Repositorium of Institute of International Politics and Economics
Not a member yet
1516 research outputs found
Sort by
Illegal Aspects of the Proposed Seizure of Russian Central Bank Assets
The conflict in Ukraine has brought about destruction and
casualties on an immense scale for this state. Its allies in the western world
have identified Russia as the aggressor state and therefore responsible for
paying reparations for these damages. The freezing of Russian central bank
assets held in western states offers an opportunity to enforce the obligation
to pay reparations. This article is focused on the legal issues related to the
possible confiscation of frozen assets. It starts from the hypothesis that
although international law does not treat the issue of foreign state property
directly, it is nevertheless protected from confiscation by the rules on
sovereign immunity, investment protection, and non-interference. The
author explores the legal arguments and proposals put forward by western
officials and doctrinal proponents of confiscation and puts them through
the test of these three rules to discern if they are legally viable. The
hypothesis is developed through the content analysis of official statements
and doctrinal works and deduction from established rules of international
law to a specific case of seizure of a foreign central bank. The article
concludes that no matter which possible model of confiscation is chosen,
they are all confronted with the problem of breaching existing rules of
international law. Therefore their application will inevitably result in
further erosion of relations between the west and Russia, but also might
create a legal basis for future litigation to recover seized assets from Russia
in international forums
Uloga i značaj istraživačkih centara u oblasti bezbednosti
Predmet rada je analiza delovanja istraživačkih
centara u oblasti bezbednosti i njihovog uticaja
na bezbednosne politike država u kojima deluju, sa
posebnim osvrtom na Srbiju. Osnovna istraživačka
pitanja kojima se rad bavi su: kakav je položaj i
uloga ovih istraživačkih centara danas, u uslovima
sveukupne multipolarizacije svetskog poretka, i
dovođenja u pitanje predominantnosti liberno
demokratskih modela upravljanja društvom? Da
li se i ove organizacije menjaju, da li se njihov
položaj i uticaj u društvu umanjuju, i kako se
čitavo društvo prilagođava ovim promenama?
Autori koriste gramšijevski teorijski okvir i
metode analize i anketu. Zaključuju da se delovanje
istraživačkih centara u polju bezbednosti ne
može odvojiti od opštih kretanja međunarodnih
odnosa i vladajuće ideologije, zbog čega se nakon
1990 ih godina liberalno demokratska paradigma
uspostavlja kao okosnica delovanja i zastupanja
novonastalih istraživačkih centara u zemljama
Istočne Evrope. Međutim, zbog specifičnih okolnosti u kojima se Srbija našla tokom 1990 ih
godina liberalno demokratska paradigma delovanja
istraživačkih centara u oblasti bezbednosti
se obično posmatrala kao otuđena ili strana
postojećoj „integralnoj državi“, „nužno zlo“ ili
pojava čije se delovanje mora tolerisati ali nikada
u potpunosti usvojiti
Predlog regulatornog okvira Evropske unije o veštačkoj inteligenciji
Kako aplikacije generativne veštačke inteligencije ulaze u opštu upotrebu, a sofisticirani sistemi i modeli postaju komercijalna roba, sve je veći fokus na pitanjima regulisanja (zlo)upotrebe ove napredne tehnologije. Iako postoji veliki broj inicijativa, kako na nivou nacionalnih jurisdikcija tako i na globalnom nivou (predlozi o međunarodnim sporazumima ili osnivanju međunarodnog tela za nadzor), do sada je samo Evropska unija učinila iole ozbiljan pokušaj da građane zaštiti od rizika povezanog sa korišćenjem sistema veštačke inteligencije. U 2021. godini Komisija je sačinila Predlog uredbe o veštačkoj inteligenciji. Očekivanja su da ona počne da se primenjuje najranije od 2026. godine, nakon što je formalno usvoje Savet i Parlament. Međutim, do tada bi modeli veštačke inteligencije mogli napredovati do neprepoznatljivosti. Predlog uredbe se razmatra u celosti, kako bi se ukazalo na značaj predmetne materije i pružila osnova za dalja istraživanja. Predočeni su kritički stavovi izneti u literaturi i naznačeni pojedini nedostaci u pogledu sadržine Predloga uredbe. Iz analize proizilazi da je okosnica evropskog pristupa u normiranju veštačke inteligencije dvojaka. S jedne strane, EU nastoji da zaštiti osnovna prava, etička načela i vodi računa o pravnoj sigurnosti i zahtevima za transparentnošću. S druge strane, očitava se i namera da Evropa ne zaostaje u tehnološkom nadmetanju na međunarodnom planu, te se nastojalo da se ne sputa inovativni potencijal i da evropske države ostvaruju korist od novih tehnologija. Ova dva pristupa nije uvek moguće istovremeno ostvariti u praksi
