Repositorium of Institute of International Politics and Economics
Not a member yet
    1516 research outputs found

    Illegal Aspects of the Proposed Seizure of Russian Central Bank Assets

    Get PDF
    The conflict in Ukraine has brought about destruction and casualties on an immense scale for this state. Its allies in the western world have identified Russia as the aggressor state and therefore responsible for paying reparations for these damages. The freezing of Russian central bank assets held in western states offers an opportunity to enforce the obligation to pay reparations. This article is focused on the legal issues related to the possible confiscation of frozen assets. It starts from the hypothesis that although international law does not treat the issue of foreign state property directly, it is nevertheless protected from confiscation by the rules on sovereign immunity, investment protection, and non-interference. The author explores the legal arguments and proposals put forward by western officials and doctrinal proponents of confiscation and puts them through the test of these three rules to discern if they are legally viable. The hypothesis is developed through the content analysis of official statements and doctrinal works and deduction from established rules of international law to a specific case of seizure of a foreign central bank. The article concludes that no matter which possible model of confiscation is chosen, they are all confronted with the problem of breaching existing rules of international law. Therefore their application will inevitably result in further erosion of relations between the west and Russia, but also might create a legal basis for future litigation to recover seized assets from Russia in international forums

    Uloga i značaj istraživačkih centara u oblasti bezbednosti

    No full text
    Predmet rada je analiza delovanja istraživačkih centara u oblasti bezbednosti i njihovog uticaja na bezbednosne politike država u kojima deluju, sa posebnim osvrtom na Srbiju. Osnovna istraživačka pitanja kojima se rad bavi su: kakav je položaj i uloga ovih istraživačkih centara danas, u uslovima sveukupne multipolarizacije svetskog poretka, i dovođenja u pitanje predominantnosti liberno demokratskih modela upravljanja društvom? Da li se i ove organizacije menjaju, da li se njihov položaj i uticaj u društvu umanjuju, i kako se čitavo društvo prilagođava ovim promenama? Autori koriste gramšijevski teorijski okvir i metode analize i anketu. Zaključuju da se delovanje istraživačkih centara u polju bezbednosti ne može odvojiti od opštih kretanja međunarodnih odnosa i vladajuće ideologije, zbog čega se nakon 1990 ih godina liberalno demokratska paradigma uspostavlja kao okosnica delovanja i zastupanja novonastalih istraživačkih centara u zemljama Istočne Evrope. Međutim, zbog specifičnih okolnosti u kojima se Srbija našla tokom 1990 ih godina liberalno demokratska paradigma delovanja istraživačkih centara u oblasti bezbednosti se obično posmatrala kao otuđena ili strana postojećoj „integralnoj državi“, „nužno zlo“ ili pojava čije se delovanje mora tolerisati ali nikada u potpunosti usvojiti

    Predlog regulatornog okvira Evropske unije o veštačkoj inteligenciji

    No full text
    Kako aplikacije generativne veštačke inteligencije ulaze u opštu upotrebu, a sofisticirani sistemi i modeli postaju komercijalna roba, sve je veći fokus na pitanjima regulisanja (zlo)upotrebe ove napredne tehnologije. Iako postoji veliki broj inicijativa, kako na nivou nacionalnih jurisdikcija tako i na globalnom nivou (predlozi o međunarodnim sporazumima ili osnivanju međunarodnog tela za nadzor), do sada je samo Evropska unija učinila iole ozbiljan pokušaj da građane zaštiti od rizika povezanog sa korišćenjem sistema veštačke inteligencije. U 2021. godini Komisija je sačinila Predlog uredbe o veštačkoj inteligenciji. Očekivanja su da ona počne da se primenjuje najranije od 2026. godine, nakon što je formalno usvoje Savet i Parlament. Međutim, do tada bi modeli veštačke inteligencije mogli napredovati do neprepoznatljivosti. Predlog uredbe se razmatra u celosti, kako bi se ukazalo na značaj predmetne materije i pružila osnova za dalja istraživanja. Predočeni su kritički stavovi izneti u literaturi i naznačeni pojedini nedostaci u pogledu sadržine Predloga uredbe. Iz analize proizilazi da je okosnica evropskog pristupa u normiranju veštačke inteligencije dvojaka. S jedne strane, EU nastoji da zaštiti osnovna prava, etička načela i vodi računa o pravnoj sigurnosti i zahtevima za transparentnošću. S druge strane, očitava se i namera da Evropa ne zaostaje u tehnološkom nadmetanju na međunarodnom planu, te se nastojalo da se ne sputa inovativni potencijal i da evropske države ostvaruju korist od novih tehnologija. Ova dva pristupa nije uvek moguće istovremeno ostvariti u praksi

