RIARH - Repository of the Institute of archaeology
Not a member yet
530 research outputs found
Sort by
The Prehistoric and Early Mediaeval Settlement of Bentež near Beketinci
Tijekom 2007. i 2008. god. Institut za arheologiju iz Zagreba proveo je zaštitna arheološka istraživanja na trasi međunarodne Autoceste Budimpešta – Ploče. Istražen je lokalitet AN 18, na zemljištu Bentež kod Beketinaca, na dionici Osijek – Đakovo. U istočnom dijelu lokaliteta istraženi su ostaci prapovijesnog naselja lasinjske kulture (oko 4000 g. prije Krista) i ranosrednjovjekovnog naselja (10. - 11. st.). Istraženi dio naselja lasinjske kulture sastojao se u svojem zapadnom, radnom, dijelu od brojnih jama za vađenje gline, radnih jama i dvije veće lončarske peći. U istočnom, stambenom, dijelu naselja otkrivene su tri velike zemunice (20 x 30 m) s bunarima na svojem rubnom dijelu, kao i temelji pet nadzemnih kuća. Najveća nadzemna kuća bila je dugačka 30 m i široka 12 m, s tri prostorije i manjom kućom (9 x 5 m, s dvije prostorije) na svojoj južnoj strani. Pronađena je prilična količina keramičkog posuđa i žlica: bikonične i zaobljene zdjele i terine, zdjele na šupljoj nozi sa zadebljanjem u gornjem dijelu te vrčevi s ručkom do oboda, koja je također ponekad ukrašena. Ukrasi su pretežno urezani, udubljeni i žigosani. Osim keramike pronađeno je i nešto litike – ulomci kamenih alatki i sjekire s rupom za nasad drške.
U sjeveroistočnom dijelu prapovijesnog naselja otkrivene su tri jame s ranosrednjovjekovnim ulomcima posuda jednostavnih oboda, ukrašenih češljastom valovnicom te ulomcima bikonične duboke posude – kotlića, koji se datiraju od 10. - 11. stoljeća.In 2007 and 2008 the Institute of Archaeology in Zagreb carried out salvage archaeological investigations on the route of the international highway Budapest – Ploče. The investigation took place at the site marked as AN 18, at the plot known as Bentež near Beketinci, on the Osijek – Đakovo section. The remains of a prehistoric settlement of the Lasinja culture (around 4000 BC) and an early mediaeval settlement (10th-11th cent.) were investigated in the eastern part of the site. The investigated part of the settlement of the Lasinja culture consisted in its western, working part, of a number of pits for extraction of clay, working pits and two larger pottery kilns. Three large pit-houses (20 x 30 m) were discovered in the eastern, residential part of the settlement, with wells at their edges, as well as foundations of five above-ground houses. The largest above-ground house was 30 m long and 12 m wide, with three rooms and a smaller house (9 x 5 m, with two rooms) at its southern side. A considerable quantity of ceramic vessels and spoons was found: biconical and round bowls and tureens, bowls on a hollow foot with a thickening in the upper part, and beakers with a handle – sometimes decorated – that reaches the rim. The ornaments were mostly incised, impressed and stamped. In addition to the ceramics, there were also few lithic finds – fragments of stone tools and shaft-hole axes.
