RIPEST - Repository of the Institute of Pesticides and Environmental Protection
Not a member yet
    1022 research outputs found

    Uticaj ostataka klomazona u ilovači na usev krastavca

    No full text
    Klomazon je selektivni herbicid koji zahvaljujući dobroj efikasnosti ima značajno mesto u zaštiti ratarskih kultura od korova, ali njegova postojanost u zemljištu može da predstavlja potencijalnu opasnost za razvoj narednih biljaka u plodoredu. Perzistentnost ovog jedinjenja uslovljena je faktorima spoljašnje sredine kao što su temperatura, sadržaj vlage, tip i osobine zemljišta. U zemljištima sa manjim sadržajem organske materije, pri manjim količinama padavina i nižim temperaturama degradacija je sporija, a fitotoksičnost kod narednih useva izraženija. U radu je biotest metodom, u laboratorijskim uslovima, ispitivana osetljivost krastavca na rezidualno delovanje klomazona u zemljištu tipa ilovača (pH 7,17, humus 3,96%, pesak 49,80%, prah 33,40%, glina 16,80%) pri različitim nivoima vlažnosti zemljišta (20, 50 i 70% poljskog vodnog kapaciteta - PVK). Klomazon je primenjen u seriji koncentracija od 0,047 do 6 mg a.s./kg zemljišta. Biljke su rasle 21 dan, a nakon tog perioda mereni su fiziološki parametri (sadržaj karotenoida i hlorofila a i b).Sadržaj pigmenata je određen metodom ekstrakcije u dimetil-formamidu, a očitavanje apsorpcije ekstrakta na spektrofotometru na talasnim dužinama od 480 nm za karotenoide, 664 nm za hlorofil a i 647 nm za hlorofil b. Za izračunavanje koncentracije pigmenata (μg/ml) korišćena je formula po Wellburn-u (1994), a potom je urađeno preračunavanje sadržaja pigmenata na mg po g sveže lisne mase. Koncentracije klomazona od 0,047-1,5 mg a.s./kg u ilovastom zemljištu, kada je vlažnost bila 20% PVK izazvale su slabo ili nikakvo smanjenje sva tri fiziološka parametra. Značajnije smanjenje pigmenata (52,6-83,7%) zabeleženo je kada su koncentracije bile 3, odnosno 6 mg a.s./kg.Smanjenje sadržaja pigmenata u biljkama koje su gajene u zemljištu vlažnosti 50% PVK, uočeno je na svim primenjenim koncentracijama, ali je značajnija inhibicija (56,3-76,5%) konstatovana za dve najviše koncentracije (3 i 6 mg a.s./kg). U varijantama kada je vlažnost zemljišta održavana na 70% PVK, sadržaj hlorofila b inhibiran je u rasponu od 25,9 do 62,3% na svim koncentracijama. Nešto manje osetljiv parametar bio je sadržaj karotenoida (4,6-45,8%), dok je inhibicija sinteze hlorofila a bila od 2,2 do 44,7%. Na osnovu dobijenih rezultata, krastavac se može svrstati u grupu biljaka koje su umereno osetljive na prisustvo ostataka klomazona u zemljištu tipa ilovača.21-23. septembar 2016. godine, Vrdnik, Srbija 10th Weed Science Congress – Book of Abstract

    Uticaj aktivne supstance klomazon i komercijalnih preparata na akvatične makrofite