Asymmetric impact of energy prices on financial cycles based on interval time series modeling
Energy prices crucially affect financial cycles. We employ the bivariate empirical mode decomposition (BEMD) model to disaggregate the daily interval data of the volatility index (VIX) and rely on the threshold autoregressive interval model (TARI) to incorporate energy prices into the forecasting model. Furthermore, the threshold interval decomposition ensemble (TIDE) is used to forecast the VIX series with nonlinearities to improve the forecasting accuracy. Moreover, we apply the root mean square error (RMSE) and the Diebold–Mariano test (DM) to evaluate the TIDE model performance across various frequency components and the final integration results. This paper demonstrates a significant correlation between energy prices and financial cycles, along with a temporal asymmetry effect. While the impact of energy prices on improving VIX forecasting is minimal in the short term, it becomes substantial over medium and long terms. Specifically, the influence of liquefied petroleum gas (LPG) prices on the VIX is notable in both medium and long terms. Our results offer new insights and methodologies for predicting financial cycles, assisting investors in evaluating volatility-related exchange-traded products. Additionally, these findings are crucial for developing more effective policies to promote green energy development
Essential advantages of a sustainable blue economy
Being the seventh largest in the world, the blue economy is the cornerstone of our
civilization's advancement. Because they facilitate key industries including trade,
transportation, tourism, and fishing, oceans are essential to the global economy. The blue
economy is predicted to have an annual worth of 1.5 billion dollars and to double over the
next several years. Because the blue economy has the potential to alleviate poverty and
promote sustainable development, stakeholders, lawmakers, and academics are becoming
more and more interested in it. Nonetheless, the health of the oceans and wildlife in them is
coming under more and more threat from factors including climate change, overfishing,
habitat destruction, and global pollution. These issues have had detrimental effects that are
becoming more noticeable, such as the loss of livelihoods, biodiversity, and cultural legacy.
As a result, an increasing number of nations have put up financial and institutional proposals
to incentivize private investment and allot public funds through budgetary measures in order
to streamline the shift to a blue economy that is sustainable. International collaboration, as
well as the adoption of sustainable fishing and water use practices and financial frameworks
for conservation, have an impact on the development of the blue economy and marine
fisheries industry. However, a number of factors, such as infrastructure, corruption, and
political stability, affect how well the blue economy is implemented
Zločini zapadne civilizacije
Knjiga Zločini zapadne civilizacije Rajka Petrovića i Danila Babića predstavlja temeljnu studiju kolonijalne politike zapadnih sila. Autori istražuju istorijske činjenice i analiziraju uticaj kolonijalizma i imperijalizma na svetsku istoriju. Ova knjiga otkriva kako su te prakse ostavile trajne posledice na društva širom sveta. Glavne teme knjige Istorija kolonijalizma: Autori istražuju kako su evropske imperije nastale i razvijale se kroz osvajanja i eksploataciju. Oni pokazuju kako su imperije koristile nasilje i dominaciju radi ekonomskih i političkih ciljeva. Imperijalizam i globalna dominacija: Ovo poglavlje obrađuje kako su zapadne sile koristile imperijalizam da zadrže kontrolu nad svetskim resursima. Autori analiziraju ključne događaje koji su formirali savremene geopolitičke odnose. Postkolonijalizam i NVO kultura: Autori istražuju