RIPEST - Repository of the Institute of Pesticides and Environmental Protection
Not a member yet
1022 research outputs found
Sort by
Herbicidi: status i perspektive
Herbicidi čine oko 60% globalnog tržišta pesticida. Jednostavnost primene, kao i visoka efikasnost u suzbijanju korova, učinila ih je nezaobilaznim segmentom gotovo svih tehnologija gajenja useva u savremenoj poljoprivrednoj proizvodnji. Međutim, decenije primene dovele su do dramatičnog porasta rezistentnih populacija korova. Imajući u vidu da ovaj rastući proces nije pratilo otkriće i komercijalizacija aktivnih supstanci sa novim mehanizmima delovanja, izazovi u suzbijanju korova sa kojima se u praksi susrećemo govore da se, danas, hemijsko suzbijanje korova nalazi u izazovnom periodu. Hronološki posmatrano od pedesetih godina prošlog veka, kada se započelo sa uvođenjem herbicida u široku upotrebu, nove aktivne supstance zajedno sa novim mehanizmima delovanja komercijalizovane su na svakih nekoliko godina, tako da je broj novih herbicida na tržištu konstantno rastao. Prvo ozbiljno narušavanje ovog trenda započelo je krajem osamdesetih godina, a nastavljeno je do danas. Pooštrena zakonska regulativa koja se odnosila na procenu rizika pesticida, kao i povećan interes javnosti za zaštitu zdravlja ljudi i životnu sredinu, doveli su do toga da iz upotrebe budu isključeni mnogi herbicidi. Tehnologije gajenja tzv. transgenih useva, kao i useva tolerantnih na herbicide dobijenih drugim metodama,
učinile su da se napusti konvencionalna zaštita koja se zasnivala na kombinovanju herbicida različitih mehanizama delovanja i da se uspostavi novi pristup u suzbijanju korova koji je zasnovan na jednokratnoj primeni pojedinačnih aktivnih supstanci. Prateći ove trendove, hemijske kompanije koje su imale potencijal da razviju nove molekule sa novim mehanizmima delovanja smanjile su svoja istraživanja. Istovremeno, zbog izostanka plodoreda i jakog selekcionog pritiska pojedinačnih herbicida, počeli su sve više da se ispoljavaju nedostaci novih tehnologija, prvenstveno kroz porast broja korovskih vrsta sa rezistentnim biotipovima. Problem
sa razvojem i širenjem rezistentnosti korova lakše bi se rešavao da se na tržištu pojavljuju novi herbicidi, pod čime se podrazumeva novi mehanizam i/ili mesto delovanja. Međutim, činjenica je da u poslednje tri decenije nije komercijalizovana ni jedna takva aktivna supstanca, što jasno ukazuje da budućnost hemijskog suzbijanja korova zavisi od novih otkrića na tom polju. Gde se mogu „tražiti‟ molekuli-potencijalni novi herbicidi i novi mehanizmi delovanja? Savremeni pristup u otkrivanju novih herbicida zahtevao je da se napusti empirijski model, koji ustupa mesto multidisciplinarnim istraživanjima. Kao rezultat izdvojila su se dva pravca. Kada se govori o hemijskoj sintezi tu se izdvajaju tehnologije koje poboljšavaju i šire mogućnosti stvaranja novih molekula, a zasnivaju se na kombinatornoj hemiji, metodama modelovanja kao što je kvantitativni odnos strukture i aktivnosti (quantitative structure activity relationship-QSAR) i komparativnoj prostornoj molekularnoj analizi (comparative molecular field analisis-CoMFA). Ovi sistemi treba
da omoguće brzu sintezu, ili kompjutersku simulaciju velikog broja novih molekula, ciljano otkrivanje novih jedinjenja koja mogu da deluju na potencijalno novim mestima, kao i modifikaciju strukture molekula koja vodi povećanju biološke aktivnosti. Smatra se da ove tehnologije imaju potencijal da obezbede nove molekule koji će moći da ispune veoma oštre zahteve koji se stavljaju pred novi herbicid u pogledu širokog spektra delovanja, fleksibilnosti primene, zvanredne selektivnosti, malih količina primene, antirezistentne strategije i visokog nivoa bezbednosti za ljude i životnu sredinu. Drugu grupu čine tzv. „omiks‟ tehnologije, koje su zasnovane na molekularnoj i biohemijskoj karakterizaciji biljnih vrsta, tkiva i ćelija, identifikacijom i
