SUVAG Polyclinic Repository
Not a member yet
327 research outputs found
Sort by
Univerzalno funkcioniranje mozga : olakotnosti i problemi prilikom učenja stranog jezika
Govor kao temelj svih organizacijskih struktura zagrebačke fonetike
Govor je situacijski akt. On je takav već u svojoj genezi, gdje u njegova nastajanju dijete sudjeluje jednako kao i njegova okolina. U tome nastajanju vide se sve strukturalne komponente govora: kontekst (situacija), ritam, intonacija, intenzitet, napetost, mimika i geste, Sto će se sve sačuvati kad u govoru dođe i riječ. Ne samo sačuvati, nego će te neleksičke komponente govora imati važnu emotivnu i semantičku ulogu u komunikaciji riječima. Na tim osnovama je u sklopu zagrebačke fonetike nastala i lingvistika govora. Takvo poimanje govora i takva struktura govora nalaze se u temeljima proučavanja zagrebačke fonetike. Zagrebačka fonetika isto je tako proučavala sve karike govornog lanca: emisiju, transmisiju, percepciju (recepciju). Za razliku od istraživanja u drugim fonetksim institutima i institucijama u svijetu, gdje se proučavala produkcija govora - i to grafičkim analizama pomoću oscilografa i sonografa - zagrebačka fonetika utemeljila je percepciju govora. U percepciji se nije ograničila na slušni osjet, već je u svojim proučavanjima obuhvatila sve osjete, što je naročito važno kad se radi o rehabilitaciji s/ušno i govorno oštećenih osoba. IJ eksperimentalnom radu na percepciji koristili smo ne samo osobe koje dobro čuju nego i nagluhe osobe, jer su nam baš nagluhe osobe dale sigurne perceptivne podatke o tonalitetu pojedinih glasova. Uvedeno je i korištenje akustičkih filtara, koji su nam omogućili da perceptivno utvrdimo visinu glasova i najbolja frekvencijska područja za ritam i intonaciju. Akustički filtri pokazali su da se glasovi govora mogu razumijeti na vrlo ograničenim frekvencijskim područjima, čime se stvara slušna optimala glasa. Toliko je bogatstvo govora promatrano sa stanovišta njegove percepcije. Pomoću akustičkih filtara mogli smo dokazati da je naše slušanje selektivno, to jest da se osniva na eliminiranju pojedinih frekvencijskih područja. Slušanje je, dakle, diskontinuirani fenomen. Akustički filtri također su omogućili da perceptivno uočimo da se u svakom vokalu promjenama tonaliteta nalaze svi vokali, a u svakom konsonantu svi konsonanti. U povijesti jezika mogu iz jednog glasa nastajati različiti glasovi da se nakon više stoljeća vrate u prvotnu formu, a u skladu s harmonijom tonaliteta u pojedinom jezičnom sustavu. Toliko je ljudski govor otporan na propadanje. Mnogo je otporniji od smjene stoljeća i generacija. Produkcija govora bila je također stalan predmet izučavanja zagrebačke fonetike. Proučavanje artikulacijske optimale - kao pendcinta slušne optimale - aktivnosti fonetičara na radiju i televiziji, uvođenje kulture govora i retorike predstavljaju bogatu lepezu rada na produkciji govora. Proučavanje produkcije govora i bolje produkcije govora bilo je obogaćeno mnogostrukim postupcima fonetske korekcije pomoću aparata (novih) i bez aparata. Po prvi put je u fonetskim istraživanjima baš zagrebačka fonetika proučavala u govornom lancu intervencije u transmisiji govora: ne sa ciljem da ostane isti kao u emisiji (kao što su to bila proučavanja pri izboru najboljeg telefonskog kanala), već da filtarskim "deformacijama" taj govor bude razumljiviji u slučaju problema u slušanju i govoru ili da bude bolji rezultat u učenju stranih jezika. Tako je zagrebačka fonetika svojim istraživanjima obuhvatila sve karike govornog lanca i sve izražajne mogućnosti koje koristimo u govoru. To je bila velika novina u fonetskim istraživanjima. Te komponente govora sudjeluju u svim ostvarenjima govora, od obične komunikacije do književno-estetskih ostvarenja. Sva su ta ostvarenja proučavali sudionici zagrebačke fonetike. Široko poimanje fonetike kao govorne cjeline omogućilo je zagrebačkoj fonetici primjenu u učenju jezika - bilo materinskog jezika, kada su se pojavljivali problemi u slušanju ili izgovoru, bilo stranog jezika. Na tim osnovama stvorena je metoda učenja stranih jezika (audiovizualno-globalnostrukturalna metoda) i verbotonalna metoda rehabilitacije slušno i govorno oštećenih osoba. Kultura govora i retorika predstavljaju važnu aktivnost zagrebačke fonetike posljednjih deset godina. Naše škole i javne ustanove, kao i pojedinci, mogu dignuti na mnogo veću razinu svoj hrvatski jezik pomoću tih aktivnosti zagrebačke fonetike. Od svojeg početka, 1953. godine, pa do danas zagrebačka fonetika, temeljena na govoru, preko verbotonalne metode rehabilitacije slušanja i govora, preko audiovizualno-globalno-strukturalne metode, preko kulture govora i retorike, postala je i društvena kategorija. Mislim da joj to daje naročitu vrijednost
Totalna komunikacija prema verbotonalnoj metodi. O ulozi taktilnog osjeta u razumijevanju govora.