Three pits with fragments of early mediaeval vessels with simple rims, decorated with a comb-like wave-line and fragments of a deep biconical vessel – ceramic kettel, dated to the 10th-11th cent., were found in the northeastern part of the prehistoric settlement
Architecture and Architectural Stonework of the Mediaeval Castle of Vrbovec near Hum na Sutli
U radu je prikazan burg Vrbovec, smješten na krajnjem zapadu Hrvatskoga zagorja. Nakon iznošenja pregleda opisa i položaja burga, osnovnih povijesnih podataka i rezultata arheoloških istraživanja, arhitektura burga se razmatra i u širem kontekstu. Naziru se tri faze gradnje. Prvu fazu svjedoči sam tlocrt burga, drugu, osim ziđa, iskazuje množina kvalitetnih ulomaka arhitektonske profane plastike i poneka zaostala pojedinost u zidovima. Treća faza gradnje pripada razdoblju ranoga novog vijeka, kada se ruševni zidovi burga, nakon njegova stradavanja, koriste u svrhe stražarskih mjesta. Izdvajaju se nalazi vrlo kvalitetne klesane arhitektonske plastike, odnosno kamenih okvira prozora i vratiju, koji pripadaju drugoj fazi burga. Analizom je ustanovljeno da se radi o vremenu prvih desetljeća 15. stoljeća, kada je burg u vlasništvu srednjoeuropskih magnata – grofova Celjskih, koji ga bogato i stilski opremaju u duhu onoga doba.The paper presents the mediaeval castle (burg) of Vrbovec, situated at the extreme west of the Hrvatsko Zagorje region. Following the introductory description of the appearance and position of the burg, as well as the basic historical information and results of archaeological investigation, the architecture of the burg is considered within a wider context. Three phases of construction are distinguishable. The first phase is evident from the very layout of the burg; the second, besides the walls, is apparent from the multitude of good–quality fragments of profane architectural stonework and occasional remaining details in the walls. The third phase of construction belongs to the Early Modern period, when the decrepit walls of the burg, following its devastation, are used as sentry posts. Finds of high–quality carved architectural stonework, more precisely stone frames of windows and doors, which belong to the second phase of the burg, are worthy of particular mention. The analysis established that this occurred in the first decades of the 15th century, when the burg was owned by central European magnates, the Counts of Celje, who lavishly furnished it in the spirit of the time
Roman pottery produced locally in the Croatian part of the Roman province Upper Pannonia
Prilikom arheoloških iskopavanja i rekognosciranja keramika čini najveći dio pronađenih predmeta. Rimska keramika je raznovrsna, što zahtijeva poseban znanstveni pristup, budući da je svaka vrsta rimske keramike imala određenu ulogu u svakodnevnici te ju kao takvu treba i promatrati. Što se tiče keramičkih nalaza, prevladavaju nalazi keramike koja se svakodnevno koristila za pripremanje, kuhanje, serviranje i čuvanje hrane, a nazivamo je uporabnom keramikom. Obradom keramike za potrebe ovog rada i uvidom u građu brojnih lokaliteta Gornje Panonije uočava se kako se uporabna keramika lokalne proizvodnje razlikuje od lokaliteta do lokaliteta, a što su lokaliteti udaljeniji, to su razlike u ovoj vrsti keramike veće. Raznolikost uporabne keramike može biti strukturalne, tipološke i tehnološke prirode. Razlike u strukturi uvjetovane su prije svega raspoloživom sirovinom. Na oblik posude utjecali su razni uvjeti, drugačiji na svakom lokalitetu i prisutni u različitim omjerima. To su prapovijesne lončarske tradicije, infrastruktura i jačina rimskog utjecaja. Za uporabnu keramiku lokalne proizvodnje važno je to što je ona uglavnom rađena rukom i što je uglavnom pečena u jednostavnim pećima ili je još češće pečena na otvorenoj vatri. Kako se na ovaj način može izraditi manja količina keramike, nameće se zaključak kako je bilo više lončara koji su izrađivali keramiku za potrebe svog domaćinstva ili nešto više, a taj su višak prodavali na tržnici ili na sajmovima, u svom ili obližnjem naselju. Manja količina ovako proizvedene keramike podrazumijeva i malu distribuciju što potvrđuju nalazi keramike. Keramika pronađena u jednom naselju, može se pronaći samo u tom naselju ili u onim susjednim naseljima. Otvoreno ostaje pitanje točnog mjesta izrade uporabne keramike lokalne proizvodnje. Mislim da je opravdana pretpostavka kako se ovakva keramika proizvodila u samom naselju i njegovoj neposrednoj okolici gdje je pronađena. To se pogotovo odnosi na onu vrstu uporabne keramike koja je na određenom lokalitetu pronađena u najvećem postotku, a nema je ili je u vrlo maloj mjeri prisutna na susjednim lokalitetima dok je na onim udaljenim u potpunosti odsutna. Pregledani keramički materijal jasno ukazuje na lokalni karakter i lokalna obilježja uporabne keramike korištene u pojedinim naseljima. Upravo zbog toga je potreban temeljit i individualan pristup uporabnoj keramici lokalne proizvodnje, u smislu da je potrebno izraditi tipologiju uporabne keramike svakog lokaliteta i što je izuzetno važno obraditi strukture i tehnologiju izrade te keramike jer se samo analizom strukture može uvidjeti potpuna raznolikost lokalno izrađene uporabne