RIPEST - Repository of the Institute of Pesticides and Environmental Protection
Not a member yet
    1022 research outputs found

    Uticaj uslova čuvanja i temperature na klijanje semena i rast klijanaca divljeg ovsa (Avena fatua L.)

    No full text
    Ispitivan je uticaj različitih temperatura (5ºC, 10ºC, 15ºC, 20ºC, 25ºC, 30ºC i 26/21ºC) na klijanje semena, dužinu klijanaca i stopu klijanja divljeg ovsa (Avena fatua L.). Ogled je izveden u kontrolisanim uslovima, gde su bila uključena tri tretmana sa različitim skladištenjem semena za svaku ispitivanu temperaturu: T1 – semena skladištena u kontrolisanim uslovima na temperaturi 24±1ºC i vlažnosti 40-50%; T2 – semena skladištena u kontrolisanim uslovima na temperaturi 26±1ºC i vlažnosti 70-80% i T3 – semena izlagana temperaturi od 4ºC. Semena iz sva tri tretmana su ispitivana u dva različita vremena: t1 – kada su pri navedenim uslovima bila skladištena 3 meseca; i t2 – kada su pri navedenim uslovima bila skladištena 12 meseci. Isti tretmani su korišćeni kada su semena izlagana beloj svetlosti u klima-komori, koja uključuje sledeće uslove: fotoperiod - 14h/10h, temperatura - 26ºC/21ºC (dan/noć) i intenzitet svetlosti - 300 μE/m2s. Svakodnevno, u periodu od deset dana, prebrojavana su proklijala semena, a poslednjeg dana su izmerene dužine klijanaca, nakon čega je izračunata stopa klijanja semena. Dobijeni rezultati ukazuju da temperatura značajno utiče na procenat klijanja semena divljeg ovsa, dužinu i stopu klijanja, pri čemu je optimalna temperatura za klijanje semena ove vrste, 15ºC (T1: t1 – 41,25%, t2 – 44,37%; T2: t1 – 28,13%, t2 – 34,37%; T3: t1 – 10,63%, t2 – 12,50%). Takođe, dobijeni rezultati ukazuju da skladištenje semena u kontrolisanim uslovima (temperatura 24±1ºC, vlažnost 40-50%; temperatura 26±1ºC, vlažnost 70-80% i semena izložena temperaturi od 4ºC) u trajanju od 3 i 12 meseci ima značajan uticaj na klijanje semena divljeg ovsa. Procenat klijalih semena na svim rađenim temperaturama je veći u slučaju kada su bila skladištena 12 meseci pri određenoj temperaturi i vlažnosti vazduha. Takođe, procenat klijalih semena koji je praćen pri smeni dana i noći sa temperaturama 26ºC/21ºC u svim tretmanima (T1: t1 – 8,13, t2 – 10,00; T2: t1 – 11,87, t2 – 13,13; T3: t1 – 2,42, t2 – 2,70) je bio veći u odnosu na klijanje u mraku na temperaturama od 25ºC, 30ºC i 5ºC.27. novembar – 1. decembar 2017, Zlatibo

    Značaj biljnih produkata u programu zaštite od štetnih vrsta glodara

    No full text
    Produkti različitih biljnih vrsta, bogati mirisnim materijama, mogu uticati na ishranu ili ponašanje različitih vrsta glodara. Različita istraživanja su pokazala delovanje biljnih produkata na ishranu najznačajnijih granivornih glodara. U skladu sa metodama EPPO standarda, u testovima sa izborom hrane ispitivan je uticaj biljnih produkata na ishranu i ponašanje domaćeg miša. Utvrđeno je da biljni produkti sa visokim sadržajem terpena ispoljavaju značajno repelentno delovanje na ishranu i ponašanje domaćeg miša. Različitim načinima primene, na potpuno ekološki prihvatljiv način omogućeno je narušavanje povoljnih uslova životne sredine za domaćeg miša. Mirisnim materijama, izraženog repelentnog delovanja, negativno se utiče na njegovu ishranu, onemogućava se ili otežava boravak u blizini čuvanih proizvoda. U našim istraživanjima, najznačajnije repelentno delovanje za domaćeg miša, ispoljili su biljni produkti bergamota (Citrus aurantium ssp. bergamia), jele (Abies alba), Gaultheria fragrantissima, čajnog drveta (Melaleuca alternifolia) i Cymbopogon martiniii. Biljni produkti, koji ispoljavaju fungicidno ili fungistatično delovanje na prouzrokovače plesni značajno mogu produžiti upotrebnu vrednost rodenticidnih mamaca. Do sada je ispitivan veći broj eteričnih ulja za koje je dokazano da deluju na prouzrokovače plesni, uključujući lavandu, timijan, cimet. Eterično ulje cimeta je u odnosu na druga ispitivana ulja ispoljilo najbolji efekat, odnosno uticalo na sprečavanje razvoja plesni. U eksperimentu sa domaćim mišem, vreme za koje mamci zadržavaju palatabilnost i prihvatljivost za domaćeg miša je produženo za 80-100% u odnosu na mamce koji nisu imali dodatak ulja cimeta

