Repository of University of Applied Sciences Ivanić-Grad
Not a member yet
184 research outputs found
Sort by
NEUROREHABILITATION OF CHILDREN WITH SPASTIC CEREBRAL PALSY
No full textCerebralna paraliza je razvojno stanje mozga često u pedijatriji uzrokovano raznim etiološkim čimbenicima. Cerebralna paraliza je često povezana i s drugim čimbenicima kao što su smetnje govora, mentalna retardacija, poremećaj koordinacije i pokretanja tijela. Nedonoščad ima povećan rizik od cerebralne paralize zbog smanjene gestacijske dobi. Cerebralnu paralizu karakterizira poremećaj motorike, epilepsija, pojačana salivacija, problemi s govorom, hranjenjem i smetnje u ponašanju. Roditelji su važni članovi rehabilitacijskog tima. Oni konstantno provode vrijeme s djetetom te ih je bitno podučiti pružanju terapije kod kuće. Tijekom oblačenja djeteta, kupanja, nošenja te ostalih aktivnosti bitno je primjenjivati od prvih dana života potrebno je primjenjivati baby handling. Primitivni refleksi su prirođeni refleksi bitni za zdrav razvoj i preživljavanje u prvim mjesecima djetetova života. Ukoliko se refleksi zadrže i nakon potrebnog vremena, mogu poremetiti prirodni razvoj i dovesti do poteškoća djeteta. Baby handling su postupci podizanja, spuštanja, držanja, previjanja, igre, hranjenja i nošenja pomoću kojih se potiče normalan motorički razvoj djeteta. Cerebralna paraliza je stanje kojem se može postaviti dijagnoza tek nakon druge godine do pete godine života. Cerebralna paraliza se može podijeliti na 3 osnovna tipa: spastični tip, diskinetski tip i ataksični tip. GMFM je klasificirana za mjerenje promjena bruto motoričkih funkcija djece s cerebralnom paralizom. Funkcionalno stupnjevanje grubih motoričkih funkcija je najčešći mjerni instrument kod djece s cerebralnom paralizom. GMFM ili mjera bruto motoričke funkcije je najbolja evaluacijska mjera motoričke funkcije. Kod rehabilitacijskog pristupa djeci s cerebralnom paralizom primjenjuje se Bobath koncept, Vojta terapija i robotika.Cerebral palsy is a developmental condition of the brain often in pediatrics caused by various etiological factors. Cerebral palsy is often associated with other factors such as speech disorders, mental retardation, impaired coordination and body movement. Preterm infants have an increased risk of cerebral palsy due to reduced gestational age. Cerebral palsy is characterized by motor impairment, epilepsy, increased salivation, speech problems, feeding, and behavioral disorders. Parents are important members of the rehabilitation team. They constantly spend time with the child and it is important to teach them how to provide therapy at home. During the dressing of the child, bathing, carrying and other activities, it is important to apply from the first days of life, it is necessary to apply baby handling. Primitive reflexes are innate reflexes essential for healthy development and survival in the first months of a child’s life. If the reflexes persist after the required time, they can disrupt the natural development and lead to difficulties for the child. Baby handling are the procedures of lifting, lowering, holding, wrapping, playing, feeding and carrying, which encourage the normal motor development of the child. Cerebral palsy is a condition that can be diagnosed only after the second year to the fifth year of life. Cerebral palsy can be divided into 3 basic types: spastic type, dyskinetic type and ataxic type. GMFM is classified to measure changes in the gross motor functions of children with cerebral palsy. Functional gradation of gross motor functions is the most common measuring instrument in children with cerebral palsy. GMFM or a measure of gross motor function is the best evaluation measure of motor function. In the rehabilitation approach to children with cerebral palsy, the Bobath concept, Vojta therapy and robotics are applied
