RIPEST - Repository of the Institute of Pesticides and Environmental Protection
Not a member yet
1022 research outputs found
Sort by
Обнаружение Serangium montazerii Fürsch (Coleoptera, Coccinellidae) в качестве хищника Aleurocanthus spiniferus (Quaintance) (Hemiptera, Aleyrodidae) в Италии
No full textDuring surveys in citrus groves infested by Aleurocanthus spiniferus (Hemiptera, Aleyrodidae) in Sicily (Italy), an exotic ladybug was detected. The species was identified through morphological and molecular techniques as Serangium montazerii Fürsch (Coleoptera, Coccinellidae), which is known to be a natural enemy of whiteflies. Taxonomic and historical notes on the spread of the species are given. The predator is reported feeding on A. spiniferus for the first time and may play an important role in the biological control of the whitefly.Une coccinelle exotique a été détectée lors de prospections réalisées sur des plantations d'agrumes infestées par Aleurocanthus spiniferus (Hemiptera, Aleyrodidae) en Sicile (Italie). L'espèce a été identifiée par des techniques morphologiques et moléculaires comme étant Serangium montazerii Fürsch (Coleoptera, Coccinellidae), qui est connu pour être un ennemi naturel des aleurodes. Cet article fournit des notes relatives à la taxonomie et à l'histoire de la dissémination de cette espèce. C'est la première fois que le prédateur est signalé comme se nourrissant d'A. spiniferus. Il pourrait jouer un rôle important dans la lutte biologique contre cet aleurode.Во время обследований, проводимых в цитрусовых садах, зараженных белокрылкой Aleurocanthus spiniferus (Hemiptera, Aleyrodidae) на Сицилии (Италия), была обнаружена чужеродная божья коровка. Этот вид был идентифицирован с помощью морфологических и молекулярных методов как Serangium montazerii Fürsch (Coleoptera, Coccinellidae), который известен как естественный враг белокрылок. Приводятся сведения о таксономии и истории распространении вида. Сообщается, что хищник впервые отмечен питающимся
на A. spiniferus и может играть важную роль в биологической борьбе с этой белокрылкой
Toxicity of eight essential oils to Trialeurodes vaporariorum
No full textThe resistance of the greenhouse whitefly Trialeurodes vaporariorum Westwood (Hemiptera: Aleyrodidae), caused by the overuse of synthetic chemicals and the associated side effects on the environment and non-target organisms, urgently promotes other efficient, environmentally friendly and sustainable strategies for its control in the Integrated Pest Management framework. Plant essential oils (EOs), having a safer toxicological profile, can fully or partially replace synthetic insecticides playing thus an important role as an alternative control tool for agricultural pests. On the other hand, incorporating EOs into controlled-release nanoformulations could help overcome practical application problems (e.g., phytotoxicity, stability and degradation processes) and potentially develop efficient bioinsecticides. In laboratory conditions, we evaluated the baseline toxicity of eight nanoformulated EOs on fourth-instar whitefly nymphs, following topical contact exposure. The results of the bioassays showed that all tested EOs caused significant mortality on T. vaporariorum fourth-instar nymphs, with 10-75 fold lower LC50s (median Lethal Concentrations) compared to the maximum applied concentration. Rosemary EO was the most toxic compound (1.728 mg a.i./l), followed by peppermint, garlic, lavender and fennel EOs (2.039, 2.358, 2.680 and 3.185 mg a.i./l, respectively), while the least toxicity to fourth-instar whitefly nymphs was estimated for artemisia, anise and sage EOs (5.252, 8.781 and 14.978 mg a.i./l, respectively). However, the potential application of these new-generation bioinsecticides relies on their safety towards beneficial arthropods, besides their efficacy against T. vaporariorum. Therefore, further research should focus on the risk assessment of EOs on biological control agents used for the management of the greenhouse whitefly
Diverzitet parazitoida štitastih vaši (Hemiptera: Coccidae) u Srbiji
No full textŠtitaste vaši (Hemiptera: Coccidae) su široko rasprostranjene i predstavljaju značajne štetočine u poljoprivredi, šumarstvu i hortikulturi. Naseljavaju uglavnom višegodišnje biljke, pa je njihovo prisustvo vezano za voćke, vinovu lozu, šumsko drveće, žbunje i ukrasne drvenaste biljke. Većina vrsta su polifagne, ali mogu biti i monofagne i oligofagne. Prouzrokuju štete isisavanjem sokova iz biljaka, izazivajući poremećaj mnogih fizioloških procesa što se manifestuje smanjenjem godišnjeg prirasta, sušenjem i opadanjem lišća, smanjenjem prinosa i kvaliteta plodova.