    Deterentni efekti mikopesticida Naturalis na parazitoida Encarsia formosa Gahan (Hymenoptera:Aphelinidae; Coccophaginae)

    No full text
    Cilj ovog rada je evaluacija subletalnih efekata mikopesticida na bazi entomopatogene gljive Bauveria bassiana (Balsamo) Vuillemi (preparat Naturalis- L, sadržaj: min.2,3×107konidiospora/ml; soj ATCC 74040) na ovipoziciono ponašanje ženki Encarsia formosa Gahan (Hymenoptera: Aphelinidae; Coccophaginae) iz dve lokalne populacije iz Srbije (Bujanovac = populacija B, Negotin = populacija N) i jedne komercijalizovane populacije („the Dutch strain“=populacija D, proizvođač Koppert Biological Systems). U biotestu sa mogućnošću izbora jedna polovina listova duvana, smeštenih u Petri sudove i infestiranih trećim i četvrtim stupnjem larve bele leptiraste vaši– Trialeurodes vaporariorum (Westwood) (Homoptera: Aleyrodidae), tretirana je pomoću Potter Tower aparata serijom koncentracija mikopesticida (0,1 % =najviša koncentracija za primenu u poljskim uslovima; 0,05; 0,025; 0,0125 i 0,006 %), dok je druga polovina listova duvana tretirana samo destilovanom vodom. Dva sata nakon tretmana, po 30 ženki iz svake populacije (starosti do 24 h) unošeno je u Petri sudove sa infestiranim listovima duvana i ostavljano na parazitiranje u trajanju od 24 h. Nakon pojave crnih lutki parazitoida (parazitiranih larvi štetočine), utvrđivana je njihova brojnost,posebno na tretiranim i netretiranim listovima duvana. Na osnovu dobijenih podataka izračunati su deterentni indeksi (%), dok su deterentni efekti analizirani Studentovim t-testom (P ≤ 0,05). Mikopesticid Naturalis-L je statistički značajno uticao na ovipoziciono ponašanje parazitoida. Ženke E. formosa iz svih ispitivanih populacija preferirale su da polažu jaja u netretirane u odnosu na tretirane larve bele leptiraste vaši. Sve primenjene koncentracije su prouzrokovale statistički značajne deterentne efekte nakon 24 h, i izračunati su sledeći indeksi deterentnosti: 20,5%, 26%, 31,3%, 37,6%i 46,3% (populacija B), 16,2%, 24,5%, 28,7%, 33,5%i 43,4 % (populacijaN), 17,9%, 25%, 28,2%, 32,7%i 47,6 % (populacija D). Naši rezultati pokazuju da je u slučaju primene mikopesticida Naturalis-Lu okviru programa integralnog suzbijanja bele leptiraste vaši zajedno sa parazitoidom E. formosa, neophodno umanjiti njegovu deterentnu aktivnost prema ženkama ovog parazitoida. Zabeleženi deterentni efekti mikopesticida preparata Naturalis-L na ovipoziciono ponašanje ženki parazitoida verovatno su posledica delovanja sojinog ulja, kao nosača u formulisanom proizvodu, a ne konidiospora B. bassiana, što potvrđuju i nalazi drugih autora.Nastavna baza „Goč“ – Goč 17-21. septembar 2017. / September, 17th-21st 201

    Uticaj temperature na porast micelije i agresivnost izolata Monilinia laxa i Monilinia fructicola