ALCOHOLISM
No full textAlkohol kao legalan opijat široko je rasprostranjen diljem svijeta, a ovisnost o njemu, alkoholizam, pojavljuje se među svim slojevima društva. Alkoholizam u čovjekov život donosi propadanje u svakom smislu. Osoba uništava svoje tijelo na fizičkoj i psihičkoj razini, razaraju se obitelji, prijateljstva, poslovni odnosi. Kada se govori o osobnom propadanju tijela, organ koji je najviše pogođen samom bolesti alkoholizma jest, naravno, jetra s obzirom na to da ona prerađuje alkohol. Ne treba zanemariti niti štetan utjecaj alkohola na ostale organe i organske sustave u tijelu, kao ni utjecaj na psihu. Čimbenici koji utječu na nastanak alkoholizma mogu biti razni. Od životnih trauma preko genetske predispozicije i obiteljskih problema do pritiska i utjecaja društva i okoline na razvitak osobe. Neki svoje putovanje prema alkoholnoj ovisnosti počinju u najranijoj dobi kada još nemaju kapacitet za shvaćanje ozbiljnosti posljedica. Međutim, ne završe svi na istome cilju i ne mogu se svi potrošači alkohola nazivati ovisnicima ili alkoholičarima. Liječenje alkoholizma dug je i kompliciran proces u koji treba uložiti puno truda, ali i vremena. Stoga osobe uključene u liječenje ovisnika trebaju imati puno strpljenja, snage i volje kako bi osobi omogućili što bolji oporavak i daljnji život. Obitelji čiji su članovi osobe ovisne o alkoholu igraju veliku ulogu u procesu liječenja svojih bližnjih, a ako oni nisu dovoljno uključeni i svjesni problema puno je teže samome ovisniku koji ih tada iskorištava. Nažalost, jednom kada ovisnost postane dio života osobe vrlo je teško riješiti je se. Apstinencija je jedino trajno rješenje i cilj svakog pokušaja liječenja. U održavanju apstinencije pomažu klubovi liječenih alkoholičara te klubovi anonimnih alkoholičara.Alcohol as a legal opiate is widespread throughout the world, and its addiction, alcoholism, occurs among all strata of society. Alcoholism in a person’s life brings decay in every sense. A person destroys his body on a physical and mental level, family, friendships, business relationships are destroyed. When it comes to personal decay of the body, the organ most affected by alcoholism itself is of course the liver because it processes alcohol. The harmful effects of alcohol on other organs and organ systems in the body, as well as the effects on the psyche, should not be neglected. The factors that influence the appearance of alcoholism can be various. From life traumas through genetic predisposition and family problems to the pressure and influence of society and the environment on a person's development. Some begin their journey toward alcohol addiction at an early age when they do not yet have the capacity to understand the seriousness of the consequences. However, not everyone ends up with the same goal and not all alcohol consumers can be called addicts or alcoholics. Treating alcoholism is a long and complicated process that requires a lot of effort, but also time. Therefore, people involved in the treatment of addicts should have a lot of patience, strength and will to enable the person to recover as well as possible and continue living. Families whose members are people addicted to alcohol play a big role in the process of treating their loved ones, and if they are not sufficiently involved and aware of the problem, it is much harder for the addict himself who then exploits them. Unfortunately, once an addiction becomes a part of a person’s life it is very difficult to get rid of it. Abstinence is the only permanent solution and goal of any treatment attempt. Alcoholics Clubs and Alcoholics Anonymous Clubs help maintain abstinence
PHYSIOTHERAPY PROCEDURES IN TREATMENT OF NERVUS PERONEUS PARESIS