    Asymmetric impact of energy prices on financial cycles based on interval time series modeling

    No full text
    Energy prices crucially affect financial cycles. We employ the bivariate empirical mode decomposition (BEMD) model to disaggregate the daily interval data of the volatility index (VIX) and rely on the threshold autoregressive interval model (TARI) to incorporate energy prices into the forecasting model. Furthermore, the threshold interval decomposition ensemble (TIDE) is used to forecast the VIX series with nonlinearities to improve the forecasting accuracy. Moreover, we apply the root mean square error (RMSE) and the Diebold–Mariano test (DM) to evaluate the TIDE model performance across various frequency components and the final integration results. This paper demonstrates a significant correlation between energy prices and financial cycles, along with a temporal asymmetry effect. While the impact of energy prices on improving VIX forecasting is minimal in the short term, it becomes substantial over medium and long terms. Specifically, the influence of liquefied petroleum gas (LPG) prices on the VIX is notable in both medium and long terms. Our results offer new insights and methodologies for predicting financial cycles, assisting investors in evaluating volatility-related exchange-traded products. Additionally, these findings are crucial for developing more effective policies to promote green energy development

    Essential advantages of a sustainable blue economy

    Get PDF
    Being the seventh largest in the world, the blue economy is the cornerstone of our civilization's advancement. Because they facilitate key industries including trade, transportation, tourism, and fishing, oceans are essential to the global economy. The blue economy is predicted to have an annual worth of 1.5 billion dollars and to double over the next several years. Because the blue economy has the potential to alleviate poverty and promote sustainable development, stakeholders, lawmakers, and academics are becoming more and more interested in it. Nonetheless, the health of the oceans and wildlife in them is coming under more and more threat from factors including climate change, overfishing, habitat destruction, and global pollution. These issues have had detrimental effects that are becoming more noticeable, such as the loss of livelihoods, biodiversity, and cultural legacy. As a result, an increasing number of nations have put up financial and institutional proposals to incentivize private investment and allot public funds through budgetary measures in order to streamline the shift to a blue economy that is sustainable. International collaboration, as well as the adoption of sustainable fishing and water use practices and financial frameworks for conservation, have an impact on the development of the blue economy and marine fisheries industry. However, a number of factors, such as infrastructure, corruption, and political stability, affect how well the blue economy is implemented

    Zločini zapadne civilizacije

    No full text
    Knjiga Zločini zapadne civilizacije Rajka Petrovića i Danila Babića predstavlja temeljnu studiju kolonijalne politike zapadnih sila. Autori istražuju istorijske činjenice i analiziraju uticaj kolonijalizma i imperijalizma na svetsku istoriju. Ova knjiga otkriva kako su te prakse ostavile trajne posledice na društva širom sveta. Glavne teme knjige Istorija kolonijalizma: Autori istražuju kako su evropske imperije nastale i razvijale se kroz osvajanja i eksploataciju. Oni pokazuju kako su imperije koristile nasilje i dominaciju radi ekonomskih i političkih ciljeva. Imperijalizam i globalna dominacija: Ovo poglavlje obrađuje kako su zapadne sile koristile imperijalizam da zadrže kontrolu nad svetskim resursima. Autori analiziraju ključne događaje koji su formirali savremene geopolitičke odnose. Postkolonijalizam i NVO kultura: Autori istražuju postkolonijalne uticaje i ulogu nevladinih organizacija u savremenom svetu. Postavljaju pitanje da li su neke od NVO novi oblik kulturnog i političkog nadzora nad bivšim kolonijama. Kolonijalizam i danas Jedan od ključnih doprinosa knjige je istraživanje kako kolonijalne prakse i dalje utiču na međunarodne odnose. Bivše kolonije i danas osećaju posledice kolonijalizma, kroz ekonomske teškoće ili kulturni uticaj. Autori ističu kako postkolonijalne studije otkrivaju nove oblike dominacije i eksploatacije. Zašto pročitati ovu knjigu? Zločini zapadne civilizacije pruža detaljan i analitičan pogled na kolonijalizam i imperijalizam. Ova knjiga je namenjena svima koji žele da razumeju dublji kontekst globalnih političkih procesa i njihov uticaj na društva širom sveta. Čitaoci će steći dublje razumevanje kako je zapadna civilizacija kroz kolonijalizam uticala na svet i ostavila trajne posledice koje i danas utiču na globalne odnose moći. Zaključak Knjiga Zločini zapadne civilizacije je obavezno štivo za sve koji žele da razumeju kolonijalizam i njegove posledice. Ovaj rad pruža jasne uvide u kompleksne odnose između zapadnih sila i ostatka sveta, te otkriva kako su te prakse oblikovale sadašnje globalne odnose

