RIPEST - Repository of the Institute of Pesticides and Environmental Protection
Not a member yet
    1022 research outputs found

    Pojava pegavosti lišća i plodova kruške

    No full text
    Prema popisu poljoprivrede iz 2012. godine, kruska se u Srbiji gaji na 7343 ha, sto je pozicionira na 10. mesto u Evropi. Najvece povrsine nalaze se u opstinama Leskovac, Cacak, Sid, Kraljevo i Grocka, a zatim slede delovi Srema, Backe, Macve, zapadne Srbije i Sumadije. Prosecni prinos (8,7 t/ha), izracunat na osnovu podataka Svetske organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), daleko je nizi od prinosa koji ostvaruju Holandija (40,9 t/ha) iii Belgija (34,7 t/ha). Veliki gubici koji mogu da nastanu u proizvodnji zbog pojave stetnih organizama uslovljavaju intenzivnu hemijsku zastitu. U nasim agroekoloskim uslovima, programi za stite obuhvataju suzbijanje kruskine buve, kao i prouzrokovace oboljenja bakteriozne plamenjace, cadave krastavosti i trulezi plodova posle berbe. Meautim, krajem juna 2018. godine, tri nedelje pred berbu, u intenzivnom zasadu kruske sorte karmen, zapazena je pojava pegavosti lisca i plodova visokog intenziteta, uprkos uobicajenoj hemijskoj zaStiti. Na mladim listovima uocene su brojne sitne crvenkasto-ljubicaste pege precnika 1-3 mm, i na lieu i na nalicju liske. Vremenom, pege su se povecavale i postajale nekroticne, ponekad oivicene crvenkasto-zutim oreolom. Spajanjem pega nastajale su vece nekroticne povrsine. Daljim razvojem oboljenja zapazena je hloroza, susenje i opadnje lisca, naroCito sa donjih delova krosnje. Slicne pege zapazene su i na plodovima, s tim sto su tokom razvoja ploda postajale malo ulegnute. Primeceno je i pucanje jako zaraienih plodova, narocito nakon kise. U sredi5njem delu pega i na listovima i na plodovima, uoceno je prisustvo crnih plodonosnih tela. Mikroskopskim pregledom zarazenog biljnog materijala, utvrdeno je da su crna plodonosna tela i na listovima i na plodovima acervule fitopatogene gljive Entomosporium sp. Radi identifikacije patogena do nivoa vrste, izvrsena je izolacija na hranljivu podlogu (krompir-dekstrozni agar). Nakon inkubacije od 25 dana, dobijeni su morfoloski uniformni izolati koji su imali gustu, u pocetku belu, a kasnije bledo iutu spororastucu miceliju ravnog oboda, i karakteristicno ispupcenje u sredisnjem delu kolonije. I na zarazenim biljnim delovima, i na hranljivoj podlozi, parazit je formirao cetvorocelijske makrokonidije ciji je izgled, zbog prisustva boenih seta, podsecao na telo insekta. ldentifikacija patogena do nivoa vrste koja je u toku, pokazace da Ii dobijeni izolati pripadaju vrsti Fabrea maculata (anamorf: Entomosporium maculatum), koja je veoma stetna u predelima sa toplim, ki 5ovitim i vlafoim letom, dok kocl nas do sada nisu zabelezene znacajnije stete na krusci

    Applicability of 24-epibrassinolide for reducing phytotoxicity during combined thifensulfuron-methyl + imazamox treatment of soybean

