Дигитални репозиторијум Института за књижевност и уметност
Not a member yet
1542 research outputs found
Sort by
Istoričnost teksta radi ontologizacije istorije: Novoistorijsko čitanje romana „Osama” i zbirke pripovedaka „Kao u sobi sa ogledalima”
Vladimir Kecmanović je savremeni srpski pisac u čijoj romanesknoj i pripovednoj prozi provejava težnja da se umetnički verodostojno ocrtaju epohalni okviri priče i akcentuju prelomni trenuci savremene nacionalne istorije. Prema njegovoj umetničkoj viziji, u romanu „Osama” (2015) i zbirci priča „Kao u sobi sa ogledalima” (2017) referencijalno polje istorijske istine konfigurišu sukobljeni diskursi i stanovišta. Pitanje njene konceptualizacije prvorazredno je poetičko pitanje koje iziskuje čitanje Kecmanovićevih ostvarenja u svetlu novog istorizma. Pisac otuda želi da ukaže na istoričnost vlastitih književnih tekstova. Međutim, on dovodi u sumnju tekstualnost istorije veoma jasnom poetičkom namerom da uobliči neposredan pristup prošlosti koja je življena, ne i proživljena. U romanu „Osama” usmeni karakter pripovedanja, oblikovan tehnikom skaza, ali sa dijaloškim usmerenjem, naslonjen na premisu o usmenoj književnosti kao svedočanstvu o mentalitetu, kulturi i istoriji jednog naroda, nije suprotstavljen tekstualnosti, već je konstruiše, čini ontološki i, paradoksalno, epistemološki verodostojnijom. Pisac nam u oba ostvarenja koje podvrgavamo kulturalnoj analizi ostavlja jasne semiotičke putokaze, metonimijski upošljavajući oznake socio-kulturnih pomaljanja koja najdublje prodiru u našu svakodnevicu i kulturnu samosvest. Njemu je zato veristički model poslužio za razvrstavanje slojeva naše istorijske stvarnosti
Oblik tuge: duhovno-estetski agoni u knjizi „Nebo, tako duboko”
Roman „Nebo, tako duboko” Vesne Kapor tematizuje ishodišta i emotivne i duhovne implikacije prerane smrti devetnaestogodišnje devojke Tare Senice. S obzirom na tematsko-motivski opseg romana u kome se umetnički razrađuju interferencije života i smrti, u radu se, iz ugla religijske filosofije, afektivne naratologije i metapoetičkih proučavanja imenuju i analiziraju oblici religijske i estetske duhovnosti i tumače formule za odgonetanje ljudske sudbine. Najpre se raslojavaju modeli religijske duhovnosti: pravoslavno hrišćanstvo, elementi mitsko-simboličkih i folklornih matrica, kao i naznake modernog osećanja sveta, imanentno antagonističkog. Na kraju se u estetskom sloju romana izdvajaju dva domena duhovnosti. Prvi je već prepoznatljiv na poetičkom obzoru Vesne Kapor, a to je sumatraizam, kao semantički preinačeni i preoblikovani nasleđeni književni tok, dok se drugi ogleda u poetičkoj samosvesti, odnosno u otkrivanju priče kao oblikotvorne sile, svedočanstva i mnemotehnike koja život pretpostavlja smrti. Dolazimo do zaključka da je u ovom romanu religiozna duhovnost nadomeštena estetskom duhovnošću i krunisana životodavnim principom priče
Revolucija u jugoslovenskoj feminističkoj štampi (1918-1940) i njene književne manifestacije
U ovom radu fokus će biti na dva feministička časopisa: Ženski pokret (1920–1938) i Žena danas (1936–1940). Oba časopisa pripadaju jugoslovenskoj međuratnoj kontrajavnosti – jedan je delovao tokom celog međuratnog perioda (Ženski pokret), dok je drugi smešten pred sam njegov kraj (Žena danas). Ženski pokret nastaje nakon Prvog svetskog rata i Oktobarske revolucije. Zbog toga je u ranom periodu njegovog izlaženja jedan od fokusa na promenama koje je socijalistička revolucija donela. U tom kontekstu značajna su dva teksta Desanke Cvetković (o Aleksandri Kolontaj i o Rozi Luksemburg). Ovi tekstovi uvode „likove“ revolucionarki i temu revolucije u časopis. U radu će se pokazati kako se govor o revoluciji iz časopisa preselio u književni diskurs i kakve je sve modifikacije imao. U narednom delu rada napravljen je osvrt na socijalističke ideje na kojima se bazirala uređivačka politika Žene danas, gde je u svim žanrovima oblikovana kritika kapitalizma. Poseban nivo ove kritike ostvaren je u književnim prilozima štampanim u ovom časopisu. Zahvaljujući fuziji feminizma i socijalizma ovde se modeluje specifičan oblik angažovane književnosti i socijalne literature