profilisanjem velikog broja produkata ekspresije gena zajedno sa iRNK, proteinima i metabolitima. Kroz lančani proces ekspresije gena koji obuhvata niz koraka i postupaka označenih kao: funkcionalni genomiks, transkriptomiks, proteomiks, metabolomiks i fizionomiks, dolazi se do otkrivanja promena u molekularnim i biohemijskim procesima koje su nastale kao specifičan odgovor - „otisak‟ na delovanje herbicida. Ove promene mogu dati prve informacije o mehanizmu i mestu delovanja novog herbicida i usmeriti dalja istraživanja. Do sada je oktriveno i sakupljeno oko 250 „otisaka‟ poznatih herbicida i nekoliko hiljada „otisaka‟ novih jedinjenja, ali, nažalost, ova istraživanja još uvek nisu dovela do otkrića novog mehanizma delovanja koji bi mogao da se komercijalizuje na tržištu. Potencijalne izvore supstanci koje mogu imati herbicidno delovanje treba tražiti i u prirodi, prvenstveno biljkama i mikroogranizmima. Koncept korišćenja mikroorganizama u zaštiti bilja intenzivno se ispituje poslednjih decenija, a najveći broj bioherbicida je registrovan u SAD i Kanadi. Većina bioherbicida na tržištu su na bazi gljiva, a vrste iz rodova Colletotrichum, Phoma i Sclerotinia se najviše koriste u komercijalne svrhe.
Postoje i preparati na bazi bakterija, a u poslednjih desetak godina se sve više pažnje
poklanja virusima. Procene su da se oko 200 različitih vrsta mikroorganizama nalazi u
fazi ispitivanja kao potencijalni bioherbicidi. Biljke su veliki izvor biološki aktivnih supstanci. Brojna istraživanja su pokazala da jedinjenja iz grupe fenola (prosti fenoli, flavonoidi) i terpenoida (monoterpenoidi, seskviterpenoidi, diterpeni, glukozinolati, benzoksakinoni i dr.) mogu uticati na klijanje, rast i razviće drugih biljaka. I pored toga što je proces razvoja ovih supstanci izuzetno tehnički i finansijski zahtevan, ohrabruju rezultati koji ukazuju da bi se neko od otkrivenih jedinjenja, koja su pokazala herbicidno delovanje, moglo formulisati u finansijski prihvatljiv komercijalni herbicid. U ovom trenutku je veoma teško predvideti kako će se herbicidi dalje razvijati. Novi pristupi u suzbijanju korova zasnivaju se na (1) menjanju osobina korovskih biljaka
promenama ekspresije gena (ometanje biljne RNK korišćenjem tzv. iRNK herbicida) što se manifestuje povećanom osetljivošću biljaka na date herbicide, ili potpunim propadanjem biljaka; (2) genetskom inženjeringu sa novom, tzv. „gene-drive“, tehnologijom (zasniva se na CRISPR/Cas9 metodi za editovanje genoma koja omogućava uklanjanje postojećih, ili ubacivanje novih gena). Takođe, više pažnje treba pokloniti i nehemijskim pristupima u suzbijanju korova, kao što su: unapređenje kompetitivnosti useva, negativna ukrštena rezistentnost, precizna poljoprivreda, primena robota i dronova, korišćenje prirodnih neprijatelja korova i dr. Integrisanje
hemijskih i nehemijskih mera uz dobro poznavanje biologije i ekologije korova može da obezbedi efikasno suzbijanje korova, dok je na industriji herbicida da stvaranjem novih proizvoda i tehnologija dalje unapređuje poljoprivrednu proizvodnju
Ispitivanje mehanizama antifugalnog dejstva odabranih sojeva Bacillus spp. na porast Monilinia fructicola in vitro
Široko rasprostranjene vrste roda Monilinia prouzrokuju veoma značajne gubitke kako tokom vegetacije, tako i posle berbe, tokom perioda skladištenja, transporta i prodaje. S obzirom na značajne ekonomske gubitke koji nastaju u proizvodnji jabučastog i koštičavog voća, veliki broj istraživanja usmeren je na ispitivanje mogućnosti suzbijanja ovih fitopatogenih gljiva, a posebno na mogućnosti suzbijanja najdestruktivnije vrste ovog roda, vrste Monilinia fructicola. Poslednjih nekoliko godina naročito se ističe potreba tržišta za razvojem metoda suzbijanja koje ne zahtevaju primenu hemijskih supstanci, kako zbog sve strožih zdravstevno-bezbednosnih zahteva, tako i zbog ograničenja primene sintetičkih pesticida samo na period vegetacije. Kao alternativni način borbe protiv različitih patogena navodi se upotreba bioloških agenasa, a posebno mogućnost upotrebe bakterija roda Bacillus. Naša prethodna istraživanja pokazala su da dva soja vrste Bacillus subtilis i jedan soj Bacillus amyloliquefaciens ispoljavaju izuzetno antifungalno dejstvo na porast vrsta roda Monilinia. Cilj ovih istraživanja bio je da se prouči mehanizam delovanja soja B. amyloliquefaciens B-241 i sojeva B-313 i B-358 vrste B. subtilis na M. fructicola kao model organizam.
