RIARH - Repository of the Institute of archaeology
Not a member yet
530 research outputs found
Sort by
Burg Vrbovec u Klenovcu Humskome: Deset sezona arheoloških istraživanja
Krajem 12. i početkom 13. stoljeća, a osobito nakon sredine 13. stoljeća na širokom srednjoeuropskom prostoru dolazi do široke pojave podizanja kamenih burgova, smještenih mahom na strme i nepristupačne litice, na povišene, strateški izabrane položaje s kojih se moglo dobro nadgledati širi okolni kraj s dolinama kojima su tekle stoljetne prometnice, a koje su u srednjem vijeku povezivale važnija naselja, trgovišta i gradove. Svi su ovi utvrđeni gradovi Hrvatskoga zagorja pobuđivali dugogodišnje zanimanje stručnjaka, međutim tek se u novije vrijeme pristupilo intenzivnijim arheološkim istraživanjima nekolicine njih. Jedan od njih je i burg Vrbovec, smješten na krajnjem sjeverozapadnome dijelu Hrvatskoga zagorja, u Klenovcu Humskom. I dok za većinu burgova, u nedostatku pisanih povijesnih izvora, i danas stručnjaci dvoje o počecima njihove gradnje, pri čemu se tek pojedini od njih smatraju starijima, a većina se veže uz obrambeni sustav kralja Bele IV., odnosno uz vrijeme nakon provale Mongola 1241./1242. godine., burg Vrbovec nam je pružio izvorne arheološke podatke o najstarijim slojevima ove vrste arheoloških lokaliteta u nas. Bogato predstavljeni arheološki nalazi i ukupni rezultati deset sezona arheoloških istraživanja Plemićkoga grada Vrbovca, predstavljaju za sada prvo takvo monografsko izdanje o srednjovjekovnome burgu na ovome prostoru, te će buduće objave burgova čija su istraživanja u tijeku još više produbiti spoznaje o počecima izgradnje burgova na ovome pograničnome prostoru Kraljevine Ugarske i Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti. Dakako, i sam nastavak istraživačkih radova na lokalitetu Plemićki grad Vrbovec zasigurno će nam dati odgovor na niz pitanja koja su ostala otvorena. Ipak, već na ovome stupnju istraženosti, burg Vrbovec nam je dao neprocjenjivo vrijedne podatke koja su uvelike proširili naša prijašnja znanja o njemu, temeljena isključivo na pisanim povijesnim izvorima. Prema povijesnim izvorima smatralo se da je burg podignut u 13. stoljeću, a da je život na njemu prekinut oko polovine 15. stoljeća jer se već 1463. godine spominje kao abolitum castrum Wrbowcz, a 1497. godine se navodi montem Werbowcz desertum, in quo castrum olim Werbowcz extasse dicitur. Ipak, arheološka su istraživanja pokazala drugačiju sliku. Dapače, nakon otkrivenih pronalazaka iz kasnijih vremena, poduzeta su i detaljnija povijesna istraživanja koja su potvrdila naša otkrića i produbila spoznaje o postmedijevalnom sloju života na položaju nekadašnjega srednjovjekovnoga burga. Prije ljudskih djelatnosti na tome lokalitetu, čini se da se radilo o jednome brdu koje je graditeljskom preinakom, iskopom duboke grabe, prilagođeno potrebama vrbovečke utvrde. Upravo je s te južne strane bio i prilaz burgu, a duboka graba je vjerojatno bila premoštena pokretnim mostom. Glavna utvrda nalazila se na istaknutijem uzvišenju, u narodu zvanome Veliki Gradiš, koje za oko 50 m nadvisuje udolinu rijeke Sutle. Dio cjeline vrbovečkog srednjovjekovnog kompleksa čini susjedni, manji južni brijeg koji nosi toponim Mali Gradiš ili Malo Gradišče, na kojem se ne naziru nikakvi vidljivi tragovi gradnje, i kojeg danas od sjevernog dijela kompleksa s glavnom utvrdom dijeli suvremena prometnica Klenovec Humski – Kostel – Pregrada. Prva stručna, probna arheološka iskopavanja poduzeo je Institut za arheologiju 1987. te, kasnije, 1994. g. Od 2001. pa do 2010. (s prekidom 2009. godine) odvijaju se sustavna arheološka istraživanja, u vidu dvotjednih do trodjednih