Zidovima” Enesa Halilovića
Zbirka pesama Enesa Halilovića „Zidovi” (2014) u poetičkom smislu, kao i na planu kompozicije, donela je novine u odnosu na njegov dotadašnji pesnički opus. Dominantno osećanje lirskog subjekta u nultoj pesmi je strah – od prolaznosti i od ispunjenja svrhe pisanja. Ukoliko ispuni tu svrhu i dopre do određenja zidova po suštini, sahraniće se u ideju o sebi kao pesniku. Možda je to razlog što se do te suštine u „Zidovima” nije stiglo. Možda bi se zato čekanje u nultoj pesmi moglo izjednačiti sa stvaranjem, a stvaranje sa duhovnim nemirom i nelagodom. Dok se stvara, još uvek se ne ispunjava konačna svrha. Ona bi mogla biti ispunjena onda kada stvaralac napiše svoje poslednje delo, kada zaokruži opus, kada tako stvoren oblik postane dovršen
Prikaz: On Russian Whitman, in a Global Context (Delphine Rumeau. „Comrade Whitman: From Russian to Internationalist Icon”. Boston: Academic Studies Press, 2024, pp. 375)
Građanski intelektualac u raljama „novog“ društva: pozicija Milana Kašanina posle Drugog svetskog rata
Milan Kašanin pripadao je plejadi srpskih književnika i intelektualaca koji su zbog svog opredeljenja i položaja u međuratnom periodu i tokom Drugog svetskog rata 1944. godine bivali likvidirani ili osuđeni na tzv. građansku smrt. Kao naglo penzionisan i na rubu egzistencije, Kašanin je godinama bio izopšten iz književnih i kulturnih krugova. Polazeći od teze da je društveni položaj ovog pisca, kritičara i istoričara književnosti i umetnosti u decenijama koje su usledile posle Drugog svetskog rata umnogome uticao i na dinamiku njegovog književnog rada, u radu nastojimo da ocrtamo intelektualnu trajektoriju Milana Kašanina u poratnim decenijama pod ideološkim stegama zaključno sa pojavom kontroverzne knjige „Sudbine i ljudi” 1968. godine. Predmet naše istraživačke pažnje je i podeljena recepcija njegovih pojedinačnih tekstova – pre svega glasovitog i spornog teksta „Između orla i vuka”, objavljenog u novembarskom broju časopisa „Književnost” 1953. godine, povodom stogodišnjice smrti Branka Radičevića kako bismo na ovoj „studiji slučaja” mogli da prepoznamo neke od glavnih tokova i figura ondašnje kulturne politike
Folklorne predstave o noćnom nebu u kontekstu esejističkog i antologičarskog opusa Miodraga Pavlovića
Kosmičke vizije u pesničkoj zbirci „Đavo preže ata” Miroslava Cere Mihailovića
U radu se analizira pesnička knjiga „Đavo preže ata” Miroslava Cere Mihailovića. Polazimo od opštih obeležja Mihailovićeve rane poezije prepoznatljivih i u ovoj zbirci, a onda ukazujemo na razlikotvorne elemente koji izdvojenom delu obezbeđuju jedinstveno mesto. Ti elementi se prvenstveno odnose na poetsko-simboličku realizaciju celestijalnih motiva, tačnije na doslednu ispunjenost zbirke istovrsnim pesničkim slikama i vizijama, uz prepoznatljiv repertoar stilsko-jezičkih sredstava. Razmatrajući interakciju osećajnosti lirskoga subjekta i nesagledivosti nebeskoga svoda, nastojimo da registrujemo specifično poetsko zbivanje koje ishodi iz visina i koje je pre projekcija subjektovog stanja duha nego njegove percepcije. To stanje duha prepoznajemo u dvema osnovnim grupama pesama, uspostavljenim na osnovu toga da li u njima preovlađuju antropološki pesimizam i apokaliptične predstave ili detinji doživljaj sveta, uz insistiranje na nesputanoj igri, grotesci, detronizaciji sakralnog i ironijskim tonovima. Motivski kompleksi u obema grupama nedvosmisleno potvrđuju uticaj koji su na Mihailovića ostvarili Milovan Danojlić i Branislav Petrović