Repositorium of Institute of International Politics and Economics
Not a member yet
1516 research outputs found
Sort by
Privremene mere Međunarodnog suda pravde u postupku između Ukrajine i Rusije - prikaz
U radu je prikazan postupak za izdavanje privremenih mera u sporu između Ukrajine
i Ruske Federacije pred Međunarodnim sudom pravde. Najpre je predstavljen sam postupak
za izdavanje privremenih mera. Na taj način, dat je doprinos razumevanju ovog incidentnog
postupka. Potom je dat osvrt na relevantne činjenice ovog slučaja. Nakon toga, sagledani su
argumenti koje su iznele obe države. Ispitivanje činjenica ukazuje na razloge za stanovište koje
je Sud zauzeo. Na kraju je sagledan stav Suda o ovom pitanju, te su razmotrena individualna
i odvojena mišljenja sudija. Stav koji je zauzeo Međunarodni sud pravde implicira nekoliko
važnih pravnih i praktičnih posledica. Budući da naredba o izricanju privremenih mera
naglašava hitnost zaštite, naročito u slučaju kada postoji rizik od nastupanja nenadoknadive
štete, Sud potvrđuje svoju ulogu u očuvanju prava koja bi mogla biti dosuđena jednoj od
strana u sporu. Takođe, naglašava i svoju ulogu u mirnom rešavanju sporova, što može biti
značajno za buduće slučajeve u kojima države zahtevaju hitnu intervenciju kako bi se sprečila
eskalacija sukoba i ozbiljne povrede međunarodnog prava. Ipak, uočava se problem jer Ruska
Federacija nije postupila po naredbi kojom su konkretne privremene mere izrečene, što dalje
otvara važno pitanje u vezi sa autoritetom Suda i pitanje u pogledu efektivnosti mehanizama
za izvršenje naredbe kojom se privremene mere nalažu
Ontological Security as a Factor in Balkan Geopolitics
The term “Balkanisation” is used in the description of unstable regions
where actors of international relations (states and peoples) are most
often in continuous and intractable confl icts. Why did the Balkans
become the birthplace of this term? Why do the confl icts in the Balkans
last and seem intractable in the long term? In searching for answers to
these research questions, the author relies on the methods of discourse
analysis (examining perceptions) and comparative analysis (comparing
perceptions that are mutually opposed and irreconcilable). The theoretical
framework of this research is based on a combination of theses of social
constructivism (perceptions that shape ontological security) and structural
realism (as perceptions materialise in certain foreign and security policies
of states). The hypothesis being proven is as follows: confl ict potential in
the Balkans is determined by ontological factors that represent important
factors of security perceptions of different nations and geopolitical
conceptions of different states. As a result, different perceptions infl uence
the formation of opposing geopolitical conceptions, which leads to
continuous appearances of aspirations for a territorial reconfi guration
of space and changing borders, which is why a high level of interstate
and/or interethnic mistrust is maintained over a long period of time. The
concluding remarks are devoted to the presentation of views on how there
are several reasons for Balkanisation, since this process is infl uenced not
only by Balkan actors, but also by non-Balkan actors (big and regional
powers with their own perceptions and geopolitical conceptions). That
is why the attempts to stabilise the region initiated during the previous
century were generally short-lived and were limited in scope. The tangle of different perceptions and mutually irreconcilable geopolitical goals of
Balkan and non-Balkan actors results in ongoing Balkanisation
Sukob niskog intenziteta: evolucija, karakter i kriptoživot jedne doktrine
U prvom poglavlju dat je pregled međunarodnih odnosa tokom
Hladnog rata, dakle od 1945, pa sve do rušenja bipolarnog poretka
krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina. Istaknute
su glavne odlike blokovskog antagonizma, analizirana njegova
evolucija i razlozi okončanja.
Na početku drugog poglavlja skiciran je pojam Trećeg sveta,
pošto je doktrina SNI koncipirana upravo za zemlje u razvoju,
odnosno konfliktne situacije koje se u njima stvaraju. Drugi
deo poglavlja posvećen je učenjima o konkretnim razlozima zbog
kojih zemlje Trećeg sveta potresaju nemiri i sukobi.
Treće poglavlje rezervisano je za opis, tumačenje i objašnjavanje razvoja protivpobunjeničkih doktrina u OS SAD nakon
Drugog svetskog rata. Paralelno sa pregledom sadržaja pojedinih
borbenih pravila, posvećenih borbi protiv pobunjenika, daje
se prikaz i kritička ocena pojedinih (ne)borbenih angažovanja
elemenata OS SAD u trećem svetu.
