7091 research outputs found
Sort by
Functional Assessment and Movement Therapy in Individuals with Parkinson's Disease
Parkinsonova bolest je progresivni neurodegenerativni poremećaj središnjeg živčanog sustava, karakteriziran primarno motoričkim simptomima koji uključuju tremor u mirovanju, rigidnost, bradikineziju i posturalnu nestabilnost. Etiološki, nastaje zbog degeneracije dopaminergičkih neurona u području substantia nigra pars compacta, što uzrokuje disfunkciju bazalnih ganglija i narušenu kontrolu pokreta. Dijagnostički postupak obuhvaća kliničku evaluaciju uz neuroimaging tehnike poput magnetske rezonancije (MRI) radi isključenja drugih neuroloških entiteta te SPECT snimanja za prikaz dopaminergičkog deficita. Klinička dijagnoza često zahtijeva longitudinalno praćenje, budući da rani simptomi mogu biti nespecifični. Funkcionalna procjena predstavlja temelj u planiranju rehabilitacijskih intervencija. Korištenje standardiziranih ljestvica kao što su Hoehn-Yahr stadijacija (za motoričko pogoršanje), Bergova ljestvica ravnoteže (procjena statičke i dinamičke ravnoteže), Timed Up and Go (TUG) test (procjena mobilnosti) i Modificirana Ashworthova ljestvica (za mjerenje mišićnog tonusa) omogućuje kvantifikaciju stupnja funkcionalnog oštećenja i praćenje učinkovitosti terapijskih postupaka. Fizioterapijski pristup temelji se na principima neuroplastičnosti i funkcionalne reedukacije, s ciljem očuvanja i unapređenja mobilnosti, ravnoteže, posturalne kontrole i svakodnevne funkcionalnosti. Individualizirani program vježbanja uključuje: trening inicijacije i izvođenja pokreta radi suzbijanja bradikinezije, specifične vježbe za povećanje amplitude i ritma hoda, vježbe balansa i propriocepcije u svrhu prevencije padova, jačanje mišićne snage i povećanje opsega pokreta, te edukaciju o strategijama za svakodnevno funkcioniranje i energetski učinkovit pokret. S obzirom na progresivnu prirodu bolesti, rehabilitacija mora biti kontinuirana i prilagođena kliničkom statusu bolesnika, uz jasno definirane kratkoročne i dugoročne ciljeve. Kvaliteta života i stupanj samostalnosti bolesnika značajno ovise o pravovremenom uključivanju fizioterapije u multidisciplinarni terapijski plan.Parkinson’s disease (PD) is a progressive neurodegenerative disorder of the central nervous system, primarily characterized by motor symptoms including resting tremor, rigidity, bradykinesia, and postural instability. The disease is etiologically linked to the degeneration of dopaminergic neurons in the substantia nigra pars compacta, resulting in basal ganglia dysfunction and impaired motor control. Diagnosis relies on clinical evaluation supported by neuroimaging techniques. Magnetic resonance imaging (MRI) aids in excluding alternative neurological conditions and visualizing basal ganglia structures. Single-photon emission computed tomography (SPECT) can detect presynaptic dopaminergic deficits characteristic of PD. Due to the nonspecific nature of early symptoms, longitudinal clinical observation is often necessary to establish diagnostic accuracy. Functional assessment is critical for individualized rehabilitation planning. Standardized tools such as the Hoehn and Yahr scale (motor progression), the Berg Balance Scale (static and dynamic balance assessment), the Timed Up and Go (TUG) test (mobility evaluation), and the Modified Ashworth Scale (muscle tone assessment) provide objective measures of disease severity and functional capacity. These tools also facilitate the monitoring of therapeutic outcomes over time. Physiotherapy interventions are grounded in principles of neuroplasticity and functional retraining, aiming to maintain and enhance mobility, balance, posture, and activities of daily living. Individualized therapeutic exercise programs typically include: training to initiate and execute movements to counteract bradykinesia, gait retraining with emphasis on amplitude and cadence, balance and proprioceptive exercises for fall prevention, muscle strengthening and range of motion enhancement, and patient education on movement strategies and energy conservation.
