REPFF - Repository of Faculty of Philology, University of Belgrade
Not a member yet
1887 research outputs found
Sort by
Koliko koristimo digitalne biblioteke
No full textOvaj rad nastoji da ukaže na bogatstvo elektronskih servisa koje nude savremene biblioteke, kao i na potrebu da se u kreiranju 'digitalne ponude' biblioteka rukovodimo merilima efikasnosti i efektivnosti. Korišćenje, posmatrano kao kriterijum za evaluaciju, podrazumeva načine i statistiku korišćenja, ali i analizu ponašanja korisnika: ko, u kojim situacijama, šta i zbog čega koristi. U Srbiji, u okruženju koje ni približno nije iskoristilo sve mogućnosti koje pruža internet u pogledu e-uprave, e-trgovine i e-obrazovanja, biblioteke su pokrenule značajne projekte digitalizacije i iskoračile ispred potreba društva koje u celini nije spremno/ obrazovano/ osposobljeno/ da koristi digitalne resurse. Izlaz iz ovakve situacije mora se tražiti u jačanju informacionog društva, od njegovih tehničko- tehnoloških pretpostavki, preko pravnoregulatornih, do onih koje se tiču informacione pismenosti građana, odnosno njihove svesti o tome kako je ljudsko znanje organizovano, kako se pronalaze prave informacije i kako se one efikasno koriste da poboljšaju kvalitet života građana.This paper seeks to highlight the spectrum of electronic services offered by modern libraries, and the need for the creation of 'digital offers' guided by the standards of library efficiency and effectiveness. When we talk about digital libraries, evaluation studies are very rare due to a number of reasons. Usage is just one of the criteria to evaluate digital libraries, and it includes usage patterns, usage statistics, and user studies. The ultimate goal of the evaluation of digital libraries is to determine to what extent and in what manner they affect the processes of learning, education, cultural development, research, preservation of national heritage, collective and personal identity. As the world is still expecting reliable criteria for evaluating the digital library, the positions from which we are waiting make all the difference. In Serbia, an environment that didn't manage to introduce all the possibilities provided by the Internet, either in terms of e-government, e-commerce, or of e-education, libraries have launched major digitization projects and stepped in front of the needs of our society which is not ready/ educated/ trained/used to digital resources. The way out of this situation must be sought in strengthening of the information society, of its technical and technological, legal and regulatory assumptions, and also those assumptions related to information literacy of citizens, their awareness of how human knowledge is organized, how to find the right information and how to use it effectively to improve the quality of one's own life
Between play and initiation: Pavić and heritage of European esoterism
No full textU radu se istražuju izvori Pavićeve proze poreklom iz ezoterizma i okultizma. On koristi bogumilstvo, kabalu, ismailizam i slobodno zidarstvo. Pripovetka 'Damaskin' se tako može čitati kao masonska alegorija. Kabala određuje ključnu ideju 'Hazarskog rečnika' (restauracija Adama Kadmona), ali mu kabala pogoduje i svojom kombinatorikom (bliskoj baroknoj poetici). 'Hazarsko' verovanje je zapravo preuzeto iz struje umerenog dualizma unutar bogumilstva, kao što se u islamskom delu leksikona koriste ismailitska učenja o Adamu. Ako se prate genealogije, vidi se da od Hazara proizilaze i ismailitsko bratstvo, ali i bogumili, a od njih 'zidari' (masoni); tako neodredivost hazarske religije može značiti pripadnost unutrašnjem krugu avramovskih religija, ezoteričnom - što bi govorilo da se ne radi samo o postmodernom relativizmu, nego o ezoteričnom stavu. Identifikuju se neki od citata u delima (npr. iz Sefer jecire u 'Rečniku', iz Jevanđelja po Judi u 'Drugom telu'), jer poetika citatnosti je važna za razumevanje njegove proze; ali, citati se mogu prilagođavati (npr. tablica iz 'Rečnika' je hebrejski