U četvrtom poglavlju sagledava se, analizira i tumači stvaranje doktrine SNI na početku osamdesetih, njen razvoj, preformulacije i modifikacije, sve zaključno sa ranim devedesetim
godinama, kada ona polagano biva potisnuta. Reč je o jednom od
najznačajnijih poglavlja u knjizi, sa kojim se započinje dokazivanje glavne teze.
U petom poglavlju govori se o psihološko-socijalnom i političkom nivou doktrine SNI i dokazuje se njena posrednost
(indirektan karakter) kada su u pitanju njena uloga i usmerenje.
U funkciji dokazivanja ove teze ističe se različitost/specifičnost doktrine SNI naspram klasičnih ratnih doktrina.
Naredna tri poglavlja (šesto, sedmo i osmo) posvećena su strategijsko-operativnom, operativno-taktičkom i taktičko-tehničkom nivou doktrine SNI. U njima se ukazuje na to da je ona
izraz posredne/indirektne strategije u tom smislu što ne preporučuje/elaborira direktan napad na neprijateljska strategijska, operativna ili taktička težišta (centre gravitacije),
dakle pristup snagom na snagu, već napad na niz važnih tačaka/
elemenata težišta neprijatelja, kako bi se on porazio i/ili
onesposobio, izbegavanjem, pri tome, njegove snage.
U devetom poglavlju pružen je pregled različitih ocena doktrine SNI u američkoj vojnoj nauci i publicistici od autora koji su tada bili aktivni/penzionisani pripadnici OS SAD
ili civilni stručnjaci, kompetentni za datu temu. U vreme važenja ove doktrine osamdesetih godina razvila se mala debata
oko nje, a u poglavlju su data neka karakteristična ili tipična
(kritička) mišljenja o njoj.
Deseto, jedanaesto i dvanaesto poglavlje posvećeni su dokazivanju dve sporedne hipoteze o aktuelnosti doktrine SNI.
U desetom poglavlju analizirane su neke skorije teorije rata,
poput učenja o ratu četvrte generacije, ili shvatanja tzv. hibridnog rata. Pokazano je da pojedini elementi iz doktrine
SNI i dalje postoje u koncepcijama rata koje su nastale ili na
njenom izmaku ili kada je ona već uveliko bila van snage u KoV
OS SAD. Jedanaesto poglavlje posvećeno je sličnoj temi, samo što
se tragovi doktrine SNI utvrđuju, ne u publicistici ili vojnoj
nauci, već u američkim borbenim pravilima koja su važeća od
2000. godine naovamo. Dvanaesto poglavlje utvrđuje podudarnosti
na strategijskom i operativno-taktičkom planu između rešenja
koja su propisana u doktrini SNI i dejstvovanja elemenata OS
SAD u zemljama Trećeg sveta, prvenstveno u Africi, u ovom veku.
Pored ovih poglavlja, u knjizi je prisutan i jedan dodatak –
kraći osvrt na recepciju doktrine SNI u JNA i VJ u rasponu od
nekih petnaestak godina, zaključno sa krajem devedesetih. Osim
toga, osnovni tekst (poglavlja) prate i prilozi u kojima su dati
konkretni primeri primene doktrine SNI u praksi, odnosno u
delovanju OS SAD širom sveta, kao i nekoliko šema koje se tiču
određenih rešenja/postulata iz ove doktrine.
Svrha sadržaja knjige ne iscrpljuje se isključivo potvrđivanjem/odbacivanjem postavljenih hipoteza i realizacijom definisanih naučnih ciljeva istraživanja. Autoru je takođe bila
namera da se čitalac, postupnim misaonim ulaženjem u temu i
njenu razradu u poglavljima koja slede, podstakne na kreativno
promišljanje koje uključuje i zamišljene situacije i hipoteze
upotrebe elemenata vlastitih OS u situacijama između rata i
mira, odnosno u kriznim momentima koji iziskuju (polu)improvizovana rešenja.
Autorova zamisao je da se čitanjem ove knjige ohrabruje imaginacija i sposobnost operativnog rasuđivanja samog čitaoca, pa
makar se on i ne slagao sa opservacijama, sudovima i zaključcima
iz štiva koje je pred njim. Najveće priznanje autoru od čitaoca neće se ispoljavati odobravanjem onoga što je pročitao, već
pre svega njegovim vlastitim osećajem da vreme koje je utrošio
na čitanje nije bilo uzalud. Ako se nakon sklapanja korica kod
čitaoca stvori sasvim ili delimično suprotno raspoloženje
– osećaj proširenog vidika ili prisustva putokaza – autoru
knjige će to da predstavlja najbolju satisfakciju
Leveraging Big Data Analytics to Strengthen Global Value Chains amidst Geopolitical Crises
Amid contemporary geopolitical
uncertainties, the shift toward a multipolar world
order has highlighted unresolved global conflicts,
significantly altering the economic landscape.