Given the progressive nature of PD, physiotherapeutic management should be continuous and adaptable to clinical changes. The establishment of short- and long-term rehabilitation goals is essential for maintaining patient autonomy and improving quality of life. Early and sustained integration of physiotherapy within a multidisciplinary care model significantly contributes to functional preservation and overall well-being in individuals with Parkinson’s disease
Parents` attitudes and perceptions of children`s physical activity from ages 7 to 11
Uvod: Tjelesna aktivnost ima ključnu ulogu u zdravom rastu i razvoju djece, osobito u razdoblju osnovnoškolske dobi kada se oblikuju temeljne životne navike. Redovito kretanje doprinosi ne samo fizičkom zdravlju, već i kognitivnom, emocionalnom i socijalnom razvoju djeteta. Razumijevanje roditeljskih stavova i percepcije stoga je ključno za razvoj učinkovitih strategija promicanja aktivnog načina života među najmlađima.
Cilj: Cilj ovog rada bio je ispitati stavove i percepciju roditelja o tjelesnoj aktivnosti djece osnovnoškolske dobi (7–11 godina), te utvrditi u kojoj mjeri roditeljski stavovi, navike i ponašanja utječu na razinu tjelesne aktivnosti njihove djece.
Metodologija: Istraživanje je provedeno anonimnim anketnim upitnikom, u kojem je sudjelovalo 30 roditelja. Upitnik je sadržavao 47 pitanja o stavovima roditelja prema važnosti tjelesne aktivnosti, njihovim vlastitim navikama kretanja, te percepciji prepreka i poticaja za uključivanje djece u organizirane i neorganizirane oblike tjelesne aktivnosti. Analizirani su i demografski podaci roditelja i djece.
Rezultati: Rezultati pokazuju da većina roditelja ima pozitivan stav prema tjelesnoj aktivnosti djece, svjesni su njezinih dobrobiti za zdravlje, motorički i psihosocijalni razvoj djeteta. Roditelji koji smatraju tjelesnu aktivnost važnom češće potiču svoju djecu na sudjelovanje u raznim oblicima kretanja. Istraživanje također upućuje na prepreke koje roditelji percipiraju, poput nedostatka vremena, smanjenog interesa djece, nedostatka organiziranih sadržaja ili sigurnih prostora za igru, ali i na važnost suradnje škole, sportskih klubova i lokalne zajednice u promicanju zdravih navika.
Zaključak: Roditeljski stavovi i percepcija imaju značajan utjecaj na tjelesnu aktivnost djece osnovnoškolske dobi. Poticanje roditelja na vlastitu aktivnost, edukacija o važnosti kretanja i uklanjanje prepreka mogu doprinijeti razvoju zdravih životnih navika kod djece. Posebno je važno razvijati partnerstvo između roditelja, škole i zajednice kako bi se djeci omogućilo više prilika za svakodnevno kretanje i igru.Introduction: Physical activity plays a crucial role in the healthy growth and development of children, especially during the primary school years when fundamental life habits are being formed. Regular movement contributes not only to physical health but also to the cognitive, emotional and social development of the child. Understanding parental attitudes and perception is therefore essential for developing effective strategies to promote an active lifestyle among the youngest population.
Objective: The aim of this paper was to examine the attitudes and perceptions of parents regarding physical activity in primary school aged children (7-11 years) and to determine the extent to which parental attitudes, habits and behaviours influence their children’s level of physical activity.
Methodology: The research was conducted using an anonymous questionnaire completed by 30 parents. The questionnaire included 47 questions about parents’ attitudes towards the importance of physical activity, their own movement habits and their perception of barriers and incentives for involving children in organized and unorganized forms od physical activity. Demographic data of both parents and children were also analysed.
Results: The results show that most parents have a positive attitude towards children’s physical activity and are aware of its benefits for health, motor skills and psychosocial development. Parents who consider physical activity important are more likely to encourage their children to participate in various forms of movement. The study also highlights perceived barriers such as lack of time, reduce interests from children, lack of organized programs or safe play areas. Additionally, it emphasizes the importance of cooperation between schools, sport clubs and the local community in promoting healthy habits.