No full textNeuropatije su veliki problem današnjice. Što zbog posljedica druge bolesti što zbog nastanka djelovanja vanjskih sila. Pareza nervusa peroneusa je jedna od najčešćih neuropatija. Pareza nervusa peroneusa može nastati oštećenjem nervusa ischiadicusa ili direktno ozljedom nervusa peroneusa. Pravilna i odgovarajuća dijagnostika je prvi korak ka uspješnom liječenju. Slijedeći korak je rani početak fizikalne terapije uz odgovarajuće fizioterapijske procedure. Specijalist fizijatar nakon pregleda i utvrđivanja dijagnoze te procjene trenutnoga stanja propisuje određene fizioterapijske procedure. Kod navedene dijagnoze to su najčešće elektroterapija, kineziterapija te hidroterapija. Elektroterapija obuhvaća primjenu elektrostimulacije oštećenoga živca te mišića ili skupine mišića koje taj živac inervira, primjena transkutane električne nervne stimulacije za smanjenje boli, te galvanizaciju, dijadinamske struje i magnetoterapiju. Kineziterapija je u svakom segmentu liječenja posebice kod liječenja neuromuskularnih bolesti iznimno važna. Rani početak kineziterapije znači brži oporavak te reinervacija oštećenog živca. Također je važan rani početak kineziterapije kao prevencija kontraktura zgloba i atrofija mišića. Vježbe koje se provode ovise o trenutnom stanju osobe odnosno o stupnju oštećenja. Koriste se pasivne vježbe ukoliko osoba ne može samostalno izvesti pokret ili aktivne vježbe koje se dijele u tri skupine. Hidroterapija zbog fizikalnih čimbenika vode u kombinaciji sa vježbama djeluje pozitivno na oporavak. Posljedice koje nastaju nakon navedenog oštećenja prouzrokuju velike probleme kod oboljele osobe. Problem sa hodom koji nastaje prilikom ozljede narušava čovjekovo kretanje, a samim time i njegovu ulogu u društvu. Zbog toga osoba pada na psihičkoj razini sa gubitkom samopouzdanja, uzrokuje smanjenje aktivnosti svakodnevnog života.
KljučneNeuropathies are a big problem today. Which is due to the consequences of another disease, which is due to the action of external forces. Paresis of the peroneus nerve is one of the most common neuropathies. Paresis of the peroneus nerve can result from damage to the sciatic nerve or direct injury to the peroneus nerve. Correct and apropriate diagnosis is the first step of successful treatment. The next step is the early start of physical therapy with appropriate physiotherapy procedures. After examining and determining the diagnosis and assessing the current condition, the specialist physiatrist prescribes certain physiotherapy procedures. The most common diagnoses are electrotherapy, kinesitherapy and hydrotherapy. Electrotherapy includes the application of electrostimulation of the damaged nerve and the muscle or group of muscles innervated by that nerve, the application of transcutaneous electrical nerve stimulation to reduce pain, and galvanization, diadynamic currents and magnetotherapy. Kinesitherapy is extremely important in every segment of treatment, especially in the treatment of neuromuscular diseases. Early start of kinesitherapy means faster recovery and reinnervation of the damaged nerve. Early initiation of kinesitherapy is also important as prevention of joint contractures and muscle atrophy. The exercises that are performed depend on the current condition of the person or the degree of damage. Passive exercises are used if a person cannot perform the movement on their own or active exercises that are divided into three groups. Hydrotherapy due to the physical factors of water in combination for exercise has a positive effect on recovery. The consequences that occur after this damage cause major problems in the affected person. The gait problem that occurs during an injury disrupts a person's movement, and thus his role in society. As a result, a person falls on a psychological level with a loss of self-confidence, causing a decrease in the activities of daily living.