iskopavanja te konzervacije i sanacije otkrivene arhitekture. Arheološkim je istraživanjem definiran poligonalni tlocrt romaničkoga burga, podignutoga možda već krajem 12. a zasigurno u prvoj polovini 13. stoljeća, koji se sastoji od obodnog zida, palasa na sjeveru, u čijem su prizemlju bili gospodarski objekti, južne branič-kule, dvorišta s cisternom i, vjerojatno, gospodarskim drvenim objektima u jugoistočnom i istočnom dijelu dvorišta, zatim manje trapezoidne istočne prostorije unutar jezgre burga koja je dograđena u kasnijim fazama egzistencije srednjovjekovnoga grada, odnosno u drugoj polovini 15. stoljeća. Dosadašnjim je arheološkim istraživanjem u cjelini istražen prostor triju prizemnih prostorija sjevernog stambenog dijela burga. U prvobitnoj, romaničkoj fazi, taj je prostor bio dvodijelno podijeljen, a zid koji dijeli sjevernu i istočnu prostoriju dodan je negdje tijekom 15. stoljeća, možda već za vremena grofova Celjskih koji su obavljali veće pregradnje na burgu, ili u drugoj polovini 15. stoljeća. U istraživanim prostorijama ustanovljen je isti slijed taloženja, odnosno zasuća slojeva te je bilo moguće ustanoviti i ujednačiti faze uslojavanja u sve tri prostorije. Ispod slojeva urušenja čitavih zidova gornjih katova i prizemlja (u kojima je pronađeno mnoštvo ulomaka kamenih doprozornika i dovratnika vrhunske izrade u duhu gotike s početka 15. stoljeća) nalazili su se slojevi urušenja kaljevih peći, opalih s gornjeg ili gornjih katova. Ustanovljeno je postojanje barem dvaju peći koje su bile bogato ukrašene pećnjacima s figuralnim motivima. Ispod ovih slojeva nalazi se goreni sloj urušene drvene podnice kata koji pak zatvara donji tanki sloj zemlje koji predstavlja zadnju fazu života na srednjovjekovnome gradu, datiranu u kraj 15. stoljeća. Podnice prizemlja palasa načinjene su od čvrsto nabijenog sitnog oštrobridnog kamenja. Vrlo prepoznatljivi sloj urušenja stropa prizemlja predstavlja vrst graničnika između gornjih slojeva i nalaza koji pripadaju prostorijama gornjeg kata te donjih koji su ostaci ansambla prostorija prizemlja ili su pak dijelom u njih propali i nalazi s gornjeg kata prilikom njegova rušenja. Na osnovi arheoloških nalaza zaključeno je da je sjeverozapadna prostorija bila kuhinja, u kojoj su se kroz razdoblje od 13. do 15. stoljeća taložili ulomci polomljene kuhinjske keramike. Ostale dvije prizemne prostorije bile su gospodarskih namjena. Na katu ili katovima je bio stan plemića sa spavaonicama i reprezentativnim sobama za boravak. Repertoar nalaza ukazuje na to da je plemić kao pribor za jelo i piće koristio luksuzno ukrašene noževe, staklene i keramičke čaše te vrčeve. Izvan jezgre burga uz sjeveroistočni dio obodnog zida dograđen je u najranijim fazama izduženi zidani objekt koji možda predstavlja branjeni ulaz u jezgru burga. Na istraživanim područjima izvan jezgre burga uglavnom je ustanovljeno da se ispod šumskog humusa nalazi debeo sloj ruševina srednjovjekovnih zidova. Iako se spuštalo i po nekoliko metara u dubinu, tek se na pojedinim mjestima dosegla razina starijih slojeva. Na području sjeverozapadno uz obodni zid jezgre burga otkriveni su ostaci drvene konstrukcije, čija je namjena za sada nepoznata. Konstrukcija je egzistirala kroz najranije srednjovjekovne faze lokaliteta, od kraja 12. pa do kraja 13. stoljeća, a iznad nje su nataloženi slojevi sve do prijelaza 15. u 16. stoljeće. Zid, koji se pruža paralelno uz jugoistočni segment obodnog bedemskog plašta, predstavlja pak građevinsku intervenciju iz razdoblja novog vijeka, odnosno iz vremena kada burg više nije bio u funkciji, a u uskoj je vezi s ostacima drvene kule podignute u 16. stoljeću na samim ruševinama srednjovjekovnoga