Verbotonalni razgovori 1998
Verbotonalni razgovori su interni časopis kojeg sačinjavaju radovi pisani uglavnom od strane znanstvenika i stručnjaka Poliklinike SUVAG. Članci u časopisu pisani su slobodnijom formom i nešto izmijenjenom strukturom u odnosu na članke objavljene u tradicionalnom znanstveno-stručnom časopisu, a nastajali su kao dio svakodnevnog rada i suradnje unutar ustanove. Časopis je služio za unutarnju uporabu. Časopis je, s prekidima, izlazio od 1995. Zadnji broj otisnut je 2005 g. Riječima prof. Pansinija: "Verbotonalni razgovori tako se zovu jer povremeno razgovaraju s ljudima i područjima u kojima se ništa ne zna ili nije moglo znati o verbotonalnoj metodi, a dobivene korespodencije dokazuju da je verbotonalno mišljenje univerzalno.
Verbotonalni razgovori 1996
Verbotonalni razgovori su interni časopis kojeg sačinjavaju radovi pisani uglavnom od strane znanstvenika i stručnjaka Poliklinike SUVAG. Članci u časopisu pisani su slobodnijom formom i nešto izmijenjenom strukturom u odnosu na članke objavljene u tradicionalnom znanstveno-stručnom časopisu, a nastajali su kao dio svakodnevnog rada i suradnje unutar ustanove. Časopis je služio za unutarnju uporabu. Časopis je, s prekidima, izlazio od 1995. Zadnji broj otisnut je 2005 g. Riječima prof. Pansinija: "Verbotonalni razgovori tako se zovu jer povremeno razgovaraju s ljudima i područjima u kojima se ništa ne zna ili nije moglo znati o verbotonalnoj metodi, a dobivene korespodencije dokazuju da je verbotonalno mišljenje univerzalno.
Philosophie de la methode verbotonale
Verbotonalni sistem na prvo mjesto stavlja kreativnu funkciju mozga u njegovoj percepciji vanjskih podražaja. Čovjek je središte verbotonalnog sistema.
Verbotonalni sistem pruža mogućnost vrlo dubokog proučavanja čovjeka, te
omogućuje, u filozofskom smislu, dinamičke aktivnosti u čovjekovu tijelu i
mozgu.
Afektivnost je pokretač svega.
Na temelju toga možemo kazati da je filozofija verbotonalnog sistema, psihofilozofija.La philosophie du Système verbotonal embrasse la théorie générale en linguistique, une théorie audiologique, une théorie neuropsychologique de perception auditive; les applications de ces théories plus particulièrement dans le domaine de la rééducation de l'audition et de la parole d'un côté, l'enseignement des langues étrangères et l'acquisition de la langue maternelle de l'autre.
Dès le débuts de nos recherches, il y a soixante ans, nous avons vu dans tous nos domaines d'exploration: l'homme en tant que créateur important et indispensable de sa langue maternelle, de l'apprentissage des langues étrangères, de sa rééducation auditive s'il est déficient de l'audition.
Le système verbotonal donne a la fois l'occasion d'etudier l'homme très profondément et permet de découvrir philosophiquement, dans son corps et dans son cerveau, une créativité dynamique qui se dépasse à chaque moment et où l'affectivité fait bouger tout. D'où notre terme de psycho-philosophie.
La psycho-philosophie a été le fil conducteur de toutes nos recherches et dans tous les domaines. L'homme y était compris, même dans la pathologie de l'audition et de la parole, comme un créateur. Nos recherches dans le domaine du langage, de l'acquisition du langage, de la rééducation du langage, de l'enseignement des langues étrangères voyaient toujours de grandes potentialités de l'homme dont il faut tenir compte avant tout. L'homme, tellement visible dans le système verbotonal en 1954, est le prolognement de nos recherches et expériences antérieures