    No full text
    U radu je praćena mogućnost primene 24-epibrasinolida za smanjenje fitotoksičnosti kod zajedničke primene tifensulfuron-metila i imazamoksa u soji. Ispitivanja su izvedena tokom tri vegetacione sezone na gazdinstvu PKB korporacije-Lepušnica u Glogonjskom ritu, na tri komercijalne sorte soje (Valjevka, Galina i Galeb). Za izvođenje ogleda korišćeni su preparati tifensulfuron-metila, imazamoksa i 24-epibrasinolida namenjeni za komercijalnu upotrebu. Preparati su primenjeni zajedno u količinama koje se preporučuju za primenu kada je soja bila u fazi 1-3 trolista. Fitotoksičnost primenjenih preparata je ocenjena 14 i 30 dana nakon tretmana, a na kraju vegetacije izmeren je prinos zrna svake sorte. U sve tri godine ispitivanja kombinacija tifensulfuron-metila i imazamoksa u preporučenim količinama primene je bila fitotoksična za soju, a simptomi fitotoksičnosti su se ispoljili kao: hloroza listova, tamno crvena nervatura listova, zaostajanje u porastu mladih listova i pojava zakržljalih biljaka. U istim uslovima, u tretmanima sa 24-epibrasinolidom fitotoksičnost je bila značajno manja. Takođe, tokom sve tri godine ispitivanja, kombinacija tifensulfuron-metil+imazamoks+24-epibrasinolid je dala veći prinos zrna soje u poređenju sa kombinacijom tifensulfuron-metil+imazamoks.The applicability of 24-epibrassinolide for reducing phytotoxicity during combined treatments of soybean with thifensulfuron-methyl and imazamox was examined. Tests were conducted in three commercial soybean varieties (Valjevka, Galina and Galeb) on fields of the PKB Co. at Lepušnica and Glogonjski Rit over three vegetation seasons. Commercial products of thifensulfuron-methyl, imazamox and 24-epibrassinolide were used in the trials. The products were applied in combinations, using the recommended application rates at the soybean growth stage of third trifoliate. Phytotoxicity was assessed 14 and 30 days after treatment, and grain yield of each soybean variety was measured at the end of each vegetation season. The combination of thifensulfuron-methyl and imazamox was found to be toxic to soybean in all three seasons, and symptoms of phytotoxicity included: chlorosis and dark red venation of leaves, delayed development of young leaves, and stunted growth. Phytotoxicity was significantly lower in the fields treated with 24-epibrassinolide. Also, the combination of thifensulfuron-methyl, imazamox and 24-epibrassinolide was associated with higher soybean grain yield, compared to the combination of thifensulfuron-methyl and imazamox

    Procena rizika od klomazona za akvatične primarne producente

    No full text
    Godisnja роџозпја pesticida na svetskom nivou iznosi oko Cetiri miliona tona, а od te koli¢ine manje od 1% dospe do ciljnog organizma. Ostatak гаугзама и Zivotnoj sredini i dalja sudbina pesticidnog jedinjenja zavisi od mnogobrojnih fizickih, hemijskih i bioloskih faktora, 3to za posledicu тоге imati delovanje na neciljne organizme. Kao strogo kontrolisane supstance, pre stavljanja и promet, pesticidi prolaze detaljna ispitivanja fizicko-hemijskih, toksikoloskih, ekotoksikoloskih i mnogih drugih svojstava, nakon ¢ega se ргосепјије rizik koji njihova upotreba nosi. Prema vazecem vodicu, procena rizika ima stepenastu strukturu sa etiri nivoa procene, tako da nizi nivoi obuhvataju jednostavnije, а visi slozenije modele. lako је procena rizika proces koji se konstantno unapreduje, ipak se postavlja pitanje da li је i koliko prediktivna i protektivna. Procena rizika radena је matemati¢kim modelom distribucije osetljivosti vrsta (SSD), na osnovu rezultata o toksi¢nosti klomazona za vrste Lemna minor i Myriophyllum agauticum dobijenih eksperimentalno (ОЕСО 221 i 239) i literaturnih podataka za vrste Navicula pelicullosa, Raphidocelis subcapitata, L. minor, L. gibba, L. paucicostata, L. valdiviana, Azolla caroliniana. Koris¢enjem softvera ETX 2.1 (RIVM, Holandija) izra¢unate su hazardne koncentracije za odredenu frakciju vrsta vodenih pirmarnih producenata (5%), a upotrebom korigovanog faktora procene (AF=3) izratunate su regulatorno prihvatljive koncentracije (RAC). IzloZzenost je utvrdena па osnovu preporuke o primeni klomazona и паој zemlji koris¢enjem softvera FOCUS SWASH 5,3. Vrsta M. aquaticum bila je druga najosetljivija vrsta; osetljivija je bila samo vrsta alge N. pelicullosa. Poredenjem izracunate RAC vrednosti i predvidene koncentracije klomazona и povriinskim vodama (PEC), na prvom nivou utvdenoје da rizik koji upotreba klomazona nosi nije prihvatljiv. Ipak, па osnovu РЕС vrednosti drugog nivoa, rizik koji klomazon nosi za organizme vodene sredine bioј е prihvatljiv. Na osnovu dobijenih rezultata utvrdeno је да је rizik od upotrebe klomazona, prema kolicini i nacinu primene preporucenim za nasu zemlju, prihvatljiv. Ipak, vaznoј е naglasiti da su koncentracije klomazona detektovane и Zivotnoj sredini mnogostruko vise od koncentracija predvidenih modelovanjem. Hazardna koncentracija za 5% akvati¢nih pirmarnih producenata је и opsegu koncentracija detektovanih и Zivotnoj sredini, 3to ukazuje da prag $tetnosti klomazona тоге biti ргедеп, а broj ugrozenih vrsta veci od definisane prihvatljive frakcije

