Repository of Institute of Comparative Law
Not a member yet
2147 research outputs found
Sort by
The Legislation of the Republic of Serbia in the Field of Prevention of Corruption on Public Procurement
The public procurement as a process by which governments, as well as other bodies governed by public law, purchase products, services, and work, create the cost to the state budget, and taxpayers. The high value of transactions and close interaction between public officials and businesses expose public procurement to corruption risk. According to the Serbian legislation, violation of public procurement rules can be qualified as misdemeanour or crime. The specific crime of abuse in public procurement has been introduced in the criminal legislation by 2012 amendments to the Criminal Code. In addition to the repressive response to the corruption in public procurement, the potential abuses can also be prevented by other measures. To prevent irregularities and decrease vulnerabilities to corruption, a new Law on Public Procurement was passed in December 2019. Therefore, in this paper, authors analyse criminal provisions aimed to deter possible offenders, but also assessed other non-criminal provisions and the functioning of control mechanisms, such as supreme audit and internal financial control in the Republic of Serbia. In the paper, authors strive to make recommendations for improving the prevention and repression mechanisms against abuse in public procurement procedures
Uticaj izbornog zakonodavstva na funkcionisanje ustavnopravnog sistema
Tradicionalni postulati o podele vlasti, koji su bili temelj na kome su funkcionisali
ustavnopravni sistemi danas se sve više udaljavaju od izvornih principa. Jedan
od glavnih razloga je promenjena uloga države koja se sve više manifestuje kroz koncepciju
socijalne funkcije što podrazumeva vršenje javnih službi kao delatnosti kojima
se zadovoljavaju sve izraženije potrebe građana. Uloga parlamenta se menja prema
izvršnoj vlasti, pa je u praksi često veoma teško ili gotovo nemoguće ostvariti koncept
odgovone vlade pred parlamentom. S druge strane, parlament gubi ekskluzivitet jedinog
nosioca zakonodavne delatnosti, kroz koncept prenete nadležnosti za donošenje
određenih propisa na izvršnu vlast. Na promenjenu funkciju različitih grana vlasti,
kao i njihov uzajamni odnos i ravnotežu utiče više faktora od kojih je jedan i izborni
sistem. Naime, način izbora poslanika, kao i izbor šefa države može u značajnoj meri
odrediti položaj i odnos legislative i egzekutive, položaj šefa države. U radu se ukazuje
na meru tog uticaja i posledice koje izborno zakonodavstvo ima na položaj, funkcije
i nadležnosti nosioca državnih funkcija, odnosno na funkcionisanje ustavnopravnog
sistema u savremenim uslovima
Hong Kong's autonomy under 'one country, two systems' principle: Challenging the concept of obligation in international law
The Law of the People’s Republic of China on Safeguarding National Security in the Hong Kong Special Administrative Region was passed in June 2020 provoking the global outcry. The aim of this paper is to assess the compliance of the said law with the sources of international law, which are most relevant for the assessment of the problematic points of new legislation. In providing the analysis, the paper will not be focused only on the sources of international law, which are currently applicable. Instead, the previous relevant legal framework will also be taken into consideration where appropriate
ВАКЦИНАЦИЈА И СЛОБОДА КРЕТАЊА
Почетком марта 2020. године Светска здравствена организација је
COVID - 19 прогласила глобалном пандемијом. У циљу спречавања
ширења заразе затражили су од држава да предузму хитне и оштре акције.
Владе широм света предузеле су строге мере те су поред мера као што су
друштвено удаљавање и ношење маски ограничиле и слободу кретања
својих грађана. Границе држава, а негде и провинција, округа па и градова
биле су затворене. Уследили су карантини који трају и до данас, а који
ометају или потпуно онемогућавају слободно кретање људи. Слобода
кретања као људско право које је заштићено националним и
међународним правом је било и даље јесте крајње доведено у питање.