keramike između različitih naselja. Zbog svih tih lokalnih obilježja uporabne keramike nemoguće je donositi generalne zaključke o uporabnoj keramici lokalne proizvodnje svih naselja na hrvatskom području rimske provincije Gornje Panonije ako govorimo o njenoj tipologiji i izradi. U određenom naselju izrađivana je keramika određenog tipa, od strukture određene lokalnom sirovinom i izrađene rukama lokalnog lončara. Takva keramika nalazi se u tom naselju, a ponekad i u susjednim naseljima. U onim udaljenim takve keramike nema. Svako naselje, pored toga uvijek ima i onu uporabnu keramiku koja barem strukturalno nije zastupljena na nijednom drugom lokalitetu. Rasprostranjenost određene vrste uporabne keramike iako lokalnog karaktera je različita i u tom smislu ne treba unaprijed postavljati oštre granice već je potrebno promatrati svako naselje s njegovom uporabnom keramikom lokalne proizvodnje kao problem za sebe.La maggior parte dei reperti trovati durante gli scavi e le ricognizioni archeologiche è rappresentata dalla ceramica. La varietà della ceramica romana richiede un approccio scientifico particolare, perché ogni tipo di ceramica romana aveva un ruolo speciale nella vita quotidiana, e cosi’ deve essere studiata. Riguardo alla ceramica, prevalgono quei reperti usati quotidianamente per preparare, cuocere, servire e conservare il cibo, e perciò viene chiamata “ceramica comune”. Studiando la ceramica per le esigenze di questa tesi, si è potuto osservare che la ceramica comune di produzione locale è diversa da sito a sito archeologico, e che mano a mano aumenta la lontananza fra i siti, le differenze fra questi tipi di ceramica sono più grandi. La diversità della ceramica comune può essere di natura strutturale, tipologica e tecnologica. Le differenze di struttura dipendono innanzi tutto dalla materia prima. Sulla forma del vaso hanno influsso le condizioni varie, diverse in ogni sito e presenti in proporzioni differenti. Si tratta delle tradizioni preistoriche del pentolaio, dell’infrastruttura e della potenza dell’influsso romano. Per la ceramica comune di produzione locale è importante il fatto che essa sia stata prodotta per la maggior parte a mano, sia stata cotta nelle fornaci semplici o più spesso a fuoco aperto. In questo modo è possibile produrre solo una quantità ridotta di ceramica e perciò si giunge alla conclusione che esistessero numerosi pentolai che producevano vasi esclusivamente per i bisogni della propria casa, o solo poco di più, e proprio quest’avanzo di produzione veniva messo in vendita sul mercato o sulle fiere, nel loro villaggio o in uno vicino. Una minore quantità di ceramica di questo tipo, sottintende una distribuzione minore, tutto ciò, confermato dai reperti ceramici. La ceramica trovata in un paese si può trovare soltanto in quel paese o nei paesi vicini. Rimane senza risposta la domanda sul posto esatto della produzione di ceramica comune di produzione locale. Penso che sia fondata la presunzione che la ceramica di questo tipo sia stata prodotta nel paese stesso o nelle vicinanze immediate del luogo del ritrovamento. Questa presunzione vale specialmente per quel tipo di ceramica che è stata trovata in maggioranza in un sito e che non è stata trovata, o solo in piccole quantità, nei siti vicini, e nelle località lontane è addirittura completamente assente. Il materiale ceramico studiato, presenta chiaramente un carattere locale e caratteristiche locali di ceramica comune usata in certi paesi. Questa è la ragione per la quale sembra necessario un approccio radicale e individuale alla ceramica comune di produzione locale, nel senso che è necessario individuare una tipologia di ceramica comune in ogni località e anzi studiare strutture e tecnologia della produzione di questa ceramica, perché soltanto con le analisi della struttura si possono capire le complete diversità della ceramica comune prodotta localmente in paesi diversi. A causa di tutte le caratteristiche locali della ceramica comune non è possibile trarre conclusioni generali sulla ceramica comune di produzione locale nel territorio croato della provincia romana della Pannonia Superior, se si parli della sua tipologia e produzione. In un paese si produceva ceramica di un certo tipo, di struttura determinata dalla materia prima locale, creata dalle mani del vasaio locale. Questo tipo di ceramica si trova in quel paese, e qualche volta nei paesi vicini. In quelli lontani non si trova. In ogni paese, accanto a questa, si può trovare anche quella ceramica comune che almeno strutturalmente non si trova in nessun altro paese. La distribuzione di un certo tipo di ceramica comune, anche se di carattere locale, è sempre diversa e perciò non si devono mettere dei limiti fermi, ma si deve studiare ogni paese con la propria ceramica comune, prodotta localmente, come un fattore a se stante
Zastupljenost keramičkih struktura - keramika s lokaliteta Virovitica Kiškorija jug
Nakon analize cjelokupnog keramičkog materijala izdvojene su strukture.
Analiza je provedena isključivo makroskopski.
Keramički materijal je razdvojen po strukturama u zasebne vrećice s oznakama koje uz podatke s arheoloških iskopavanja (ID lokaliteta, SJ, kvadrant, datum) imaju i podatak o strukturi.