    Prospects of cabbage leaf debris use in the control of Fusarium wilt of pepper

    No full text
    In intensive agricultural production with narrow rotations, Fusarium oxysporum, a plant pathogen causing wilt disease of pepper, frequently reaches high density in soil, thus threatening production profitability. Reducing inoculum level below the critical threshold is very demanding because of extremely hardly resting, long-lasting chlamydospores. Soil disinfection with methyl bromide was the most effective way to control this pathogen for many years. However, the ban of methyl bromide use increased the interest in control alternatives. Many studies have shown that glucosinolates, biologically active secondary metabolites of Brassicaceae family of plants, and their derived products negatively affect plant pathogenic bacteria and fungi, insects, nematodes, and weeds. The glucosinolates occur in plants simultaneously with an endogenous β-thioglucosidase enzyme that is responsible, after tissue disruption (e.g. cut, ground or chewed), for the hydrolysis of glucosinolates into numerous biologically active products. The aim of this research was to estimate the prospects of cabbage leaf debris use in the control of Fusarium wilt of pepper. Fresh cabbage leaves were blended and incorporated in sterile substrate 7 days before inoculation of pepper plants at 5-7-leaf stage. Conventional fungicide captan and biofungicide based on Trichoderma asperellum were used for comparison. The assessment was performed 25 days after inoculation; the degree of wilting, plant growth parameters and the length of necrosis were determined. Fresh cabbage leaves were highly effective in Fusarium wilt control (91.3% compared to control), indicating a great potential for their use in the Fusarium wilt management

    Efekat metribuzina na broj proteolitičkih mikroorganizama i proteolitičku aktivnost različitih tipova zemljišta