    No full text
    Vrste roda Monifinia najcesci su i najstetniji prouzrokovaci bolesti kosticavih i jabucastih vocaka koji u godinama povoljnim za njihov razvoj mogu prouzrokovati veoma ozbiljna ostecenja. Uslovi spoljasnje sredine, pre svega temperatura i vlainost, kljucni su faktori koji uticu na ostvarivanje infekcije i dinamiku razvoja patogena ovog roda na vockama. Literaturni podaci navode da je optimalna temperatura za razvoj oboljenja 24°(, mada se infekcija i razvoj simptoma oboljenja javljaju u veoma sirokom temperaturnom rasponu (0-35°(), a da bez perioda sa povecanom relativnom vlainoscu, cak i pri veoma visokom infekcionom potencijalu patogena, nece doci do ostvarivanja infekcije. S obzirom da temperatura znacajno utice na kompetitivnu sposobnost i adaptivnost neke vrste patogena, cilj ovog rada bio je da se uporedi porast micelije i agresivnost izolata novointrodukovane vrste Monilinia fructicola i siroko rasprostranjene vrste Monifinia laxa na razlicitim temperaturama, kao i da se utvrdi minima Ina duzina perioda izlaganja micelije patogena niskim temperaturama koja dovodi no njenog inaktiviranja u idealnim uslovima. Micelija po 10 odabranih izolata poreklom iz kosticavog voca, prethodno identifikovanih kao M. laxa i M. fructicola, zasejana je na podlozi od krompira, dekstroze i agara (KDA) i izlagana temperaturama od 5, 24 i 30°( tokom sedam dana. Plodovi jabuke inokulisani su odabranim izolatima i inkubirani pet dana na temperaturama od 24 i 30°C, odnosno 14 dana na temperaturi od 5°(, nakon cega je meren precnik trulezi. Micelija odabranih izolata, gajenih cetiri dana na KDA podlozi, izlagana je temperaturi od -20°( u trajanju 1-75 dana. Nakon isteka zadatog perioda izlaganja, prezivljavanje micelije utvrdivano je pracenjem mogucnosti rasta izolata na temperaturi od 24°( tokom narednih sedam dana. Rezultati istrazivanja su pokazali da temperatura statisticki znacajno (p<0,01) utice na porast micelije izolata obe vrste roda Monifinia, kao i na agresivnost ispitivanih izolata na plodovima jabuke. Najniza ispitivana temperatura (5°C) pogodovala je razvoju micelije vrste M. laxa kako na podlozi, tako i na plodovima jabuke, dok je na temperaturi od 30°C micelija izolata M. fructicola ispoljila brzi porast. Na optimalnoj temperaturi za razvoj obe vrste (24°() izolati M. fructicola ispoljili su brzi porast na podlozi, ali statisticki znacajno slabiju agresivnost na plodovima jabuke u odnosu na izolate vrste M. laxa. Takode, rezultati istrazivanja su pokazali da svi proucavani izolati prezivljavaju 75 dana izlaganja temperaturi od -20°C. Na osnovu dobijenih rezultata maze se zakljuciti da ostvarivanju infekcije i razvoju micelije izolata M. laxa pogoduju nize temperature, dok se izolati vrste M. fructicola brze razvijaju na visim temperaturama. Upravo sposobnost vrste M. fructicola da brze raste i razvija se na visim temperaturama u odnosu na vrstu M. laxa ukazuje na opasnost njenog sirenja, narocito na breskvi i nektarini koje dozrevaju u najtoplijem delu godine

    Efficacy of fungicides and biofungicides in the control of Verticillium Wilt on pepper

    No full text
    Verticillium dahliae is considered to be one of the most destructive soilborne plant pathogens. Management of the pathogen is difficult, because of its endophytic growth and long persistence in soil. The objective of this study was to examine the possibilities of Verticillium wilt control in pepper by using conventional fungicides (thiophanate-methyl, difenoconazole, fluopyram, azoxystrobine, prochloraz) and two commercially available biopesticides based on Bacillus subtilis strain and teatree oil. In vitro sensitivity of V. dahliae isolate, derived from infected pepper plant and indentified based on pathogenic and morphological features, to the tested fungicides and tea-tree oil was determined in radial growth experiment on PDA medium supplemented with a range of fungicide concentrations. The concentration that inhibited mycelial growth by 50% compared to the control (EC50) was calculated. The efficacy of the tested products in vivo was evaluated on inoculated pepper plants under greenhouse conditions. The results of the in vitro experiment showed that difenoconazole and thiophanate-methyl were the most toxic fungicides to the isolate (ECso=0 .02 mg/I and 0.03 mg/I, respectively), while, under greenhouse conditions, the highest efficacy was recorded for thiophanate-methyl (83 .1%). The essential oil and B. subtilis - based product exhibited low efficacy in controlling the disease (46.2% and 35.4%, respectively). The obtained results revealed that neither fungicide nor biofungicide treatments could provide adequate supression of the disease without combination with other control strategies. Project TR31043