Sav materijal je izvagan vodeći računa o stratigrafskim jedinicama i strukturama, podaci su bilježeni i izvedeni u grafički prikaz
Römisches Militärdiplom aus Sotin (Cornacum)
U članku autor donosi podatke o jednoj dosad neobjavljenoj rimskoj vojničkoj diplomi. Taj rijetki epigrafski spomenik pravnoga karaktera otkriven je slučajno, i to na “Popinome brdu“ u središtu Sotina, dominantnom položaju uz desnu obalu Dunava, gdje pretpostavlja da je bio smješten rimski kastrum pod imenom Cornacum. Iako je diploma necjelovito očuvana, autor je uspio gotovo u cijelosti restituirati njezin sadržaj. Izdana je 157., i to za bivšega pješaka Valerija Frontona, podrijetlom iz Anazarba u Kilikiji. Među inim, konstitucija spominje 5 ala i 13 kohorti, augzilijarne postrojbe koje su tada bile na službi u Donjoj Panoniji. Osim njezinoga namjesnika, u diplomi su navedena i dvojica dosad nepoznatih konzula.In seinem Aufsatz veröff entlicht der Autor die Angaben über ein bisher unpubliziertes römisches Militärdiplom. Dieses seltene epigraphische Zeugnis rechtlichen Charakters wurde zufällig auf “Popino brdo“ im Zentrum von Sotin, einer dominierenden Lage am rechten Donauufer, entdeckt, wo vermutlich das römische Castrum namens Cornacum lag. Obwohl das Diplom nicht vollständig erhalten ist, gelang es dem Autor, dessen Inhalt vollständig zu restituieren. Es wurde im Jahre 157 für den ehemaligen Infanteristen Valerius Fronton, aus Anazarb in Kilikien, ausgestellt. Unter anderem erwähnt die Constitutio 5 Alae und 13 Kohorten – die Auxiliartruppen, die damals in Unterpannonien dienten. Außer dem Statthalter werden im Diplom auch zwei bisher unbekannte Konsuln erwähnt
Chipped stone assemblage from the Early Neolithic site of Zadubravlje
U radu se donose rezultati litičke analize cijepanih rukotvorina s lokaliteta starčevačke kulture Zadubravlje. Prozivodnja poluproizvoda za izradu alatki (odbojaka, sječiva i pločica) odvijala se na samom lokalitetu, uglavnom na površini, premda je jama 19 vjerojatno bila radni prostor. Ustanovljen je postupak neizravnog odbijanja sječiva. Među alatkama prevladavaju komadići s djelomičnom obradom i oni s obrađenim jednim rubom, a u malom postotku prisutni su i geometrijski oblici.The paper presents the results of the lithic analysis of chipped stone artefacts from a Starčevo culture site at Zadubravlje. Blanks for tool production (flakes, blades and bladelets) were produced at the site itself, mostly on the surface, although pit 19 probably functioned as a working area. It was established that the blades were produced by indirect percussion. Predominant tools are pieces with partial retouch and those with one retouched edge. Geometric forms are also present, although in small percentage
Contributions to research on metalworking in Ljubljansko barje
Ljubljansko barje je vlažna ravnica, ki leži jugozahodno od Ljubljane, v Sloveniji. V arheologiji je poznano predvsem po ostankih prazgodovinskih koliščarjev, ki območje prvikrat poselijo v 5. tisočletju (46. stoletje), nato sledijo poselitveni ciklusi v 4. (med 37. in 32. stoletjem), 3. (med 28. in 24. stoletjem), ob koncu 3. in v prvi polovici 2. tisočletja pr. Kr.
Razmeroma številne najdbe, tudi novoodkrite in prvič predstavljene, kalupov, talilnih posod in drugih metalurških pripomočkov, kažejo, da je bila koliščarska poselitev Ljubljanskega barja tesno povezana z metalurško dejavnostjo. Najstarejša najdba te vrste je sicer datirana v 36. stoletje in izvira z najdišča Hočevarica pri Verdu.