Štitaste vaši prati brojan kompleks entomofaga uključujući parazitoidne osice iz reda Hymenoptera, natfamilije Chalcidoidea. Ovo je raznovrsna grupa insekata sa preko 22000 opisanih vrsta, među kojima se predstavnici familija Encyrtidae i Aphelinidae ističu kao posebno značajni i često korišćeni u programima biološke kontrole širom sveta.
Proučavanje diverziteta parazitoida štitastih vaši iz familije Coccidae obavljeno je u periodu od 2014-2017. godine u 40 lokaliteta na području Srbije. Nadzemni delovi biljaka infestirani vašima uzorkovani su tokom cele godine a potom dopremani u laboratoriju i detaljno pregledani. U cilju gajenja parazitoida, biljni materijal je odlagan u staklene cilindre ili flakone pokrivene gustom sintetičkom mrežom. Pregled je vršen svakodnevno i vođena je detaljna evidencija o vremenu i broju eklodiranih parazitoida. Osice su preparovane metodom lepljenja na kartončiće, a zatim determinisane od strane drugog autora do nivoa vrste.
Sa 16 vrsta štitastih vaši, odgajene su ukupno 6264 jedinke parazitoida (Hymenoptera: Chalcidoidea). Determinisana je 41 vrsta, od kojih 26 pripada familji Encyrtidae, 10 familiji Aphelinidae, po dve vrste familijama Eulophidae i Pteromalidae i jedna vrsta familiji Eupelmidae.
Među utvrđenim vrstama parazitoida 14 je novo u fauni Srbije: Coccophagus piceae Erdos, Coccophagus proximus Yasnosh,Coccophagus shillongensis (Hayat and Singh) i Coccophagus silvestrii Compere (Aphelinidae); Blastothrix brittanica Girault, Blastothrix erythrostetha (Walker), Blastothrix hedqvisti (Sugonjaev), Encyrtus infidus (Rossi), Metaphycus hageni Daane and Caltagirone, Metaphycus stanleyi Compere, Metaphycus unicolor Hoffer i Microterys hortulanus Erdos (Encyrtidae); Aprostocetus leptoneuros (Ratzeburg) (Eulophidae) i Eunotus obscurus Masi (Pteromalidae).
Parazitoidne osice su odgajene iz različitih razvojnih stadijuma vaši. Najveći broj vrsta (29) su parazitoidi ženki, 9 vrsta su parazitoidi larvi drugog stupnja i ženki, jedna vrsta je parazitoid larvi drugog i trećeg stupnja kao i ženki dok su dve vrste parazitirale samo larve drugog stupnja vaši. Kod većine parazitoida, među eklodiranim jedinkama bila su zastupljena oba pola, pri čemu su ženke bile brojnije od mužjaka.