    No full text
    Soil texture and other physical and chemical characteristics of soil are important factors influencing the retention of herbicides in soil ecosystems. A laboratory experiment was conducted to estimate the response of proteolytic microorganisms to applications of metribuzin in different types of soil (loamy and sandy) in terms of density and protease activity. The following concentrations were tested: 12.0, 24.0, 120.0 and 1200.0 mg a.i.kg -1 soil. Samples were collected 7,14 and 30 days after treatment with metribuzin. Metribuzin did not affect the number of proteolytic microorganisms in loamy soil. In sandy soil, their number was reduced 26.7% by the highest concentration 7 days after application. Protease activity was reduced in both types of soil on the 7th and 14th day and the percentage of reduction was 21% for loamy soil and 29.9% for sandy soil. Statistical analysis of data showed that the correlation between test parameters was positive in both types of soil (r2=1 for loamy soil, and r2=0.81 for sandy soil). The study shows that metribuzin causes a passable impact on microbial population and enzymatic activity which depends on the type of soil.Tekstura zemljišta i druge fizičke i hemijske karakteristike zemljišta predstavljaju važne faktore koji utiču na zadržavanje herbicida u zemljišnim ekosistemima. Postavljen je laboratorijski ogled da bi se procenio odgovor proteolitičkih mikroorganizama i aktivnosti proteaze na primenu metribuzina u različitim tipovima zemljišta (ilovača i peskuša). Ispitivane su sledeće koncentracije. 12,0, 24,0; 120,0 i 1200,0 mg a.s. kg -1zemljišta. Uzorci su uzeti 7, 14 i 30 dana nakon primene metribuzina. Metribuzin nije uticao na broj proteolitičkih mikroorganizama u ilovači. U peskuši broj je smanjen za 26,7% sedam dana nakon primene najveće koncentracije. Aktivnost proteaze bila je smanjena u oba tipa zemljišta sedmog i četrnaestog dana, u ilovači procenat smanjenja je iznosio 21% a u peskuši 29,9%. Statistička analiza podataka je pokazala da je korelacioni odnos između ispitivanih parametara bio pozitivan za oba tipa zemljišta (za ilovaču r2=1; za peskušu r2=0,81). Ispitivanja su pokazala da je metribuzin imao prolazni uticaj na mikrobiološku populaciju i enzimatsku aktivnost i zavisio je od tipa zemljišta

    Widespread plant specialization in the polyphagous planthopper Hyalesthes obsoletus (Cixiidae), a major vector of stolbur phytoplasma: Evidence of cryptic speciation

    No full text
    The stolbur phytoplasma vector Hyalesthes obsoletus is generally considered as a polyphagous species associated with numerous wild and cultivated plants. However, recent research in southeastern Europe, the distribution centre of H. obsoletus and the area of most stolbur-inflicted crop diseases, points toward specific host-plant associations of the vector, indicating specific vector-based transmission routes. Here, we study the specificity of populations associated with four host-plants using mitochondrial and nuclear genetic markers, and we evaluate the evolution of host-shifts in H. obsoletus. Host-plant use was confirmed for Convolvulus arvensis, Urtica dioica, Vitex agnus-castus and Crepis foetida. Mitochondrial genetic analysis showed sympatric occurrence of three phylogenetic lineages that were ecologically delineated by host-plant preference, but were morphologically inseparable. Nuclear data supported the existence of three genetic groups (Evanno's Delta K(3) = 803.72) with average genetic membership probabilities gt 90%. While populations associated with C. arvensis and U. dioica form a homogenous group, populations affiliated with V. agnus-castus and C. foetida constitute two independent plant-associated lineages. The geographical signal permeating the surveyed populations indicated complex diversification processes associated with host-plant selection and likely derived from post-glacial refugia in the eastern Mediterranean. This study provides evidence for cryptic species diversification within H. obsoletus sensu lato: i) consistent mitochondrial differentiation (1.1-1.5%) among host-associated populations in syntopy and in geographically distant areas, ii) nuclear genetic variance supporting mitochondrial data, and iii) average mitochondrial genetic distances among host-associated meta-populations are comparable to the most closely related, morphologically distinguishable species, i.e., Hyalesthes thracicus (2.1-3.3%)

    Primena 24-epibrasinolida za smanjenje fitotoksičnosti kod zajedničke primene imidazolinona i sulfonilurea herbicida u soji

    No full text
    Nov tehničko-tehnološki proces zaštite soje od korova, u kome se 24-epibrasinolid primenjuje zajedno sa herbicidima iz grupe imidazolinona i sulfonilurea obezbeđuje efikasnu zaštitu soje od fitotoksičnog delovanja ove kombinacije herbicida. Naime, poznato je da su imazamoks i tifensulfuron, posebno u nepovoljnim uslovima spoljašnje sredine, fitotoksični za soju, zbog čega se proizvođačima preporučuje da ih primenjuju u smanjenim količinama. Primena smanjenih količina otvara neke nove probleme u proizvodnji, a to su, prvenstveno, nedovoljna efikasnost i kasnije u toku vegetacije, potreba za uvođenjem dodatnih mera zaštite i nege useva koje poskupljuju proizvodnju. Primena ovog novog tehničko-tehnološkog procesa u soji omogućava da se ekonomski najštetnije korovske vrste efikasno suzbiju, da se usev zaštiti od fitotoksičnosti, i da se na taj način ostvare uslovi za postizanje stabilnih i visokih prinosa.Tehničko rešenj