talisman, ali izmenjen tako da asocira na đavola). Roman 'Drugo telo' govori o osvajanju besmrtnosti (inače uslovne) polazeći od čovekovog stanja kao medijalnog. Odnos prema ovim izvorima je dvostruk: mogu se uključivati u delo kao noseći elementi ('Hazarski rečnik' ili 'Drugo telo'), a mogu se koristiti i na ludački način (tarot u 'Poslednjoj ljubavi u Carigradu'). Kroz oba postupka Pavić prepoznaje ezoteriju kao sastavni deo evropske kulture.The paper investigates the sources of Pavić’s prose originating from esoterism and occultism. He uses Bogomilism, Kabala, Ishmaelism and Free Masonry. The short story 'Damaskin' can be thus read as a mason allegory. Kabala determines the key idea of 'The Khazar Dictionary' (restauration of Adam Kadmon), but Kabala suited Pavić also because of its combinatory possibilities (similar to baroque poetics). The 'Khazar' belief was actually taken from the trend of moderate dualism within Bogomilism, in the same way as the author uses the Ishmaelite teachings about Adam in the Islamic part of the lexicon. If one follows genealogies, one can see that from the Khazars there originate the Ishmaelite brotherhood, but also the Bogomils, and from them 'the builders' (masons); thus the indeterminability of the Khazar religion can mean belonging to the inner circle of Abrahamian religions, to the esotheric - which would indicate that it is not just the case of postmodern relativism, but of an esoteric standpoint. The paper identifies some of the quotations in the works (e.g. from Sefer Jecira in 'The Dictionary', from the Gospel according to Judas in 'The Second Body'), because the poetics of quotations is important to understand his prose; however, quotations could be adjusted (e.g. the small table from 'The Dictionary' is a Hebrew talisman, but changed so to create an association with the devil). The novel ‘The Second Body' talks about conquering of immortality (otherwise conditional) starting from man’s condition as a medial one. Attitude to these sources is twofold: they could be inserted in the work as supportive elements ('The Khazar Dictionary' or 'The Second Body'), and could be also used in the playful manner (tarot in 'The Last Love in Constantinople'). Through both procedures, Pavić recognizes esoterism as an integral part of European culture
Dramatičeskij dialog Kundery i Sartra
No full textU radu istražujemo književne kontakte između Milana Kundere i Žan-Pol Sartra, kao i uticaje francuskog književnika i filozofa na formiranje egzistencijalističkih stavova koje Kundera primenjuje u svojoj prvoj drami Vlasnici ključeva. Konsultujući različite izvore koji svoju naučnu pažnju posvećuju rasvetljavanju veza u dramskom stvaralaštvu dvojice književnika, izdvajamo i zasebne karakteristike koje direktno upućuju na tematsku povezanost drame Vlasnici ključeva sa Sartrovim Prljavim rukama. S tim u vezi, zaključujemo da je pod evidentnim Sartrovim uticajem Kundera napisao jednu dramu situacije, iako se kasnije posvećuje pisanju isključivo pripovedaka i romana.V nastojaščej rabote avtor stremitsja predstavit' literaturnye kontakty Milana Kundery i Žan-Pol' Sartra, a takže vlijanie francuzskogo pisatelja i filosofa na formirovanie ëkzistencialistskih vzgljadov Kundery, vyskazannyh v ego pervoj p'ese Vladel'cy ključej. V rabote privodjatsja različnye istočniki, udeljajuščie vnimanie vzaimootnošenijam pisatelej v sfere dramaturgii. V osobennosti vydeljajutsja harakteristiki, prjamo ukazyvajuščie na tematičeskie ssylki p'esy Vladel'cy ključej na Grjaznye ruki Sartra. V svjazi s ëtim delaetsja vyvod, čto pod očevidnym vlijaniem Sartra Kundera napisal vsego liš' ëtu odnu p'esu situacii. Znamenatel'no, čto posle nee on obraščaetsja isključitel'no k prozaičeskomu tvorčestvu (rasskazy, romany)
Fonetika v učebnikah Petra Mitropana