Tokom istraživanja, vrsta Coccophagus lycimnia je bila najzastupljenija u kolonijama vaši. Registrovana je kao parazitoid larvi drugog stupnja svih 16 vrsta vaši i kao parazitoid ženki 11 vrsta vaši.XIV SYMPOSIUM OF SERBIAN ENTOMOLOGISTS 2023 with international participation - Book of Abstracts, September, 13th-16th 202
Eurytoma sp. (Hymenoptera, Eurytomidae)- nova štetočina šljive u Srbiji
No full textRepublika Srbija je jedan od najvećih svetskih proizvođača šljive. Obim proizvodnje,
ekonomska dobit, kao i trаdiciјa gajenja i prerade, opravdava veliki nacionalni značaj ove
koštičave voćke. Brojni insekti nanose značajne ekonomske gubitke u proizvodnji šljive, a
najvažniji su: biljne vaši, šljivin smotavac - Grapholitha funebrana Treitschke i šljivine ose –
Hoplocampa minuta (Christ) i H. flava (Linnaeus). Prisustvo navedenih štetočina moguće je
utvrditi na osnovu specifičnih simptoma infestacije, kovrdžanja lišća, prisustva otvora i/ili
smole na pokožici i oštećenja u mezokarpu ploda. Međutim, brojne, manje poznate štetočine,
predstavljaju potencijalnu pretnju proizvodnji šljive, ali i drugih koštičavih voćaka. Tako je
2022. godine, na teritoriji Pomoravskog upravnog okruga, u nekoliko zasada zapaženo
povećano opadanje plodova šljive bez vidljivih simptoma, a uzročnik ove pojave ostao je
nepoznat. Tokom juna 2023. godine u košticama opalih plodova, poreklom iz navedenih
zasada, utvrđeno je prisustvo larvi osa koje su preliminarno identifikovane do nivoa familije
Eurytomidae.
Sa ciljem utvrđivanja prisustva, praćenja rasprostranjenosti i procene štetnosti osa iz
familije Eurytomidae na šljivi u Srbiji, tokom jula i avgusta 2023. godine, prikupljeno je više od
40 uzoraka opalih plodova iz 27 intenzivnih zasada sa teritorije 13 upravnih okruga. U
laboratoriji su iz jednog dela uzoraka izdvojene larve i sačuvane u 96% etanolu, dok je drugi
deo infestiranih plodova ostavljen na gajenje do izletanja imaga. Determinacija jedinki je izvršena na osnovu morfoloških karaktera pomoću ključeva za larve. Morfološka identifikacija
je potvrđena molekularnim metodama. Iz jedinki poreklom sa različitih lokaliteta, izolovana je
DNK upotrebom komercijalnog kita E.Z.N.A. Tissue DNA Kit (USA) prema uputstvu
proizvođača, a za PCR korišćeni su prajmeri LCO1490/HCO2198. Dobijene sekvence su
upoređene sa sekvencama dostupnim u NCBI bazi podataka (engl. National Center for
Biotechnology Information, https://www.ncbi.nlm.nih.gov/).
Na osnovu analize morfoloških karaktera i rezultata molekularnih istraživanja,
utvrđeno je da proučavane larve pripadaju rodu Eurytoma. Determinacija jedinki do nivoa
vrste u ovoj fazi istraživanja nije bila moguća, jer su za taj nivo identifikacije neophodne
odrasle ženke. Pored navedenog, u NCBI bazi je deponovan mali broj sekvenci fitofagnih vrsta
iz ovog roda. Poznato je pet palearktičkih vrsta iz roda Eurytoma koje su štetne na koštičavim
voćkama, od toga su dve vrste štetne na šljivi: Eurytoma schreinerei Schreiner i E. samsonowi
Vassiliev, čije prisustvo do sada nije zabeleženo na teritoriji Srbije. Larve osa su utvrđene u
ukupno 15 uzoraka šljive, sa pet lokaliteta na teritoriji Pomoravskog i jednog lokaliteta na
teritoriji Severnobanatskog upravnog okruga. Presekom ploda šljive, štete se ne uočavaju u
zoni mezokarpa. Larve se nalaze u koštici šljive gde se hrane endospermom. Kao posledica
infestacije, dolazi do prevremenog opadanja plodova, prvenstveno u fenofazi promene boje
ploda i 15 dana pred berbu. Procenat infestiranosti plodova se kretao u opsegu od 10-96%, a
na terenu su zabeležene značajne štete posebno na sortama čačanska rodna i stanli.