    Phytochemical screening of fermented and unfermented wheat and corn straw extracts as potential biocontrol agents

    No full text
    n pest management, the tendency towards application of natural products, such as plant extracts, as safer alternative for synthetic pesticides, is increasing. The objective of this study was to investigate usability of agro- industrial by-products, as rich sources of natural bioactive compounds, for weeds and plant pathogen control. Total phenolic (TPC) and flavonoid (TFC) content of methanol extracts of wheat (WS) and corn straws (CS) were determined using spectrophotometric methods, and individual phenolic and flavonoid compounds were identified using HPLC method. Antioxidant activities were evaluated by DPPH and FRAP assays. In vitro antagonistic activity assays were performed against Monilinia fructicola isolate NPGM and Colletotrichum acutatum isolate Coll using wells technique in Petri plates. Germination bioassay was conducted to evaluate the biological activity of extracts on germination percentage (GP) and seedlings length (SL) of Abutilon theophrasti seed. Further, WS and CS were modified by fermentation-based pre-treatment with sulphuric acid in order to convert straw into a fermentable substrate, and finally fermented by Lactobacillus plantarum. Changes in TPC and TFC, antioxidant and biological activity for extracts of those samples were investigated. Obtained results showed that TPC were 63.6 and 57.7mg GAE/g dry extract (DE) of WS and CS respectively, while TFC were 151.6 and 123.5mg QE/g DE. After pre-treatment recovery of phenolic and flavonoid compounds was improved, thus TPC and TFC were 76.2 and 59.8mg GAE/g DE and 185.4 and 136.6mg QE/g DE for wheat and corn, respectively. Fermentation did not further significantly affect TPC (75.4 and 64.1mg GAE/g DE for wheat and corn), but did affect their TFC improving its recovery up to 223.9 and 179.1mg QE/g DE respectively. HPLC analysis of the methanol extracts reveals that all samples contain mainly p-coumaric and ferulic acid. Among hydroxycinnamic acids there were lower amounts of cinnamic and caffeic acid as well. Hydroxybenzoic acids, such as gallic, vanillic, p-hydroxybenzoic and protocatechuic, were also found along with flavonoids rutin, myricetin and luteolin, and lower amounts of quercetin and catechin. Fermentation and pre-treatment of straw, both wheat and corn, modified the content of phenolic and flavonoid compounds, but differently in each case. All tested extracts (at concentration 1 mg/mL) showed high DPPH activity (69.20-76.28% for wheat, 80.53-84.25% for corn) compared to one of BHT (92.92%) with half- inhibitory concentration IC50 being 550.2 and 511.6μg/mL for raw and modified WS, and significantly lower for fermented one-61.5μg/mL, compared to BHT (48.5μg/mL). Significantly lower IC50 was recorded for CS (234.4, 248.2 and 19.6μg/mL, respectively). FRAP activity was also high in all samples, with FRAP values somewhat higher for wheat (426.8-434.5μmol Fe(II)/g DE) compared to corn (380.6-427.8μmol Fe(II)/g DE). The results of bioassay showed that CS extract was more effective concerning inhibition of seed germination comparing to WS (45.16 vs. 38.71%). However, reducing of seedlings length was higher with WS (88.50 vs. 78.64% for CS). Pre-treated and fermented WS and CS caused lower inhibition of germination and seedling growth (16.13/12.90% and 53.67/52.83% for wheat; 19.35/9.68% and 66.13/71.71% for corn). Considering antagonism, the extracts did not inhibit the growth of tested phytopathogenic fungi after 72h incubation at 24°C. Obtained result indicate that methanol extracts of wheat and corn straw, both raw and fermented, has the potential to be used as a natural source of phenols and flavonoids and as a natural organic crop herbicide.CONFERENCE PROCEEDINGS ICRST (2018) Vth International Conference on Researches in Science & Technology, 28-29 May 2018, Lisbon, Portuga