    No full text
    U procesu registracije pesticida procena rizika se temelji па svojstvima aktivne supstance, mada nacin na koji je proizvod formulisan тоге гпасајпо uticati na ispoljavanje toksiénosti preparata. Klo- тагоп је herbicid iz grupe izoksazolidinona, а na trzistu se nalazi и obliku: koncentrata za emulziju (ЕС), kvasljivog prasiva (WP), mikro-emulzije (ME) i suspenzije kapsula (CS). U procesu ispitivanja ekotoksikolo3kih svojstava aktivnih supstanci herbicida kao standardni test model koriste se vrste roda Lemna. Medutim, neka istraZivanja ukazuju na to da ove monokotiledone, flotantne vrste nisu najbolji predstavnici akvati¢nih makrofita, pa se savetuje dodatno testiranje na dikotiledonim, ukorenjenim vrstama roda Myriophyllum. Cilj ovog rada bioj e ispitivanje uticaja herbicida klomazon, primenjenog u obliku tehni¢ke supstance i razlicito formulisanih komercijalnih preparata GAT Cenit 36 CS i Ватра“ ЕС, па akvati¢ne makrofite. Sadrzaj klomazona и oba preparata iznosio је 360 g/L. Takode, ispitivana jeirazlika и osetljivosti izmedu dva test organizma L. minor i M. aquaticum. Test organizmi su izlagani seriji koncentracija tehni¢ke supstance klomazon i preparata (3,3; 10; 30; 90; 270 i 810 mg/L), и tri ponavljanja po koncentraciji i kontroli. Jedinke L. minor su izlagane и semi-staticnom, а M. aquaticum и stati¢nom sistemu tokom sedam dana, prema standardizovanim metodama – OECD 221(2006) i 239 (2014). Razlike и efektima izmedu tehnicke supstance klomazon i primenjenih preparata utvrdene su pracenjem parametara rasta (jedinki i populacije). Promena brojnosti populacije L. minor sluzila је kao pokazatelj reprodukcije, а duzina biljke iznad sedimenta kao pokazatelj porasta jedinki M. aquaticum. Razlika и osetljivosti izmedu dve vrste makrofita utvrdivana је рогедепјет efekata na svezu masu jedinki. Izlaganje tehnickoj supstanci i preparatima dovelo је do znacajne inhibicije rasta populacije L. minor i porasta M. aquaticum. Najveci stepen inhibicije registrovan је kod jedinki izlaganih preparatu Ватра“ ЕС, dok је najmanja inhibicija rasta registrovana kod jedinki izlaganih preparatu GAT Cenit 36 С5. Dve vrste makrofita ispoljile su statisti¢ki znacajno razli¢itu osetljivost na tehni¢ku supstancu iispitivane preparate, а kao osetljivija izdvojila se vrsta M. aquaticum. Dobijeni rezultati ukazuju na znaéajne razlike и toksiénosti izmedu tehnicke supstance i formulisanih preparata za ispitivane vrste akvati¢nih makrofita. Razlike и osetljivosti izmedu L. minor i M. aquaticum pokazuju да procena toksi¢nosti za ¢itav trofi¢ki nivo na bazi rezultata za jednu vrstu nije uvek pouzdana. Rezultati su, takode, u saglasnosti sa mnogobrojnim tvrdnjama da se toksi¢nost razlicito formulisanih preparata ne тоге proceniti samo procenom aktivne supstance, а da za primenu treba odabrati one formulacije koje nose manje ekotoksikoloske rizike

    Aphids (Hemiptera: Aphididae) on wheat

    No full text
    Biljne vaši (Hemiptera: Aphididae) se redovno javljaju na pšenici, u manjoj ili vecoj brojnosti, zavisno od godine. Direktne štete nanose isisavanjem biljnih sokova prouzrokujuci smanjenje prinosa i kvalitet zrna. Indirektna štetnost, koja se ogleda u prenošenju biljnih virusa, može da bude izuzetno visoka i da premaši direktnu štetnost. Na pšenici kod nas, može se naci više vrsta biljnih vašiju. U radu su prikazane ekonomski najznacajnije vrste: velika žitna vaš (Sitobion ave- nae), sremzina vaš (Rhopalosiphum padi) i zelena ružina vaš (Metopolophium dirodum). Navedeni su osnovni morfološki podaci za svaku vrstu, biljke doma- cini, biologija razvica, štetnost, rasprostranjenje, vektorska uloga, kao i najzna- cajniji prirodni neprijatelji (Coccinellidae, Syrphidae i Aphidiidae).Aphids (Hemiptera: Aphididae) are regularly occurring on wheat, more or less numerous, depending of the year. Direct damage, as yield losses and spoiled the baking quality of the grain, is made by aphids feeding on phloem sap. Trans- mitting of viruses is very important indirect damage. Many aphid species could be found on wheat in Serbia. The most important species are: grain aphid (Sito- bion avenae), bird cherry-oat aphid (Rhopalosiphum padi) and rose-grain aphid (Metopolophium dirodum). Some notes on morphology, host plants, biology, da- mage, distribution, vector role and most important natural enemies (Coccinelli- dae, Syrphidae i Aphidiidae) are given for every of these three species