Са појавом првих вакцина против COVID - 19 почело је масовно
вакцинисање становништва држава широм света. Вакцинисање се до сада
спроводи на добровољној бази, али постоје индиције да то неће бити тако
у периоду који долази. На такав закључак наводи пример Француске у
којој је крајем прошле године представљен нацрт закона према коме
грађани који нису примили вакцину против COVID- 19 неће моћи да
имају слободан приступ многим јавним местима као и јавном превозу, с
тим да је предвиђено да ће о питањима даљих ограничења приступа
одређеним местима лица која нису вакцинисана одлучивати премијер без
могућности да ту одлуку ревидира парламент. Овакво решење је наишло
на озбиљна противљења истичући да оно представља нарушавање не само
слободе избора и одлучивања о сопственом животу и здрављу већ и
основног права на слободу кретања грађана. Као пропратни моменат идеје
о ограничењу приступа одређеним местима лицима која нису вакцинисана јавља се и идеја увођења пасоша о вакцинацији као доказа да је одређено
лице вакцинисано
UTICAJ PANDEMIJE VIRUSA KOVID 19 NA OSIGURANJE OD INTERNET RIZIKA
Sa pojavom pandemije virusa kovid 19 veliki broj kompanija je sa ciljem zaštite
zdravlja svojih zaposlenih prešao na rad od kuće. Međutim, pored prednosti koje ima
za zaštitu zdravlja i života ljudi u ovakvoj situaciji, rad od kuće, tj. poslovanje putem
interneta i onlajn platformi nosi veliki rizik za kompaniju. Taj rizik se odnosi pre svega
na internet napade koji su sve učestaliji i koji mogu doneti ogromne troškove pogođenoj
kompaniji. Pored toga, internet kriminalci su spremni da zloupotrebe zainteresovanost
za ažurne informacije o virusu kovid 19 kao način da izvrše internet napad
protiv korisnika interneta. Kao vid zaštite od ovih napada koristi se osiguranje od
internet rizika, koje za cilj ima da smanji troškove koji bi pogodili kompaniju u slučaju
da bude meta internet napada i omogući njeno dalje poslovanje, jer bi u suprotnom u
velikom broju situacija propast pogođene kompanije bila gotovo izvesna.
U prvom delu rada autorka se bavi rizicima koje je nastupanje pandemije virusa
kovid 19 donelo poslovanju kompanija, a u drugom delu pojmom i značajem osiguranja
od internet rizika kao i analizom uticaja koji je na povećanje značaja ove vrste
osiguranja imalo nastupanje pandemije
ZAMKE PRENAGLAŠENE TEŽNJE KA EFIKASNOSTI U USTAVNOM PRAVU
Ubrzavanje odigravanja istorije, činjenica da informacije danas više nisu oskudne, kao i da je razvoj tehnologije, a posebno komunikacionih sistema za života samo
jedne generacije čitav svet učinio „manjim“ i dostupnijim, ostavili su svoje posledice
u gotovo svim sferama društvenog delovanja, pa tako i u pravu. Na terenu ustavnog
prava je sve istaknutija potreba da se problemi rešavaju što brže i efikasnije, makar i
po cenu nanošenja štete ili zapostavljanja onog rukovodnog kriterijma koji bi trebalo
da je uvek vrhovni – težnje ka pravdi. Primera različitih mera kojima se fundamentalni
problemi ne rešavaju, već se oni raznim „efikasnim“ rešenjima samo zaobilaze ili prosto prikrivaju ima mnogo. U radu su navedena i analizirana neka normativna rešenja,
ali i doktrinarni pristupi, koji mogu poslužiti kao dobra ilustracija onoga šta se može
desiti kada se zaboravi da je efikasnost odličan sluga pravdi, ali, kako nas istorija uči
– veoma loš gospodar u njenom odsustvu. Autor takođe ukazuje na potrebu za sistemskim pristupom čitavom ustavnom pravu, uz konstantno vođenje računa o osnovnim
idejama-vodiljama, tj. vrednostima sa kojima ne bi smelo da bude kompromisa zarad
brzih i tobože efikasnih rešenja
„SINTETIČKI“ STEČAJNI POSTUPCI U ZAKONODAVSTVU EVROPSKE UNIJE
U slučaju postojanja elementa inostranosti, protiv stečajnog
dužnika se može voditi glavni i sekundarni stečajni postupak. Glavni stečajni
postupak se pokreće u zemlji u kojoj se nalazi sedište dužnika, a sekundarni u
zemlji u kojoj se nalazi filijala dužnika ili njegova imovina. No, vođenje
sekundarnog stečajnog postupka može proizvesti velike troškove što dovodi do
smanjenja stečajne mase, a, samim tim, i do problema u namirenju lokalnih
poverilaca koji svoja potraživanja prijavljuju u zemlji vođenja sekundarnog
postupka. Upravo zbog toga se, naročito u britanskoj sudskoj praksi, pojavila
mogućnost da se umesto sekundarnog stečajnog postupka pokrene drugi
postupak koji će dovesti do manjih troškova i do očuvanja stečajne mase, koji
