REPFF - Repository of Faculty of Philology, University of Belgrade
Not a member yet
1887 research outputs found
Sort by
Пропаганда уметности или уметност пропаганде: совјетски плакат 20—40-их година
Сви наведени плакати могу се пронаћи у књизи: А. Снопков, П. Снопков, А.
Шклярук, Шестьсот плакатов, Москва 2004
Les noms de nombre nus et les noms de nombre modifies en Français
Cilj ovog rada je da se predloži formalno-semantički tretman tzv. golih kardinalnih brojeva i kardinalnih brojeva modifikovanih izrazom ai moins u francuskom. Klasični denotacioni pristupi kao što su logika predikata prvog reda, Montegjuova gramatika i Teorija generalizovanih kvantifikatora tretiraju sintagme tipa dva studenta i bar dva studenta kao denotaciono sinonimne. Međutim, sa stanovišta dinamičkih semantika kao što je Kampova Teorija reprezentacije diskursa (Discourse Representation Theory), ova dva tipa sintagmi imaju različit semantički uticaj na interpretaciju šireg diskurzivnog konteksta u kojem figuriraju kao anaforički antecedens. Ovaj rad predstavlja prvi pokušaj da se jedna semantička razlika dinamičkog tipa artikuliše na denotacionom planu. U tom smislu, polazeći od pretpostavljene opozicije između totalne i parcijalne informacije s obzirom na to da na presek dva relevantna skupa, uočili smo da se semantička opozicija između golih i modifikovanih brojeva ispoljava u tome što prvi, za razliku od drugih, ne zahtevaju pri interpretaciji eventualne anafore totalitet individua koje figuriraju u preseku dva skupa. Formalna denotaciona definicija dva tipa sintagmi koju predlažemo u ovom radu predstavlja eksplicitnu implementaciju uočene semantičke opozicije.Dans cet article on traite de la distinction sémantique entre les noms de nombre nus (un, deux, trois,...) et les noms de nombre modifiés par 'au moins ' (au moins un/deux/trois...
Critical analysis of a poor translation into Serbian
U vrhunska ostvarenja svetske moderne književnosti svakako spadaju i dela britanskog pisca Lorensa Darela, dobitnika Bukerove nagrade za književnost, koji je na rang listi kandidata za Nobelovu nagradu sa
samo nekoliko glasova zaostajao za Andrićem. Svako ko je čitao neki od čuvenih Darelovih romana, među kojima se ističu oni koji čine tetralogiju Aleksandrijski kvartet i pentalogiju Avinjonski kvintet, svestan je činjenice
da je dela ovog autora veoma teško i komplikovano prevoditi, zbog njemu svojstvenog jezika i stila...This paper analyses the Serbian translation of Lawrence Durrell's novel White Eagles over Serbia. Its aim is to point out numerous mistakes, critically and systematically, in an attempt to prove that the output of our professional literary translators is at times far from satisfactory
Džordže Popovič-Daničar - perevodčik i populjarizator Pol’skoj literatury v Serbskoj srede
Rad se bavi doprinosom Đorđa Popovića-Daničara (1832-1914) prevođenju i popularizaciji poljske književnosti kod Srba.Odnim iz polej dejatel’nosti znamenitogo serbskogo literatora, izdatelja, redaktora i perevodčika Džordže Popoviča-Daničara (1832-1914) javljaetsja populjarizacija pol’skoj literatury v serbskoj srede. V roli redaktora sygravših značitel’nuju rol’ v istorii serbskoj literatury žurnalov, kak Sedmica (1855-1858) i, osobenno, Danica (1860-1871), takže kak i populjarnoj serii deševyh knig dlja naroda „Narodna biblioteka" knigoizdatel’stva brat’ev Jovanovič (1880-1890), Džordže Popovič zametno prodvinul vpered i rasširil process serbskoj recepcii pol’skoj literatury. On byl perevodčikom na serbskij jazyk pervogo proizvedenija Teodora Tomaša Eža - romana Asan (1863; otdel’n. 1882), pervogo i v to že vremja odnogo iz lučših proizvedenij Juzefa Ignacija Krašsvskogo - Uljana (1883), pervogo i edinstvennogo otdel’nogo izdanija na serbskom jazyke Juliuša Slovackogo - tragedii Mindovg (1885). Kak redaktor, Dž. Popovič zaslužen dlja izdanija v „Narodnoj biblioteke" poëmy Adama Mickeviča Gražina (1886) v perevode Stojana Novakoviča, javljajuščegosja po sej den’ odnim iz vsego liš’ treh otdel’nyh izdanij velikogo pol’skogo poëta na serbskom jazyke. Dž. Popovič, nakonec, pervym oznakomil v 1900 g. serbskogo čitatelja so stihotvorenijami v proze samogo populjarnogo poëta pol’skogo modernizma - Kazimeža Tetmaera. V rabote provoditsja takže analiz otdel’nyh perevodov Popoviča i ego praktičeskie priemy rassmatrivajutsja v svete sformulirovannoj im poëtiki literaturnogo perevoda (žurnal Srbadija, 1883). S drugoj storony, bibliografija perevodov Dž. Popoviča s pol’skogo pozvoljaet vosproizvesti, hotja by tol’ko na materiale pol’skoj literatury, ego kriterii vybora proizvedenij, takže kak i zanimaemuju im ëstetičeskuju poziciju. V slučae pol’skoj literatury, Popovič perevodil i publikoval proizvedenija esli ne literaturnoj klassiki, to, po krajnej mere, obladajuščie harakternymi čertami poëtiki romantizma. Otklonenija ot ëtogo principa byli vozmožny liš’ v napravlenii "poëtičeskogo realizma" ili že modernistskogo neoromantizma. Harakteristiki kritičeskogo realizma, zaključajuščie v sebe kakie-libo sledy obščestvennoj kritiki ili naturalistskogo pessimizma, byli dlja perevodčeskogo ili redaktorskogo vybora Dž. Popoviča skoree vsego otricatel’nym priznakom -takie proizvedenija im javno izbegalis’. Tem ne menee, v ëpohu serbskogo romantizma, a takže načala modernizma, Popovič sygral vydajuščujusja rol’ v populjarizacii pol’skoj literatur