Istraživanja će biti nastavljenja, prvenstveno sa ciljem identifikacije štetočine do nivoa vrste,
kao i proučavanja njene biologije, rasprostranjenosti i štetnosti
Komparativna toksičnost spinetorama za Trialeurodes vaporariorum Westwood i parazitoida Encarsia formosa Gahan
No full textThe role of selective new generation bioisecticides, beside their effectiveness against key pests, relies on their safety to beneficial arthropods. Spinetoram, a semi-synthetic analogue of the microbial-derived bioinsecticide spinosad is registered worldwide for application in numerous crops, but assessment of its ecotoxicological risk to beneficial arthropods has scarcely been documented. Moreover, this is the first report on toxic effects of spinetoram on a pest, the greenhouse whitefly Trialeurodes vaporariorum Westwood (Hemiptera: Aleyrodidae), and/or its successful biocontrol agent, the parasitoid Encarsia formosa Gahan (Hymenoptera: Aphelinidae). Under laboratory conditions, we assessed the acute toxicity of spinetoram insecticide (25% a.i.) to adults, nymphs and eggs of the greenhouse whitefly, as well as to parasitoid adults and pupae. In all concentration-response bioassays, the spinetoram insecticide was applied to tobacco leaves settled onto 1% agar layer in ventilated Petri dishes using a Potter spray tower. The parameters of spinetoram acute toxicity to adults of both the pest and the parasitoid were evaluated in residual contact bioassays, while whitefly eggs and nymphs, and parasitoid pupae were topically treated with a series of spinetoram concentrations, covering a range of 10-90% mortality. Lethal spinetoram effects on the parasitoid E. formosa were assessed through selectivity ratio (SR) estimations, showing the ratios beetween median lethal concentrations (LC50s) estimated for the parasitoid, and LC50s estimated for the pest. The following LC50 values were obtained: 4.593, 15.027 and 11.73 mg a.i./l for whitefly adults, nymphs and eggs, respectively, and 0.686 and 1.715 mg a.i./l for parasitoid adults and pupae, respectively. The calculated SR estimations were below 1, indicating that spinetoram insecticide is non-selective to both tested stages of the parasitoid E. formosa. A more detailed understanding of spinetoram impact on E. formosa in whitefly integrated management requires further evaluation of sublethal effects and greenhouse trials, with an emphasis on population-level responses.Uloga potencijalno selektivnih bioinsekticida u okviru integralnog koncepta zaštite biljaka, pored efikasnosti u suzbijanju štetočina, umnogome zavisi i od njihove bezbednosti po neciljane organizme. Spinetoram je polu-sintetski analog mikrobiološki dobijenog bioinsekticida spinosada koji se koristi širom sveta u suzbijanju raznih poljoprivrednih štetočina, ali je procena rizika primene spinetorama po korisne artropode veoma slabo istražena. Štaviše, toksičnost spinetorama prema štetočini - beloj leptirastoj vaši Trialeurodes vaporariorum Westwood (Hemiptera: Aleyrodidae), kao i/ili prema njenom efikasnom biološkom agensu parazitoidu Encarsia formosa Gahan (Hymenoptera: Aphelinidae), nikada nije dokumentovana. U laboratorijskim uslovima, utvrđivana je akutna toksičnost (letalni efekti) insekticida na bazi spinetorama (25% a.s.) po razvojne životne stadijume (adulte, nimfe i jaja) bele leptiraste vaši,
kao i po adulte i lutke parazitoida. Svi ogledi su izvedeni na temperaturi 27±1°C i relativnoj
vlažnosti vazduha od 60±10%, uz fotoperiod 16:8 h, u pet ponavljanja. U svim doza-odgovor
