Repositorium of Institute of International Politics and Economics
Not a member yet
1516 research outputs found
Sort by
Sukob nacionalnog i nadnacionalnog u Evropskoj Uniji - Ustavni identiteti
Uporan problem u studijama evropskih integracija i međunarodne
politike jeste kako definisati Evropsku uniju (EU). Henri Kisindžer je
2014. godine EU nazvao „hibridom“, a u ustavnom smislu opisao ju je kao
„nešto između države i konfederacije, što funkcioniše kroz
sastanke ministara i zajedničku birokratiju“ (Kissinger, 2014: 92). Ipak,
to nešto ‒ neizrečeno, između saveza država (konfederacije) i
(centralizovane) države jeste savezna država (federacija), inače
duboki izvor frustracije za teoriju suvereniteta. Jer, federacija je u
opasnosti čim se postavi pitanje suvereniteta, čega se pribojavao još
Karl Šmit kada je savetovao: „Deo je prirode federacije da pitanje
suvereniteta između savezne vlade i država članica uvek ostane
otvoreno“ (Schmitt, 1928: 373).
I generalno, jedan „antifilozofski, zdravorazumski pristup
teoriji međunarodnih odnosa savetuje nam da izbegavamo močvaru
suvereniteta i podstiče nas da se bavimo konkretnim, suštinskim
pitanjima kao što su demokratija, zajednica i bezbednost“ (Waever,
1995a: 416). Problem je, međutim, u tome što suverenitet toliko
prožima naš rečnik da se on ne može izbeći jednostavnim
ignorisanjem ‒ pojaviće se kroz druge koncepte i na drugim mestima,
„bilo u vezi sa kulturom, klasom ili rodom, sa zahtevima bezbednosti
ili mogućnostima pravičnosti“ (Walker, 1993: 182). Tako se poslednjih
godina, štaviše već duže od decenije, suverenitet uokviruje kroz
koncept „ustavnog identiteta“, oko kojeg lome koplja ustavni sudovi
širom Evrope u sukobu sa evropskim institucijama, pre svih sa Sudom
pravde EU.
Ustavni identitet je, u najkraćem, drugo ime za doktrinu o
suverenitetu država članica u EU i ustavnim mogućnostima
ograničenja evropske integracije. Za sad je u obliku jednog širokog
pojmovnog okvira postavljenog u presudama nacionalnih ustavnih
sudova u zemljama EU kao ograničenje koji se može primeniti na razne
načine. Neki kažu da ustavni identitet predstavlja „pravosudno
‛nuklearno oružje’“ u EU (Faraguna, 2016: 521‒522), što bi, drugim rečima, značilo da ima defanzivni karakter oružja koje služi
odvraćanju u nadi da neće biti upotrebljeno. U svakom slučaju, koncept
ustavnog identiteta predstavlja „zvezdu u usponu“ u savremenoj debati
o budućnosti EU (Schnettger, 2020: 9). U gotovo svim evropskim zemljama
promišlja se o definisanju nacionalnog ustavnog identiteta, ako ne u
kontekstu EU, onda u širem međunarodnopravnom ili istorijskom
okviru (npr. Toplak & Gardasevic, 2017; Gutan, 2022). Ustavni identitet
se u ovoj monografiji obrađuje u prvom navedenom smislu ‒ kao ustavno
ograničenje evropske integracije ili kao svojevrsno bojno polje na
kojem se sukobljavaju nadnacionalna i nacionalna vizija u EU, kako stoji
u naslovu.