Multinational companies (MNCs) now face
challenges, including restricted access to energy
and raw materials, economic sanctions—especially
in the energy sector—trade barriers in high
technologies, and increased risks along key
transport routes. This research explores how Big
Data Analytics (BDA) and BDA-based tools can
mitigate these geopolitical challenges. It first
analyzes theoretical frameworks for Global Value
Chain (GVC) risk, classifies current geopolitical
risks, and examines BDA's potential in addressing
these risks through case studies. The research
identifies Real-time Decision-Making, Predictive
Analytics, and Integration with other 4IR
Technologies as key BDA capabilities that enhance
risk mitigating strategies for GVCs. Although
these capabilities are commonly applied in GVC
management, they remain underutilized in an
unpredictable geopolitical environment. The study
aligns specific BDA capabilities with
corresponding geopolitical risks, providing
guidelines for GVC management and suggesting
future adaptations of software solutions to help
MNCs navigate geopolitically-driven business
risks
Nadnacionalni karakter uredbe Evropske unije o podršci proizvodnji municije
Evropska unija (EU) usvojila je, u julu 2023. godine, tzv. instru ment podrške proizvodnji municije za, kako se navodi, jačanje -
proizvodnih kapaciteta odbrambene industrije, a radi podrške Ukrajini u oružanom sukobu protiv Rusije. To je samo jedan element
širokog odgovora EU na sukob u Ukrajini, ali i retka mera nadnacionalnog karaktera u ovoj oblasti, budući da se prvi put novcem
EU finansiraju proizvodnja i nabavka municije. U fokusu ovog rada
je slobodno tumačenje kojem se pribeglo pri usvajanju jedne ovakve
mere u pravnom kontekstu karakterističnom po ugovornoj zabrani da
se rashodi iz operacija koje imaju vojne ili odbrambene implikacije isplaćuju iz budžeta EU. Zbog navedenog strukturnog ograničenja,
upotrebljeni su pravni osnovi iz oblasti industrije i zajedničkog
tržišta, a zaobilazi se oblast zajedničke bezbednosne i odbrambene politike gde se, po prirodi stvari, ova materija locira. Mada
su realni dometi ove mere ograničeni, ona ima simbolički značaj,
jer se može tumačiti kao malo pomeranje ka odbrambenoj integraciji EU. Ona ujedno predstavlja i ulazak EU u vojno-industrijski
kompleks. U teorijskom smislu, ovaj potez je indikator belicističkog karaktera dalje izgradnje evropske integracije
The EU’S human security based approach towards energy poverty
The phenomenon of energy poverty shows that energy issues, traditionally
linked with international, regional, and national levels of analysis, have wider economic
and political causes that are being manifested at the community and individual levels
as well. Latest energy crisis across the European continent, coped with some structural
factors such are resource scarcity, energy transition, and war between Russia and
Ukraine, emphasized individualistic consequences of the ongoing energy processes.