Ke
ANTERIOR CRUCIATE LIGAMENT INJURY
No full textZglob koljena najveći je i najozljeđivaniji zglob u tijelu. Čine ga tibija, femur i patela koje formiraju femoropatelarni i tibiofemoralni zglob. Mišići koji djeluju u kretnjama koljena su prednji, stražnji, medijalni i lateralni mišići natkoljenice. Glavni nositelji stabilnosti u koljenu su ligamenti koji se dijele na kolateralne ligamente i križne ligamente koljena. Kolateralni ligamenti dijele se na medijalni i lateralni kolateralni ligament dok se križni dijele na prednji i stražnji križni ligament. U prednjem križnom ligamentu nalaze se mali snopovi vlakana, posterolateralni i anteromedijalni snopovi. Prednji križni ligament je najčešće ozlijeđeni ligament kod sportaša. Veći rizik od ozljeda imaju žene zbog neispravnih tehnika doskoka. Ozljeda je češća tijekom nekontaktnih mehanizama stoga je bitno kao prevenciju od ozljede imati često skakačke treninge. Ozljede prednjeg križnog ligamenta mogu se podijeliti na istegnuće, djelomičnu rupturu i potpunu rupturu. U prvoj se fazi javlja samo bol i oteklina. U drugoj fazi uz bol i oteklinu javlja se gubitak nekih od funkcija te nestabilnost u zglobu dok kod treće faze koljeno više nije stabilno i nije u mogućnosti kontrolirati pokrete u koljenu. Liječenje može biti konzervativno ili operativno. Uspješniji postoperativni oporavak može se očekivati ako se prije operacije pristupi preoperativnoj rehabilitaciji kojoj je cilj smanjenje boli, otekline te vraćanje opsega pokreta. Kineziterapija je glavna metoda liječenja ozljede LCA. Provode se vježbe snage, vježbe za povećanje opsega pokreta i propriocepcije. Cilj je vratiti rane funkcionalne aktivnosti te puni opseg pokreta fleksije i ekstenzije. U zglobu koljena aktivna fleksija je moguća od 0° do 135°, a pasivna fleksija je moguća do 160°. Individualno se pristupa svakom pacijentu.The knee joint is the largest and most injured joint in the body. It consists of the tibia, femur and patella, which form the femoropatellar and tibiofemoral joints. The muscles that act in knee movements are the anterior, posterior, medial, and lateral thigh muscles. The main carriers of stability in the knee are ligaments that divide into collateral ligaments and cruciate ligaments of the knee. Collateral ligaments are divided into medial and lateral collateral ligament while cruciate ligaments are divided into anterior and posterior cruciate ligament. In the anterior cruciate ligament there are small bundles of fibers, posterolateral and anteromedial bundles. The anterior cruciate ligament is the most commonly injured ligament in athletes. Women have a higher risk of injury due to incorrect landing techniques. Injury is more common during non-contact mechanisms so it is essential as an injury prevention to have frequent jumping workouts. Anterior cruciate ligament injuries can be divided into sprains, partial ruptures, and complete ruptures. In the first stage, only pain and swelling occur. In the second phase, along with pain and swelling, there is a loss of some of the functions and instability in the joint, while in the third phase the knee is no longer stable and is not able to control the movements in the knee. Treatment can be conservative or operative. A more successful postoperative recovery can be expected if preoperative rehabilitation is started before the operation, the goal of which is to reduce pain, swelling and restore range of motion. Kinesitherapy is the main method of treating LCA injury. Strength exercises, range-of-motion exercises and proprioception are performed. The goal is to restore early functional activities and the full range of motion of flexion and extension. In the knee joint, active flexion is possible from 0 ° to 135 °, and passive flexion is possible up to 160 °. Each patient is approached individually
ANKLE INJURIES