postkolonijalne uticaje i ulogu nevladinih organizacija u savremenom svetu. Postavljaju pitanje da li su neke od NVO novi oblik kulturnog i političkog nadzora nad bivšim kolonijama. Kolonijalizam i danas Jedan od ključnih doprinosa knjige je istraživanje kako kolonijalne prakse i dalje utiču na međunarodne odnose. Bivše kolonije i danas osećaju posledice kolonijalizma, kroz ekonomske teškoće ili kulturni uticaj. Autori ističu kako postkolonijalne studije otkrivaju nove oblike dominacije i eksploatacije. Zašto pročitati ovu knjigu? Zločini zapadne civilizacije pruža detaljan i analitičan pogled na kolonijalizam i imperijalizam. Ova knjiga je namenjena svima koji žele da razumeju dublji kontekst globalnih političkih procesa i njihov uticaj na društva širom sveta. Čitaoci će steći dublje razumevanje kako je zapadna civilizacija kroz kolonijalizam uticala na svet i ostavila trajne posledice koje i danas utiču na globalne odnose moći. Zaključak Knjiga Zločini zapadne civilizacije je obavezno štivo za sve koji žele da razumeju kolonijalizam i njegove posledice. Ovaj rad pruža jasne uvide u kompleksne odnose između zapadnih sila i ostatka sveta, te otkriva kako su te prakse oblikovale sadašnje globalne odnose
Nevladine organizacije u međunarodnom pravu
Savremeno međunarodno pravo uspostavljeno je Vestfalskim
mirovnim sporazumom 1648. godine. Vestfalski sporazum je zasnovan
na četiri principa: principu suvereniteta nacionalnih država i
pravu na samoopredeljenje, principu pravne jednakosti nacionalnih
država, principu obavezujućih međunarodnih sporazuma između
država i principu nemešanja u unutrašnje stvari druge države.
Najvažnija tekovina Vestfalskog sporazuma je sistem u kome država
ima najvažniju ulogu u međunarodnom pravu.
Istorijski razvoj donosi brojne promene u oblasti međunarodnih
odnosa. Geopolitička karta sveta menja se iz decenije u deceniju.
Dvadeseti vek karakterisala su dva svetska rata, koja su odnela
milione ljudskih žrtava. Po završetku Drugog svetskog rata
međunarodna zajednica ulaže napore da se ratna razaranja više
nikada ne ponove. U skladu sa tim namerama došlo je do osnivanja
Ujedinjenih nacija, univerzalne međunarodne organizacije zadužene
za održavanje međunarodnog mira i bezbednosti i razvoja ekonomske i
političke saradnje među državama. Države nastavljaju trend saradnje
osnivanjem međunarodnih organizacija najrazličitijeg karaktera.
Delovanje međunarodnih organizacija uzrokuje određene promene i
otvara nova pitanja u oblasti međunarodnog prava. U teoriji i praksi
sve više se postavlja pitanje međunarodnopravnog subjektiviteta
međunarodnih organizacija.
Istovremeno, uloga države doživljava određene modifikacije. U
prošlosti osnovni zadatak države bio je da osigura bezbednost i zaštitu svojim građanima. Vremenom se ta uloga znatno proširila,
pa država obezbeđuje socijalnu i zdravstvenu zaštitu, transport,
obrazovanje i mnoge druge usluge. Na taj način uloga države postaje
zahtevnija, a sama država često nema dovoljno kapaciteta da se izbori
sa svim novim zahtevima i nadležnostima. Dolazi i do uspostavljanja
nadnacionalnih institucija, kao što je Evropska unija, što značajno
menja vekovima uspostavljen sistem moćne države uspostavljene
Vestfalskim mirovnim sporazumom.
Pažnju teorije privlači i delovanje drugih učesnika. Sve
vidljivija postaje uloga pojedinca, multinacionalnih kompanija,
oružanih grupa, investitora, nevladinih organizacija i drugih. Ovi
učesnici ostvaruju sve vidljivije aktivnosti u oblastima
međunarodnih odnosa, utiču na razvoj novih pitanja međunarodnog
prava, transformišu međunarodnu ekonomiju i razgranatim opsegom
aktivnosti postepeno ulaze na teritoriju koja je vekovima bila
rezervisana isključivo za državu. U teoriji se ovi učesnici
označavaju kao nedržavni akteri.
Nevladine organizacije su jedan od nedržavnih aktera koji
ostvaruju konstantan uspon u oblastima međunarodnih odnosa i
međunarodnog prava. Pitanje delovanja nevladinih organizacija u
međunarodnom pravu nije bilo predmet opširnijeg izučavanja u našoj
pravnoj nauci. Autori koji su se bavili nevladinim organizacijama
najvećim delom bili su fokusirani na njihovu ulogu u domenu
međunarodne politike. Iz tog razloga je i opredeljenje za monografiju
koja će biti fokusirana na razmatranje uloge, uticaja i značaja
nevladinih organizacija u oblasti međunarodnog prava.