Conclusion: Parental attitudes and perceptions have a significant impact on the physical activity levels of primary school – aged children. Encouraging parents to be physically active themselves, educating them about the importance of movement and removing obstacles can contribute to the development of healthy lifestyle habits in children. It is particularly important to foster partnerships between parents, schools and the community to provide children with more opportunities for daily movement and play
Comparative Analysis of GIS Application in Spatial Planning: A Case Study of Ljubljana and Zagreb
Kroz ovaj rad provedeno je istraživanje primjene GIS tehnologija u prostornom planiranju grada Ljubljane i Zagreba. Naglasak je stavljen na usporedbu kvalitete, dostupnosti i razine uključenosti geoprostornih podataka prilikom urbanističkog planiranja i provođenja prostornih analiza. Kroz istraživanje i intervjue sa stručnjacima u oba grada, analizirana je točnost, pouzdanost i primjenjivost geoprostornih podataka u praksi, te utjecaj regulativa poput INSPIRE-a i nacionalnih zakona na njihovu kvalitetu i standardizaciju. Korištenjem javno dostupnih geoprostornih podataka, programa QGIS, buffer metode i OpenRouteService alata, provedena je prostorna analiza pristupačnosti javnog prometa u Ljubljani i Zagrebu, te vizualizacija rezultata provedene analize.
Rezultati istraživanja omogućuju bolje razumijevanje prednosti, izazova i ograničenja GIS tehnologija, te nude smjernice za poboljšanje i razmjenu iskustava u praksi između gradova.This study explores the application of GIS technologies in spatial planning, with a focus on comparing the quality, availability and current level of integration of geospatial data in Ljubljana and Zagreb, in the context of urban planning and spatial analysis implementation. Through research and interviews with experts in both cities, the accuracy, reliability, and practical applicability of geospatial data were analyzed, along with the influence of regulations such as the INSPIRE directive and national laws on data quality and standardization. Using publicly available geospatial data, the QGIS software, buffer method, and OpenRouteService tools, a spatial analysis of public transport accessibility in Ljubljana and Zagreb was conducted, followed by visualization of the results.
The findings provide a deeper understanding of the advantages, challenges, and limitations of GIS technologies and offer recommendations for improvement and knowledge exchange in urban planning practices
Physiotherapy in the Treatment of Lower Limb Length Discrepancy Using the Wagner Method in a Child and an Adult - Case Reports
Produljenje bedrene kosti (femura) složen je ortopedski zahvat koji se koristi za liječenje nejednakosti duljine donjih ekstremiteta kod djece i odraslih. Tehnike poput Wagnerove metode, koja omogućuje postupno produljenje kosti uz istovremenu kontrolu mekih tkiva, široko su prihvaćene u kliničkoj praksi. Iako se osnovna kirurška tehnika može primijeniti u obje dobne skupine, biološke i biomehaničke razlike značajno utječu na tijek liječenja, rizike i očekivane ishode. U djece prednost proizlazi iz izražene sposobnosti kosti za regeneraciju i remodeliranje. Dječji periost je deblji i bogat osteogenim stanicama, što omogućuje bržu formaciju nove kosti i učinkovitije srastanje. Veća fleksibilnost dječjeg skeleta dodatno smanjuje rizik od prijeloma unutar regeneriranog segmenta. Zbog veće prilagodljivosti dječjih tkiva, oporavak nakon zahvata je kraći, a funkcionalni ishodi često su povoljniji u odnosu na odrasle bolesnike. Ipak, produljenje femura u dječjoj dobi nosi i određene izazove, prvenstveno rizik od poremećaja rasta, osobito ako se intervencija izvodi u blizini epifiznih zona. Potencijalne deformacije u području koštanih ploča rasta mogu rezultirati asimetrijama ili potrebom za naknadnim korektivnim zahvatima.