    Nevladine organizacije u međunarodnom pravu

    No full text
    Savremeno međunarodno pravo uspostavljeno je Vestfalskim mirovnim sporazumom 1648. godine. Vestfalski sporazum je zasnovan na četiri principa: principu suvereniteta nacionalnih država i pravu na samoopredeljenje, principu pravne jednakosti nacionalnih država, principu obavezujućih međunarodnih sporazuma između država i principu nemešanja u unutrašnje stvari druge države. Najvažnija tekovina Vestfalskog sporazuma je sistem u kome država ima najvažniju ulogu u međunarodnom pravu. Istorijski razvoj donosi brojne promene u oblasti međunarodnih odnosa. Geopolitička karta sveta menja se iz decenije u deceniju. Dvadeseti vek karakterisala su dva svetska rata, koja su odnela milione ljudskih žrtava. Po završetku Drugog svetskog rata međunarodna zajednica ulaže napore da se ratna razaranja više nikada ne ponove. U skladu sa tim namerama došlo je do osnivanja Ujedinjenih nacija, univerzalne međunarodne organizacije zadužene za održavanje međunarodnog mira i bezbednosti i razvoja ekonomske i političke saradnje među državama. Države nastavljaju trend saradnje osnivanjem međunarodnih organizacija najrazličitijeg karaktera. Delovanje međunarodnih organizacija uzrokuje određene promene i otvara nova pitanja u oblasti međunarodnog prava. U teoriji i praksi sve više se postavlja pitanje međunarodnopravnog subjektiviteta međunarodnih organizacija. Istovremeno, uloga države doživljava određene modifikacije. U prošlosti osnovni zadatak države bio je da osigura bezbednost i zaštitu svojim građanima. Vremenom se ta uloga znatno proširila, pa država obezbeđuje socijalnu i zdravstvenu zaštitu, transport, obrazovanje i mnoge druge usluge. Na taj način uloga države postaje zahtevnija, a sama država često nema dovoljno kapaciteta da se izbori sa svim novim zahtevima i nadležnostima. Dolazi i do uspostavljanja nadnacionalnih institucija, kao što je Evropska unija, što značajno menja vekovima uspostavljen sistem moćne države uspostavljene Vestfalskim mirovnim sporazumom. Pažnju teorije privlači i delovanje drugih učesnika. Sve vidljivija postaje uloga pojedinca, multinacionalnih kompanija, oružanih grupa, investitora, nevladinih organizacija i drugih. Ovi učesnici ostvaruju sve vidljivije aktivnosti u oblastima međunarodnih odnosa, utiču na razvoj novih pitanja međunarodnog prava, transformišu međunarodnu ekonomiju i razgranatim opsegom aktivnosti postepeno ulaze na teritoriju koja je vekovima bila rezervisana isključivo za državu. U teoriji se ovi učesnici označavaju kao nedržavni akteri. Nevladine organizacije su jedan od nedržavnih aktera koji ostvaruju konstantan uspon u oblastima međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Pitanje delovanja nevladinih organizacija u međunarodnom pravu nije bilo predmet opširnijeg izučavanja u našoj pravnoj nauci. Autori koji su se bavili nevladinim organizacijama najvećim delom bili su fokusirani na njihovu ulogu u domenu međunarodne politike. Iz tog razloga je i opredeljenje za monografiju koja će biti fokusirana na razmatranje uloge, uticaja i značaja nevladinih organizacija u oblasti međunarodnog prava. Monografija Nevladine organizacije u međunarodnom pravu sastoji se iz šest tematskih celina: – Pojam nevladinih organizacija; – Status nevladinih organizacija u međunarodnom pravu; – Nevladine organizacije i uticaj na razvoj grane prava – slučaj prava deteta; – Prisutnost na svim nivoima: nevladine organizacije i pravo životne sredine; – Nevladine organizacije i izgradnja institucije: Međunarodni krivični sud; – Da li se progres može zaustaviti: nevladine organizacije i Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija. Prva tematska celina ima za cilj da uvede čitaoce u tematiku