No full textU radu se prikazuju rezultati istraživanja kvantiteta i kvaliteta fonetskog materijala u udžbenicima Petra Mitropana (60-te i 70-te godine XX veka, srednjoškolski udžbenici). Ukazujemo na činjenicu da je procenat fonetskog materijala u odnosu na celokupan materijal udžbenikâ veoma mali, svega 1-2 % ukupnog materijala (osim u udžbeniku namenjenom za početno učenje, oko 6,5%). Imajući u vidu aktuelnu fonetičku i metodičku literaturu toga perioda, zaključujemo da kvalitet obrade fonetskog materijala ne korelira sa kvalitetom sadržine literature, objavljene do perioda pisanja udžbenika. Pokazujemo da su udžbenici puni nepreciznosti u fonetskom izražavanju, da se mešaju kategorije 'glas' i 'slovo', 'čitanje' i 'pisanje', 'tvrdi i meki nastavci'. U udžbenicima su zastupljena i suprasegmentna fonetska sredstva (intonacija i akcentuacija), što predstavlja pozitivnu stranu za udžbenike ovog perioda. Kada opisuju prirodu ruskog akcenta, autori, koristeći nedovoljno precizna objašnjenja, mogu dovesti u zabunu učenike u vezi s, na primer, 'slobodom' ruskog akcenta. Vrlo su neprecizna objašnjenja kretanja melodijskog tona u različitim komunikativnim tipovima jednosintagmatskih iskaza. Na kraju zaključujemo da dobro predstavljanje fonetskog materijala iziskuje odlično lingvističko poznavanje fonetske materije. U protivnom dolazi do niza nepreciznosti koje ne samo da unose zabunu u konkretnu fonetsku materiju ruskog jezika, već dovode i do nerazumevanja važnih jezičkih termina, značajnih za nastavu jezika (maternjeg i stranog) uopšte.V dannom doklade my proveli količestvennyj i kačestvennyj analiz fonetičeskogo materiala, predstavlennogo v četyreh učebnikah Petra Mitropana (60-ye, 70-ye gody HH veka, učebniki dlja srednih škol). Provedennyj količestvennyj analiz pokazal, čto special'nogo fonetičeskogo materiala v dannyh učebnikah očen' malo (1-2 % sovokupnogo materiala učebnika); v učebnike dlja načinajuščih izučat' russkij jazyk (odin iz četyreh učebnikov) fonetičeskogo materiala pobol'še (okolo 6,5%), potomu čto bol'šaja čast' materiala otnositsja ko vvodno-fonetičeskomu kursu. Količestvennyj analiz, provedennyj nami, pokazal, čto ob''jasnenija opredelennyh fonetičeskih priznakov (segmentnyh i supersegmentnyh) nedostatočno točny, inymi slovami, oni liš' priblizitel'no točny. Vstrečaem takie netočnosti, kak naprimer, 'tverdye i mjagkie okončanija', nerazličenie v značenii terminov 'bukva − zvuk'. Kogda opisyvajut supersegmentnye priznaki, avtory ponimajut fonetičekuju trudnost', no ih opredelenija i ob''jasnenija mogut privesti k neponimaniju dannogo priznaka škol'nikami. V konce doklada my sdelali vyvod o važnosti znanija i ponimanija fundamental'no lingvističeskih (fonetičeskih) faktov v praktičesko-metodičekih celjah, potomu čto tol'ko tot, kto horošo znaet fonetiku smožet prosto i točno ob''jasnit' fonetičeskij material
Epiphany. “A Portrait of the Artist as a Young Man” in the light of Homer’s and Ovid’s poems
No full textEstablishing inter-textual links between the so-called “epiphany” segment of A Portrait of the Artist as a Young Man and the epiphany patterns in the classical poetic opera: Homeric epics and Ovidian poems Ars amandi and Metamorphoses, this paper aims to develop a sequence of analogies which will bring to a better understanding of the meta-poetic meaning of Joyce’s famous text. The Joycean epiphany echoes the Homeric one, but omits the key-point: the revelation of an Olympic god or goddess, instead of whom a diff erent kind of divinity, the intrapsychical Daedalus, artifex, is revealed. This transformation of the actual divine beings into the divinity of art and artistic self-consciousness echoes Ovid’s version of the Daedalus-Icarus myth, taken by the Latin poet as a parabola of the artistic eff ort and creation. The Homeric proto-text enables a reader of Joyce to seize the metaphorically divine status of the artifex in the modern world, and to interpret Joyce’s works in the context of the relation between the immanent and the transcendent. Thanks to Ovid’s insights, the inner Daedalus and Icarus, transferred from A Portrait to Ulysses and to Finnegan’s Wake, can be seen as an iconic self-contemplation of Joyce-artifex. As author, Joyce