U odraslih je produljenje femura najčešće indicirano kod posttraumatskih skraćenja, urođenih razlika u duljini ekstremiteta ili kao dio rekonstruktivnog liječenja nakon ortopedskih zahvata. Za razliku od djece, odrasli imaju smanjenu osteogenu aktivnost, što dovodi do sporijeg cijeljenja kosti i povećanog rizika od komplikacija, uključujući ukočenost zglobova, razvoj osteoartritisa i smanjenje mišićne snage. Rehabilitacija je zahtjevnija i dugotrajnija, a postoperativna bol i ograničenja u pokretljivosti mogu značajno utjecati na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života.
Ovaj rad analizira fizioterapijske postupke i uspoređuje liječenje nejednakosti duljine donjih ekstremiteta Wagnerovom metodom kod djece i odraslih, s posebnim naglaskom na razlike u biomehaničkim i fiziološkim odgovorima, kliničkim ishodima i mogućim komplikacijama. Cilj rada je unaprijediti razumijevanje i optimizirati terapijske protokole za različite dobne skupine kroz prikaz slučajeva i analizu individualiziranih fizioterapijskih pristupa.Femoral lengthening is a complex orthopedic procedure used to treat lower limb length discrepancies in both children and adults. Techniques such as the Wagner method, which enables gradual bone elongation with simultaneous soft tissue management, are widely accepted in clinical practice. Although the fundamental surgical technique can be applied to both age groups, biological and biomechanical differences significantly influence the course of treatment, risks, and expected outcomes. In children, the advantage lies in the pronounced capacity of bone for regeneration and remodeling. The pediatric periosteum is thicker and richer in osteogenic cells, which allows for faster new bone formation and more efficient healing. Greater flexibility of the pediatric skeleton further reduces the risk of fractures within the regenerated segment. Due to the higher adaptability of pediatric tissues, postoperative recovery is shorter, and functional outcomes are often more favorable compared to adult patients. However, femoral lengthening in childhood also presents certain challenges, primarily the risk of growth disturbances, especially if the intervention is performed near the epiphyseal zones. Potential deformities in the region of the growth plates may result in asymmetries or require subsequent corrective procedures.
In adults, femoral lengthening is most commonly indicated for post-traumatic shortening, congenital limb length discrepancies, or as part of reconstructive treatment following orthopedic procedures. Unlike children, adults have reduced osteogenic activity, which leads to slower bone healing and an increased risk of complications, including joint stiffness, development of osteoarthritis, and decreased muscle strength. Rehabilitation is more demanding and prolonged, while postoperative pain and limitations in mobility can significantly affect daily functioning and quality of life.
This paper analyzes physiotherapeutic procedures and compares the treatment of lower limb length discrepancies using the Wagner method in children and adults, with particular emphasis on differences in biomechanical and physiological responses, clinical outcomes, and possible complications. This paper aims to improve understanding and optimize therapeutic protocols for different age groups through case presentations and the analysis of individualized physiotherapeutic approaches
Rehabilitation after meniscus injury
Ozljede meniska predstavljaju jednu od najčešćih patologija koljenskog zgloba, osobito kod sportaša i osoba izloženih ponavljajućem mehaničkom opterećenju. Menisk ima ključnu ulogu u stabilizaciji koljena, raspodjeli opterećenja i zaštiti zglobne hrskavice, a njegova ozljeda može dovesti do boli, ograničenja pokreta i razvoja degenerativnih promjena poput osteoartritisa. Zbog specifične vaskularizacije meniska, sposobnost njegova cijeljenja ovisi o mjestu puknuća, što uvelike utječe na izbor terapije. Dijagnostički pristup temelji se na kliničkom pregledu, anamnezi i magnetskoj rezonanci koja omogućuje preciznu vizualizaciju oštećenja. Fizioterapijska procjena uključuje analizu boli, pokretljivosti, mišićne snage i funkcionalnih sposobnosti, koristeći objektivne mjere i standardizirane testove. Rehabilitacija može biti konzervativna ili operativna, a provodi se kroz faze koje uključuju kontrolu