No full textGležanj se sastoji od gornjeg i donjeg nožnog zgloba. U zglobu se nalaze kosti, ligamenti i tetive mišića. Do ozljede može doći u bilo kojem od prethodno navedenih segmenata. Funkcija mišića je stabilizacija zglobova i izvođenje aktivnog pokreta. Postoji više mehanizama nastanka ozljeda. Do ozljede može doći pretjeranom inverzijom, everzijom, dorzalnom i plantarnom fleksijom stopala. Dijagnoza se postavlja pomoću fizikalnog pregleda, ultrazvuka, RTG-a i MR-a. Ovisno o tipu ozljede, liječenje može početi operacijom, zatim rehabilitacijom ili ako operacija nije potrebna, počinje se konzervativno liječenje.The ankle consists of the upper and lower ankle. There are bones, ligaments and muscle tendons in the joint. Any of the above segments can be injured. The function of the muscles is to stabilize the joints and perform the active movement. There are several mechanisms of injury. Injury can occur by excessive inversion, eversion, dorsal and plantar flexion of the foot. We can make a diagnosis by physical examination, ultrasound, X-ray, and MR. Depending on the type of injury, treatment can begin with surgery and then continue with rehabilitation. However, if the patient doesn't need surgery, the next step is conservative treatment
EXERCISE DURING AND AFTER PREGNANCY
No full textTrudnoća je najvažnije životno razdoblje žene koje još zovemo drugo stanje ili gestacija. Ona donosi mnoge psihološke, anatomske, ali i fiziološke promjene. Tjelovježba u trudnoći je korisna jer ima pozitivne psihološke učinke i doprinosi prevenciji gestacijskog dijabetesa, boljoj tjelesnoj kondiciji te iznimno olakšava trudnoću. Cilj ovog rada je kroz pregled literature opisati promjene organizma tijekom trudnoće, utvrditi indikacije, kontraindikacije i učinak tjelovježbe tijekom i neposredno nakon trudnoće, te predložiti plan i program treninga tijekom trudnoće i nakon poroda. Promjene se događaju u svim tjelesnim sustavima (endokrinom, kardiovaskularnom, mišićno-koštanom, respiratornom). Trudnicama je preporučeno izbjegavati izvođenje napornih vježbi i eksperimentirati s vježbama koje nisu izvođene prije trudnoće, a mogu izvoditi vježbe poput pilates vježbi, joge, hodanja, plivanja, aerobika, itd. Vježbe se moraju prilagoditi prema potrebama i mogućnostima pojedine žene. Od prvog do šestog tjedna nakon poroda žena se može vratiti normalnoj tjelesnoj aktivnosti. Zdrava žena trebala bi izdvojiti najmanje 20 minuta dnevno za provedbu tjelesne aktivnosti što bi na kraju tjedna rezultiralo s oko 150 minuta tjelesne aktivnosti, umjerenog do jakog intenziteta, najčešće aerobne aktivnosti. Postoje mnoge smjernice koje nas upućuju kada i kako je najbolje početi s tjelesnom aktivnošću što sprječava ozljede i smanjuje rizik za majku i dijete. Tjelesnom aktivnosti poboljšavamo svoju svakodnevicu i zdravlje nakon trudnoće te se nakon poroda ranije vraćamo u stanje prije trudnoće.Pregnancy is the most important period of a woman’s life and it is also called gestation. It brings many psychological, anatomical and physiological changes. Exercise in pregnancy is useful because it has positive psychological effects and contributes to the prevention of gestational diabetes, better physical condition and greatly facilitates pregnancy. The aim of this paper is to review the changes in the body during pregnancy, determine the indications, contraindications and effects of exercise during and immediately after pregnancy, and propose a training plan and program during pregnancy and after childbirth. Changes occur in all body systems (endocrine, cardiovascular, musculoskeletal, respiratory). Pregnant women are advised to avoid strenuous exercise and to avoid experimenting with exercises that were not performed before pregnancy, but they can perform exercises such as pilates exercises, yoga, walking, swimming, aerobics, etc. The exercises must be adapted to the needs and abilities of each woman. One to six weeks after giving birth a woman can return to normal physical activity. A healthy woman should set aside at least 20 minutes a day to perform physical activity which would result in about 150 minutes of physical activity, moderate to strong intensity, most commonly aerobic activity, at the end of the week. There are many guidelines for when and how is the best to start physical activity that prevents injuries and reduces the risk for mother and child. Through physical activity, we improve our daily life and health after pregnancy, and after giving birth we return to the state before pregnancy
MUSCLE STRENGTH TRAINING