The fact that approximately 42 million people in the EU are affected by energy poverty
put the phenomenon of the energy poverty very high at the EU agenda. Clear
connection of this topic with human security concept made the phenomenon of energy
poverty justifiable to be analysed from the people-centred perspective. Therefore, the
goal of this paper is to highlight human security approach as a solid framework for
understanding and analysis of the energy poverty phenomenon in the EU. Review of
the significant academic knowledge base on this phenomenon, secondary data analysis
from the relevant European surveys related to this issue, and analysis of adequate EU
policies and practices combating energy poverty will serve to outline state-of-play when
it comes to the energy poverty and human security nexus at the EU level
Evropska politička zajednica: između horizontalnog povezivanja i potrebe za dublјom integracijom na kontinentu
U ovom radu autori istražuju razvoj i domete Evropske političke zajednice
kao nove inicijative Evropske unije. Uspostavlјanje Evropske političke
zajednice sagledava se u izmenjenom geopolitičkom kontekstu nastalom kao
posledica invazije na Ukrajinu. Evropska unija teži da demonstrira
spremnost i sposobnost da odlučujuće utiče na prilike na čitavom kontinentu,
posebno u okolnostima strateškog rivalstva sa Rusijom. Međutim,
dugoročniji cilјevi, pa samim time i ishodi Evropske političke zajednice nisu
do kraja jasni, budući da se radi o inicijativi koja postoji tek od Praškog samita
(druga polovina 2022. godine). Autori se rukovode pre svega istorijskom
analizom (hronološkim pregledom razvoja Inicijative) i elementima
liberalnog međuvladinog pristupa. U radu se polemiše da, ukoliko se
inicijativa posmatra kao format za povremeno okuplјanje državnih
rukovodstava svih evropskih zemalјa (koje se protive agresiji na Ukrajinu),
ona se može posmatrati kao uglavnom uspešna, što pokazuje i nekoliko
održanih skupova u najširem formatu. Međutim, ukoliko se ona posmatra
kao nukleus nove međunarodne organizacije ili institucionalizovane
platforme za saradnju u Evropi, tu se uočavaju brojni izazovi, počevši od toga da brojna slična tela već postoje (Savet Evrope, Organizacija za evropsku
bezbednost i saradnju itd.), do toga da brojni kandidati za članstvo u
Evropskoj uniji imaju rezerve oko učešća u inicijativi koja, hipotetički, može
da posluži i kao alternativa za punopravno članstvo. U tom smislu, razmatra
se aspekt institucionalnog identiteta, tj. specifičnog polјa delovanja, pa
posledično i svrhe takve inicijative, imajući u vidu gorepomenute izazove
Economic diplomacy in the era of globalization
Combining diplomatic skills with financial instruments to further a nation's political, economic, and
strategic objectives is known as economic diplomacy. The role of economic diplomacy, in addition to
establishing political ties with other nations, protecting national security and forming a positive image
of the country abroad, is also attracting foreign investments, creating a favorable business environment
and developing commercial relations between states and corporations. In order to foster new ventures
and deepen trade integration, economic diplomacy provides the groundwork for today's worldwide
economic ties between nations (or groups of nations), and corporations. It can be said that economic
diplomacy enables the state to promote its business on a global level.
However, globalization has brought with it many changes (such as unique changes in communication,
mobility, trade, migration or international security), including changes in the sphere of economic
diplomacy, as well. Globalization represents the increasing interdependence of world economies,
populations and cultures, as a result of cross-border trade in goods and services, investments,
technology, people and information flows. Given the multitude of players involved in this process, it is
believed that the phenomena further undermined the state's position and function in international
politics. Unfortunately, developed countries and multinational corporations are increasingly influencing
national and international politics in order to maximize economic profit, which has a direct negative
impact on all those who lack such authority, such as developing countries. In such an unfair battle,
governments must remain focused on promoting their economic interests on a global scale, and
reorganize their economic diplomacy to develop better trade partnerships
Renewable energy as a connecting spot between China and Central and Eastern European countries: status, directions and perspectives
Background Considering energy- and climate-related policies adopted, the European Union and the People’s
Republic of China are expected to be on the same trajectory of reducing pollution, aiming for carbon neutrality
in 2050 and 2060, respectively. However, although they share a common goal of more sustainable development, their
targets and means often collide. The main objective of the study is to identify the main similarities and diferences
in approaches to energy and climate policies in the European Union and the People’s Republic of China, with special attention given to the scope, past, present, and future of Chinese investments in renewable energy projects
in the countries of the Central and Eastern European region, and to reveal the prevailing factors of the (un)successful renewable energy projects in those countries eventually. The methods used are literature review and qualitative
content analysis of the European Union’s and the People’s Republic of China’s energy- and climate-related policies
according to the prescribed indicators (from 2005 onwards) and in-depth exploratory desk research of cooperation
in renewable energy projects between the People’s Republic of China and 14 Central and Eastern European Countries
(from 2014 onwards).
Results The study showed that despite the signifcant alignment of the European Union’s and the People’s Republic
of China’s energy- and climate-related policies on a normative level, renewable energy cooperation between the People’s Republic of China and Central and Eastern European countries on a practical level is moderate. This state of play
mainly results from political factors, such as rising levels of Sino-scepticism and the overall deterioration of the European Union–People’s Republic of China relations.
Conclusions The study showed that political rather than economic or legal factors had a great impact on the Chinese presence in the domain of renewable energy in the countries of the Central and Eastern European region.
However, the signifcant alignment of the European Union’s and the People’s Republic of China’s energy- and climaterelated policies and dedication to common energy transition targets ofer room for improving renewable energy
cooperation. Overcoming political and economic divergences imposes a condition for achieving better cooperation
in the renewable energy domain