    Štetnost puža Vallonia pulchella na lisiantusu, Eustoma exaltatum, u plasteniku

    No full text
    Valonije, mikroskopski puževi trava, hrane se brojnim biljnim vrstama u nicanju, prvenstveno onim sa sitnim semenom, ili oštećuju mlado tkivo biljaka krupnijeg habitusa. Dostižu visoku gustinu u uslovima zalivanja u plasteniku, pa postoje evropski podaci o štetama koje izazivaju na cveću (Calla, Coleus i Spatiphyllum i drugi rodovi). U periodu 2001-2007. u Srbiji je registrovana štetnost vrsta Vallonia pulchella (Müller) i V. excentrica Sterki na rasadu Anthirhinum sp., Portulaca grandiflora i Tagetes patula. Cilj ovog istraživanja je bio da prikupimo nove podatke o štetnosti valonija. Štete od lepe valonije (V. pulchella) su ove godine registrovane u Jagodini, u privatnom proizvodnom objektu – dva plastenika za gajenje rezanog cveća na foliji, pretežno lisiantusa (Eustoma exaltatum) i u manjem obimu šlajera (Gypsophila sp.). Plastenici su površine blizu 500 m2, stari oko dve godine, podignuti na površini koja je prethodno dugo bila pod lucerkom. Podloga je slabo kisela 6,45 pH, CaCO3 0-1%, sardžaj humusa 3,32%, visok sadržaj P i K, a ukupan N 0,17. Navodnjavanje je u sistemu kap po kap. Početni period cvetanja i berbe je prošao mirno, od sredine juna do sredine jula. Štete su postale značajne krajem jula – početkom avgusta. Ispoljilo se sušenje celih biljaka, koje je počinjalo diskoloracijom od korena i korenovog vrata, prvo na onoj strani biljke gde su puževi brže formirali agregacije. Kod manje drastičnih oštećenja biljke su cvetale, ali tada veličina i kvalitet cvetova nisu bili odgovarajućeg kvaliteta/klase. Višekratno trovanje puževa mamcima nije imalo nikakvog efekta. Procena iznosi oko 40% gubitaka u proizvodnji lisiantusa, dok šlajer nije istrpeo vidljive štete iako su ga puževi ponegde infestirali. Iz navedenih razloga, u proređenim redovima nastavilo se sa proizvodnjom šlajera, bez naknadnih šteta. Uzeti su i pregledani preliminarni uzorci zemljišta ispod folije (dubina 1 cm, površina 10x10 cm) na 20 mesta, ali u njima praktično nije bilo ni živih puževa ni zaostalih ljuštura. Pregledom napadnutih biljaka ustanovljena je potpuna destrukcija korenovog sistema, i prisustvo agregacija puževa. Rezultat našeg pregleda ukazuje da su valonije poreklom iz rasadnika i da su unete infestiranim rasadom lisiantusa. Usled toga je njihova distribucija ostala većinom podzemna, duž korena. Time je potpuno ograničena na izvorni supstrat i biljku hraniteljku, bez migracija na okolno potpuno prazno zemljište, što svakako ima veze sa gajenjem na foliji. Iz navedenih razloga pokušaji trovanja mamcima nisu mogli imati efekat. Jedini pogodan način delovanja na ove puževe u već infestiranom novom rasadu cveća bio bi zalivanje odabranim zoocidima, što se svakako može izbeći višim fitosanitarnim standardima u samoj proizvodnji rasada

    Ciklus razvića i prirodni neprijatelji Pulvinaria floccifera Westwood (Hemiptera: Coccidae) na ukrasnim biljkama u Beogradu