Koncept ustavnog identiteta prva je formalizovala Francuska
2006. godine u reakciji na, najverovatnije, referendumsko odbijanje
„Ustava za Evropu“ (2005), ali ga je ostavila u apstraktnom obliku bez
previše objašnjenja. Nasuprot tome, nemačke ustavne sudije su ovaj
koncept temeljno i dosledno elaborirale u okviru teorije demokratije
u nizu presuda od 2009. godine, kada su koncept prvi put uobličile, što
je zabeleženo i u našoj naučnoj javnosti (Novičić i Gajić, 2010). Već
početkom prošle decenije bilo je jasno da će ovaj koncept uzdrmati
temelj pravnog poretka i političke zajednice EU izražen u principu
„prvenstva prava EU“ (Novičić, 2013), tim pre ako nemački slučaj
posluži kao presedan za ostale zemlje. To se u međuvremenu potvrdilo u
nizu daljih nacionalnih upotreba koncepta „ustavnog identiteta“, koje
vrhune u medijski najistaknutijim primerima Poljske i Mađarske,
odnosno u ratu oko „vladavine prava“ koji ove dve zemlje vode sa
institucijama EU i pre svega, sa Sudom pravde EU koji je, na kraju, i sam
prigrlio retoriku o „ustavnom identitetu EU“ (2022).
Glavna teza ove monografije glasi da „ustavni identitet“
predstavlja doktrinu o suverenitetu država članica u EU, nasuprot
doktrini o suverenitetu EU koju identifikujemo pod drugim imenom ‒
kao doktrinu „prvenstva prava EU“. Pitanje ‒ ko je, zapravo, suveren u
Evropskoj uniji, države članice ili sama EU, proizlazi iz jedne šire
rasprave ‒ o postmodernom (evropskom) poretku, kojom i započinjemo ovu
monografiju
The Stratgic Communication of China’s Global Security Initiative
China unveiled its Global Security Initiative (GSI) in a sensitive
international context, only two months after the February 2022 start of Russia’s
military operation in Ukraine. Beijing garnered early international support for
its initiative by promoting the concept bilaterally and at the leading multilateral
fora. Yet, its main strategic communication effort occurred in February–March
2023. Beijing first reinvigorated the GSI with its Concept Paper on February 21
and then paired it, three days later, on the occasion of the first anniversary of
Russia’s operation, with its 12-point position paper on the political settlement
of the Ukraine crisis. Although the position paper received little support in the
West, it boosted the prominence of the GSI, particularly among non-Western
countries. Two weeks later, Beijing struck a remarkable strategic communication
success for the GSI when it brokered a surprising deal between regional foes
Iran and Saudi Arabia on the restoration of their diplomatic relations. Through
this performance, Beijing succeeded in presenting the story not only about the
existence of the GSI but also about its concrete potential as well as the
important role it could play in the resolution of other conflicts. While support
for the GSI has grown in the Global South, Western reactions have ranged from
lukewarm to negative, accusing the initiative of spreading anti-NATO and anti-
US aims and vying to become an ‘alternative to the Western-led security order’.
Nevertheless, an early assessment of China’s strategic communication on the
GSI shows timeliness, robustness, flexibility, attractiveness, communicative value
of action, and coherence between words and deeds
Reviewing the Relationship of War and Peace in International Politics: Can We Imagine a World Without War?