Testirano je pet različitih načina pripreme bakterijskih suspenzija za svaki bakterijski soj. Prvi tretman podrazumevao je primenu pune bakterijske kulture. Drugi tretman se sastojao od filtriranog bakterijskog supernatanta a treći tretman od sterilisanog supernatanta. Četvrti tretman činio je resuspendovan talog dobijen nakon centrifugiranja bakterijske suspenzije, dok je peti tretman dobijen uparavanjem supernatanta. Ispitivanja su vršena primenom metode bunarčića (double layer) na podlozi od krompira, dekstroze i agara (KDA). Svi uzorci su nakon primenjenih tretmana inkubirani na temperaturi od 25°C tokom deset dana nakon čega je izvršeno merenje prečnika zone inhibicije porasta micelije gljive.
Rezultati su pokazali da postoji stаtistički znаčаjnа rаzlikа u veličini zone inhibicije porаstа micelije nаstаlа kаo posledicа rаzličitih tretmаnа (P<0,01), kao i da u većini primenjenih tretmana najbolji efekat ispoljava soj B. amyloliquefaciens B-241. Takođe, rezultati pokazuju da tretman 1 prouzrokuje najveću inhibiciju porasta micelije izolata M. fructicola. Najmanji inhibitorni efekat ispoljio je tretman 3, dok je inhibitorni efekat soja B. subtilis B-358 izostao kod svih pet primenjenih tretmana. Na osnovu dobijenih rezultata i najboljeg efekta koji je uočen pri tretmanu gde je primenjena puna kultura ispitivanih bakterija (tretman 1) gde su prisutne ćelije i supernatanti sa aktivnim metabolitima, može se pretpostaviti da su verovatno i antibioza i kompeticija za hranljive materije i prostor mehanizmi delovanja ispitivanih bakterijskih sojeva
Delovanje insekticida iz grupe neonikotinoida na rane razvojne stadijume riba
Acetamiprid je sistemični insekticid širokog spektra delovanja koji pripada hemijskoj
grupi neonikotinoida. Zbog dokazanog štetnog delovanja na medonosne pčele i druge
oprašivače, neke aktivne supstance iz ove grupe insekticida povučene su iz primene na nivou
Evropske unije.. Za razliku od njih, acetamiprid je, na reevaluaciji dobio produženje odobrenja
od 15 godina, tako da je u našoj zemlji i Evropskoj Uniji odobren za primenu do 28.02.2033.
godine. Usled toksičnosti za akvatične beskičmenjake acetamiprid je deklarisan kao štetan za
vodene organizme sa dugotrajnim posledicama. Prema dostupnim rezultatima ispitivanjima
nije registrovano njegovo toksično delovanje za ribe .