burga. Drvena je kula na katu imala postavljenu peć u kojoj su korišteni i pećnjaci iz starijih srednjovjekovnih slojeva. Sloj 16. stoljeća je nataložen i u dvorištu burga te u zapuni srednjovjekovne cisterne. Obiluje brojnim keramičkim nalazima, životinjskim kostima, te pojedinim vrlo luksuznim predmetima koji nas upućuju na to da u 16. stoljeću ovaj položaj nije bio zaposjednut isključivo vojnom posadom, već da je na njemu boravio i bogatiji uglednik. Takvu su nam sliku potvrdila i povijesna istraživanja. Kao i srednjovjekovni burg, tako je i drvena kula stradala u požaru, možda uzrokovanome i nekim vojnim napadima. S obzirom na stratigrafsku sliku burga Vrbovca i njegovih graditeljskih faza, polučenu na osnovi dosadašnjih rezultata istraživanja, u knjizi je iznijet i pregled tog tijeka stoljetnog taloženja slojeva, svjesno pri tome izbjegavajući determinantne izraze poput „faza“ ili „horizont“, upravo iz razloga što će nastavak istraživanja zasigurno proširiti ove spoznaje te donijeti i nove. Knjiga je popraćena bogatim katalogom nalaza, opremljena fotografijama u boji te crtežima nalaza, arhitektonskom i nacrtnom dokumentacijom. Daje se stratifikacija i datacija svih slojeva i struktura, kao i arheoloških nalaza. Prezentiraju se i rezultati apsolutnodatacijskih analiza, a u drugome dijelu knjige svojim prilozima stručnjaci iz drugih znanstvenih područja i disciplina (povijesna istraživanja, zooarheološke i arheobotaničke analize te analiza keramike s premazom) daju poseban doprinos interdisciplinarnom sagledavanju ovoga arheološkoga lokaliteta
Above-ground Structures in the Settlements of the Starčevo Culture
Pregledom nadzemnih objekata pri sadašnjem stanju istraživanja u naseljima unutar središnjeg područja rasprostranjenosti starčevačke kulture vidljivo je da su nadzemni objekti započeti izgradnjom u vremenu završetka stupnja monokrom i početku stupnja linear A. Otkriće nadzemnog objekta u starčevačkom naselju na Galovu u Slavonskom Brodu, koje pripada vremenu stupnja linear A, potvrđuje da je istočni dio Hrvatske bio integralni dio središnjeg prostora starčevačke kulture, na kojem su podizana naselja u svim njezinim razvojnim stupnjevima (osim monokroma). Datiranje 14C dokazuje da se starčevačka kultura istodobno razvijala u istočnoj Hrvatskoj, Vojvodini i Srbiji i da se svakako izvornom području razvitka starčevačke kulture treba pribrojiti srednji tok rijeke Save u središnjoj i istočnoj Slavoniji.A survey of above-ground structures in the settlements within the central distribution area of the Starčevo culture at the present state of research reveals that this type of structure started to be built at the end of the Monochrome phase and the beginning of the Linear A phase. The discovery of an above-ground structure from the Linear A phase in the Starčevo settlement at Galovo in Slavonski Brod is more proof that eastern Croatia formed part of the central distribution area of the Starčevo culture, where settlements were built through all its developmental phases (with the exception of the Monochrome phase). The 14C dates have provided evidence that the development of the Starčevo culture in eastern Croatia, Vojvodina and Serbia was synchronous, and that the middle course of the Sava river in central and eastern Slavonia should definitely be considered part of the original area of development of the Starčevo culture
On some less known Roman sites in Zagreb and its vicinity