The history of human civilization is the history of wars. Peace was primarily perceived as a
pause between those wars. From the concept of the absence of war, peace has transformed
to a far more inclusive concept that includes the absence of various types of non-military
threats to human well-being. Peace has not only changed its own theoretical foundations but
also the practical understanding of international politics. The concept of peace was
inextricably linked to war. Hence, the authors attached importance to the expansion and
deepening of the concept of war in international relations, which could also be waged by nonmilitary means in non-physical space. The evolution of war from state and military to forms
involving non-state actors, non-military threats and new arenas of warfare, i.e., cyberspace,
were presented as significant subject of analysis. Relationship between war and peace was
investigated in the entire historical scope, looking at it through the prism of an eclectic
theoretical-methodological approach. The results found lack of the possibilities for a world
without wars and reach a pessimistic conclusion that war in new forms will continue to be a
feature of international politics, while peace will primarily be perceived as a period of absence
of war
Ontološka bezbednost i kolektivni identitet kroz prizmu strateške kulture na primeru Kosova i Metohije=Ontological security and collective identity through the prism of strategic culture on the example of Kosovo and Metohija
U radu se teorijski istražuju fenomeni ontološke bezbednosti i
kolektivnog identiteta kroz prizmu strateške kulture, uz empirijsku elaboraciju
studije slučaja Kosova i Metohije. Autori dopunjuju realističko shvatanje bezbednosti socijalno-konstruktivističkom perspektivom, naglašavajući uticaj vrednosti, ideja, percepcija i kulture uopšte, pri oblikovanju kolektivnog identiteta,
koji je u čvrstoj sprezi sa subjektivnim osećajem bezbednosti. Glavna hipoteza je da
čvrstina kolektivnog identiteta opstaje bez obzira na spoljne pritiske i težnje
preoblikovanja jer se njegov opstanak doživljava kao neodvojiva suština ontološke
bezbednosti. Autori zaključuju da snaga kolektivnog identiteta u određenim situacijama prevazilazi probleme urušenih institucija i manjak aktera koji zagovaraju
bazične vrednosti tog identiteta. Kosovo i Metohija čini više od materijalnog
dela teritorije, snažno gradeći osnove kolektivnog identiteta. Pojedinac koji
oseća pripadnost takvom kolektivnom identitetu gotovo instinktivno će odbijati
svako rešenje koje ga urušava, pa će napad na te vrednosti, ma koliko intenzivan,
doživljavati kao osećaj lične nebezbednosti
Sekuritizacija u izbornom kontekstu – rat u Ukrajini i izborna kampanja u Srbiji 2022. godine
Rat u Ukrajini koji je započeo 24. februara 2022. godine
ulaskom ruskih trupa na teritoriju pomenute zemlje
predstavlja prvi rat dve suverene države na evropskom
kontinentu u 21. veku. Ovaj sukob izazvao je dramatične
poremećaje u više aspekata. Osim ponovnog otvaranja
pitanja vojne bezbednosti na tlu Evrope, pozicija
Rusije kao jednog od ključnih izvoznika na tržištu
energenata, te značaj Rusije i Ukrajine na tržištu
hrane dovode do dodatnih poremećaja na međunarodnom
nivou i iziskuju strateško prilagođavanje i ostalih
evropskih država među kojima je i Srbija. Rat u Ukrajini
je koincidirao sa izbornom kampanjom za predsedničke
i parlamentarne izbore u Srbiji koji su se održali 3. aprila 2022. U radu se polazi od pitanja na koje načine
su izborni akteri u izbornoj kampanji u Srbiji 2022.
godine sekuritizovali rat u Ukrajini. Sekuritizacija
određenog pitanja podrazumeva njegovo pomeranje iz
političke u bezbednosnu sferu. Sekuritizaciju
vrše sekurutizujući akteri specifičnim govornim
činom usmerenim prema određenoj publici. Cilj
sekuritizacije jeste sticanje podrške za uvođenje
specijalnih mera kojima bi se adekvatno odgovorilo na
sekuritizovano pitanje. Autori uvode posebnu kategoriju
sekuritizacije na izborima koji u specifičnom
društvenom i političkom kontekstu oblikuju proces
sekuritizacije kroz nekoliko faktora. Koristeći ovaj
okvir autori postavljaju hipotezu da su u izbornoj
kampanji postojala tri pristupa izbornih aktera prema
sekuritizaciji rata u Ukrajini koji su formirani na
osnovu njihovog političkog pozicioniranja i ideologije
Determinants of Young People in Agriculture - the Experience of the EU and Serbia
This article examines the characteristics of young people in the agriculture sector in Serbia and EU
countries. The paper analyzes the age structure of agricultural holdings, gender representation in terms of
the ownership structure and management of the agricultural household, level of education and motivation
to stay in the countryside. In the desire to encourage and motivate the engagement of an increasing number
of employment in the agricultural sector, with a special focus on young people, the paper highlights the
defined goals of aid by the European Commission with a detailed plan and financial resources allocated
to support young farmers in the EU. The paper suggests that insufficient employment of young people in
the agricultural sector in Serbia can be improved by creating a more effective work policy and financial
support for young people
The Cooperation in the ICC: the Only Possible Way to Justice?