Cilj ovog rada bio je ispitivanje toksičnosti preparata na bazi aktivne supstance
acetamiprid (sadržaj a.s. 20%, vodorastvorljivo prašivo – SP) za embrionalni razvojni
stadijum slatkovodne ribe zebra vrste Danio rerio. Embrioni starosti do 5 h nakon oplodnje su
izlagani u statičnom testu seriji koncentracija preparata na bazi acetamiprida. Tretmani su
postavljeni u tri, dok je kontrolna grupa imala šest ponavljanja. Ispitivanje je trajalo 120 h, a
izvedeno je prema smernicama metode OECD 210 (2013). Nakon izlaganja embriona u
definisanim vremenskim intervalima praćeni su smrtnost, poremećaj motoneuralnog i
kardijalnog sistema, kao i pojave razvojnih deformacija: edema, kraniofacijalnih deformacija i
izostanak mehura. Izračunavani su sledeći toksikološki parametri: srednja smrtna
koncentracija (LC-50, mg as/L); srednje efektivne koncentracie za razvojne deformacije (EC-
50, mg as/L), indeks teratogenosti (TI).
Izlaganje embriona D. rerio preparatu na bazi acetamprida dovelo je do statistički
značajne smrtnosti u svim, izuzev tretmana sa najnižom ispitivanom koncentracijom. Takođe,
registrovan je negativan uticaj na motoneuralni razvoj, srčani ritam i porast embriona, a od
razvojnih poremećaja značajan je udeo jedinki kod kojih je izostalo obrazovanje ili nije bio
ispunjen mehur. Iz odnosa toksičnosti (LC50=59,7 mg as/l) i registrovanih malformacija
(EC50=30,8 mg as/l) izveden je indeks teratogenosti koji je iznosio 1,9. Dobijeni rezultati
ukazuju na potencijal acetamprida formulisanog u vidu vodorastvorljivog prašiva da ispolji
teratogeno delovanje na rane razvojne stadijume riba, što ukazuje da osim za beskičmenjake,
dugoročne posledice mogu biti očekivane i za ribe
Neki aspekti primene agrohemikalija na hranljivu vrednost i druge karakteristike useva
Razmatrani su različiti aspekti primene agrohemikalija (pesticida i folijarnih
nestandardnih đubriva) i njihov uticaj na hranljivu vrednost i druge karakteristike
useva, koji nisu u vezi sa prinosom. Istraživanje je obuhvatilo originalne i rezultate
drugih istraživača. Аnalizirani su različiti parametri rasta i prinosa klijanaca i odraslih
biljaka, kao i hemijski sastav i energetske karakteristike biljaka kako bi se bolje
procenio uticaj ovih agrohemikalija na useve. Utvrđeno je da na klijavost test biljaka
(grašak, pšenica, paradajz) veliki uticaj imaju agrohemikalije sa fitohormonskim
dejstvom i biljni ekstrakti, bilo da su pesticidi (CIPC, NPA, CDAA, MCPA, MCPP, 2,4-
D i sl.) ili đubriva (24-epibrasinolid, „Cirkon“, „Agrostemin-zlatni“ i sl.). najvarijabilniji i
najznačajniji rezultati dobijeni su analizom prinosa i komponenata prinosa raznih
kultura (ratarske, voćarske, povrtarske), kao i njihovog hemijskog sastava u smislu
poboljšanja njihovog nutritivnog kvaliteta. Utvrđeno je da kod ratarskih kultura (soja,
kukuruz, ječam) tretman agrohemikalijama, kao što su: MCPA, MCPP, 2,4-D, 24-
еpibrasinolid, „Cirkon“, „Agrostemin-zlatni“, utiče na hemijski sastav, a time i na
nutritivni kvalitet i energetsku vrednost njihovih semena. Тi efekti ne zavise samo od
doziranja agrohemikalija, već i od genotipova ratarskih kultura (soja). Таkođe je
primećeno da su agrohemikalije, kao npr. CIPC, NPA, CDAA, 24-еpibrasinolid,
„Cirkon“, „Agrostemin-zlatni“ i sl. uticale na ekvivalentne parametre voćarskih i
povrtarskih kultura. U određenim agoekološkim uslovima (npr. za useve optimalna
količina vlage, toplote i osunčanosti) određene аgrohemikalije dovode do znatnog
uvećanja prinosa različitih useva, međutim u neoptimalnim agroekološkim situacijama
pomenute agrohemikalije nisu pokazale pоzitivno dejstvo na prinos useva navedenih
gajenih biljaka. Коd klijanaca kukuruza utvrđeno je da 24-еpibrasinolid utiče na pokretljivost teških metala u biljci, čime omogućava opstanak useva na tehnogenim
zemljištim
Potential of lactic acid bacteria in biocontrol of Aspergillus niger, Penicillium chrysogenum and Fusarium graminearum in culture media and natural substrate