creates simultaneously in the manner of a poeta vates, of an inspired creator in the de-divinized world, and of a poeta faber, of an innovator on the téchne plan. Due to such inner poetic ambiguity, he remains a slave to an endless wish that leads him not only to self-deconstruction, but also to self-annihilation – through divine sublimation, that deep negativity gives birth to the impenetrable wonder of Joycean creation. Poetics of Ulysses and of Finnegan’s Wake alike, reveal a creative self, which, being Daedalus, always remains Icarus as well. That insight, owed to Homer and Ovid, might help enlighten the idion of Joyce’s powerful originality
Kornelija Ičin, Tanja Popović, (prir.): Antički kod u slovenskim književnostima, Filološki fakultet, Beograd, 2011
No full textВыражение пространственных значений неместоименными наречиями в русском и сербском языках (наречия со значением передней и задней стороны)
No full textПредмет овог рада је контрастивни опис незаменичких прилога са просторним значењем са обележјем ’оријентир је одређен предњом / задњом страном локализатора’ у савременом руском и српском језику. Циљ рада нам је да
оба језика имају у оквиру анализе исти третман, а да се на тај начин утврде подударности, сличности и разлике у обележавању просторних односа незаменичким прилозима у ова два словенска језика, када је у питању обележје ’оријентир
је одређен предњом / задњом страном локализатора’.В настоящей статье предлагается сопоставительный анализ неместоименных
наречий в русском и сербском языках, обозначающих пространственные отношения
локализации передней и задней стороной локализатора.
В статье рассмотрены локальные отношения при помощи двух структур: локализуемый объекֳ, ориенֳир, локализаֳор, с одной стороны, и месֳонахождение,
ֲриближение, удаление и ֲересечение, с другой.
Сопоставительное изучение наречий в этих двух языках указывает на большое
совпадение в употреблении неместоименных наречий со значением передней и задней
стороны локализатора в русском и сербском языках, о чём свидетельствуют проведенный анализ и приведенные примеры
Václav Štěpánek: Jugoslávie - Srbsko - Kosovo. Kosovská otázka ve 20. Století, Masarykova univerzita, Brno, 2011
No full textThe elements of oral literature in the progenitor of the Japanese genre monogatari
No full textNajstarija japanska fantastična priča, Priča o sekaču bambusa, ponikla je iz narodne književnosti, a onda je raznovrsnim pripovednim postupcima umešnog pisca prenesena u svet pisane reči u obliku monogatarija. Potom je bila ponovo vraćena svojim korenima kada se fabula proširila u narodu, naročito od kada je uvrštena u školske čitanke, jer tako nastaju nove narodne pripovetke, o sekaču bambusa ili o mesečevoj princezi. Kada se neke od novonastalih priča nađu zabeležene, proces se nastavlja. Na taj način pojedini elementi ove fabule doživljavaju višestruke prelaze iz usmenog u pisano. Međutim, Priča o sekaču ipak se nije transformisala u narodnu pripovetku uprkos činjenici da ona predstavlja sintezu brojnih motiva iz narodne književnosti. Naprotiv, delo sledi svoju sudbinu, a svi ti zamršeni procesi transpozicije čine ga još zanimljivijim za proučavanje.Taketori Monogatari (The Tale of the Bamboo Cutter), the oldest fantastic narrative in Japan, originated from oral literature and in the form of a monogatari transferred into the world of written word by various narrative techniques. Afterwards, when the fable was widely spread among the people, especially as a part of school textbooks, new narratives about bamboo cutter and Moon princess appeared. When some of newly created stories were recorded, the process continued. In that way, some elements of the fable experienced varied transitions between oral and written. In spite of the fact that The Tale of the Bamboo Cutter is a synthesis of particular motifs from oral literature, it is not transformed into folk tales. On the contrary, the work has its own destiny, and all complicated transition processes makes it more interesting for research