nevladinih organizacija i predstavi neka od najvažnijih pitanja vezanih za ove nedržavne aktere. Razmatra se pojam nevladinih organizacija i drugi termini koji se koriste da objasne njihovu pojavu i delovanje. Ukazuje se na terminološku razliku koja postoji između termina „nevladinih organizacija”, „neprofitnih organizacija”, „organizacija civilnog društva”, „organizacija građanskog sektora”, „dobrovoljnih organizacija”, „trećeg sektora” i „neprofitnih organizacija”. Pažnja je posvećena nezavisnosti, kao jednoj od najvažnijih karakteristika nevladinih organizacija, kao i načinima na koje nevladine organizacije deluju u društvima sa nižim stepenom demokratije. Suprotno mnogim uverenjima, nevladine organizacije nisu tekovina savremenog doba. Ovi nedržavni akteri vode poreklo iz 18. veka. U tom periodu delovale su u formi različitih udruženja naučnog, religijskog i humanitarnog karaktera. U ovom delu monografije razmatra se i istorijski razvoj nevladinih organizacija – od skromnih početaka, preko perioda Društva naroda, sticanja konsultativnog statusa u okviru Ujedinjenih nacija i postepenog uspona i ostvarivanja uticaja na razvoj međunarodnog prava u drugoj polovini 20. veka. Druga tematska celina naslovljena je „Status nevladinih organizacija u međunarodnom pravu”. Međunarodnopravni subjektivitet predstavlja najvažniju karakteristiku relevantnosti u međunarodnom pravu. Ovo svojstvo imaju samo države i pojedine međunarodne organizacije. Svojim delovanjem i uticajem koji ostvaruju u sferi međunarodnog prava, nevladine organizacije postepeno ulaze na teritoriju koja tradicionalno pripada državi. Stiče se utisak da su nevladine organizacije vešto iskoristile praznine koje su se pojavile usled neblagovremenih delovanja država. Nevladine organizacije svojim delovanjem privlače pažnju teoretičara, ali se suočavaju i sa mnogobrojnim poteškoćama. Pre svega, ne postoji jasno prihvaćena definicija nevladinih organizacija, niti međunarodnopravni akt koji reguliše njihov status, prava i obaveze u oblasti međunarodnog prava. S druge strane, odsustvo međunarodnopravne regulative donelo je ovim akterima i određene prednosti. Na taj način one mogu učestvovati u svim političkim i pravnim procesima u kojima njihovo delovanje nije zabranjeno. Zahvaljujući razgranatim aktivnostima i uticaju koji ostvaruju na razvoj međunarodnog prava, nevladine organizacije stekle su određene karakteristike koje ih udaljavaju od objekta međunarodnog prava i približavaju karakteristikama subjekta međunarodnog prava. U skladu sa ovim promenama nastaju i teorije koji se bave pitanjima potencijalnog proširenja pojma međunarodnopravnog subjektiviteta, kao i sticanjem karakteristika ograničenog subjekta međunarodnog prava. Imajući u vidu promene koje će sa sobom doneti 21. vek, ova pitanja će u budućnosti sve više dobijati na značaju. Treća celina monografije razmatra ulogu koju su nevladine ostvarile u razvoju prava deteta. Za razliku od drugih grana prava, zaštita prava deteta je dugi niz godina bila van interesovanja međunarodnog prava. Nevladine organizacije su bile jedan od najzaslužnijih aktera za razvoj ovog pitanja. Prvi korak u njihovog delovanja bilo je skretanje pažnje široj javnosti na potrebu međunarodnopravnog regulisanja ovog pitanja. Njihova uloga u ovom procesu bila je korektivna, usmerena ka ispravljanju postojeće nedovoljno dobre prakse država. Doprinos nevladinih organizacija nije postojao samo u procesu izrade Konvencije o pravima deteta, nego i u procesu ratifikacije Konvencije i daljem skretanju pažnje javnosti i međunarodne zajednice na potrebu usvajanja dodatnih protokola uz Konvenciju. Bez aktivnog učešća nevladinih organizacija oblast međunarodnopravne zaštite prava deteta razvijala bi se