No full textNogomet je jedna od najpopularnijih sportskih igara. Nogometna igra zahtijeva visoku razinu kondicijskih sposobnosti kako bi nogometaš mogao obavljati aktivnosti za vrijeme igre. Jakost je jedna od elemenata snage, to je sila koju nogometaš proizvede tijekom maksimalne voljne kontrakcije u definiranim uvjetima. U programu treninga potrebno je primjenjivati sadržaje za razvoj jakosti, kako bi nogometaš bio efikasniji. Cilj ovog rada je opisati osnove planiranja i programiranja mišićne jakosti i ponuditi primjer treninga mišićne jakosti u nogometu u jednom mezociklusu.Football is one of the most popular sports games. The game of football requires a high level of fitness in order for a footballer to be able to perform activities during the game. One of the elements is strength, it is the force that a footballer produces during maximum voluntary contraction under defined conditions. In the training program, it is necessary to apply the contents for the development of strength, in order for the football player to be more efficient. The aim of this paper is to describe the basics of planning and programming muscle strength and to offer an example of muscle strength training in football in one mesocycle
AFTER STROKE REHABILITATION
No full textMoždani udar označuje naglo nastali poremećaj funkcioniranja živčanog sustava koji je uzrokovan poremećajem moždane cirkulacije u trajanju dužem od 24 sata. Klasifikacija koja je prihvaćena u kliničkom radu razlikuje ishemijski moždani udar od hemoragijskog moždanog udara. Bitno je naglasiti da je to stanje koje zahtjeva hitnu i učinkovitu medicinsku pomoć. Bitno je na vrijeme dijagnosticirati i pružiti odgovarajuće liječenje takvim pacijentima koje treba smijestiti u jedinicu za intenzivno liječenje od moždanog udara. Postoje čimbenici rizika na koje se može utjecati te čimbenici rizika na koje se ne može utjecati. Neki od čimbenika rizika za nastanak moždanog udara na koje se može utjecati su: pušenje, tjelesna neaktivnost, nezdrava prehrana, pretilost, hormonska terapija, hipertenzija. Kako bi se čimbenici rizika otklonili potrebno je uvesti zdrave životne navike zbog boljeg funkcioniranja organizma. Ukoliko se dijagnosticira moždani udar vrlo je bitno krenuti s odgovarajućom rehabilitacijom za pacijenta. Fizioterapeuti procjenjuju pacijentovo stanje izvršavanjem raznih testova pomoću kojih se određuje stupanj onesposobljenosti. Nakon procjene pacijenta multidisciplinarni tim koji vodi rehabilitaciju određuje kratkoročne i dugoročne ciljeve te terapije koje odgovaraju pacijentovom stanju. Oštećenje ravnoteže, osjeta, kranijalnih živaca, živčano-mišićnog sustava te smetnje govora i komunikacije posljedice su moždanog udara koje je potrebno oporaviti odnosno rehabilitirati. Rehabilitacija hoda, ručnog zgloba te stopala glavne su smjernice rehabilitacijskog procesa koji provodi fizioterapeut. Važno je na tijelo gledati kao na cjelinu i što više oporaviti sve onesposobljene dijelove tijela. Edukacija pacijenta i obitelji važan je dio procesa koji provodi fizijatar i fizioterapeut. Depresija je također vrlo česta posljedica moždanog udara jer se pacijenti u velikom broju slučajeva ne mogu naviknuti na novonastalu životnu situaciju i nemogućnost obavljanja aktivnosti koje su prije bez poteškoća svakodnevno obavljali. Pacijenta i obitelj treba uključiti u cijeli proces oporavka kako bi što veći broj ciljeva bio postignut.Stroke refers to a sudden onset of dysfunction of the nervous system caused by a disturbance of cerebral circulation lasting longer than 24 hours. The classification accepted in clinical work distinguishes ischemic stroke from hemorrhagic stroke. It is important to emphasize that this is a condition that requires urgent and effective medical care. It is important to diagnose in time and provide appropriate treatment to such patients who need to be placed in the intensive care unit for stroke. There are risk factors that you can have influence on and risk factors that you cannot have influence on. Some of the risk influencing factors are: smoking, physical inactivity, unhealthy diet, obesity, hormone therapy, hypertension. In order to eliminate the risk factors, it is necessary to introduce healthy living habits for the better functioning of the organism. If a stroke is diagnosed, it is very important to start with appropriate rehabilitation for the patient. Physiotherapists assess a patient's condition by performing a variety of tests to determine the degree of disability. After assessing the patient, the multidisciplinary team leading the rehabilitation determines the short-term and long-term goals and therapies that correspond to the patient's condition. Impairment of balance, sensations, cranial nerves, neuromuscular