    Coccus pseudomagnoliarum Kuwana (Hemiptera: Coccidae), nova vrsta štitaste vaši u Srbiji

    No full text
    Krajem aprila 2015. godine, u Srbijl je prvi put nadena stitasta vas Coccus pseudomagnoliarum · uwana na Ce/tis occidentalis L. u lokalitetu Novi Beograd. C. pseudomagnoliarum je poreklom iz Japana a danas se smatra kosmopolitskom vrstom. Prisutna je u svim podrucjima gajenja citrusa, ao glavnih biljnih domacina, na kojima prouzrokuje znacajna ostecenja. Takode, razvija se i na biljkama iz rodova Ce/tis, Laurus. Ulmus, Zelkova i Nerium. Na podrucju ex Jugoslavije vrsta je prvi out registrovana 70-tih godina prosloga veka, na citrusima u Baru, Tivtu i Herceg Novom (Velimi• ovic, 1980). Buduci da ova stitasta vas do sada nije bila zabelezena u Srbiji, pristupilo se njenom detaljnijem proucavanju. Prisustvo, intenzitet napada i ciklus razvica C. pseudomagnoliarum proucavan je tokom 2015. i 2016. godine na podrucju Beograda. lntenzitet napada ocenjivan je pre ma ska Ii Borhsenius-a (1963). Tokom cele godine uzorkovane su grancice C. occidentalis naseljene vasima, i metodom gajenja u laboratoriji pracen je ciklus razvica. ldentifikacija vrste izvrsena je na osnovu morfoloskih karakteristika zenke a uz pomoc kljuceva za determinaciju Gill (1988). C. pseudomagnoliarum se razmnozava partenogenezom. Razvija jednu generaciju godisnje i prezimljava kao larva drugog stupnja na grancicama C. occidentalts. Na prolece, tokom marta i aprila, arve nastavljaju sa ishranom, presvlace se i obrazuju zenke. Pojava zenki je zabelezena krajem aprila pocetkom maja. U ovom periodu i larve i zenke produkuju velike kolicine medne rose pa infestirana stabla poseeuju brojni mravi koji su ujedno i indikatori prisustva vasi. 2enke polazu jaja od kraja maja pa sve do kraja juna. Jedna zenka polozi do 800 jaja iz kojih se pile larve prvog stupnja, tzv. lutalice. ....arve se nakon piljenja zadriavaju duze iii krace vreme ispod tela zenki, zavisno od vremenskih uslova. ....arve prvog stupnja naseljavaju listove biljke na kojima se hrane tokom letnjih meseci. Od septembra, obrazuju se larve drugog stupnja koje se hrane do povlacenja na prezimljavanje. Na podrucju Beograda vrsta je registrovana na tri lokacije (dve na Novom Beogradu i jedna u Zemunu). lntenzitet napada na svim lokacijama iznosio je 3 i 4, sto znaci da SU nadzemni delovi biljke bili prekriveni velikim kolonijama vasiju. lshrana ovako brojnih jedinki izazvala je susenje pojedinacnih grancica, a prisustvo medne rose i gljiva cadavica narusilo je estetski izgled biljaka. Tokom istrazivanja iz larvi drugog stupnja C. pseudomagnoliarum odgajena je parazitoidna osica Coccophagus lycimnia (Wal.), sa parazitiranoscu od 8,7 do 25,9%

