Repositorium of Institute of International Politics and Economics
Not a member yet
1516 research outputs found
Sort by
Evropa i evropske vrednosti kroz prizmu rane diplomatske teorije u delu Fransoa de Kalijera
Polazeći od shvatanja da se Evropa i evropske vrednosti ne mogu razumeti izvan društveno-političkog i istorijskog konteksta koji ih oblikuje, ovaj rad naglašava potrebu da se one, u okviru diplomatskih studija, sagledaju kao sastavni deo istorije procesa institucionalizacije diplomatske prakse i teorijskog promišljanja evropskih odnosa. Fransoa de Kalijer (François de Callières), francuski diplomata, svojim delom O načinu pregovaranja sa suverenima (1716) daje značajan doprinos razumevanju evropskih odnosa, Evrope i evropskih vrednosti artikulišući ideje o pluralizmu i međuzavisnosti evropskih država. Kao neko ko je svedočio promenama koje su se odvijale u drugoj polovini XVII i početkom XVIII veka, svojim delom doprineo je stvaranju vrednosnog horizonta koji anticipira ključne principe procesa evropskog ujedinjenja. U okviru interdisciplinarnog pristupa, koji povezuje diplomatske i evropske studije, ovaj rad pokazuje da je Fransoa de Kalijer dao značajan doprinos razumevanju istorijske evolucije Evrope, evropskih odnosa i posredno evropskih vrednosti, pre nego što su one dobile svoj formalno-pravni izraz u savremenoj Evropskoj uniji
Uporedna perspektiva spoljnopolitičkog delovanja Kine u Centralnoj Aziji i regionu Balkana
Kinesko angažovanje u globalnim poslovima se značajno
intenziviralo tokom poslednje dve decenije, a praćeno
je njenom rastućom ekonomskom moći, kao i ambicijama
da utiče na redefinisanje postojećeg međunarodnog
poretka. Među regionima koji su privukli pažnju Kine,
između ostalih Centralna Azija i Balkan, javljaju se kao
značajne geopolitičke arene gde Kina teži ostvarenju
svojih ekonomskih, političkih i, u nekim slučajevima,
bezbednosnih ciljeva. Iako se ovi regioni značajno
razlikuju, oba nude važan uvid u mehanizme, prioritete,
prilagodljivost i kontekstualnu fleksibilnost kineske
spoljne politike. Rad ima za cilj da uoči sličnosti i
razlike u kineskom spoljnopolitičkom angažovanju u
ova dva regiona. U radu se koristi uporedni pristup, a
komparativni okvir je organizovan oko četiri dimenzije
spoljnopolitičkog angažovanja Kine: ekonomska, politička, bezbednosna i sociokulturna. Zaključci rada ukazuju na
to da ekonomsko angažovanje predstavlja osnovu kineske
spoljne politike u oba regiona, koje služi kao primarni
instrument uticaja. Međutim, pored ove zajedničke osobine,
Kina prilagođava svoj spoljnopolitički pristup lokalnim
uslovima. Zaključci ukazuju na pragmatičnu, adaptivnu
spoljnu politiku koja uravnotežuje njene globalne ambicije
sa regionalnim realnostima
Introducing quantum artificial intelligence (QAI) in education
Artificial intelligence (AI) solutions for education can offer personalized and adaptable learning programs through the
utilization of sophisticated algorithms and large data sets. AI-driven education is challenging traditional teaching strategies
and shaping the future of technology use in the field. AI systems can produce insights that enable collaborative decisionmaking and early intervention techniques by analysing data from many sources, including student performance, attendance
records, and behaviour patterns. The nexus of quantum computing and artificial intelligence, or QAI, is a technological
synergy that should yield substantial advantages for both fields. In contrast to binary bits, which are used in conventional AI,
quantum bits, or qubits, are multi-state entities that can exist simultaneously. This capability makes it possible for quantum
AI to solve complex problems with exponential efficiency. Quantum artificial intelligence has the potential to completely
alter the educational landscape. Although AI offers the framework for effective and personalized learning, quantum
computing has the potential to expand these possibilities. Quantum artificial intelligence integration in education does,
however, also bring with it serious privacy, security, and ethical issues, which call for a calculated approach to reduce
dangers and responsibly maximize rewards
Pretext of the Adoption of the 2024 Common European Asylum System Reform and an Early Take on the Potential Effects
This article examines the reception and potential impact of the Common European Asy-
lum System (CEAS) reform, adopted in April 2024, with a particular focus on Germany’s response
and broader implications for bordering countries such as Italy, Hungary, and Greece. The CEAS
reform aims to harmonize asylum procedures, enhance solidarity among the EU member states,
and expedite the processing times. However, it has faced significant criticism, especially from civ-
il society organizations like the ECRE and Pro Asyl, which argue that the reform could disen-
franchise asylum seekers and undermine fair procedures, particularly for families with children.