Adverse storage conditions impair the quality of stored grain, contribute to the growth and propagation of the fungi leading to an even greater deterioration of the grain quality. Antifungal biopreparations can help preserve grain quality. Lactic acid bacteria (LAB) and their metabolites with antifungal properties can potentially be used in storage conditions or for the decontamination of stored products. The aim of this study was to determine the antifungal activity of Lactobacillus casei, Lactobacillus brevis and Leuconostoc mesenteroides on the inhibition of mycelial growth of pathogenic fungi Aspergillus niger, Penicillium chrysogenum and Fusarium graminearum. The biocontrol potential of LAB against fungi was tested under laboratory conditions in culture media as an ideal substrate for fungal growth and wheat grains as a model of natural substrate. A liquid culture media (MRS broth) was inoculated with cells or cell-free supernatants (CFS) of each LAB species and the fungal spores. The fungal growth was evaluated by measuring the increase in mycelial biomass after 7, 14, 21 and 28 days of incubation. The second antifungal assay was performed on the wheat grain treated with LAB CFS and inoculated with fungal spores. Biopreparation containing cells or CFS of all LAB species significantly inhibited the fungal growth of P. chrysogenum (mean inhibition 69-75% LAB cells and 80-81% LAB CFS) and F. graminearum (mean inhibition 60-83% LAB cells and 83-88% LAB CFS) in the culture media. In the treatment with wheat grain, the CFS of all the tested LAB species significantly inhibited only the growth of F. graminearum (83-90% mean inhibition). There is inconsistency in the efficiency of LAB preparations when comparing assays. The results indicate that media used in the experiment affect the activity or tolerance of the tested bacteria and fungi. L. casei, L. brevis and L. mesenteroides proved their antifungal properties in the culture media and natural substrate. F. graminearum was the most susceptible, and A. niger was the most tolerant to treatments with LAB cells and LAB CFS. More research is needed to reveal the mode of action of the LAB against phytopathogenic fungi in different conditions for their application on stored grains
Fungal diseases of beans and green beans
Porodica mahunarki obuhvata veliki broj gajenih biljaka, uključujući značajne useve ratarskih, povrtarskih i krmnih biljnih vrsta. Po svojim biološkim osobinama ističe se pasulj, koji je tradicionalno značajan u Srbiji i ima važno mesto u ljudskoj ishrani, a gaji se kao suv pasulj, radi zrna ili kao povrće - boranija. Proizvodnju pasulja i boranije u našoj zemlji karakteriše tendencija smanjenja zasejanih površina, uz male prosečne prinose i ogroman spoljnotrgovinski deficit. Navedeno, kao i stalno prisutne potrebe na domaćem tržištu ukazuju da proizvodnja pasulja i boranije ima veliku perspektivu za rast i unapređenje u našoj zemlji. U mnogim delovima sveta, u proizvodnji pasulja i boranije fitopatogene gljive i pseudogljive nanose velike, često i totalne štete. O situaciji u našoj zemlji ima izuzetno malo podataka, čak i onih na osnovnom nivou, kao što su pojava i rasprostranjenost bolesti odnosno fi topatogenih gljiva/pseudogljiva koje ih prouzrokuju. U radu su sistematizovana dosadašnja saznanja o najznačajnijim bolestima pasulja i boranije u svetu, o štetama, simptomima, načinima održavanja i širenja prouzrokovača oboljenja, uz razmatranje raspoloživih mera suzbijanja i preporuka za kombinacije mera sa ciljem dobijanja visokih i bezbednih prinosa, a sve radi podsticaja proizvodnje ovih značajnih useva u našoj zemlji.The Leguminosae plant family comprises a large number of agricultural species, including important crops of field, vegetable and staple plants. According to the biological characteristics and significance for human consumption, the most prominent crop is bean, traditionally grown in Serbia either as dry