    Trichothecene chemotype diversity of Fusarium graminearum isolated from wheat, maize and barley in Serbia

    No full text
    Diversity of trichothecene chemotypes of Fusarium graminearum isolated from kernels of wheat, barley and maize grown under various agro-ecological conditions on 13 locations was analysed. Sixteen strains were tested for the effective capability to produce 15-ADON, 3-ADON and NIV, by using the liquid chromatography-tandem mass spectrometry (LC-MS/MS) system. Fourteen out of sixteen analyzed strains produced 15ADON, while remaining two were of the 3-ADON chemotype. Multiplex PCR reaction with two sets of specific primers for TRI3 and TRI12 genes was applied to identify trichothecene chemotypes (3-ADON, 15-ADON and NIV). The expected sizes of amplified fragments for TRI3 gene primer set are 840 bp (NIV), 610 bp (15-ADON) and 243 bp (3-ADON). The amplified fragments for TRI12 gene primer set should be 840 bp (NIV), 670 bp (15-ADON) and 410 bp (3-ADON). All F. graminearum isolates were of the 15-ADON chemotype, i. e. their bands were 610 bp and 670 bp size for TRI3 and TRI12 genes, respectively. The results indicate that genotypic characterisation does not correspond to determined chemotypes and this is a reason why the analyses for the risk of mycotoxins contamination should not be based only on trichotecene genotype determination. Due to high temperature differences in cereal growing regions in Serbia, the presence of other chemotypes could be expected. In order to determine whether besides 15-ADON there are other F. graminearum chemotypes on wheat, barley and maize kernels, further studies should include a large number of isolates from different agro-ecological conditions

    Chemical control methods for field dodder in alfalfa and sugar beet

    No full text
    Ispitivanje efikasnosti herbicida u suzbijanju viline kosice u lucerki (glifosat, propizamid i imazetapir) i u šećernoj repi (propizamid) rađeno je u ogledu u saksijama. Primena herbicida je obavljena kada su biljke lucerke bile visine 10-12 cm, a biljke šećerne repe u fazi dva razvijena lista i začetka trećeg, pri čemu je vilina kosica bila vezana za domaćina. Kontrolne varijante: zaražene biljke lucerke i šećerne repe (Z) i nezaražene biljke lucerke i šećerne repe (N) nisu tretirane. Vizuelna ocena efekata na vilinoj kosici, kao i merenje sveže mase lucerke i šećerne repe su obavljeni pre primene herbicida (0 ocena), potom, 7, 14, 21, 28 i 35 dana nakon primene herbicida. Vizuelna procena oštećenja biljaka viline kosice je iskazana skalom od 0 (nema oštećenja) do 100 (biljke potpuno propale). Kod lucerke je najbolju efikasnost ispoljio glifosat u obe primenjene količine (384 i 480 g a.s. ha-1) i to 95% odnosno 97,5%. Efikasnost koju je postigao propizamid u obe količine primene (1500 i 2000 g a.s. ha-1) je bila slabija (85%, odnosno 87%), dok je najslabiju efikasnost ispoljio imazetapir (150 g a.s. ha-1) i ona je iznosila 80%. Primena propizamida u količinima 1500 i 2000 g a.s. ha-1 kod šećerne repe je ispoljila efikasnost od 85%, odnosno 90%.Studies of herbicide efficacy in the control of field dodder in alfalfa (glyphosate, propyzamide, and imazethapyr) and sugar beet (propyzamide) were conducted under controlled conditions. The herbicides were applied when alfalfa plants were 10-12 cm high and sugar beet plants in the 2-3 true leaf growth stage, with dodder plants fixed to the hosts. The trial included two controls: noninfested (N) alfalfa and sugar beet plants and alfalfa and sugar beet plants infested (Z) with field dodder, but with no herbicide application. The efficacy of herbicides in the control of field dodder was assessed in two ways: visually on a 0-100 scale (0 denoting no damage at all, and 100 denoting plant death), and by measuring the weight of fresh biomass. These parameters were recorded: prior to herbicide treatment (0 assessment), then 7, 14, 21, 28 and 35 days after the aplication (DAA). The results have shown that two glyphosate application rates (384 and 480 g ai ha-1) have demonstrated the highest efficacy of 95% and 97.5%, respectively. Both application rates of propyzamide (1500 and 2000 g ai ha-1) had weak efficacy (85% and 87%, respectively), while imazethapyr (150 g ai ha-1) was the weakest herbicide, with an 80% efficacy. Finally, two propyzamide application rates (1500 and 2000 g ai ha-1) in sugar beet have demonstrated the efficacy of 85% and 90%, respectively