Monografija Nevladine organizacije u međunarodnom pravu sastoji se
iz šest tematskih celina:
– Pojam nevladinih organizacija;
– Status nevladinih organizacija u međunarodnom pravu;
– Nevladine organizacije i uticaj na razvoj grane prava – slučaj
prava deteta;
– Prisutnost na svim nivoima: nevladine organizacije i pravo
životne sredine;
– Nevladine organizacije i izgradnja institucije: Međunarodni
krivični sud;
– Da li se progres može zaustaviti: nevladine organizacije i Savet
bezbednosti Ujedinjenih nacija.
Prva tematska celina ima za cilj da uvede čitaoce u tematiku
nevladinih organizacija i predstavi neka od najvažnijih pitanja
vezanih za ove nedržavne aktere. Razmatra se pojam nevladinih
organizacija i drugi termini koji se koriste da objasne njihovu pojavu
i delovanje. Ukazuje se na terminološku razliku koja postoji između
termina „nevladinih organizacija”, „neprofitnih organizacija”,
„organizacija civilnog društva”, „organizacija građanskog sektora”,
„dobrovoljnih organizacija”, „trećeg sektora” i „neprofitnih
organizacija”. Pažnja je posvećena nezavisnosti, kao jednoj od
najvažnijih karakteristika nevladinih organizacija, kao i načinima
na koje nevladine organizacije deluju u društvima sa nižim stepenom
demokratije. Suprotno mnogim uverenjima, nevladine organizacije
nisu tekovina savremenog doba. Ovi nedržavni akteri vode poreklo
iz 18. veka. U tom periodu delovale su u formi različitih udruženja
naučnog, religijskog i humanitarnog karaktera. U ovom delu
monografije razmatra se i istorijski razvoj nevladinih organizacija
– od skromnih početaka, preko perioda Društva naroda, sticanja
konsultativnog statusa u okviru Ujedinjenih nacija i postepenog
uspona i ostvarivanja uticaja na razvoj međunarodnog prava u drugoj
polovini 20. veka.
Druga tematska celina naslovljena je „Status nevladinih
organizacija u međunarodnom pravu”. Međunarodnopravni
subjektivitet predstavlja najvažniju karakteristiku relevantnosti u
međunarodnom pravu. Ovo svojstvo imaju samo države i pojedine
međunarodne organizacije. Svojim delovanjem i uticajem koji
ostvaruju u sferi međunarodnog prava, nevladine organizacije
postepeno ulaze na teritoriju koja tradicionalno pripada državi.
Stiče se utisak da su nevladine organizacije vešto iskoristile
praznine koje su se pojavile usled neblagovremenih delovanja država.
Nevladine organizacije svojim delovanjem privlače pažnju
teoretičara, ali se suočavaju i sa mnogobrojnim poteškoćama. Pre
svega, ne postoji jasno prihvaćena definicija nevladinih organizacija, niti međunarodnopravni akt koji reguliše njihov
status, prava i obaveze u oblasti međunarodnog prava. S druge strane,
odsustvo međunarodnopravne regulative donelo je ovim akterima i
određene prednosti. Na taj način one mogu učestvovati u svim
političkim i pravnim procesima u kojima njihovo delovanje nije
zabranjeno. Zahvaljujući razgranatim aktivnostima i uticaju koji
ostvaruju na razvoj međunarodnog prava, nevladine organizacije stekle
su određene karakteristike koje ih udaljavaju od objekta međunarodnog
prava i približavaju karakteristikama subjekta međunarodnog prava.
U skladu sa ovim promenama nastaju i teorije koji se bave pitanjima
potencijalnog proširenja pojma međunarodnopravnog subjektiviteta,
kao i sticanjem karakteristika ograničenog subjekta međunarodnog
prava. Imajući u vidu promene koje će sa sobom doneti 21. vek, ova
pitanja će u budućnosti sve više dobijati na značaju.