bean or as a vegetable - green beans. Production of dry and green beans in our country have the trend of reduction of sowed areas, with small average yields and enormous international trade deficits. Due to these reasons and high domestic demand, there is great potential for dry and green bean production in Serbia. In many parts of the world, plant pathogenic fungi and fungi-like organisms cause high, and in some cases total, annual yield losses. On the other hand, mycoses of bean in our country are greatly understudied, even on basic levels such as presence and distribution of fungal pathogens. In this paper, we summarize the current knowledge on the most important pathogenic fungi infecting beans worldwide, particularly related to losses, symptomatology, survival and dispersal means. Furthermore, appropriate and available disease control measures are discussed as an encouragement and support for domestic production in obtaining high and safe yields
Ispitivanje primene biofugicida na bazi "Bacillus subtilis" Ch-13 u suzbijanju prouzrokovača zelene plesni i pospešivanju prinosa šampinjona u industrijskim razmerama
The aim of this study was to test a biofungicide based on Bacillus subtilis Ch-13 and its effectiveness in the control of green mould disease of cultivated mushroom in comparison with the fungicide prochloraz. Biofungicide effectiveness in disease control and impact on yield were evaluated on Agaricus bisporus after its natural infection with Trichoderma aggressivum in a commercial mushroom growing facility. An assay for testing the microbial efficacy of the biofungicide was conducted in two different procedures involving either three or two split doses. The highest statistically significant effectiveness in green mould control was shown by the fungicide prochloraz (71.43%), followed by the biofungicide applied in tree split doses (53.57%), and finally its two doses (45.46%). The biofungicide significantly improved yield in comparison with an untreated control and the fungicide prochloraz. Three split applications of B. subtilis strain Ch-13 enhanced mushroom yield to a larger extent than its two split doses, although the same final amount was used in both procedures. Biofungicide application in three split doses increased the total mass of harvested mushrooms 8.41% compared to the untreated control, and 10.53% compared to the fungicide prochloraz. These results implied that the biofungicide should be applied in three split applications: 30 ml (second day after casing) + 15 ml (two weeks after casing) + 15 ml (after first flush, 20-25 days after casing). The biofungicide B. subtilis Ch-13 should be further investigated regarding its joint usage with chemical fungicides in different application procedures, as it showed remarkable characteristics both in terms of promoting mushroom yield and inhibiting the spread of mycopathogenic T. aggressivum.Cilj rada je ispitivanje mogućnosti primene biofungicida na bazi Bacillus subtilis Ch-13 u suzbijanju prouzrokovača zelene plesni i povećanju prinosa šampinjona. Biofungicid je testiran nakon prirodne zaraze Trichoderma aggressivum u komercijalnom gajilištu šampinjona i poređenjem sa fungicidom prohlorazom. Testirana je efikasnost mikrobiološkog biofungicida kroz dva postupka višestruke primene, u tri i u dve ponovljene doze. Najveću statistički značajnu efikasnost u suzbijanju prouzrokovača zelene plesni je ispoljio fungicid prohloraz 71,43%, zatim biofungicid primenjen u tri doze 53,57% i najmanju primenjen u dve doze 46,45%. Efikasnost B. subtilis Ch-13 u suzbijanju prouzrokovača zelene plesni je bila veća od 50% kada je primenjen u tri doze, za razliku od niže efikasnosti u dvokratnoj primeni. Testirani B. subtilis Ch-13 je značajnije povećao prinos šampinjona primenjen u tri podeljene doze nego u dve, iako sa istom ukupnom primenjenom količinom preparata. Biofungicid je znatno poboljšao prinos u poređenju sa netretiranom kontrolom