biotestovima, insekticid na bazi spinetorama primenjen je pomoću Potter Spray Tower aparata na lišće duvana, smešteno na sloju 1% agara, u ventiliranim Petri šoljama. Adulti štetočine i parazitoida izlagani su dejstvu svežih rezidua spinetorama u period od 48 sati, dok su jaja i nimfe štetočine, kao i lutke parazitoida, direktno tretirani serijom koncentracija spinetorama, pokrivajući odgovore od 10-90% smrtnosti. Akutna toksičnost spinetorama prema E. formosa procenjena je kroz indekse selektivnosti, koji predstavljaju odnos između srednjih letalnih koncentracija dobijenih za parazitoida i štetočinu. U biotestovima akutne toksičnosti dobijene su sledeće srednje letalne koncentracije spinetorama: 4,593, 15,027 i 11,73 mg a.s./l za adulte, nimfe i jaja bele leptiraste vaši, respektivno, kao i 0,686 i 1,715 mg a.s./l za adulte i lutke parazitoida, respektivno. Analiza dobijenih rezultata kroz indekse selektivnosti koji su bili niži od 1, nagoveštava neselektivnu prirodu insekticida na bazi spinetorama, prema oba testirana životna stadijuma parazitoida. Sveobuhvatna determinacija rizika zajedničke primene spinetorama i E. formosa u okviru integralnog koncepta zaštite biljaka od bele leptiraste vaši zahteva i procenu subletalnih efekata, kao i dalje testiranje spinetorama u poljskim uslovima, sa naglaskom na populacione parametre parazitoida
Moravska lepotica – new pepper variety at the Institute for Vegetable Crops, Smederevska Palanka
No full textPaprika (Capsicum annuum L.) je jedna od najvažnijih povrtarskih vrsta kako
zbog površina na kojima se gaji, tako i zbog raznovrsne upotrebe od svežeg stanja
do različitih proizvoda u industrijskoj preradi. Zbog sve veće potražnje kvalitetnih
plodova paprike za industrijsku preradu postavili smo sebi za cilj stvaranje nove
sorte paprike sa visokim prinosom i sadržajem suve materije. Nakon višegodišnjeg
procesa selekcije, pedigree metodom selekcije stvorena je Moravska lepotica,
sa visokim sadržajem suve materije i boje, veoma krupnih i atraktivnih plodova.
Ona je priznata Rešenjem Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
Republike Srbije pod br. 320-04-3330/2/2021-11 od 22.12.2022.Pepper (Capsicum annuum L.) is one of the most important vegetable varieties
both, due to large area on which it is cultivated all over the world and due to its
various food processing industry usage both fresh and proceeded. Due to the increasing
demand for high-quality pepper fruits for industrial processing, our goal
was to create a new pepper variety with a high yield and dry matter content. After
many years of selection, new variety named “Moravska lepotica” (The Moravian
beauty) was created by applying the pedigree method. This variety had high content
of dry matter and colour, very large and attractive fruits. It was recognized
by the Ministry of agriculture, forestry and water management of the Republic of
Serbia, No 320-04-3330/2/2021-11 dated 22.12.2022
Fumigantno delovanje etarskih ulja cimeta i karanfilića na prouzrokovača fuzariozne truleži ploda jabuke (Fusarium avenaceum)
No full textFusarium avenaceum, prouzrokovač fuzariozne truleži ploda jabuke, značajan je
patogen koji smanjuje kvalitet i upotrebljivost plodova tokom perioda skladištenja. U
Republici Srbiji, nijedan fungicid kao ni biofungicid nije registrovan za ovu namenu. Za etarska
ulja, koja predstavljaju smešu aromatičnih i lako isparljivih jedinjenja, utvrđeno je postojanje
antimikrobnog delovanja na veći broj različitih patogena.
Antifungalno fumigantno delovanje komercijalnih etarskih ulja cimeta (Cynnamomum
zeylanicum Nees) i karanfilića (Eugenia caryophyllata Thunb.) na prouzrokovača fuzariozne
truleži ploda jabuke (F. avenaceum) ispitano je u laboratorijskim uslovima. Ispitana je
osetljivost devet odabranih izolata koji su izolovani tokom skladištenja jabuke u periodu od
juna do septembra tri puta sa intervalom od 45 dana i to po tri odabrana izolata iz tri vremena
izolacije. Delovanje isparljive faze etarskih ulja određeno je u Petri kutijama sa 15 ml KDA
podloge koje su najpre zasejane isečcima micelije prečnika 5 mm, a potom su na sredinu
poklopca na sterilan filter papir prečnika 5 mm dodavane različite količine etarskih ulja (1, 2,
3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 i 10 μl). Kao kontrola korišćene su Petri kutije u koje nije dodavano etarsko
ulje. Petri kutije su umotane parafilmom i inkubirane u invertnom položaju šest dana u mraku
na temperaturi 25ºC. Procenti inhibicije utvrđeni su merenjem porasta gljive na različitim
koncentracijama etarskih ulja i njihovim poređenjem sa kontrolom. Ogledi su urađeni u četiri
ponavljanja.