simptoma, vraćanje opsega pokreta, jačanje muskulature i proprioceptivni trening. Kod operativnog liječenja, poput meniscektomije ili šivanja meniska, rehabilitacijski protokol prilagođava se vrsti zahvata i stanju pacijenta. Učinkovitost oporavka ovisi o pravodobnoj terapiji, individualiziranom pristupu i ulozi fizioterapeuta u vođenju procesa, čime se omogućuje siguran i trajan povratak svakodnevnim i sportskim aktivnostima.Meniscus injuries are among the most common pathologies of the knee joint, particularly in athletes and individuals exposed to repetitive mechanical stress. The meniscus plays a crucial role in knee stabilization, load distribution, and protection of the articular cartilage, and its injury can lead to pain, limited mobility, and degenerative changes such as osteoarthritis. Due to the specific vascularization of the meniscus, its ability to heal depends on the location of the tear, which significantly influences the choice of treatment. The diagnostic approach is based on clinical examination, medical history, and magnetic resonance imaging, which allows precise visualization of the damage. Physiotherapy assessment includes the evaluation of pain, range of motion, muscle strength, and functional capacity using objective measures and standardized tests. Rehabilitation may be conservative or postoperative, carried out in phases that involve symptom control, recovery of mobility, muscle strengthening, and proprioceptive training. In cases of surgical treatment, such as meniscectomy or meniscus repair, rehabilitation protocols are adjusted based on the type of surgery and the patient's condition. The effectiveness of recovery depends on timely intervention, an individualized approach, and the physiotherapist's role in guiding the process, enabling a safe and lasting return to daily and sports activities
Artificial intelligence in journalism: application possibilities and ethical aspects
Ovaj rad istražuje zamršeni odnos između umjetne inteligencije (UI) i novinarstva, ispitujući mogućnosti njezine primjene i etičke dimenzije, posebno u pogledu informacija i dezinformacija. Fokusirajući se na novinarstvo, medije i novinare, rad istražuje načela koja podupiru novinarske prakse i upravljaju etičkim izazovima koje postavlja UI. Rad naglašava održivost novinarske profesije u medijskoj ekologiji prožetoj umjetnom inteligencijom. Središnje mjesto u radu je istraživanje stavova i percepcija o integraciji umjetne inteligencije u novinarstvo od studenata Komunikologije, medija i novinarstva te Odnosa s javnošću na Sveučilištu Sjever, uz doprinos profesionalnih novinara. Metodološki se u radu koristi anketni upitnik, strukturiran u dva dijela – opći i tematski – konstruiran korištenjem relevantne stručne literature. Ovo istraživanje pridonosi nijansiranom razumijevanju dinamične međuigre između umjetne inteligencije, novinarstva i etike.This paper investigates the intricate relationship between artificial intelligence (AI) and journalism, scrutinizing its application possibilities and ethical dimensions, particularly concerning information and misinformation. Focusing on journalism, media, and journalists, the study delves into the principles that underpin journalistic practices and navigates the ethical challenges posed by AI. The research underscores the sustainability of the journalistic profession in an AI-infused media landscape. Central to the investigation is an exploration of attitudes and perceptions regarding the integration of AI in journalism, drawing insights from students of Communication Studies, Media and Journalism, and Public Relations at the University of the North, alongside inputs from professional journalists. Methodologically, the paper employs a survey questionnaire, structured in two parts – general and thematic – constructed through consultation with relevant professional literature. This research contributes to a nuanced understanding of the dynamic interplay between AI, journalism, and ethics
Rehabilitation after Posterior Cruciate Ligament Rupture