Purpose: The purpose of this paper is to present the cooperation of the states and other
international legal subjects with the International Criminal Court (ICC). The Rome Statute was
the legal foundation for the universal criminal court, which is supposed to punish international
crimes. This task is not an easy one. Cooperation is perhaps a crucial and vital component of
ICC functioning. The author would like to answer the research question of whether cooperation
with the ICC is successful, and this paper will deal with the question of how to improve the
current situation and in what manner. Subsequently, it might help with the overall fight against
impunity.
Design/Methods/Approach: The author wishes to address this issue by analysing it from the
point of view of several different aspects: legal, political, and practical. This paper will include
an analysis of legal documents, including, above all, the Rome Statute, examples from court
practice, and the reputation that the ICC has in the international community.
Originality/Value: The scientific value of this paper is in the legal analysis of this important
aspect of tackling criminals in international criminal law. The results may be useful for the
overall research on the success of the International Criminal Court
The contemporary processes in the global economy and methodology of economic sciences
The paper explores the shortcomings of the fundamental assumptions of economic methodology and the limitations of their application due to the
modern processes that have led to radical changes in the very foundations of the
world economy. The focus of the research is the incompatibility of the methods
of positive economic science with the goals of applied economics. The general
hypothesis is: If the fundamental postulates of positive economics are applied consistently, without including actual, especially radical changes in the functioning of
the modern world economy, their reliability and precision are significantly reduced.
The paper has two key parts that relate to the two most critical contemporary processes that pose new challenges to economic methodology in the world economy.
The first is the impact of technological development, which leads to an increase
in the unexplained values of economic growth in classical econometric models.
The second analyzed process is the economic globalization that has placed global
value chains (GVCs) at the centre of international business. The increase in the
volume of international trade within GVCs has led to distortions of statistical
data on trade and the devaluation of fundamental research results. The results
showed that fundamental research can still be important for economic policies,
but with continuous monitoring of real processes and their inclusion in basic
methods, either by including new factors, corrections of input data or models
Međunarodnopravni subjektivitet- da li je vreme za transformaciju?
Jedna od tvorevina Vestfalskog mirovnog sporazuma je savremeni sistem međunarodnog prava, prema kojem su države subjekti međunarodnog prava. Nastankom i razvojem međunarodnog udruživanja, svojstvo subjekta međunarodnog prava se prenosi i na međunarodne organizacije. U međunarodnim odnosima sve prisutnija postaje aktivnost nedržavnih aktera. Nedržavni akteri poput nevladinih organizacija, pojedinca i multinacionalnih kompanija vrše uticaj na razvoj međunarodnog prava i tokove međunarodnih odnosa. Nedržavni akteri imaju svojstvo objekta međunarodnog prava. S druge strane, zahvaljujući rastućem uticaju na međunarodnoj areni, postepeno stiču karakteristike koje se mogu pripisati subjektima
međunarodnog prava. Rad razmatra da li je vreme za transformaciju pojma međunarodnopravnog subjektiviteta. Ispituju se različiti pravci delovanja nedržavnih aktera i njihov odnos sa državom. Analizira se i povremena nemoć države u odnosu na nedržavne aktere, posebno
kada je reč o nevladinim organizacijama i multinacionalnim kompanijama. Rad zaključuje da je pojam međunarodnopravnog subjektiviteta spreman za proširenje i prilagođavanje zahtevima saremenog sveta. Kao najveća prepreka na ovom putu, javlja se nedostatak političke volje država