Stereotip jazyka v ukrainskoj jazykovoj kartine mira
U ovom metalingvističkom istraživanju analizira se semantično polje stereotipa "mova" u jezičkoj slici stvarnosti Ukrajinaca. S obzirom na činjenicu da se semantičko polje stereotipa menja sa vremenom u jezičkoj slici naroda (periferna značenja postaju centralna i obrnuto), analiza obuhvata duži vremenski period, koji se sagledava na korpusu od folklornih tekstova, paremioloških izraza, poezije romantičara do rezultata asocijativnog eksperimenta. Analiza takođe pruža uvid u pojedine koncepte stereotipa jezika kod drugih slovenskih naroda - Srba, Rusa itd.V dannoj metalingvističeskoj rabote avtor analiziruet stereotip jazyka v jazykovoj kartine mira ukraincev v sravnenii s sootvetstvujuščimi stereotipami drugih slavjanskih narodov. Na materiale fol'klornyh tekstov, paremiologii, poëzii ukrainskih romantikov, slovarej i rezul'tatov associativnogo oprosa avtor demonstriruet put' formirovanija stereotipa „mova" v jazykovoj kartine mira ukraincev. V rezul'tate analiza delaetsja vyvod o tom, čto stereotip „mova" v ukrainskoj jazykovoj kartine mira otličaetsja osobo vyražennym konceptom sredstva spločenija, ob''edinenija, a takže specifičeskoj ëmocional'noj nagruzkoj, obuslovlennymi kak obščestvenno-političeskimi, tak i čisto jazykovymi faktoram
The hero's quest: John Fowles's Daniel Martin
„Svaki roman od početka stvaranja književnosti, od epa o Gilgamešu, predstavlja oblik potrage, odnosno avanture.” Ovako Džon Fauls (John Fowles) u svojoj knjizi Drvo (The Tree) objašnjava potragu koja predstavlja jedan od
osnovnih motiva njegove proze. Razmišljajući o ovom književnom motivu u širem književnom kontekstu Fauls nastavlja: „Nije slučajno što su preteče modernog
romana koji je počeo da se oblikuje u ranom Srednjem veku tako često birali ... potragu za centralnu temu...” (Fowles 1992: 64). To je obrazac koji sledi Fauls..."Every novel is a form of quest", says John Fowles in The Tree. As one of Fowles's critics William Palmer claims, "all Fowlesian protagonists are questers." Daniel, the protagonist of Daniel Martin, also journeys towards selfhood. Daniel is a writer and, for this reason, his quest for self-awareness affects in a significant way his creativity: he pursues the road of individuation in order to be able to create. The hero-quester who quests under the influence of archetypes in order to find his own self recalls the ideas of Joseph Campbell and Carl Jung. Fowles makes use of the same model of the hero's quest in his prose. An interesting aspect of Daniel Martin is the notion of time expressed in the narrative. Fowles shows us in this novel how, as in that line of Eliot, "the timeless intersecting with time", as a result of the play of archetypes occurs. The purpose of this paper is to show how Fowles exploits the quest motif in his fiction
Bret Harte in the Serbian-speaking region
Local-colour fiction and regionalism dominated the literary scene in both Serbia and the USA in the late 19th and at the beginning of the 20th centuries. Of all the literary genres, the story is said to have developed particularly in this period. The dialects and speech patterns of the common people were used in both Serbian and American literature. This paper summarizes the writings about Bret Harte, written in the period beginning in 1878 and ending in 1961. It can be concluded that he gained in popularity in the Serbian-speaking region at the end of the 19th century, between the two world wars, and after the Second World War. Harte won this popularity because his stories were drawn from events that really happened and he used a dialect to make his stories more interesting. The decline of his popularity; started in the sixties with the rise of cynicism in the world. People lost the ability and naivety to believe in Harte's optimism and opinion that even the most notorious criminal has a heart of gold
Literatura polskana uniwersytecie Belgradzkim - historia i współczesność
Początki zainteresowania środowiska serbskiego literaturą i kulturą polską sięgają lat dwudziestych XIX wieku i jest to temat niejednokrotnie już eksplorowany przez historyków polsko-serbskich związków literackich. Wniniejszym komunikacie natomiast podejmiemy próbę nakreślenia tradycji wykładania literatury polskiej w belgradzkim środowisku akademicki
Високошколске библиотеке: од традиције до акредитације
Приказ дела: Александра Вранеш: Високошколске библиотеке, Београд: УБ "Светозар Марковић": Темпус, 2004