system and speech and communication disorders are the consequences of a stroke that need to be recovered or rehabilitated. Rehabilitation of gait, wrist and foot are the main guidelines of the rehabilitation process carried out by a physiotherapist. It is important to look at the body as a whole and to recover all disabled parts of the body as much as possible. Patient and family education is an important part of the process carried out by the physiatrist and physiotherapist. Depression is also a very common consequence of stroke because in a large number of cases patients cannot get used to the new life situation and the inability to perform activities that they used to perform on a daily basis without difficulty. The patient and family should be involved in the whole recovery process in order to achieve as many goals as possible
ALZHEIMER'S DEMENTIA
No full textDemencija je zajednički naziv za grupu simptoma uzrokovanih poremećajem rada mozga. Demencija je oblik kroničnog moždanog sindroma s višestrukim kognitivnim poremećajima, od kojih je najvažniji oštećenje pamćenja. Alzheimerova demencija je najčešći i najpoznatiji oblik demencije, a zaslužna je za dvije trećine slučajeva. Alzheimerova demencija je duga, teška, neizlječiva i iscrpljujuća bolest za oboljelu osobu i njezinu obitelj. Pacijentu je potrebna sva podrška njegove obitelji kroz ovu demenciju. Najčešći simptom demencije je zaboravljivost i izgubljenost u vremenu i prostoru, stoga pacijent stalno ovisi o skrbi druge osobe. Uzrok bolesti je nepoznat, ali postoji veliki niz teorija, od genetike pa sve do prolaznih patoloških stanja. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u 2010. godini broj oboljelih procijenio se na 35,6 milijuna, a predviđa se gotovo dvostruko povećanje broja oboljelih u rasponu od 20 godina, na 65,7 milijuna u 2030-oj godini i 115,4 milijuna u 2050-oj godini. Najnovija istraživanja uključuju poboljšane kliničke dijagnostičke smjernice i poboljšani tretman kognitivnih poremećaja i problema u ponašanju. Budući smjerovi u istraživanju i liječenju pacijenta s AD uključuju: primjenu funkcionalnih tehnika snimanja mozga u ranoj dijagnozi i procjenu učinkovitosti liječenja; razvoj novih klasa lijekova koji djeluju na različitim sustavima neurotransmitera, kako za liječenje kognitivnog deficita, tako i za liječenje poremećaja u ponašanju.
Skrb medicinskog osoblja u zbrinjavanju pacijenta oboljelog od Alzheimerove demencije počinje već u prvoj fazi gdje se educira i savjetuje obitelj. U drugoj fazi demencije podrazumijeva se povećanje sestrinske intervencije, a u trećoj fazi smatra se da je skrb medicinske sestre i više nego potrebna. Uloga fizioterapeuta kod Alzheimerove demencije je potaknuti pacijenta na funkcionalno kretanje i tjelesnu aktivnost, povezujući tako tjelesne i mentalne sposobnosti pojedinca.Dementia is a common name for a group of symptoms caused by a brain disorder. Dementia is a form of chronic brain syndrome with multiple cognitive impairments, the most important of which is memory impairment. Alzheimer's dementia is the most common and well-known form of dementia, and is responsible for two-thirds of cases. Alzheimer's dementia is a long, severe, incurable and debilitating disease for the affected person and their family. A sick person needs all the support of her family through this dementia. The most common symptom of dementia is forgetfulness and loss of time and space, so the patient is constantly dependent on the care of another person. The cause of the disease is unknown, but there are a number of theories, from genetics to transient pathological conditions. According to the World Health Organization, the number of patients in 2010 was estimated at 35.6 million, and the number of patients is expected to almost double in the range of 20 years, to 65.7 million in 2030 and 115.4 million in 2050. year. Recent research includes improved clinical diagnostic guidelines and improved treatment of cognitive disorders and behavioral problems. Future directions in the research and treatment of patients with AD include: the application of functional brain imaging techniques in early diagnosis and the assessment of treatment effectiveness; development of new classes of drugs that act on different neurotransmitter systems, both for the treatment of cognitive deficits and for the treatment of behavioral disorders.