    The potency of Saccharomyces cerevisiae and Lactobacillus plantarum to dissipate organophosphorus pesticides in wheat during fermentation

    No full text
    The degradation behaviour of pirimiphos methyl with Saccharomyces cerevisiae and chlorpyrifos methyl with Lactobacillus plantarum in wheat during fermentation was studied. Yeast fermentation was especially effective for reduction of pirimiphos methyl applied at 5 mg kg(-1) (maximum residue limit-MRL) causing dissipation for max 48.8%. Pesticide reduction rate decreased with an increase of fortification rate. Thus in samples fortified with 25 and 75 mg kg(-1) a reduction up to 27.1%, and 23.7% respectively, was observed. Activity of L. plantarum was especially effective for reduction of chlorpyrifos methyl applied at 3 mg kg(-1) (MRL) causing dissipation for max 56.7%. This reduction rate decreased with an increase of fortification rate. In samples contaminated with 15 and 45 mg kg(-1) dissipation reached up to 38.6% and 34.7% respectively. For both experiments, initial inoculums sizes had no statistically significant effect on pesticides dissipation level, while concerning fermentation temperatures at all fortification levels the highest degradations occurred at 30 A degrees C. Overall, regardless fermentation parameters, the degradation rate constants of pirimiphos methyl fermented with yeast were increased comparing with control samples by 255-573, 56-116 and 119-594% in samples contaminated at MRL, 5MRL and 15MRL of pesticide, while the degradation rate constants of chlorpyrifos methyl fermented with lactobacilli were increased by 74-769, 59-237 and 46-469% respectively. These results evidenced that yeast and lactobacilli played an important role in promoting pirimiphos methyl i.e. chlorpyrifos methyl dissipation in wheat

    'Candidatus phytoplasma solani' genotypes associated with potato stolbur in Serbia and the role of Hyalesthes obsoletus and Reptalus panzeri (hemiptera, cixiidae) as natural vectors

    No full text
    A progressive spread of stolbur-associated symptoms observed in potato fields in Serbia over the past few years initiated the study on disease epidemiology and transmission pathways performed during 2013 and 2014. Inspection of potato fields on 12 localities in northern Serbia revealed high incidence (60 % of symptomatic plants) and wide dispersal (100 % of inspected localities) of 'Candidatus Phytoplasma solani'. A qualitative analysis of Auchenorrhyncha fauna in affected potato fields identified 16 species, however only Hyalesthes obsoletus, Reptalus panzeri and R. quinquecostatus tested positive for 'Ca. P. solani'. Multilocus typing of strains associated with field collected potato plants and insects had been performed to identify the propagation scenario underlying the threatening epidemics. Combined analyses of the tuf, stamp and vmp1 genes detected ten genotypes, seven of which were shared by the potato plants and insects, confirming their interaction, with no clear species-specific association of certain 'Ca. P. solani' genotypes with plausible insect vectors. Semi- field experiments with naturally 'Ca. P. solani'-infected H. obsoletus and R. panzeri confirmed the ability of both species to successfully transmit the pathogen to potato plants and induce symptoms characteristic of stolbur disease. The third putative vector R. quinquecostatus shared genotypes of 'Ca. P. solani' with potato plants and other two cixiids, and though not tested in this study should not be ruled out as a potential vector. Our study revealed rather complex epidemiology of potato stolbur in Serbia involving several possible routes of horizontal transmission and provided experimental evidence for two natural planthopper vectors

    Molecular tracing of the transmission routes of bois noir in Mediterranean vineyards of Montenegro and experimental evidence for the epidemiological role of Vitex agnus-castus (Lamiaceae) and associated Hyalesthes obsoletus (Cixiidae)