Etarsko ulje cimeta ispoljilo je jako fumigantno delovanje na izolate F. avenaceum iz
prve grupe izolacije, i već pri količini od 3 μl je u potpunosti zaustavilo porast micelije svih
izolata. Etarsko ulje karanfilića ispoljilo je slabije delovanje na izolate iz ove grupe u
poređenju sa uljem cimeta, pa je tako pri maksimalnoj ispitivanoj količini od 10 μl etarskog
ulja procenat inhibicije porasta micelije bio 86,2-92,5%. Izolati druge grupe su ispoljili visoku
osetljivost na oba ispitivana ulja, pri čemu je potpuna inhibicija porasta zabeležena pri količini
4 μl za ulje cimeta, odnosno 2 μl za ulje karanfilića. Izolati treće grupe izolacije ispoljili su
ujednačenu osetljivost na etarska ulja cimeta i karanfilića, koja su pri količini 4 μl potpuno
inhibirala porast micelije svih izolata.
Osetljivost izolata F. avenaceum izolovanih u različito vreme tokom peroda skladištenja
jabuke pokazali su ujednačenu osetljivost na etarsko ulje cimeta, koje je pri količini 3 μl,
odnosno 4 μl potpuno inhibiralo porast micelije izolata iz svih grupa izolacije. Etarsko ulje
karanfilića ispoljilo je jako fumigantno delovanje na izolate F. avenaceum iz druge i treće
izolacije, dok je naslabije delovanje zabeleženo kod izolata prve grupe izolacije, kod kojih
potpuna inhibicija porasta micelije nije zabeležena ni pri maksimalnoj ispitivanoj količini
etarskog ulja.Zlatibor, 27. - 30. novembar 2023. godin
Prilog poznavanju štetnih leptira parka prirode „Golija“ i molekularno barkodiranje odabranih vrsta
No full textIzveštajno-dijagnostičarsko-prognozna služba zaštite bilja i šuma prati dinamiku
populacija onih vrsta leptira koje su u prošlosti pravile štetu i daje prognozu buduće pojave
tih vrsta kako bi se blagovremeno uočilo povećanje njihove brojnosti i na vreme počelo sa
obavljanjem preventivnih mera u cilju sprečavanja prenamnoženja.
Tokom šestogodišnjih istraživanja (2017-2022) na lokalitetima: Manastir Gradac, Bele
Vode, Rudno i Boroviće, istraživane su vrste leptira (i njihova dinamika populacija) koje su
štetne ili potencijalno štetne za šumarstvo.
Dat je prikaz istraživanih lokaliteta na UTM karti: Ukupno 16 kvadrata (10 x 10 km):
DN 39, DP 30, DP 31, DP 32, DN 49, DP 40, DP 41, DP 42, DP 50, DP 51, DP 52, DN 59, DP 60,
DP 61, DP 62 i DN 69 pokriva teritoriju Parka prirode „Golija“.
Prilikom sakupljanja primeraka korišćene su živine sijalice različitih tipova i opsega
(TEŽ WTF od 250 W, Philips M1 od 100, 160, 250 i 400 W i petromaks lampe od 400 W), iza
kojih je postavljano belo pamučno platno.
Sakupljeni primerci leptira su preparovani, etiketirani, determinisani i deponovani u
privatnoj kolekciji gde se nalaze i trajni preparati njihovih hitinizovanih genitalnih armatura.
Determinacija uzoraka je vršena na osnovu većeg broja savremenih ključeva.
Prema predstavljenim rezultatima istraživanja Lepidoptera u Parku prirode „Golija“
registrovano je ukupno 200 vrsta svrstanih u 158 rodova, 44 podfamilije, 17 familija i 9
superfamilija.