i fungicidom prohlorazom. Soj B. subtilis Ch-13 je pokazao izuzetno pozitivan uticaj na prinos šampinjona primenjen u tri doze, sa povećanjem ukupne količine ubranih šampinjona 8,41% u odnosu na netretiranu kontrolu i 10,53% u odnosu na fungicid prohloraz. Ovi rezultati pokazuju da bi biofungicid na bazi B. subtilis Ch-13 trebalo primeniti u tri podeljene doze: 30 ml (drugi dan nakon stavljanja pokrivke) + 15 ml (dve nedelje nakon stavljanja pokrivke) + 15 ml (nakon prvog talasa plodonošenja, 20-25 dana nakon pokrivanja). Biofungicid B. subtilis Ch-13, neškodljiv za životnu sredinu i neciljne organizme, bi trebalo dalje ispitati u zajedničkoj primeni sa hemijskim fungicidima u različitim načinima primene da bi se obezbedila bolja efikasnost u suzbijanju prouzrokovača bolesti, jer je pokazao zadovoljavajuće osobine i u sprečavanju širenja mikopatogena T. aggressivum i povećanju prinosa
Environmental influence of chemical contaminants on farm animals and rodents (review research)
The presence of chemical environmental pollutants (heavy metals) and their influence on health status of farm animals has been study in long period. We monitored the influence of chemical pollutants on rodents leaving on farms. Heavy metals has special danger for leaving systems, which react with organic molecules to change their structures and function. Heavy metals enter the body through respiratory system, digestive system and skin. The results of our many years of research indicate that there is danger of contamination of animal feed with heavy metals and their position in their body of animals, as well as a negative effect on the reproductive capacity of domestic animals. Heavy metal toxicity general leads to the formation of free radicals, inhibiting the activity of antioxidant defense enzymes as well as glutathione oxidation and the formation malonyl dialdehyde (MDA) as a marker of oxidative stress. Their toxicity stems from the tendency to form covalent bonds with sulfhydryl groups of biomacromolecules or displace certain cofactors, there by inhibiting the activity of certain enzymes. Our recommendation for industrial type farms is to reduce the risk of heavy metals. To introduce multilevel monitoring of the quality of raw materials and final products, as well as to apply adequate protectors against the toxic effect of these agents
Regresiona zavisnost efikasnosti zemljišnih herbicida u suzbijanju ambrozije od doze i broja dana proteklih nakon primene
Cilj istraživanja je da se utvrdi efikasnost 12 aktivnih supstanci u suzbijanju ambrozije,
a to su: atrazin, alahlor, acetohlor, alahlor+linuron, S-metolahlor, pendimetalin,
metribuzin, prometrin, napropamid, imazetapir, oksifluorfen i dihlobenil. Zavisnost
efikasnosti zemljišnih herbicida u suzbijanju ambrozije od doze i broja dana proteklih
nakon primjene herbicida, je analizirana višestrukom regresijom. Istraživanja su
rađena tokom dvije godine. Zemlјišni herbicidi su primijenjeni u maju, na zemljištu
pripremlјenom za sjetvu. Efikasnost je ocenjivana 30, 45 i 60 dana nakon tretiranja.
Herbicidi su korišćeni u 4 različite doze: Doza I (D1), koja predstavlјa polovinu
preporučene doze, Doza II (D2) najniža preporučena doza, Doza III (D3) predstavlјa
najvišu preporučenu dozu i Doza IV (D4) predstavlјa dozu koja je 1,5 put veća od
preporučene doze (D3). Efikasnost je izračunata na osnovu broja korova i njihove
svježe mase. Ogled je postavlјen po slučajnom rasporedu, u četiri ponavlјanja, sa
elementarnim parcelama površine 8 m2. Radi sagledavanja zavisnosti efikasnosti
zemljišnih herbicida u suzbijanju ambrozije urađena je višestruka regresija između
ostvarene efikasnosti, kao zavisno promjenljive od doze i broja dana proteklih od
primjene herbicida, kao nezavisnih faktora. Višestruka regresija je urađena pomoću
statističkog programa Statistica 7. Koeficijent determinacije višestruke regresije, se
kretao od 0,854** do 0,961**, zavisno od herbicida i u svim slučajevima je bio