Treća celina monografije razmatra ulogu koju su nevladine
ostvarile u razvoju prava deteta. Za razliku od drugih grana prava,
zaštita prava deteta je dugi niz godina bila van interesovanja
međunarodnog prava. Nevladine organizacije su bile jedan od
najzaslužnijih aktera za razvoj ovog pitanja. Prvi korak u njihovog
delovanja bilo je skretanje pažnje široj javnosti na potrebu
međunarodnopravnog regulisanja ovog pitanja. Njihova uloga u ovom
procesu bila je korektivna, usmerena ka ispravljanju postojeće
nedovoljno dobre prakse država. Doprinos nevladinih organizacija
nije postojao samo u procesu izrade Konvencije o pravima deteta, nego
i u procesu ratifikacije Konvencije i daljem skretanju pažnje
javnosti i međunarodne zajednice na potrebu usvajanja dodatnih
protokola uz Konvenciju. Bez aktivnog učešća nevladinih
organizacija oblast međunarodnopravne zaštite prava deteta
razvijala bi se znatno sporije, a možda imala i drugačiji tok.
Neophodno je napomenuti da je za uspeh nevladinih organizacija po
ovom pitanju od vitalne važnosti bilo njihovo organizovanje u NVO
ad hoc grupu za izradu nacrta Konvencije, kao i zauzimanje zajedničkih
stavova i aktivnosti. Oblast međunarodnopravne zaštite prava deteta
primer je da nevladine organizacije mogu imati veliki praktičan
značaj za razvoj određene grane prava. Njihovo učešće je od velikog
značaja i kada je reč o mehanizmima nadzora nad primenom Konvencije
o pravima deteta, naročito u izradi tzv. alternativnih izveštaja.
Četvrti deo monografije nosi naslov „Prisutnost na svim nivoima:
nevladine organizacije i pravo zaštite životne sredine”. Nevladine
organizacije su, i u ovom slučaju, bile među prvim akterima koji su
skrenuli pažnju javnosti na potrebu da se pitanje zaštite životne
sredine reguliše na međunarodnom nivou. Prve nevladine
organizacije koje se bave pitanjima životne sredine osnovane su krajem
19. veka, a od druge polovine prošlog veka njihov broj je u stalnom
porastu. U oblasti zaštite životne sredine nevladine organizacije
doživljavaju ekspanziju i pokazuju svu višeslojnost svog delovanja. Od
sedamdesetih godina 20. veka primetno je njihovo učešće na
međunarodnim konferencijama Ujedinjenih nacija. Nevladine
organizacije postaju i deo državnih delegacija, a ponekad čak i dobijaju
mogućnost da pregovaraju u ime države. Ovo pitanje nosi i određene
nedoumice, jer preveliko približavanje državi može ograničiti
preko potrebno neutralno delovanje ovih nedržavnih aktera. Stiče se
utisak i da države pokazuju sve veće razumevanje za delovanje i značaj
nevladinih organizacija, pa se u mnogim međunarodnim i regionalnim
ugovorima posvećenim zaštiti životne sredine primećuje postojanje
odredbi koje predviđaju različite oblike saradnje između državnih
organa i nevladinih organizacija. Važno je istaći i pravo nevladinih
organizacija na pristup informacijama iz oblasti zaštite životne
sredine. Delovanje nevladinih organizacija u oblasti životne sredine
značajno je ne samo sa aspekta korigovanja neadekvatne prakse država u
ovoj oblasti, nego i za korigovanje neadekvatne prakse
multinacionalnih kompanija. U ovom delu monografije razmatraju se
i pitanja klimatskih parnica, kao i kampanje usmerene na ekološko
poslovanje multinacionalnih kompanija.
Peti deo monografije „Nevladine organizacije i izgradnja
institucije: Međunarodni krivični sud” bavi se ulogom nevladinih
organizacija u procesu izgradnje i uspostavljanja Međunarodnog
krivičnog suda. Ideja osnivanja ovakve institucije bila je predmet
neslaganja i kontroverzi. Nevladine organizacije bile su aktivno
uključene u proces osnivanja Međunarodnog krivičnog suda od samog
početka pregovora. Presudno za njihov uspeh u ovom procesu bilo je
organizovanje u NVO Koaliciju za Međunarodni krivični sud. Putem
udruživanja, zauzimanja zajedničkih stavova i zalaganja za regulisanje
određenih pitanja u Statutu Međunarodnog krivičnog suda, nevladine organizacije postigle su znatno veći uspeh nego što bi postigle
samostalnim delovanjem. Tendencija udruživanja i organizovanja u
grupe postojala je i kada je reč o regulisanju određenih pitanja
Statuta, poput efikasnije zaštite žena i principa rodne pravde.