    No full text
    Epidemiological aspects and transmission routes of bois noir (BN), a grapevine yellows disease induced by Candidatus Phytoplasma solani', have been exhaustively studied in the affected vineyards of continental Europe but not in the Mediterranean coastal zone. Because Ca. Phytoplasma solani' and its principal vector Hyalesthes obsoletus presumably originate from the Mediterranean, gaining knowledge of the epidemiological peculiarities of the disease in this area is essential for understanding its global spread and diversification, as well as for designing local management strategies. In this study, molecular epidemiology was applied to trace transmission pathways of Ca. Phytoplasma solani' in the Mediterranean vineyards of Montenegro, using multilocus sequence typing of tuf, vmp1 and stamp genes of the isolates associated with various hosts. Thus, Ca. Phytoplasma solani' was tracked from a tentative reservoir plant (inoculum source) through an associated vector population to the infected grapevine. Three pathways of transmission were documented, originating from Urtica dioica, Convolvulus arvensis and Vitex agnus-castus; however, only the route originating from U.dioica was direct, whereas the latter two were overlapping and could be intermixed. Vitex agnus-castus is a natural source of Ca. Phytoplasma solani', representing an important link in disease epidemiology in the Mediterranean and a possible origin of several genotypes occurring in central Europe. Experimental confirmation of the role of Vitex-associated H.obsoletus in BN transmission in Montenegrin vineyards indicates its tentative role as a vector in the wide area of the Mediterranean, where some of the major wine-producing regions are located

    Food processing as a means for pesticide residue dissipation

    No full text
    Zadovoljavajući prinosi u današnjoj savremenoj poljoprivredi gotovo su u potpunosti zavisni od upotrebe pesticida. Međutim, neadekvatna primena ovih agrohemikalija može dovesti do akumuliranja veće količine ostataka u životnoj sredini, što za posledicu ima i povećanje zagađenosti uzgajanih konzumnih biljaka. Porast kontaminacije prehrambenih proizvoda pesticidima sa ozbiljnim posledicama na ljudsko zdravlje doveo je do povećane zainteresovanosti za razvijanje jednostavne i isplative strategije u cilju poboljšanja bezbednosti hrane sa aspekta zagađenosti ovim jedinjenjima. Utvrđeno je da brojne tehnike procesuiranja hrane, kako na industrijskom nivou tako i u domaćinstvima, mogu da dovedu do smanjenje nivoa zagađenosti pesticidima, pri čemu stepen smanjenja ostataka pesticida zavisi od hemijskih karakteristika pesticida, vrste prehrambene sirovine i načina procesuiranja hrane. Tako kontaktni pesticidi i ograničeni sistemici mogu biti uklonjeni u značajnoj meri jednostavnim pranjem prehrambenih sirovina vodom ili različitim hemijskim rastvorima, pri čemu stepen smanjenja ostatka prisutnog pesticida zavisi od njegove rastvorljivosti u vodi i/ili korišćenom rastvoru. Takođe, u zavisnosti od hemijske prirode pesticida i vrste prehrambene sirovine, ljuštenje voća i povrća može dovesti do uklanjanja ostataka pesticida na zadovoljavajućem nivou. Različite tehnike termičke obrade hrane (sušenje, pasterizacija, sterilizacija, blanširanje, barenje, kuvanje, prženje, pečenje), koje se koriste u procesu pripreme i konzervisanja prehrambenih proizvoda, mogu da dovedu do smanjenja ostataka pesticida putem isparavanja, kodestilacije i/ili termalne degradacije. Osim toga, procesi proizvodnje hrane, od najjednostavnijeg mlevenja žita, preko proizvodnje ulja, sokova, kaša, konzerviranog voća i povrća, do složenih procesa proizvodnje piva, vina, pekarskih, mlečnih i brojnih drugih fermentisanih proizvoda, imaju značajnu ulogu u smanjenju zagađenosti pesticidima. U ovom radu dat je prikaz brojnih različitih primera uticaja tehnika procesuiranja hrane na smanjenje ostataka pesticida u finalnim proizvodima.Pesticides are one of the major inputs used for increasing agricultural productivity of crops. However, their inadequate application may produce large quantities of residues in the environment and, once the environment is contaminated with pesticides, they may easily enter into the human food chain through plants, creating a potentially serious health hazard. Nowadays, consumers are becoming more aware of the importance of safe and high quality food products. Thus it is pertinent to explore simple, cost-effective strategies for decontaminating food from pesticides. Various food processing techniques, at industrial and/or domestical level, have been found to significantly reduce the contents of pesticide residues in most food materials. The extent of reduction varies with the nature of pesticides, type of commodity and processing steps. Pesticides, especially those with limited movement and penetration ability, can be removed with reasonable efficiency by washing, and the effectiveness of washing depends on pesticide solubility in water or in different chemical solvents. Peeling of fruit and vegetable skin can dislodge pesticide residues to varying degrees, depending on constitution of a commodity, chemical nature of the pesticide and environmental conditions. Different heat treatments (drying, pasteurization, sterilization, blanching, steaming, boiling, cooking, frying or roasting) during various food preparation and preservation processes can cause losses of pesticide residues through evaporation, co-distillation and/or thermal degradation. Product manufactures, from the simplest grain milling, through oil extraction and processing, juicing/pureeing or canning of fruits and vegetables, to complex bakery and dairy production, malting and brewing, wine making and various fermentation processes, play a role in the reduction of pesticide contents, whereby each operation involved during processing usually adds to a cumulative effect of reduction of pesticides present in the material. There is diversified information available in literature on the effect of food processing on pesticide residues which has been compiled in this article