znatno sporije, a možda imala i drugačiji tok. Neophodno je napomenuti da je za uspeh nevladinih organizacija po ovom pitanju od vitalne važnosti bilo njihovo organizovanje u NVO ad hoc grupu za izradu nacrta Konvencije, kao i zauzimanje zajedničkih stavova i aktivnosti. Oblast međunarodnopravne zaštite prava deteta primer je da nevladine organizacije mogu imati veliki praktičan značaj za razvoj određene grane prava. Njihovo učešće je od velikog značaja i kada je reč o mehanizmima nadzora nad primenom Konvencije o pravima deteta, naročito u izradi tzv. alternativnih izveštaja. Četvrti deo monografije nosi naslov „Prisutnost na svim nivoima: nevladine organizacije i pravo zaštite životne sredine”. Nevladine organizacije su, i u ovom slučaju, bile među prvim akterima koji su skrenuli pažnju javnosti na potrebu da se pitanje zaštite životne sredine reguliše na međunarodnom nivou. Prve nevladine organizacije koje se bave pitanjima životne sredine osnovane su krajem 19. veka, a od druge polovine prošlog veka njihov broj je u stalnom porastu. U oblasti zaštite životne sredine nevladine organizacije doživljavaju ekspanziju i pokazuju svu višeslojnost svog delovanja. Od sedamdesetih godina 20. veka primetno je njihovo učešće na međunarodnim konferencijama Ujedinjenih nacija. Nevladine organizacije postaju i deo državnih delegacija, a ponekad čak i dobijaju mogućnost da pregovaraju u ime države. Ovo pitanje nosi i određene nedoumice, jer preveliko približavanje državi može ograničiti preko potrebno neutralno delovanje ovih nedržavnih aktera. Stiče se utisak i da države pokazuju sve veće razumevanje za delovanje i značaj nevladinih organizacija, pa se u mnogim međunarodnim i regionalnim ugovorima posvećenim zaštiti životne sredine primećuje postojanje odredbi koje predviđaju različite oblike saradnje između državnih organa i nevladinih organizacija. Važno je istaći i pravo nevladinih organizacija na pristup informacijama iz oblasti zaštite životne sredine. Delovanje nevladinih organizacija u oblasti životne sredine značajno je ne samo sa aspekta korigovanja neadekvatne prakse država u ovoj oblasti, nego i za korigovanje neadekvatne prakse multinacionalnih kompanija. U ovom delu monografije razmatraju se i pitanja klimatskih parnica, kao i kampanje usmerene na ekološko poslovanje multinacionalnih kompanija. Peti deo monografije „Nevladine organizacije i izgradnja institucije: Međunarodni krivični sud” bavi se ulogom nevladinih organizacija u procesu izgradnje i uspostavljanja Međunarodnog krivičnog suda. Ideja osnivanja ovakve institucije bila je predmet neslaganja i kontroverzi. Nevladine organizacije bile su aktivno uključene u proces osnivanja Međunarodnog krivičnog suda od samog početka pregovora. Presudno za njihov uspeh u ovom procesu bilo je organizovanje u NVO Koaliciju za Međunarodni krivični sud. Putem udruživanja, zauzimanja zajedničkih stavova i zalaganja za regulisanje određenih pitanja u Statutu Međunarodnog krivičnog suda, nevladine organizacije postigle su znatno veći uspeh nego što bi postigle samostalnim delovanjem. Tendencija udruživanja i organizovanja u grupe postojala je i kada je reč o regulisanju određenih pitanja Statuta, poput efikasnije zaštite žena i principa rodne pravde. Uloga nevladinih organizacija nije okončana osnivanjem Međunarodnog krivičnog suda. Njihovo učešće postoji i kada je reč o neformalnim konsultacijama sa organima Suda, a od velikog značaja je saradnja sa žrtvama i svedocima, dostavljanje informacija tužilaštvu, kao i održavanje obuka za službenike Suda. Sve vrste nevladinih organizacija mogu dati određenu vrstu doprinosa u saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom. Velike nevladine organizacije poseduju resurse, razgranatu mrežu kontakata i mogućnosti za brzo i efikasno delovanje. S druge strane, manje, lokalne nevladine organizacije mogu imati pristup terenu, bolje poznaju lokalna dešavanja i poseduju znanje lokalnih jezika. Šesti deo monografije nosi naslov „Da li se progres može zaustaviti: nevladine organizacije i Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija?”