Uloga nevladinih organizacija nije okončana osnivanjem
Međunarodnog krivičnog suda. Njihovo učešće postoji i kada je reč o
neformalnim konsultacijama sa organima Suda, a od velikog značaja
je saradnja sa žrtvama i svedocima, dostavljanje informacija
tužilaštvu, kao i održavanje obuka za službenike Suda. Sve vrste
nevladinih organizacija mogu dati određenu vrstu doprinosa u
saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom. Velike nevladine
organizacije poseduju resurse, razgranatu mrežu kontakata i
mogućnosti za brzo i efikasno delovanje. S druge strane, manje,
lokalne nevladine organizacije mogu imati pristup terenu, bolje
poznaju lokalna dešavanja i poseduju znanje lokalnih jezika.
Šesti deo monografije nosi naslov „Da li se progres može
zaustaviti: nevladine organizacije i Savet bezbednosti Ujedinjenih
nacija?”. Savet bezbednosti, usled svoje strukture i pravila procedure,
ima reputaciju kompleksnog, elitističkog i netransparentnog organa.
Na pravi pogled saradnja nevladinih organizacija i ovakvog organa
delovala je kao neostvariva mogućnost. I ovoga puta ključ njihove
aktivnosti bilo je organizovanje u radnu grupu. Neuspehom procesa
reforme Saveta bezbednosti, Radna grupa nevladinih organizacija
odlučila je da se posveti uspostavljanju mehanizama saradnje sa Savetom
bezbednosti. Uz pomoć serije sastanaka sa visokim zvaničnicima i
delegatima iz redova Saveta bezbednosti, postepeno su se uspostavljali
neformalni oblici saradnje. U ovom delu monografije razmatraju se
postojeći mehanizmi neformalne saradnje, koji podrazumevaju
neformalne konsultacije, Aria formula sastanke, bilateralne
sastanke, naming and shaming, kao i saradnju u oblasti humanitarne
pomoći. Nevladine organizacije ostvarile su uticaj na odluke Saveta
bezbednosti, posebno kada je reč o položaju i zaštiti žena i dece u
oružanim sukobima. Njihovo delovanje popravilo je statistiku i kada
je reč o uključenosti žena i ženskih organizacija u aktivnosti Saveta
bezbednosti. Predmet razmatranja ove tematske celine su i mogućnosti
uspostavljanja formalnih mehanizama saradnje između nevladinih
organizacija i Saveta bezbednosti.
Sve do sada navedeno ukazuje da su nevladine organizacije pokazale
visok stepen inicijative kada je reč o razvoju mnogih pitanja iz oblasti
međunarodnog prava. Stiče se utisak da su koristile i iskoristile
svaku mogućnost da deluju, reaguju, skreću pažnju, učestvuju i daju
doprinos. Promene koje je donela druga polovina 20. veka pokazale su
tromost i sporost države kao najvažnijeg subjekta međunarodnog prava.
Država nije reagovala dovoljno efikasno, pa je, u cilju progresivnog
razvoja međunarodnog prava, neophodno prisustvo i delovanje
nedržavnih aktera, kao što su nevladine organizacije.
Oblasti u kojima su nevladine organizacije delovale i one u
kojima imaju mogućnosti da ostvare svoj puni potencijal znatno su
šire od oblasti koje su obuhvaćene monografijom. Nevladine
organizacije iskoristile su sve benefite koji proizilaze iz
nedostatka njihovog statusa u međunarodnom pravu, a njihov uspon u
oblasti međunarodnog prava ne pokazuje tendenciju usporavanja.
Naprotiv, postojeći mehanizmi saradnje sa organom kao što je Savet
bezbednosti pokazuju njihovu težnju i ambiciju da budu prisutne i
zastupljene na svim nivoima, uključujući i onaj najviši. Sticanjem
konsultativnog statusa u Ujedinjenim nacijama postale su jedna vrsta
međunarodnopravnog hibrida u odnosu na ostale nedržavne aktere.
Njihove karakteristike nisu još uvek karakteristike subjekta
međunarodnog prava, ali su kilometrima daleko od običnog objekta
međunarodnog prava.