U depou Arheološkog muzeja u Zagrebu pohranjeno je podosta antičkog materijala (keramika, staklo, novac, fibule), koji su pronalađeni na nekim manje poznatim lokalitetima u gradu i okolici i to u razdoblju od druge pol. 19. st., tijekom 20. st. te novijim rekognosciranjima i iskopavanjima poćetkom 21. st. Ovim člankom kanimo na njih skrenuti pozornost, a posebno na nalazište Zagreb-Stenjevec budući da ovdje prezentirani materijal potječe s iskopavanja kojima je rukovodila K. Simon
Two Liburnian fibulae from Trošenj-grad
U radu su obrađene dvije srebrne fibule s pozlaćenim ukrasima iz Trošenj-grada. Jedna pripada pločastim fibulama liburnskoga tipa; prema Š. Batoviću bila bi to inačica broj 1 stupnja V b, posljednjega u razvojnom slijedu liburnske kulture (2. – 1. st. pr. Kr.). Drugoj fibuli pločasti luk prekriven je oblogom, koja je pričvršćena zakovicom s još vidljivim tragovima rozete. Ovalni krajevi obloge završavaju dvostruko antitetično postavljenim ovnovskim glavama s raskošnim rogovima. I ona bi također bila jedna od do sada neregistriranih inačica pločastih fibula liburnskog tipa. Oblik luka, ornamentika i pozlata obloge elementi su za njezino datiranje u stupanj V b (2. – 1. st. pr. Kr.) liburnske kulture.In this paper two silver fibulae with golden ornaments from Trošenj-grad have been elaborated. One belongs to the plate fibulae of the Liburnian type and according to Š. Batović it would be the version 1 of the period V b, the last in the developmental sequence of the Liburnian Culture (2nd – 1st century BC). On the second fibula the arc plate is covered with coating which is attached to it with a rivet with still visible traces of a rosette. Oval borders of the plate end with double antithetically set ram heads with elaborate horns. This fibula also represents one of the so far non-registered versions of plate shaped fibula of the Liburnian type. Shape of the arc, ornamentation and gilding of the coating are all elements for its dating to the period V b (2nd – 1st century BC) of the Liburnian culture
Slavonski Brod, Galovo, Archaeological Excavations 2009
Tijekom srpnja 2009. g. Institut za arheologiju iz Zagreba proveo je, u sjeveroistočnom dijelu Slavonskog Broda na zemljištu Galovo, nastavak sustavnih arheoloških istraživanja ranoneolitičkog naselja starčevačke kulture koje pripada njezinoj početnoj fazi razvitka, stupnju Linear A. U dosadašnjim istraživanjima koja se provode već 12 godina, istraženo je 3.000 m2, od čega je istraženo 372 m2 tijekom 2009. g. Radovi su obuhvatili iskop zemljišta u nastavku na prošlogodišnju istraženu površinu u dijelu naselja koje se prostire istočno od radnih zemunica 205, 207 i 291 i jugozapadno od obredno ukopnog prostora, otkrivenog 1997. g., tijekom prve godine istraživanja Galova. Istraženi su: nadzemni pravokutni objekt 955 (najstariji do sada otkriven u starčevačkoj kulturi na području Hrvatske) te jame 323, 1121 i 1155. Temelji nadzemnog objekta 955 zatvaraju prostor u vodoravnoj projekciji pravokutnog oblika 7 x 7 m i to na zapadnoj, južnoj i istočnoj strani, dok je prema sjevernoj strani objekt otvoren i ovdje je krovnu konstrukciju držao niz stupova ukopanih na određenim razmacima. Temelji objekta sastojali su se od ukopanih rovova širine u prosjeku 30 cm, u koje su bili gusto poredani veći i manji okomiti drveni stupovi promjera od 15 do 25 cm. Nizovi stupova koji su držali krovnu konstrukciju bili su ukopani u unutrašnjem prostoru objekta, s tim da su u središtu bila tri stupa (jedan veći promjera 50 cm) i dva manja (promjera 40 cm). Na sredini objekta bila su još dva veća stupa u nizu od istoka prema zapadu. Velika količina rupa od stupova u unutrašnjem prostoru objekta ukazuje na njegovu dugotrajnu upotrebu i obnavljanje držača velike krovne konstrukcije. U središnjem dijelu objekta nađena je skupina raznovrsnoga keramičkog posuđa. Sjeverozapadni dio temeljnog rova bio je oštećen