The care of medical staff in the care of a person with Alzheimer's dementia begins in the first phase where the family is educated and counseled. In the second phase of dementia, an increase in nursing intervention is implied, and in the third phase, the care of a nurse is considered to be more than necessary. The role of a physiotherapist in Alzheimer's dementia is to encourage the patient to functionally move and engage in physical activity, thus linking an individual's physical and mental abilities
NORMAL MOTOR DEVELOPMENT IN THE FIRST YEAR OF LIFE
No full textNormalan motorički razvoj djeteta bitan je segment u djetetovom daljnjem razvoju. Dijete započinje svoj razvoj od njegovog začeća te se nastavlja razvijati intrauterino. Rođenjem dijete nastavlja svoj razvoj te se počinje adaptirati na vanjske podražaje koji dolaze iz okoline. Preduvjeti normalnog motoričkog učenja uključuju: normalan posturalni tonus, normalnu recipročnu inervaciju i diferencijaciju masovnih primitivnih, primarnih motoričkih sinergija u fine izolirane, selektivne obrasce posture i pokreta. Kroz spontanu motoriku fetusa i malog djeteta razvijaju se opće kretnje koje obogaćuju središnji živčani sustav. Motoričke reakcije djeteta čine reakcije: preživljavanja, primarne i toničke koje osiguravaju razvijanje skladne motorike kod djeteta. Također ubrajamo patološke reakcije i Galantov spinalni refleks. U primarne reakcije ubrajamo: Moroov refleks, palmarni i plantarni refleks i druge preko kojih dijete senzornim putem razvija motoriku. Toničke reakcije su bitne u osiguravanju normalnog motoričkog razvoja te se u njih ubrajaju: tonična reakcija labirinta, simetrična tonička reakcija vrata, asimetrična tonička reakcija vrata, asocirane reakcije i pozitivna potporna reakcija. Također, dijete prolazi kroz temeljne faze razvoja koje omogućuju djetetu kretanje po prostoru. Dijele se na: fazu fleksije i abdukcije, fazu ekstenzije i abdukcije, fazu ekstenzije i manje abdukcije, fazu rotacije i fazu vertikalizacije. Time završava fiziološki motorički razvoj djeteta u prvoj godini života. Nakon toga, ovaj se intenzivan proces nastavlja razvojem složenijih obrazaca kretanja. Cilj ovog završnog rada je objasniti motorički razvoj djeteta u prvoj godini života te uvjete koji ga omogućuju. Nakon opisa normalnog motoričkog razvoja djeteta u prvoj godini života navesti će se odstupanja koja se mogu dogoditi kroz navedeno životno razdoblje.Normal motor development of the child is an important segment in the child's further development. The baby begins its development from conception and continues to develop intrauterinely. At birth, the child continues its development and begins to adapt to external stimuli coming from the environment. Prerequisites for normal motor learning include: normal postural tone, normal reciprocal innervation, and differentiation of mass primitive, primary motor synergies into finely isolated, selective patterns of posture and movement. Through the spontaneous motor skills of the fetus and young child, general movements develop that enrich the central nervous system. The child's motor reactions are reactions: survival, primary and tonic that ensure the development of harmonious motor skills in the child. Pathological reactions and Galant's spinal reflex are also present. The primary reactions include: Moro's reflex, palmar and plantar reflex and others through which the child develops motor skills. Tonic reactions are essential in ensuring normal motor development and include: labyrinth tonic reaction, symmetrical neck tonic reaction, asymmetric neck tonic reaction, associated reactions and positive support reaction. Also, the child goes through the basic stages of development that allow the child to move around the space. They are divided into: flexion and abduction phase, extension and abduction phase, extension and minor abduction phase, rotation phase and verticalization phase. This completes the physiological motor development of the child in the first year of life. After that, this intensive process continues with the development of more complex patterns of movement. The aim of this final paper is to explain the motor development of a child in the first year of life and the conditions that enable it. After the description of the normal motor development of the child in the first year of life, deviations that may occur during the specified period of life will be listed