Despite these concerns, the German federal government, led by Chancellor Olaf Scholz, defends
the reform as a necessary compromise to address the dysfunctionality of the current system. The
analysis also explores the challenges in implementing the CEAS reforms in countries with restric-
tive asylum practices, such as Italy. Persistent human rights concerns, political resistance, and
structural issues in these countries raise doubts about the reform’s effectiveness. The hypothesis
presented is that the CEAS reform will not significantly improve the situation in these bordering
countries and might exacerbate the existing challenges due to ongoing disparities in asylum proce-
dures, human rights violations, and political resistance fuelled by populist movements. The study
concludes that while the CEAS reform represents a step towards a more unified asylum system, it
may fall short of addressing the deep-rooted issues in bordering countries, leading to continued
scepticism and criticism from human rights organizations and civil society groups. This under-
scores the need for rigorous enforcement and further reforms to ensure equitable and humane
treatment of asylum seekers across all EU member states
Quantum computing's contribution to sustainable development
By tackling the significant issues that different sectors encounter, computing advancements have proven to be essential
instruments in accomplishing the sustainable development goals. Quantum hardware and quantum algorithms are two of
the many subfields that make up the field of quantum computing. This innovative method makes it possible to perform
calculations that swiftly solve incredibly complex problems using the fundamental physics concepts. In quantum
computing, the basic unit of information is called a qubit, short for quantum bit. Qubits are able to exist in a superposition
of both states at the same time, unlike classical bits that can only exist in one of two states (0 or 1). Because of this, a
continuum of states between 0 and 1 may be expressed, enabling much more sophisticated information processing and
storage. Quantum computing has the potential to completely transform sustainability activities by addressing issues with
materials, energy, the climate, and waste management. Certain problems could be resolved by quantum computers far
more energy-efficiently than by traditional computers. This technology will soon enable researchers to run simulations
that will deepen our knowledge of global warming and possible solutions. Additionally, the computers will be appropriate
for both optimizing the management of natural resources and conducting research into eco-friendly products. Significant
sustainability potential is presented by quantum computing, especially in terms of how it will advance environmentally
friendly technology and identify strategies to reduce carbon emissions. These technologies' contribution to solving the
world's environmental problems will surely grow as they develop further
The Historical Legacy of Non-Alignment Movement and the Current Foreign Policy of Serbia: Is There a Connection?
Evropska svemirska agencija
Evropska svemirska agencija (European Space Agency– ESA), predstavljaglavnogevropskogakterauistraživanjuikorišćenjusvemira. Osnovanaje1975. godine, odstraneEvropskesvemirskekonferencijekojaje odlučila da stvori ovu Agencijus ciljem spajanja već postojećih organizacija– Evropske organizacije za istraživanje svemira (European Space Research Organisation– ESRO) i Evropske organizacije za razvoj lansera (European LauncherDevelopmentOrganisation–ELDO).SvrhaEvropskesvemirskeESAjeda obezbedi i promoviše saradnju među evropskim državama u svemirskim i naučno-tehnološkimistraživanjima. Istraživanjabitrebalodasekoriste za naučne svrhe i za razvoj operativnih sistema u svemiru. To pretpostavlja razradu i sprovođenje dugoročne evropske svemirske politike kojom se utvrđuju konkretni svemirski ciljevi i kojom se preporučuje usklađivanje državnih politika u odnosu na politike drugih nacionalnih i međunarodnih organizacija i institucija. Konačno, ovakav pristup trebalo bida dovede do koordinacije svemirskih programaunutarEvropskeunije, te do usvajanja koherentnijih nacionalnih industrijskih politika u oblasti svemira. U tom pogledu, Evropska svemirska agencija je i važan faktor u formiranju međunarodnog svemirskog prava kroz interne procedure koje razvija, kao i kroz implementaciju međunarodnih svemirskih praksi i sporazumakoje zaključuje
Militarizacija društva kao odgovor na geopolitičke izazove Izraela
Rad istražuje proces militarizacije izraelskog društva koji služi kao strateški odgovor na složene geopolitičke izazove na Bliskom istoku. Izrael ne samo da opstaje u neprijateljskom okruženju već vodi izuzetno agresivnu i intervencionističku politiku. Militarizacija je duboko ukorenjena u društvenom, političkom i ekonomskom životu Izraela. Autor istražuje kako militarizacija oblikuje unutrašnje političke procese, svakodnevni život građana, odbrambenu i spoljnu politiku Izraela. U osnovnoj hipotezi autor tvrdi da ključ uspeha Izraela na planu spoljne i bezbednosne politike u regionu Bliskog istoka leži u potpunoj militarizaciji društva. Zbog toga izraelsko društvo jako dobro razume sve izazove i rizike i ostvaruje snažnu koheziju u momentima bezbednosne ugroženosti. Posredno, militarizacija dovodi do ogromnih ulaganja u vojne kapacitete, od čega se ističe snažno vazduhoplovstvo i nuklearno oružje. Autor analizira Izraelske odbrambene snage (IDF) kao simbol nacionalnog ponosa i najvažniji resurs u geopolitičkom nadmetanju. Vojna služba predstavlja građansku dužnost za sve pripadnike izraelskog društva koje promoviše kulturu vrednovanja vojnika kao arhetipa „dobrog građanina“. Militaristički narativ ne samo da jača unutrašnju koheziju već legitimiše naoružavanje, vojne kampanje, ekstremne obaveštajne akcije i politike Izraela