    Harmfull arthropods of tomato and pepper

    No full text
    Paradajz i papriku, kao poljoprivredne kulture, kako na otvorenom polju, tako i u zaštićenim sistemima gajenja povrća (plastenicima i staklenicima) napada veći broj štetnih artropoda. Među najznačajnije se ubrajaju lisne i leptiraste vaši, grinje, tripsi, lisne sovice, lisni mineri i zemljišne štetočine (žičari, grčice i podgrizajuće sovice). Svi pomenuti štetni organizmi izazivaju daleko značajnije ekonomske gubitke na paprici i paradajzu gajenim u zaštićenom prostoru, u odnosu na otvoreno polje, zahvaljujući uslovima (visoka temperatura i vlaga) koji favorizuju rast i razvoj populacija štetočina tokom cele godine, postojanja velikog broja generacija, koje se kod pojedinih štetnih vrsta i preklapaju, umnogome otežavajući njihovo efikasno suzbijanje. Stoga su mnoge od pomenutih štetočina razvile rezistentnost prema brojnim aktivnim materijama insekticida i akaricida. Zaštita paprike i paradajza, kao i povrća uopšte je, danas, usaglašena sa zahtevima međunarodnih pravila. Ovaj pristup se oslanja na primenu preventivnih mera i monitoringa štetočina, dok se direktno suzbijanje (posebno korišćenje hemijskih metoda zaštite) preduzima samo kada je to neizbežno. Pored toga, nove aktivne supstance insekticida danas se razvijaju i uvode u primenu u uslovima sve većeg pritiska javnog mnjenja za smanjenjem ekoloških i zdravstvenih rizika, odnosno sve oštrijih toksikoloških i ekotoksikoloških kriterijuma koje postavlja zakonska regulativa. U okviru integralnog suzbijanja štetočina (IPM) podstiče se korišćenje prirodnih neprijatelja štetočina i aktivnih supstanci niskog rizika i daje poseban status alternativama za sintetisane pesticide, što ide u prilog uvođenju u primenu biopesticida. U ovom radu je dat prikaz najvažnijih štetnih artropoda i opisan njihov značaj, morfološke karakteristike, životni ciklus, simptomi prisustva i rasprostranjenost kao i mogućnosti primene mera, metoda i postupaka koji pojedinačno ili zajedno mogu pozitivno uticati na njihovo suzbijanje.Tomato and pepper as agricultural crops grown both in the open field and in protected systems of vegetable cultivation (tunnel greenhouses and glasshouses) are attacked by various harmful arthropods. The most important pests include leaf aphids, whiteflies, mites, trips, leaf owls, leaf miners and soil pests (cableways, spikes and snoring). All these harmful organisms cause economic losses on peppers and tomatoes that are far more significant in protected environments than in the open field as their conditions (high temperature and humidity) are more favorable for growth and development of pest populations throughout the year, their large number of generations, which in some harmful species overlap, which greatly hampers their effective suppression. Therefore, many of these pests have developed resistance to numerous active substances of insecticides and acaricides. The protection of peppers and tomatoes, and vegetables in general, complies today with relevant international rules. This approach relies on the application of preventive measures and monitoring of pests, while direct suppression (the use of chemical methods of protection in particular) is undertaken only when it is inevitable. In addition, novel active ingredients of insecticides are being developed and introduced today under increasing public pressure to reduce environmental and health risks, i.e. more stringent toxicological and ecotoxicological legislation criteria. The use of natural enemies of pests and active low-risk active ingredients is encouraged within the integrated pest management (IPM) as it gives a special status to alternatives to synthesized pesticides, which supports the introduction of biopesticides. This paper presents an overview of the most important harmful arthropods and describes their significance, morphological characteristics, life cycle, symptoms of presence and distribution, as well as possibilities for applying measures, methods and procedures that can be used individually or in combination to achieve their suppression