. Savet bezbednosti, usled svoje strukture i pravila procedure, ima reputaciju kompleksnog, elitističkog i netransparentnog organa. Na pravi pogled saradnja nevladinih organizacija i ovakvog organa delovala je kao neostvariva mogućnost. I ovoga puta ključ njihove aktivnosti bilo je organizovanje u radnu grupu. Neuspehom procesa reforme Saveta bezbednosti, Radna grupa nevladinih organizacija odlučila je da se posveti uspostavljanju mehanizama saradnje sa Savetom bezbednosti. Uz pomoć serije sastanaka sa visokim zvaničnicima i delegatima iz redova Saveta bezbednosti, postepeno su se uspostavljali neformalni oblici saradnje. U ovom delu monografije razmatraju se postojeći mehanizmi neformalne saradnje, koji podrazumevaju neformalne konsultacije, Aria formula sastanke, bilateralne sastanke, naming and shaming, kao i saradnju u oblasti humanitarne pomoći. Nevladine organizacije ostvarile su uticaj na odluke Saveta bezbednosti, posebno kada je reč o položaju i zaštiti žena i dece u oružanim sukobima. Njihovo delovanje popravilo je statistiku i kada je reč o uključenosti žena i ženskih organizacija u aktivnosti Saveta bezbednosti. Predmet razmatranja ove tematske celine su i mogućnosti uspostavljanja formalnih mehanizama saradnje između nevladinih organizacija i Saveta bezbednosti. Sve do sada navedeno ukazuje da su nevladine organizacije pokazale visok stepen inicijative kada je reč o razvoju mnogih pitanja iz oblasti međunarodnog prava. Stiče se utisak da su koristile i iskoristile svaku mogućnost da deluju, reaguju, skreću pažnju, učestvuju i daju doprinos. Promene koje je donela druga polovina 20. veka pokazale su tromost i sporost države kao najvažnijeg subjekta međunarodnog prava. Država nije reagovala dovoljno efikasno, pa je, u cilju progresivnog razvoja međunarodnog prava, neophodno prisustvo i delovanje nedržavnih aktera, kao što su nevladine organizacije. Oblasti u kojima su nevladine organizacije delovale i one u kojima imaju mogućnosti da ostvare svoj puni potencijal znatno su šire od oblasti koje su obuhvaćene monografijom. Nevladine organizacije iskoristile su sve benefite koji proizilaze iz nedostatka njihovog statusa u međunarodnom pravu, a njihov uspon u oblasti međunarodnog prava ne pokazuje tendenciju usporavanja. Naprotiv, postojeći mehanizmi saradnje sa organom kao što je Savet bezbednosti pokazuju njihovu težnju i ambiciju da budu prisutne i zastupljene na svim nivoima, uključujući i onaj najviši. Sticanjem konsultativnog statusa u Ujedinjenim nacijama postale su jedna vrsta međunarodnopravnog hibrida u odnosu na ostale nedržavne aktere. Njihove karakteristike nisu još uvek karakteristike subjekta međunarodnog prava, ali su kilometrima daleko od običnog objekta međunarodnog prava. Želja autorke je da ovom monografijom skrene pažnju akademskoj zajednici na važne aspekte vezane za ulogu i doprinos nevladinih organizacija u razvoju međunarodnog prava. Neka od pitanja koja mogu podstaći čitaoce na razmišljanje su pitanje transformacije subjekta međunarodnog prava, koncept ograničenog subjekta međunarodnog prava, budućnost klasičnog međunarodnog prava, nova pitanja međunarodnog prava čijem razvoju mogu doprineti inicijative nevladinih organizacija itd. Monografija je namenjena istraživačima iz oblasti međunarodnog prava, ali može biti zanimljiva i za kolege i radoznale studente prava, političkih nauka i bezbednosti

