REPFF - Repository of Faculty of Philology, University of Belgrade
Not a member yet
1887 research outputs found
Sort by
Прилог критичкој анализи конверзације: дискурс моћи у лекарској ординацији
У раду се анализира аутентичан разговор између лекара и пацијента, да би се пронашли начини на који се на језичком плану огледа позиција моћи оног првог, односно немоћи овог другог. Посматрају се следећи параметри: ко започиње и завршава разговор; ко коме одређује понашање; ко кога прекида у говору; ко коме поставља питања; ко усмерава разговор; која граматичка лица употребљава доктор, а која пацијент; шта значе потврдно „да“ и „добро“ доктору, а шта пацијенту; како доктор, а како пацијент говоре о болести и терапији; како доктор говори о онима који прописују терапију; колико доктор, а колико пацијент говоре формално; колико је образован пацијент, а колико доктор. Ти параметри упућују на то да доктор има искључиву моћ да управља разговором, толико да чак може да игнорише пацијентову жељу да уведе своје теме. Примећује се да моћ коју има доктор потиче из више извора, од којих је најважнији тај што је он представник одговарајуће институције. Закључује се да управо захваљујући тој институционалној моћи доктор може своје разумевање болести пацијенту да наметне као једино постојеће и исправно, чак и ако овога такво разумевање не задовољава
Reality as a 'true story' and identity as the struggle for meaning
Човеково поимање стварности не заснива се на стабилним аксиолошким категоријама, већ представља дескриптивни, когнитивни и идентификациони модел света, који је подложан промени у времену и простору. Стога, упркос достигнућима егзактних наука, слика о свету лаичког човека представља и даље врсту „живе приче“ за чије проучавање треба користити исту научну методологију као и у случају мита.The notion of 'reality' should be understood as a 'world image' or Weltanschauung and is not to be taken for the unique truth about the world. In spite of nowadays scientific explanations of the 'reality', the mechanism of building up the image of the world has remained unchanged, as it does not follow objective, impersonal, homogenous criteria, but a heterogeneous perception of time and space, which are considered from an individual centre of psychological subjectivity and cultural memory. Being subject to change in time and space, 'reality', as 'a true story' can be defined as a descriptive, cognitive model for identification, in the same terms in which Mircea Eliade defined myth. Our paper analyses the relation between the individual and the collective character of the 'world image' of different communities in terms of myth-formation and envisages the fact that 'the true story/stories' about reality are aimed at investing the world with a meaning.
Henning Reetz and Allard Jongman: Phonetics: Transcription, production, acoustics and perception, Wiley-Blackwell, Chichester, 2008
The sounds of 'Magic Song' between East and West: Talfj and Serbian literature and culture, A compendium of works from the Institute for Literature and Art, eds. Vesna Matović and Gabriella Schubert
Један облик примене текста у настави српског језика
У раду се разматрају карактеристике, могућности примене и функционалност посебно одабраних и профилисаних текстова чијим се коришћењем отварају проблемске ситуације, остварује јача контекстуализација, снажи мотивација ученика за рад и подстиче њихов интелектуални развој
Problem identiteta u romanesknom stvaralaštvu Žilijena Grina