se još može nazvati i „sintetički“. Takođe, Uredba br. 848/2015 Evropskog
parlamenta i Saveta od 20. maja 2015.godine o postupku u slučaju
insolventnosti predviđa ovu mogućnost. No, odluku da li će se voditi
sekundarni stečajni postupak ili neki drugi u zemlji gde se nalazi filijala ili
imovina dužnika donosi stečajni upravnik koji je imenovan u glavnom
stečajnom postupku, koji, prethodno, mora da pruži garanciju lokalnim
poveriocima da će se njihova potraživanja namiriti
Naknade iz radnog odnosa kroz prizmu novih tendencija u sudskoj praksi
Kao inspiracija za pisanje rada bilo je donošenje presude Vrhovnog kasacionog suda br. Rev2 854/2020 od 20.05.2020. godine gde se, raspravlјajući o reviziji kao izuzetno dozvolјenoj, iskristalisao stav da naknade za ishranu i regres za godišnji odmor moraju biti posebno novčano određene, čime su se otvorile revolucionarne mogućnosti za naknadu štete. Pored opšteg razmatranja navedenih naknada i uloge kolektivnog ugovora u njihovom regulisanju, u radu je posebno proučavano činjenično stanje i nedvosmislen stav Suda da naknade za topli obrok, smenski rad i regres za korišćenje godišnjeg odmora ne mogu predstavlјati sastavni deo cene jednog radnog sata, kao i da njihova vrednost mora biti iskazana u obračunima zarade. Polazi se od hipoteze da neprecizna zakonska definicija naknadi iz radnog odnosa formira prostor za zloupotrebu prilikom primene u praksi, kao i da bi zaposleni mogli biti u prednosti u parnicama za naknade štete povodom naknada sa novim stavom Vrhovnog kasacionog suda
Agregacije šteta u skladu sa načelima o ugovornom pravu reosiguranja
Uspostavljanje opšteprihvaćniih standarda u oblasti ugovornog prava reosiguranja, nuđenje pojedinačnih pravila za posebne vrste ugovora o reosiguranju, ali i ujednačenje terminologije koja bi dalje olakšala tumačenje međunarodnih ugovora o reosiguranju, motivisalo je najveća imena akademske zajednice sa univerziteta u Beču, Cirihu i Frankfurtu da se upuste u formulisanje Načela ugovornog prava reosiguranja tokom 2016. godine. Kako se nacionalni sudovi ili retko ili neujednačeno izjašnjavaju o agregaciji šteta kod ugovora o reosiguranju, autori PRICL su se odlučili da ovom pitanju posvete zasebno poglavlje. Smatrali su da je reč o oblasti koja je izvor pravne nesigurnosti, čiji su osnovni uzrok terminološke i konceptualne razlike poimanja kada se uopšte ima smatrati da je jedinstvena šteta nastala. Inspirisani mehanizmima agregacije zasnovanim na uzroku i događaju definisanim u engleskoj sudskoj praksi, PRICL nudi svoje odgovore na pitanje kada se ima smatrati da je nastala jedinstvena šteta. Izučavajući englesku sudsku praksu, autori PRICL su nastojali da prevaziđu uočene nedostatke koncepta agregacije dajući preciznije definicije, čime su zasigurno postavljena ograničenja diskrecionim ovlašćenjima sudova i arbitražnih tribunala
Arbitraža kao način rešavanja sporova u fudbalu
Fudbal u današnje vreme ne predstavlja isključivo sportsko nadmetanje dva tima, već sveobuhvatni društveni odnos u kom učestvuju mnogobrojni akteri. U širem smislu, učesnici fudbala pored sportista su i agenti, mnogobrojna sportska, modna i marketingška udruženja. Društvene odnose u kojima učestvuje veliki broj lica prati opasnost od nastajanja brojnih sporova. Na koji način će ti sporovi biti rešeni zavisi od volje njenih aktera. Akteri sportskih događaja mogu se obratiti : internim sportskim organizacijama koji po svojoj prirodi mogu biti nacionalne ili međunarodne organizacije, nadležnim nacionalnim sudovima ili arbitražama kao privatnim mehanizmima za rešavanja sporova. Zbog mnogobrojnih prednosti u odnosu na sudsko rešavanje sporova, u sportu se sporovi najčešće rešavaju pred arbitražom za sport. Arbitražni sud za sport ( u daljem tekstu CAS) predstavlja specijalizovanu institucijalnu arbitražu osnovanu za rešavanje sporova u sportu. Nadležnost za rešavanje sporova u sportu Arbitražnog suda predviđena je između ostalog i pravilima Međunarodne svetske fudbalske asocijacije ( FIFA). Iz tog razloga, prvi deo rada posvećen je analizi odnosa CAS-a i FIFA-e kroz tumačenje Pravilnika kojim je regulisan način vođenja postupka za rešavanje sporova. U drugom delu rada otvoreno je pitanje forme arbitražnog ugovora i saglasnosti ugovornih strana kao neophodnih uslova za konstituisanje nadležnosti arbitražnog tribunala