ukopom plitke jame 323, koja je svojim istočnim dijelom bila ukopana preko njega. Datacija jame 323 u vrijeme oko 6070 – 5770 cal BC ukazuje da je nadzemni objekt bio u upotrebi prije ovog vremena (prva faza naselja). Svi objekti prema pokretnoj arheološkoj građi (keramika, litika) pripadaju početnom stupnju razvitka starčevačke kulture – stupnju Linear A. Nadzemni objekti pri sadašnjem stanju istraživanja naselja unutar središnjeg područja rasprostranjenosti starčevačke kulture započeli su izgradnjom u vremenu završetka stupnja monokrom i početku stupnja Linear A. Otkriće nadzemne kuće u starčevačkom naselju na Galovu u Slavonskom Brodu, koje pripada vremenu stupnja Linear A, potvrđuje da je sjeverni dio Hrvatske bio integralni dio središnjeg prostora starčevačke kulture, na kojem su podizana naselja u svim njezinim razvojnim stupnjevima (osim monokroma).In July 2009, on the Galovo plot in the north-east section of Slavonski Brod, the Institute of Archaeology in Zagreb continued systematic archaeological excavations of the Early Neolithic Starčevo culture settlement belonging to its initial development stage, Linear A. During the 12 years of excavations, a surface of 3000 m2 has been explored, out of which 372 m2 were excavated in 2009. The work was done on the area which extended from last year’s excavations in a part of the settlement stretching east of working pit-dwellings 205, 207 and 291 and southeast of the ritual burial area, unearthed in 1997, the first year of excavations. The above-ground rectangular structure 955 (the oldest unearthed Starčevo culture structure of this sort in Croatia) and pits 323, 1121 and 1155 were explored. The foundations of the above-ground structure 955 close the area in a horizontal rectangular projection of the size 7 x 7 m on the western, southern and eastern side, while towards the north the structure is open and the roof construction was supported by a series of posts placed at certain intervals. The structure’s foundations consisted of ditches of an average width of 30 cm in which larger and smaller vertical wooden posts with 15 to 25 cm in diameter were densely placed. A series of posts bearing the roof construction were dug in the inner space of the structure, with three posts in the centre: a larger one, 50 cm in diameter and two smaller ones, 40 cm in diameter each. In the centre of the structure there were two more posts in a row from east to west. Many holes left from posts in the inner space of the structure suggest many years of its continuous use, during which the support of the large roof construction had to be renewed. In the central part of the structure, a group of various pottery pieces was found. The north-western part of the structure’s foundations was damaged by latter shallow pit 323, which was, in its eastern part, dug over the structure’s foundations. Dating pit 323 in the period around 6070–5770 cal BC suggests that the above-ground structure was in use before this period (first phase of the settlement). The construction of the above-ground structures, according to the present state of research of settlements in the central Starčevo culture distribution area, began near the end of the Monochrome stage and at the beginning of Linear A stage. The unearthing of the above-ground house in the Starčevo settlement at the Galovo site in Slavonski Brod, belonging to Linear A stage, confirms that northern part of Croatia was an integral part of the central territory of the Starčevo culture, where settlements grew in all its development stages (with the exception of Monochrome). Galovo settlement in Slavonski Brod with its archaeological inventory, its 14C dating and its most recent discovery of above-ground construction suggests that the upper course of Sava River (eastern and central Slavonia in northern Croatia) should, together with Vojvodina and Serbia, also be considered a part of original Starčevo culture development area