    Polar pesticide analyses: Validation of glyphosate determination in soil by LC-MS/MS

    No full text
    Although glyphosate is a heavily applied herbicide worldwide, the risk of environmental contamination through transport mechanisms of this substance is still not well documented and the methods for its analysis are usually very complex and nor sensitive enough. In the measurement procedure with LC-MS/MS, a negative mode was used. FMOC-Cl derivatized glyphosate ions were identified by the precise determination of their ion mass. The LOQ was 0.01 mg/kg, with recovery of 101.4±4.49% and linearity over 0.99. The obtain method demonstrates the sensitivity, which enables measurements of glyphosate soil as a matrix. The success of the new extraction method was confirmed by measuring spiked soil samples to control recovery, linearity, LOD and LOQ.October 10, 2016, Szeged, Hungar

    Potencionalna opasnost od pojave invazivne vaši Acyrthosiphon kondoi Shinji, 1938 (Hemiptera: Aphididae) na lucerki u Srbiji

    No full text
    Biljne vaši (Hemiptera: Aphididae) svojom aktivnošću nanose značajne ekonomske gubitke u proizvodnji lucerke širom sveta. Jedna od najznačajnijih štetočina ove gajene biljke u svetu je plava lucerkina vaš – Acyrthosiphon kondoi Shinji. Ova vrsta je morfološki veoma slična zelenoj lucerkinoj vaši – Acyrthosipom pisum Harris. Zbog toksičnog sadržaja sekreta pljuvačnih žlezda A. kondoi je štetnija od drugih vaši koje se hrane na lucerki. Ishranom može prouzrokovati uvenuće biljaka lucerke. Acyrthosiphon kondoi je nedavno registrovana u Evropi, Grčkoj i Francuskoj. Postoji mogućnost pojave ove invazivne vrste i značajne štetočine lucerke u drugim evropskim zemljama. Tokom četvorogodišnjih istraživanja (2011-2015), prisustvo ove vaši nije utvrđeno na lucerki i drugim biljkama domaćinima na teritoriji Srbije

    0

    full texts

    1,022

    metadata records
    Updated in last 30 days.
    RIPEST - Repository of the Institute of Pesticides and Environmental Protection
    Access Repository Dashboard
    Do you manage Open Research Online? Become a CORE Member to access insider analytics, issue reports and manage access to outputs from your repository in the CORE Repository Dashboard! 👇