Od 200 vrsta Lepidoptera nađenih u Parku prirode „Golija“, 26 vrsta (13%) je
potencijalno štetno. To su vrste: Lamellocossus terebra, Zeuzera pyrina, Malacosoma neustria,
Lasiocampa trifolii, Gastropacha quercifolia, Antheraea yamamai, Odonestis pruni, Dendrolimus
pini, Laothoe populi, Sphinx pinastri, Aglais urticae, Bupalus piniaria, Eupithecia abietaria,
Clostera pigra, Phalera bucephala, Stauropus fagi, Lymantria dispar, Lymantria monacha,
Arctia caja, Mimas tiliae, Euproctis chrysorrhoea, Acronicta rumicis, Catocala fraxini,
Craniophora ligustri, Conistra vaccinii i Catocala nymphagoga.
Gusenice potencijalno štetnih leptira u prenamnoženju mogu naneti štetu ratarskim,
povrtarskim, voćarskim i vinogradarskim kulturama, ali i lišćarskom i četinarskom drveću.
Ukupno 10 potencijalno štetnih vrsta Lepidoptera je odabrano za molekularne analize
tzv. barkodiranja. Primenom prajmera LepF1 i LepR1, specifično dizajniranih za umnožavanje
barkoding regiona COI gena (citohrom oksidaza c subjedinica I) reda Lepidoptera, dobijene su barkoding sekvence svih 10 vrsta. Nakon provere kvaliteta sekvenci, urađeno je poređenje
sa haplotipovima odgovarajućih vrsta dostupnim u bazama BOLD
(http://www.boldsystems.org/index.php/databases) i NCBI GenBank
(https://www.ncbi.nlm.nih.gov/genbank/). U slučaju 6/10 analiziranih vrsta utvrđeno je
prisustvo već poznatih haplotipova (Antheraea yamamai, Bupalus piniaria, Lymantria
monacha, Phalera bucephala, Stauropus fagi i Catocala nymphagoga), dok su do sada neopisani
haplotipovi zabeleženi kod četiri vrste, Dendrolimus pini, Lasciocampa trifolii, Catocala fraxini
i Laothoe populi.
Genotipizacija/barkodiranje štetnih insekata je od suštinskog značaja za unapređenje
kapaciteta efikasnog suzbijanja. Ovo se ogleda primarno u smanjenju negativnog uticaja
štetnih vrsta na ekosisteme, kao i u zaštiti interesa poljoprivrede, šumarstva, očuvanja
biodiverziteta i javnog zdravlja. Poznavanje genetičke strukture populacija štetnih, kao i
invazivnih vrsta insekata, omogućava donošenje adekvatnih mera i razvoj održivih strategija
monitoringa i kontrole
Phytoplasma, proteobacterium and fungus in single and mixed infections of sugar beet in central Europe
No full textThe “basses richesses” syndrome (SBR) and rubbery taproot disease (RTD) associated with ‘Candidatus Arsenophonus phytopathogenicus’ and ‘Ca. Phytoplasma solani’, respectively are hampering the sugar beet production in Europe. A series of experiments shed light on the presence of these bacteria in sugar beet in central Europe - Pannonian plain (Serbia and Slovakia), with epidemic occurrences of RTD, and Germany. Only ‘Ca. P. solani’ was found in sugar beet in the Pannonian plain, while both pathogens were present in Germany. Reptalus quinquecostatus was identified as the insect vector responsible for the of the epidemic strain of ‘Ca. P. solani’ and thus for the epidemic occurrence of RTD. The RTD affected sugar beet is susceptible to charcoal root rot caused by Macrophomina phaseolina which exacerbates the losses associated to the phytoplasma presence. These results suggest that more attention should be given to phytoplasma infection in sugar beet in Europe
Alelopatski potencijal i hemijska analiza biljnog ekstrakta vrste Artemisia vulgaris L
No full textArtemisia vulgaris L. (divlji pelin) je višegodišnja korovsko-ruderalna vrsta koja u svom
hemijskom sastavu obiluje sekundarnim metabolitima zaslužnim za širok spektar bioloških
aktivnosti kod ove biljne vrste. Značaj alelohemikalija (sekundarnih metabolita) se ogleda u
njihovom potencijalu da se iskoriste kao sredstva za suzbijanje korova, što može doprineti
smanjenju primene sintetičkih herbicida, očuvanju životne sredine i obezbeđivanju održive
poljoprivredne proizvodnje.