Late Roman Pottery from Roman Village Virovitica Kiškorija Jug (Upper Pannonia) Found in 14C Dated Units
Il villaggio romano di Virovitica Kiškorija jug (sud), un semplice insediamento di capanne di legno e paglia, si trova in Pannonia Superior, a sud del fiume Drava e a nord della strada magistrale romana tra Poetovio e Mursa (Fig. 1). Il villaggio è stato scavato nel 2005, come indagine protettiva che precedeva la costruzione della tangenziale orientale della città di Virovitica. Questo lavoro riguarda solamente quei ritrovamenti ceramici tardo antichi provenienti dalle unità stratigrafiche datate col 14C. Tra queste unità, ve ne sono cinque datate dal III all’inizio del V sec. La maggior parte della ceramica è ceramica grezza, prodotta localmente, dalle forme e dalla tecnologia semplice. Strutturalmente e tipologicamente, la ceramica trovata nell’insediamento vicino: Bolentio (Orešac) mostra rapporti con la ceramica locale di Virovitica Kiškorija jug. Si presenteranno anche i frammenti di ceramica invetriata (mortai e tegami), depurata, grigia e terra sigillata, e si parlerà delle caratteristiche principali della ceramica trovata in queste unità, si cercherà di fare confronti con la ceramica delle altre località – principalmente di Pannonia Superior
Bronze findings from the island of Krk
Otok Krk u svjetlu sjevernojadranske prapovijesti čini zasebnu teritorijalnu cjelinu u kontekstu liburnske grupe kasnoga brončanog doba te Liburna tijekom željeznog doba. Pored većeg broja lokaliteta, poznat je dio materijala pronađen slučajnim nalazima. Radom na infrastrukturi u gradu Krku i u njegovoj neposrednoj blizini pronađena je grupa predmeta koju čine tri brončane šuplje sjekire (keltovi) i brončana masivna narukvica otvorenih krajeva. Sjekire pokazuju izrazitu modu koja se iz matičnog područja kulture polja sa žarama, tijekom njezine IV. faze, preko Bosne proširila na obalu istočnog Jadrana, dok narukvica pokazuje najbliže paralele s materijalom II. faze kulture polja sa žarama iz predalpskog prostora.In the Northern Adriatic prehistory, the island of Krk constitutes a separate territorial entity within the context of the Liburnian group of the Late Bronze Age and the Liburnians of the Iron Age. Although there are many sites dating from this period, some items were found by accident. Works carried out on the infrastructure, in the city of Krk and in its immediate vicinity, revealed a group of items consisting of three bronze socketed axes (celts) and a massive bronze open-ended bracelet. The axes are crafted in the distinctive fashion which spread from the original Urnfield culture area, during its phase IV, via Bosnia, to the Eastern Adriatic coast. The bracelet most closely resembles items from phase II of the Urnfield culture of the pre-Alpine area
Novi arheološki nalazi iz Postira na otoku Braču
The work contains an analysis of finds dated to Antiquity and the Late Middle Ages from Postira, on the island of Brač, discovered during rescue archaeological research at the site of the Pastoral Centre, south-west of the Early Christian Basilica of St. John. During research, a Roman-era altar dedicated to Venus, architecture from Late Antiquity, the remains of a late medieval cemetery, movable finds from Early and Late Antiquity and the Late Middle Ages were discovered.U radu se obrađuju antički i kasnosrednjovjekovni nalazi iz Postira na otoku Braču koji su otkriveni tijekom zaštitnog arheološkog istraživanja na mjestu Pastoralnog centra, jugozapadno od ranokršćanske bazilike sv. Ivana. Istraživanjem je otkriven rimski žrtvenik posvećen Veneri, kasnoantička arhitektura, ostaci kasnosrednjovjekovnog groblja, pokretni nalazi iz rane i kasne antike, te kasnog srednjeg vijeka