Ruptura stražnjeg križnog ligamenta uzrokuje bol, nestabilnost i smanjenu funkcionalnost, a najčešće nastaje zbog direktne traume ili sportskih ozljeda. U radu su prikazani anatomski i biomehanički aspekti ligamenta, uzroci i učestalost ozljeda, dijagnostičke metode, te mogućnosti konzervativnog i kirurškog liječenja. Naglasak je stavljen na rehabilitacijski proces koji uključuje fizikalne čimbenike kao što su elektroterapija, terapijski ultrazvuk, hidroterapija i krioterapija, s posebnim fokusom na jačanje četveroglavog bedrenog mišića, vježbe ravnoteže i propriocepcije. Istaknuta je važnost individualnog pristupa, fizioterapijske procjene i edukacije pacijenata u postizanju potpunog funkcionalnog oporavka zgloba koljena i povratka svakodnevnim i sportskim aktivnostima. Rad razmatra ključne čimbenike koji utječu na uspjeh rehabilitacije, poput pravovremene dijagnoze, pravilnog odabira ortoza, praćenja mišićne snage i kontrole opterećenja kroz sve faze oporavka. Posebna pažnja posvećena je razlikama između konzervativnog i kirurškog pristupa, s naglaskom na važnost strukturiranih protokola vježbanja nakon rekonstrukcije ligamenta.A rupture of the posterior cruciate ligament of the knee joint causes pain, instability, and reduced functionality, most commonly due to direct trauma or sports injuries. This paper presents anatomical and biomechanical characteristics of the ligament, causes and incidence of injuries, diagnostic procedures, and approaches to conservative and surgical treatment. The focus is on the rehabilitation process, which includes physical modalities such as electrotherapy, therapeutic ultrasound, hydrotherapy, and cryotherapy, with emphasis on strengthening the quadriceps muscle, balance training, and proprioception. The importance of an individualized approach, physiotherapeutic assessment, and patient education is highlighted as essential for achieving full functional recovery of the knee and a safe return to daily and sports activities. The paper examines key factors influencing the success of rehabilitation, such as timely diagnosis, proper selection of orthoses, monitoring of muscle strength, and load management throughout all phases of recovery. Special attention is given to the differences between conservative and surgical approaches, with an emphasis on the importance of structured exercise protocols following ligament reconstruction
Dubbing of animated films
Ovaj završni rad bavi se sveobuhvatnom analizom procesa sinkronizacije animiranih filmova, is-tražujući njegove povijesne korijene, specifičnosti u hrvatskom kontekstu te ključne kreativne i tehničke aspekte. Od početne fascinacije transformacijom omiljenih animiranih priča na hrvatski jezik, rad teži rasvijetliti kompleksnost prilagodbe koja nadilazi puko prevođenje.
Kroz rad će se objasniti uloge i izazovi u procesu sinkronizacije, uključujući adaptaciju dijaloga i glazbenih brojeva te važnost glumačke interpretacije u prenošenju emocija i karaktera. Poseban će se naglasak staviti na primjere iz hrvatske sinkronizacijske prakse, istražujući kako se postiže vi-soka kvaliteta i autentičnost unatoč jezičnim i kulturološkim barijerama. Nadalje, rad će obuhvatiti tehničku stranu procesa sinkronizacije, pružajući uvid u profesionalnu studijsku opremu poput mi-krofona, audio sučelja i studijskih monitora te specifični softveri koji se koriste za snimanje, edi-tiranje, miksanje i mastering zvuka.
Konačno, rad će zaključiti da je sinkronizacija animiranih filmova spoj umjetnosti i tehnologije, neophodan za uspješno globalno širenje animiranog sadržaja i osiguravanje dubokog emotivnog iskustva za gledatelje diljem svijeta.This Bachelor’s Thesis provides a comprehensive analysis of the dubbing process in animated films, exploring its historical origins, specific characteristics within the Croatian context, and key creative and technical components. Sparked by an early fascination with the transformation of beloved animated stories into the Croatian language, the work aims to illuminate the complexity of adaptation that goes far beyond mere translation.
The thesis examines the roles and challenges involved in dubbing, including dialogue and song adaptation, as well as the importance of vocal performance in conveying emotion and character. Special emphasis is placed on examples from Croatian dubbing practice, investigating how high quality and authenticity are achieved despite linguistic and cultural barriers. Furthermore, the technical side of dubbing is explored, offering insight into professional studio equipment such as microphones, audio interfaces, and studio monitors along with specialized software used for recor-ding, editing, mixing, and mastering sound.