Metalurška dejavnost je zahtevala veliko znanja. Po značaju je bila magijska. Ob tem pa je predstavljala stalno grožnjo naselbini in ljudem. Zdi se, da so kovači imeli zelo pomemben položaj v družbi, kar se odraža tudi v izpostavljenosti livarskih delavnic. Na Ljubljanskem barju je njih lega ožje locirana na območju treh koliščarskih naselbin iz 4. in 3. tisočletja pr. Kr.: Maharski prekop, Stare gmajne in Založnica. Gre za čas, ko na podlagi arheoloških virov na Ljubljanskem barju prvikrat lahko govorimo o delitvi dela in o pojavu družbenih elit.Ljubljansko barje is a wet plain which lies to the south-west of Ljubljana, Slovenia. In archaeology, it is primarily known for the remains of prehistoric pile-dwellings, which appeared in this region for the first time in the 5th millennium (46th century). The later settling cycles took place in the 4th millennium (between the 37th and 32nd century), 3rd millennium (between the 28th and 24th century), in the late 3rd millennium and in the first half of the 2nd millennium B.C.
The relatively numerous finds of moulds, melting pots and other metalworking utensils – both those recently discovered and those that have already been presented – indicate that the pile-dwelling settlements of Ljubljansko barje were closely connected to the metalworking activity. The oldest find of this kind has been dated to the 36th century B.C. and it was discovered on the site of Hočevarica near Verd.
The metal processing demanded a great deal of knowledge and skill. It had magical implications.
For this reason it presented a constant threat for settlements and people. It seems that metal workers held a very special position in the society, which was also reflected in the exposed location of their workshops. In Ljubljansko barje, their position is narrowly located in the area of three pile-dwelling settlements from the 4th and 3rd millennium B.C.: Maharski prekop, Stare gmajne and Založnica. Now for the first time, on the basis of the archaeological sources, in Ljubljansko barje we can talk about the division of labour and appearance of a social elite
Bela – a burg of the Knights Hospitaller at Ivanščica
U radu se raspravlja o burgu Beli na Ivanščici, nekadašnjem utvrđenom središtu preceptorata te potom kastelanata vitezova ivanovaca. Lokalitet je rekognosciran, na temelju čega se donosi opis materijalnih tragova burga te njegov prvi precizniji tlocrt. Zbog do sada neprovedenih arheoloških istraživanja, podaci se u tekstu nadopunjuju s pregledom i analizom pisanih dokumenata, toponimije i predaja. Pobija se teza o postojanju branič-kule kružnog tlocrta, njezini se navodni “ostaci” pripisuju cisterni, dok se masivna branič-kula četvrtastog tlocrta pretpostavlja u južnome dijelu dvorišta. Na temelju prikupljenih pokazatelja predlaže se datacija nastanka ovoga kamenog burga u početak 13. ili na kraj 12. stoljeća.The paper discusses the burg of Bela at Ivanščica, a former fortified centre of the preceptory and subsequently a kastelanat of the Knights Hospitaller. The site was surveyed, which served as the basis for a description of the material remains of the burg as well as its first detailed ground-plan. Considering that no archaeological excavations have been carried out so far, the information in the text is supplemented by a review and study of written documents, toponymy and traditions. The thesis about the existence of a defensive tower of a circular ground plan is refuted; its alleged ‘’remains’’ are attributed to a cistern, while the massive defensive tower of a rectangular ground plan is tentatively placed in the southern part of the courtyard. Based on the collected indicators the date put forward for the creation of this stone burg is the beginning of the 13th or the end of the 12th century
A look at the structure and ceramic production of the late Hallstatt settlement in Zbelava near Varaždin
U tekstu su detaljnije predstavljeni nalazi iz kasnohalštatskog naselja u Zbelavi – Pod lipom, u varaždinskoj Podravini. U analizi se poseban naglasak stavlja na objekte koji su značajni elementi u strukturi naselja, kao i na kronološki i kulturno značajne metalne te izabrane keramičke nalaze. Oni ukazuju na kulturnu povezanost sjeverozapadne Hrvatske sa susjednim područjima, prije svega s važnim centrima kasnohalštatske kulture u Sloveniji, ali i s istodobnim lokalitetima zapadne Mađarske i istočne Hrvatske. Vrijednost ovih nalaza je i u činjenici da se radi o dobro dokumentiranim naseobinskim nalazima iz kasnoga halštata, koji su još uvijek na tlu sjeverne Hrvatske prilična rijetkost.The paper contains a more detailed presentation of the finds from the late Hallstatt settlement in Zbelava – Pod Lipom, in the Varaždin district of Podravina. The analysis lays special emphasis on the structures that represent significant elements in the settlement layout, as well as on the chronologically and culturally important metal and selected ceramic finds. They point to a cultural connection of northwestern Croatia with the neighbouring areas, primarily with the important centres of the late Hallstatt culture in Slovenia, but also with the contemporary sites in western Hungary and eastern Croatia. The value of these finds lies in the fact that they represent well-documented settlement finds from late Hallstatt, which still remain a relative rarity in the territory of northern Croatia