    The Role of the People’s Republic of China in the United Nations

    Get PDF
    As a member state of the United Nations (UN), the People’s Republic of China (China) plays a very constructive role because it actively participates in its work in almost all aspects and areas of its activity, providing full support to the system of this universal organisation. Since China legitimately took a seat in the UN based on General Assembly Resolution 2758 of October 25, 1971, it has actively participated in the promotion of the goals and principles of the Charter and supported the role and authority of the UN, which, in its opinion, should be enhanced by the consistent application of international law and the reorganisation and reform of its main bodies. Through the vision of the development of the global governance system, which should be achieved by working together to realise the idea of “a community of shared future for mankind”, China strives as a responsible power to contribute to solving the most important international problems, among which is the preservation of international peace and security in the first place. Its influence is increasing in the UN system, especially among the countries of the Global South, which has been criticised by Western countries led by the United States of America. Since the growth of Chinese influence in the UN is only a reflection of its power on the geopolitical and geo-economic plane (as indicated by numerous Chinese arrangements with intergovernmental forums and regional organisations such as the BRICS, SOC, and others, as well as the goals of Chinese strategic initiatives such as the BRI, GDI, GSI, and GCI), it would be most advisable for both sides to join forces and share responsibilities for improving the global governance system so that the UN becomes a “force multiplier” for international peace and development. In this way, through an equal game, China and Western countries could achieve a constructive reform of the UN, which would be a significant step towards the realisation of global development goals that transcend their national interests

    The role of political influencers in the contemporary political arena

    Get PDF
    Political candidates greatly benefit from their capacity to interact personally with communities. Because so many ideas, thoughts, and opinions are circulating on social media, these platforms are persuasive and frequently seek to shift or impact opinions on political views. Influencers, also known as content creators, who were previously mainly used to raise brand awareness, have been playing an increasing role in politically influencing other users in the digital environment (their followers) in recent years. They represent powerful individuals in politics who support candidates, propose policies, change public opinion, and bring about ideological change. Prominent political influencers have the ability to sway voters’ opinion on prominent political figures, which is the primary reason why political parties are increasingly using them in their campaigns. However, despite their immense power, YouTube, Facebook, Instagram, X, TokTok, and other platforms do not have clear and strict guidelines requiring the disclosure of sponsored content that includes political figures or sentiments. By deceiving voters into thinking that party promotional material reflects sincere, ideologically compatible opinions, this opacity promotes a black market in political campaigns and impairs the electorate's ability to make educated decisions. As more public figures and politicians join the influencer economy, they are likely to encounter both financial opportunities and challenges that will impact the development of digital marketing and public life in the future

    Psychological and Propaganda Operations as a Form of Hybrid Warfare

    Get PDF
    Psychological and propaganda operations are inseparable part of hybrid warfare. The rapid complication of overall relations in the international community, especially since the beginning of 2022, has led to tectonic upheavals in the world order, which have caused numerous changes in front of our eyes. The world is changing today, perhaps faster than ever. In such complex political and security, economic and social circumstances, models of hybrid warfare gained additional importance and in a certain way, conditionally speaking, became an inseparable part of the foreign policy of the leading powers. In addition, hybrid actions of a psychological and propaganda nature have become an inseparable part of international relations. This paper first analyses the conceptual definition of the terms hybrid war, psychological and propaganda operations, and then explains the cause-and-effect relationships and examines their consequences on the offensive and defensive actors of international relations. Among the conclusions is the assertion that defensive actors may be completely unaware that a hybrid war is actually being waged against them by undertaking psychological and propaganda operations

    922

    full texts

    1,516

    metadata records
    Updated in last 30 days.
    Repositorium of Institute of International Politics and Economics
    Access Repository Dashboard
    Do you manage Open Research Online? Become a CORE Member to access insider analytics, issue reports and manage access to outputs from your repository in the CORE Repository Dashboard! 👇