Jedinstvo ličnosti Grinovim junacima ne obezbeđuje ni ljubav koju osećaju, ni intelekt, ni vera kojoj se predaju. Ne prepoznaju se u svojim osećanjima i senzacijama, ne znaju kako bi definisali sebe niti svoje mesto u ovom svetu. Oni delaju ne razumevajući smisao svojih postupaka, vođeni silama koje ne razumeju i ne kontrolišu, uz osećaj da su uvek drugačiji. Ne poznavajući svoje neuhvatljivo podeljeno Ja, Grinovi junaci retko se pokazuju kao lucidne osobe, jer, zatvoreni u svoje unutrašnje monologe, oni samo naizgled deluju kao dasu zaronjeni u stanje duboke meditacije i svesnog razmišljanja o svom identitetu. Grinovi junaci su opčinjeni svojom unutrašnjom istinom i ostaju njeni zatočenici odbijajući da učestvuju u stvarnom, vidljivom svetu.Julien Green creait des personnages romanesques chez quila division de l'etre atteignait un degre paroxystique. La preoccupation majeure que represente chez Green le mystere de cet inconnu que nous appelons moi-meme hante son oeuvre sous une forme particulierement effrayante, puisque ses personnages non seulement s'interrogent en vain sur leur nature, mais encore agissent sans comprendre les mobiles de leurs actes, sous l'empire de forces qu'ils ne controlent pas, incapables d'adherer totalement a leur etre toujours autre que ce qu'ils sont. En effet, ce moisecret dont les personnages de Green defendent desesperement l'approche a leurs semblables leur est aussi mysterieux que la personne de l'Autre, et cela d'autant plus que, chez ces etres perdus et eperdus, le moine se trouve unifie nipar l'amour, nipar l'intellect, nipar la foi. Ne se reconnaissant pas plus dans leurs actes que dans leurs sentiments, ces personnages ne savent pas comment se definirou se situer en ce monde
Povodom dvaju prevoda srpskih narodnih pesama Amvrosija Metlinskog
U radu se razmatraju dva prevoda srpske narodne lirike ukrajinskog pesnika folkloriste i filologa Amvrosija Metlinskog, publikovana 1839, i najmanje u jednom slučaju pronalaze izvori kojima se pesnik-prevodilac koristio u svom radu.V rabote issledujutsja perevody Amvrosija Luk'janoviča Metlinskogo (psevd. Amvrosij Mogila, 1814-1870), ukrainskogo poëtaromantika vposledstvii fol'klorista i učenogo filologa, dvuh serbskih liričeskih narodnyh pesen 'Devič'i proklinanija' (V. Karadžič, t. I, № 368) i 'Tri toski' (V. Karadžič, t. I, № 542), opublikovannyh v ego knige Dumki ipisnita šče deščo (1839). Perevody sopostavljajutsja kak s serbskimi originalami, tak i s pol'skimi perevodami znamenitogo poëta-predromantika Kazimeža Brodzin'skogo. V rezul'tate sopostavlenija prihoditsja k vyvodu, čto perevod pesni 'Devič'i proklinanija' sdelan s pol'skogo perevoda, a pesni 'Tri toski' - s serbskogo podlinnika pri ispol'zovanii, v kačestve korrektiva, sootvetstvujuščego teksta Brodzin'skogo. Ëtot fakt ob''jasnjaetsja avtorami stremleniem molodogo poëta-perevodčika postroit' i razvit' romantičeskuju perevodčeskuju strategijuna opyte pol'skogo poëta. Protivopoložnost' podhodov k perevodu, zasvidetel'stvovannaja na primere ëtih dvuh proizvedenij, pokazyvaet, čto Metlinskij ëksperimentiroval kak s literaturnoj stilizaciej fol'klornogo soderžanija, tak i s adaptaciej po obrazcu rodnogo fol'klornogo nasledija. Rassmotrennye v rabote perevody, v osobennosti pervyj iz nih, svidetel'stvuet takže o tom čto serbskij fol'klor, javljavšijsjav pervye desjatiletija XIXv. svoego roda literaturnoj modoj v Evrope, stal faktorom mežslavjanskogo, v dannom slučae pol'sko-ukrainskogo, kul'turnogo vzaimodejstvija.
The significance and characteristics of the color terms research with illustrations from Japanese
This paper aims to illustrate some reasons for investigating color terms in a language. In doing so, we will concentrate on the finding that color terms and colors do not fully correspond, resulting in the fact that color terms can also influence the status of a color in a given society (and not only in the reverse order), which leads us to the intersections of linguistic cultural and anthropological influences that can be viewed through color