In conclusion, the thesis affirms that dubbing of animated films is a fusion of art and technology, essential for the global reach of animated content and for delivering a deeply emotional experience to audiences worldwide
Design of a phygital experience for sharing stories of migration and cultural belonging through contemporary jewelry
Ovaj rad istražuje kako se osobni narativi mogu prenositi kroz fizičke objekte i digitalne
sustave. U središtu rada nalazi se kolekcija Shared Objects – projekt u kojem su kreirana tri
fizička tokena nadahnuta elementima kulturnog identiteta (glazba, jezik, hrana), a svaki od njih
povezan je s članom moje obitelji.
Tokeni su zamišljeni kao pokloni koji se prenose darivanjem, a svaki nosi QR kod koji vodi
do digitalnog obrasca putem kojeg primatelj može ispričati vlastitu priču prije nego što predmet
proslijedi dalje. Na taj način, tokeni postaju alati migracije i razmjene, dok digitalni arhiv bilježi
njihove putanje i priče koje su putem nastale.
Rad uključuje dizajn i izradu tokena, razvoj fizičko-digitalnog sustava za prikupljanje priča,
kao i oblikovanje digitalnog sučelja za pregled arhiva. Projekt se oslanja na teorije kolektivne
memorije, migracije i suvremenog nakita te predlaže novu ulogu nakita – ne kao sredstva
izražavanja statusa, već kao medija dijeljenja i empatije.This paper explores how personal narratives can be transmitted through physical objects and
digital systems. At the center of the work is Shared Objects – a project in which three physical
tokens were created, inspired by elements of cultural identity (music, language, food), each one
linked to a member of my family.
The tokens are conceived as gifts passed on through the act of giving, each carrying a QR
code that leads to a digital form through which the recipient can share their own story before
passing the object on. In this way, the tokens become instruments of migration and exchange,
while the digital archive records their journeys and the stories formed along the way.
The work includes the design and production of the tokens, the development of a physicaldigital
system for story collection, as well as the design of a digital interface for browsing the
archive. The project draws on theories of collective memory, migration, and contemporary
jewellery, and proposes a new role for jewellery – not as a means of expressing status, but as a
medium for sharing and empathy
The Role of Public Transport in Sustainable Urban Development
Javni prijevoz ima ključnu ulogu u razvoju prometa i održivosti gradova. Povijesno gledano, razvoj prometa u svijetu i Hrvatskoj omogućio je povezivanje ljudi i roba, gospodarski rast i društveni napredak. S vremenom su se razvile različite vrste javnog prijevoza (autobusi, vlakovi, tramvaji), koji danas čine temelj urbane mobilnosti. Glavni izazovi javnog prijevoza su konkurencija osobnim vozilima, problemi učinkovitosti i prilagodba potrebama stanovništva. Posebno je važan gradski promet, jer omogućuje svakodnevno kretanje velikog broja ljudi, a cestovni promet ima značajnu ulogu u tom sustavu. Povećanje učinkovitosti korištenja cestovne infrastrukture i integracija različitih oblika prijevoza (integrirani sustavi) ključni su za poboljšanje dostupnosti i kvalitete usluge. U europskim i svjetskim gradovima primjena integriranih sustava prijevoza pokazala je pozitivne rezultate u povezivanju različitih prometnih modova i olakšavanju putovanja građanima. Planovi održivog urbanog razvoja i urbane mobilnosti usmjereni su na smanjenje negativnih utjecaja prometa na okoliš i poboljšanje kvalitete života.Public transport plays a key role in the development of traffic systems and the sustainability of cities. Historically, the development of transportation in both the world and Croatia has enabled the movement of people and goods, fostering economic growth and social progress. Over time, various forms of public transport, such as buses, trains, and trams, have evolved and today form the backbone of urban mobility.
The main challenges faced by public transport include competition with private vehicles, issues of efficiency, and the need to adapt to the changing demands of the population. Urban transport, in particular, is of vital importance as it enables the daily mobility of large numbers of people, with road transport playing a significant role in this system. Improving the efficiency of road infrastructure and integrating different modes of transport (integrated systems) are key to enhancing accessibility and service quality.
In European and global cities, the implementation of integrated transport systems has shown positive results in connecting different modes of transport and facilitating easier travel for citizens. Sustainable urban development and mobility plans are increasingly focused on reducing the negative environmental impacts of traffic and improving overall quality of life