    Biological control of green mould on Agaricus bisporus by a native Bacillus subtilis strain from mushroom compost

    No full text
    Fifty bacterial isolates obtained from compost were tested in vitro against the causal agents of green mould in Agaricus bisporus. Isolate B-38 which induced 48.08% in vitro growth inhibition of T. harzianum T54 and 52.25% of T. aggressivum f. europaeum T77 was identified as Bacillus subtilis, based on 16S rDNA sequence and used in mushroom growing room experiments. B. subtilis B-38 did not decrease mycelial growth rate of Agaricus bisporus A15 in mushroom compost in glass tubes. After applying prochloraz-manganese, B. subtilis B-38 and B. subtilis QST 713, no significant differences in BE values among treatments were found concerning both total yield and the weight of healthy mushrooms. Statistical analyses showed that only inoculation significantly influenced the healthy mushroom yield. In plots inoculated with T. harzianum T54 disease incidence was significantly lower after treatments with prochloraz-manganese (11.81%), B. subtilis QST 713 (12.26%) and B. subtilis B-38 (14.19%) compared to the control (28.16%), as well as in plots inoculated with T. aggressivum f. europaeum T77 11.88%, 12.2% and 15.03%, respectively, in comparison with the control (23.47%). Statistically significant differences were not found among the efficacy values of tested bio-fungicides based on B. subtilis and the commercial fungicide prochloraz-manganese suggesting the use of B. subtilis B-38 and B. subtilis QST 713 as good alternatives to chemical fungicides

    Ispitivanje efikasnosti limacida na bazi metaldehida u usevu salate

    No full text
    Puževi su veoma važne štetočine gajenih biljaka. Poslednjih godina dolazi do znatnog povećanja njihove brojnosti, te se sve više pesticida koristi za njihovo suzbijanje. Međutim, kao i u zaštiti bilja uopšte, velika pažnja se posvećuje i integralnim merama suzbijanja puževa. Pored ranije prisutnih vrsta (Deroceras agreste, Helix pomatia) poslednjih godina velike ekonomske štete, posebno povrtnjacima, pričinjava i veliki puž golać (Arion lusitanicus Mabille). Eksperimenti su obavljeni po standardima metoda EPPO (1999a) i EPPO (1999b). Ispitivanja su izvedena na lokalitetu Slanci – Veliko Selo, u usevu salate sorte Iceberg i puterica. Ogledi su postavljeni po slučajnom blok sistemu u četiri ponavljanja, a mamci su primenjeni u količini propisanoj od strane proizvođača i to u trake na dve parcele i u gomilice na dve parcele: (100-300 g/100 m2) u trake ili 30 peleta u gomilice. Ocena efekta (uginuće puževa) vršena je nakon 1, 3, 5 i 7 dana od primene preparata. Obrada podataka je obavljena standardnim statističkim metodama (OEPP, 1999). Efikasnost moluskocida je izračunata po metodi Henderson-Tilton. Niža efikasnost (13-14,1%) preparata sa 3% a.s. u odnosu na preparat sa 5% a.s. (13,7 do 15,5%) utvrđena je u inicijalnoj fazi, ali je bila približna efikasnosti standardnog preparata GARDENE (14,9%). U narednim ocenama efikasnost je bila znatno veća, 73,1% za preparat sa 3% a.s. i 88,7% za preparat sa 5% a.s. metaldehida. Rezultati pokazuju da su oba primenjena preparata ispoljila dobru efikasnost u suzbijanju puževa golaća (Arion lusitanicus, Deroceras agreste i Deroceras reticulatum) u salati, naročito nakon 5 i 7 dana od primene.27. novembar – 1. decembar 2017, Zlatibo

    0

    full texts

    1,022

    metadata records
    Updated in last 30 days.
    RIPEST - Repository of the Institute of Pesticides and Environmental Protection
    Access Repository Dashboard
    Do you manage Open Research Online? Become a CORE Member to access insider analytics, issue reports and manage access to outputs from your repository in the CORE Repository Dashboard! 👇