Želja autorke je da ovom monografijom skrene pažnju akademskoj
zajednici na važne aspekte vezane za ulogu i doprinos nevladinih
organizacija u razvoju međunarodnog prava. Neka od pitanja koja mogu
podstaći čitaoce na razmišljanje su pitanje transformacije subjekta
međunarodnog prava, koncept ograničenog subjekta međunarodnog prava,
budućnost klasičnog međunarodnog prava, nova pitanja međunarodnog
prava čijem razvoju mogu doprineti inicijative nevladinih
organizacija itd. Monografija je namenjena istraživačima iz oblasti
međunarodnog prava, ali može biti zanimljiva i za kolege i radoznale
studente prava, političkih nauka i bezbednosti
The Role of the People’s Republic of China in the United Nations
As a member state of the United Nations (UN), the People’s Republic
of China (China) plays a very constructive role because it actively participates in
its work in almost all aspects and areas of its activity, providing full support to
the system of this universal organisation. Since China legitimately took a seat in
the UN based on General Assembly Resolution 2758 of October 25, 1971, it has
actively participated in the promotion of the goals and principles of the Charter
and supported the role and authority of the UN, which, in its opinion, should
be enhanced by the consistent application of international law and the
reorganisation and reform of its main bodies. Through the vision of the
development of the global governance system, which should be achieved by
working together to realise the idea of “a community of shared future for
mankind”, China strives as a responsible power to contribute to solving the most
important international problems, among which is the preservation of
international peace and security in the first place. Its influence is increasing in
the UN system, especially among the countries of the Global South, which has
been criticised by Western countries led by the United States of America. Since
the growth of Chinese influence in the UN is only a reflection of its power on
the geopolitical and geo-economic plane (as indicated by numerous Chinese
arrangements with intergovernmental forums and regional organisations such
as the BRICS, SOC, and others, as well as the goals of Chinese strategic initiatives
such as the BRI, GDI, GSI, and GCI), it would be most advisable for both sides to
join forces and share responsibilities for improving the global governance system
so that the UN becomes a “force multiplier” for international peace and
development. In this way, through an equal game, China and Western countries
could achieve a constructive reform of the UN, which would be a significant step towards the realisation of global development goals that transcend their
national interests
The role of political influencers in the contemporary political arena
Political candidates greatly benefit from their capacity to interact personally with communities. Because so
many ideas, thoughts, and opinions are circulating on social media, these platforms are persuasive and
frequently seek to shift or impact opinions on political views. Influencers, also known as content creators, who
were previously mainly used to raise brand awareness, have been playing an increasing role in politically
influencing other users in the digital environment (their followers) in recent years. They represent powerful
individuals in politics who support candidates, propose policies, change public opinion, and bring about
ideological change. Prominent political influencers have the ability to sway voters’ opinion on prominent
political figures, which is the primary reason why political parties are increasingly using them in their
campaigns. However, despite their immense power, YouTube, Facebook, Instagram, X, TokTok, and other
platforms do not have clear and strict guidelines requiring the disclosure of sponsored content that includes
political figures or sentiments. By deceiving voters into thinking that party promotional material reflects
sincere, ideologically compatible opinions, this opacity promotes a black market in political campaigns and
impairs the electorate's ability to make educated decisions. As more public figures and politicians join the
influencer economy, they are likely to encounter both financial opportunities and challenges that will impact the
development of digital marketing and public life in the future
Psychological and Propaganda Operations as a Form of Hybrid Warfare
Psychological and propaganda operations are inseparable part of hybrid warfare. The rapid complication of overall relations in the international community, especially since the beginning
of 2022, has led to tectonic upheavals in the world order, which have caused numerous changes in
front of our eyes. The world is changing today, perhaps faster than ever. In such complex political
and security, economic and social circumstances, models of hybrid warfare gained additional importance and in a certain way, conditionally speaking, became an inseparable part of the foreign
policy of the leading powers. In addition, hybrid actions of a psychological and propaganda nature
have become an inseparable part of international relations. This paper first analyses the conceptual
definition of the terms hybrid war, psychological and propaganda operations, and then explains
the cause-and-effect relationships and examines their consequences on the offensive and defensive
actors of international relations. Among the conclusions is the assertion that defensive actors may
be completely unaware that a hybrid war is actually being waged against them by undertaking psychological and propaganda operations