    No full text
    Pulvinaria floccifera Westwood (Hemiptera: Coccidae) je kosmopolitska, polifagna vrsta koja S::: razvija na preko 80 biljnih vrsta. U zemljama tropskog i suptropskog klimata predstavlja ozbiljnu stetocinu vocaka i ukrasnih biljaka, na Bliskom istoku citrusa i caja, a u Evropi ukrasnih biljaka, kako u staklenicima tako i na otvorenom polju. U Srbiji, P. floccifera je registrovana kao domacin predatorske muve Leucopomyia si/esiaca (Egger), prl cemu detaljnijih podataka o njenoj biologiji i prirodnim neprijateljima nema. Ciklus razvica i prirodni neprijatelji P. floccifera proucavani su na podrucju Beograda u periodu od 2015. do 2017. godine. U cllju gajenja vasi i njenih prirodnih neprijatelja, uzorkovani biljni materijal je odlagan u staklene cilindre. Eklodirana imaga prirodnih neprijatelja preparovana su metodom lepljenja na kartoncice, a determinaciju parazitoida izvrsio je dipl. ini. Aleksandar Stoj anovic, Prirodnjacki muzej, Beograd. P. floccifera je registrovana na tri vrste biljaka u tri lokacije. Na Hedera helix L. u lokaciji Palilula zabeleiene SU male kolonije vasi, bez vidljivih simptoma ostecenja. Na Acer negundo L. u lokaciji Beianijska kosa i na Acer pseudoplatanus L. u lokaciji Zemun Polje, usled obrazovanja brojnih kolonija vasi zabelezeno je iucenje i prerano opadanje listova. Osim toga, prisustvo krupnih stitova sa jajnim kesama vasi narusava estetsku vrednost navedenih biljaka koje se cesto koriste za ozelenjavanje gradskih povrsina. P. floccifera se razmnoiava partenogenezom, razvija jednu generaciju godisnje, a prezmiljava u stadijumu larve drugog stupnja na grancicama domacina. Tokom aprila, obrazuju se larve treceg stupnja a pocetkom maja, ienke. Odmah nakon formiranja, ienke obrazuju bele, izduiene jajne kese u koje poloie do 2000 jaja. Nakon embrionalnog razvica koje traje 3 do 4 nedelje, pile se larve prvog stupnja koje su zabeleiene u prvoj dekadi juna. Tokom letnjih meseci larve se hrane isisavanjem biljnih sokova sa nalicja listova. U septembru, obrazuju se larve drugog stupnja koje nastavljaju sa shranom sve do oktobra kada se spustaju na grancice radi prezimljvanja. lz kolonija P. floccifera odgajeno je pet vrsta parazitoidnih osica (Hymenoptera: Chalcidoidea), i to: Blastothrix /ongipennis Howard, Metaphycus di spar (Mercet), Metaphycus insidiosus (Mercet) (Encyrtidae), Coccophagus lycimnia (Walker) i Coccophagus sp. (Aphelinidae). Navedene vrste parazitoida redukuju brojnost populacija vasi .za 17-25%. Od predatora odgajene su cetiri vrste: Chilocorus renipustulatus (Scriba), Exochomus quadripustu' Otus (L.) (Coleoptera: Coccinellidae}, Leucopomyia silesiaca (Diptera: Chamaemyiidae) i Chrysoperla cornea (Stephens) (Neuroptera: Chrysopidae). Larve L. silesiaca koje se hrane jajima vasi, utvrdene su ..i 15-40% jajnih kesa P. floccifera, dok su ostale predatorske vrste bile prisutne pojedinacno

    0

    full texts

    1,022

    metadata records
    Updated in last 30 days.
    RIPEST - Repository of the Institute of Pesticides and Environmental Protection
    Access Repository Dashboard
    Do you manage Open Research Online? Become a CORE Member to access insider analytics, issue reports and manage access to outputs from your repository in the CORE Repository Dashboard! 👇