statistički značajan. Parcijalni koeficijenti korelacije bolje pokazuju uticaj doze i broja
dana proteklih nakon primjene herbicida na njihovu efikasnost. Parcijalni koeficijent
korelacije između procenta efikasnosti i doze herbicida je u svim slučajevima
pozitivan i gotovo kod svih herbicida statistički visoko značajan i kretao se od 0,739**
do 0,956**. Dakle, sa porastom doze herbicida, statistički značajno raste i procenat
efikasnosti. Parcijalni koeficijent korelacije zavisnosti procenta efikasnosti od broja
dana koji proteknu od primjene herbicida je u svim slučajevima negativan i statistički
značajan ili visoko značajan i kreće se od -0,606* do -0,904**. Herbicidi atrazin,
acetohlor, alahlor+linuron, metribuzin, prometrin, imazetapir, oksifluorfen i dihlobenil
su pokazali dobru ili zadovoljavajuću efikasnost u suzbijanju ambrozije. Utvrđivanje
regresione zavisnosti, na ovaj način, može se iskoristiti za modeliranje efikasnosti
herbicida u zavisnosti od doze i broja dana proteklih nakon njihove primjene
Efikasnost umanjenih količina primene imazamoksa u kombinaciji sa bentazonom i pendimetalinom u usevu graška sa zalivnim sitemom
Proizvodnja mladog konzumnog graška podrazumeva gajenje u zalivnom sistemu, kako bi se obezbedili neophodni preduslovi za ostvarivanje visokih i kvalitetnih prinosa. U takvim uslovima suzbijanje korova je nezaobilazna mera. Primena imazamoksa, u količinama u kojima je registrovan za te namene, rezultira pojavom fitotoksičnosti i produženjem vegetacionog razvoja, čime se remeti žetva useva. Stoga je cilj ovog istraživanja bio da se ispita efikasnost umanjenih količina imazamoksa u kombinaciji sa bentazonom, sa ili bez prethodne primene pendimetalina, u usevu graška gajenom u zalivnom sistemu. Ispitivanja su obavljena tokom 2018. godine (lokaliteti Opovo i Baranda) i 2019. godine (lokaliteti Sakule i Glogonj), saglasno standardnim EPPO metodama. Tretmani sa folijarnom primenom su obuhvatali kombinaciju dva herbicida: Sinamon (imazamoks 40 g a.s./l) i Savazon (bentazon 480 g a.s./l). Ispitivane količine preparata Sinamon su bile 0,5, 0,6, 0,75, 0,8, 0,9 i 1,0 l/ha, dok je preparat Savazon, primenjen u svakoj od kombinacija u količini od 2 l/ha. U varijantama u kojima je urađena i PRE-EM primena preparata
Zanat (pendimetalin 330 g a.s./l) u količini 5 l/ha, herbicid Sinamon je primenjen u količinama od 0,5, 0,75 i 1,0 l/ha u kombinaciji sa Savazonom (2 l/ha). U vreme primene folijarnih herbicida grašak je bio u fazi 2-3 trolista, a korovi u fazi 2-4 lista. Ocena efikasnosti je urađena 2 i 4 nedelje nakon tretmana. Rezultati dobijeni u dvogodišnjim ogledima pokazali su da kombinovana primena zemljišnog i folijarnih herbicida, u sve tri ispitivane varijante ispoljava visok stepen efikasnosti (> 90%) u suzbijanju Abutilon theophrasti Medik., Amaranthus retroflexus L., Cannabis sativa
L., Chenopodium album L., Datura stramonium L., Portulaca oleracea L., Sinapis arvensis L., Solanum nigrum L. i Stachys annua (L.) L. U varijantama bez zemljišnog herbicida visok stepen efikasnosti u suzbijanju A. theophrasti, A. retroflexus, Ch. album, D. stramonium, P. oleracea, S. arvensis, S. nigrum i S. annua je utvrđen za sve ispitivane tretmane. Odlična efikasnost u suzbijanju C. sativa i H. annuus ostvarena je kada je kombinacija folijarnih herbicida primenjena sa dve najveće količine imazamoksa, a u varijantama sa PRE-EM primenom u svim tretmanima za C. sativa, odnosno, samo pri najvećoj primenjenoj količini imazamoksa za H. annuus. Kombinacija preparata Sinamon i Savazon u količini od 0,5 i 2 l/ha ispoljila je zadovoljavajuće delovanje (75%) u suzbijanju vrste Hibiscus trionum L., dok je u svim ostalim varijantama ogleda zabeležena visoka efikasnost. Dobijeni rezultati ukazuju da umanjene količine primene preparata na bazi imazamoksa, u uslovima navodnjavanja, obezbeđuju dobru efikasnost u suzbijanju većine korovskih vrsta koje se sreću u usevu graška