Cilj istraživanja u ovom radu je bio da se ispita alelopatski potencijal i urade hemijske
analize sekundarnih metabolita izolovanih iz nadzemnih organa A. vulagris. U biljnom
ekstraktu sadržaj fenolnih jedinjenja je određen tehnikom LC-MS (Liquid Chromatography–
Mass Spectrometry). Određivanje ukupnog sadržaja fenolnih jedinjenja (TPC) je rađeno po
Folin-Ciocalteu metodi, a ukupan sadržaj flavonoida (TF) aluminijum-hlorid kolorimetrijskom
metodom. Antioksidativna aktivnost osušenog biljnog ekstrakta je određena ispitivanjem
sposobnosti neutralizacije DPPH (2,2-difenil-1-pikrilhidrazil) radikala i redukcije gvožđa
FRAP (Ferric Reducing Antioxidant Power) metodom. U biotestu sa semenima ispitivan je
uticaj biljnog ekstrakta A. vulgaris različitih koncentracija (0,1; 0,25; 0,5; 0,75; 1; 2,5; 5%) na
klijavost semena i dužinu klijanaca dve korovske (Amaranthus retroflexus i Setaria viridis) i
jedne gajene (Zea mays) vrste. Praćeni su sledeći parametri: vijabilnost semena, broj klijalih
semena, dužina stabaoceta i korenka, kao i ukupna dužina klijanaca.
LC-MS analizom utvrđeno je prisustvo 13 različitih fenolnih jedinjenja od kojih su se po
svom sadržaju izdvojili: hlorogena kiselina (13,81 mg/g), rutin (8,214 mg/g), astragalin
(5,789 mg/g), hiperozid (2,124 mg/g), epikatehin (0,738 mg/g). Sadržaj ukupnih fenola (TPC)
67
je iznosi 73,7 ± 2,5 mg GAE/g suvog ekstrakta, dok je za ukupan sadržaj flavonoida (TFC)
dobijena vrednost 823,8 ± 6,7 mg QE/g suvog ekstrakta. Dobijene vrednosti za parametre
antioksidativne aktivnosti su iznosile za IC50=0,171 mg/mL, a za FRAP vrednost je dobijeno
180,1 ± 21,4 μmol Fe2+/g suvog ekstrakta. U biotestu sa semenima, procenti inhibicije
klijavosti semena su se kretali u opsegu od 2,10-100,00% za koncentracije od 0,1-2,5% (A.
retroflexus), od 21,80-100,00% za koncentracije od 1-5% (S. viridis) i od 2,22-48,89% (Z.
mays) za koncentracije od 0,75-5%. Inhibicija rasta klijanaca kod A. retroflexus je iznosila
65,64% pri koncentraciji 1%, dok je pri višim zabeležena potpuna inhibicija. Kod S. viridis,
100% inhibicija rasta klijanaca je zabeležena pri koncentraciji 5%, dok je u tretmanu sa 1%
rastvorom biljnog ekstrakta iznosila 85,82%. Najviši procenat inhibicije rasta klijanaca
(89,44%) kod vrste Z. mays je zabeležen pri primeni najviše koncentracije ekstrakta (5%).
Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti da biljni ekstrakt A. vulgaris poseduje
alelopatski potencijal. Takođe, dobijeni rezultati ukazuju na nešto manju osetljivost Z. mays u
odnosu na testirane korovske vrste. Istraživanja će biti nastavljena u pravcu ispitivanja
efikasnosti ovog ekstrakta u in vivo uslovima.Zlatibor, 27. - 30. novembar 2023. godin