Nezakcij – novi ulomci figuralno ukrašenih predmeta situlske umjetnosti
The paper presents the finds of fragments of bronze artefacts decorated in the style of Situla Art, discovered in the area of the foundations of Roman temples B and C in Nesactium in 1979, 1980 and 1981. The fragments depict typical figural and floral scenes and belong to belts and situlae created in the period between the end of the 6th and the beginning of the 4th cent. BC. The parallels for these scenes are most often found in the area of the southeastern Alps. The fragments that particularly stand out are those that depict scenes for the first time encountered in Nesactium – a boxing competition and a procession of warriors. These were found in the same group of fragments and compared with scenes on the situlae from Bologna and Kuffern.U radu su prikazani nalazi ulomaka brončanih predmeta ukrašenih situlskim stilom, koji su pronađeni na području temelja rimskih hramova B i C u Nezakciju, tijekom 1979., 1980. i 1981. godine. Radi se o ulomcima pojaseva i situla, s tipičnim figuralnim i biljnim prizorima, nastalim u razdoblju između kraja 6. i početka 4. st. pr. Kr. Najčešće usporedbe za ove prikaze, nalazimo na području jugoistočnih Alpa. Među ulomcima se posebno ističu dijelovi koje prepoznajemo kao prizore koji se prvi put pojavljuju u Nezakciju – natjecanje u boksanju i povorka ratnika. Pronađeni su u istoj grupi ulomaka i uspoređeni s prizorima na situlama iz Bologne i Kufferna
Pećnjaci iz drvenog objekta podignutoga na ruševinama srednjovjekovnoga burga Vrbovca kod Huma na Sutli
Niz godina provode se na krajnjem sjeverozapadnome dijelu Hrvatskoga zagorja, kod Huma na Sutli, arheološko-konzervatorska istraživanja burga srednjovjekovnog naziva Vrbovec. Burg se, u rijetkim povijesnim vrelima, spominje u razdoblju od druge polovine 13. pa do u drugu polovinu 15. stoljeća. Arheološka su istraživanja dala podatke i o njegovom ranijem početku kao i o dužem trajanju, odnosno naknadnom korištenju srednjovjekovnog položaja u razdoblju ranog novog vijeka, tj. u 16. stoljeću. Na lokalitetu su pronađeni ostaci drvenog objekta, vjerojatno kule stradale u požaru, a podignute na samim ruševinama srednjovjekovnoga burga. Na osnovi širine ukopa za temelje tog drvenog objekta može se zaključiti da se radilo o zdanju izgrađenome od masivnih drvenih trupaca ili čak višeetažnoj građevini. Pronađeni su i ostaci urušene kaljeve peći. Peć je bila popunjena s tri vrste pećnjaka – pećnjacima s punom prednjom dekorativnom pločom na kojoj je prikazana scena lova , zatim pećnjacima s prednjom perforiranom pločom ukrašenom arhitektonskim motivima i jednostavnim zdjelastim pećnjacima četvrtastog otvora. Prvi tip pećnjaka predstavlja kopiju pećnjaka kakvi su pronađeni i na celjskome burgu gdje su datirani u posljednju četvrtinu 15. i prijelaz 15. na 16. stoljeće. Na osnovi stratigrafije nalaza, tipologije pećnjaka i radiokarbonskih analiza kaljeva se peć s Vrbovca datira u drugu trećinu 16. stoljeća. Premda u povijesnim izvorima nemamo o tome izričitog spomena, ranonovovjekovni horizont života na ruševinama srednjovjekovnog burga Vrbovca valja povezati s velikaškom porodicom Rattkay. Klenovečki burg Vrbovec je ovim pronalaskom postao ne samo arheološki izvor za razdoblje srednjeg vijeka, već i prvorazredni izvor za istraživanje razdoblja ranog novog vijeka