Repository of Institute of Comparative Law
Not a member yet
2147 research outputs found
Sort by
Kriterijumi i standardi za uređenje pitanja adekvatne zastuplјenosti pripadnika nacionalnih manjina u organima državne uprave
Oblici neredovnih okolnosti na evropskom ustavnom području
Pregledom i analizom rešenja sadržanih u referentnim ustavima evropskih država, autor nastoji da sistematizuje oblike neredovnih okolnosti koji su uređeni na ustavnom nivou. Uočeno je grupisanje u modele prema kojima postoje opšte odredbe o neredovnim okolnostima, kao i one u okviru kojih su sadržane odredbe koje su pojedinačno posvećene vanrednom stanju, ratu i stanju prirodne nepogode. Od pravila koje upućuje na generalnu učestalost uzajamnih pozajmljivanja rešenja u ustavima evropskih država ne odstupa se značajno ni u oblasti regulisanja neredovnih stanja. Struktura i normativna sistematika ustavnih akata često upućuje na to da li ustavopisac posvećuje jednaku pažnju različitim oblicima neredovnih okolnosti, kao i da li ih tretira objedinjeno ili izdvojeno. Ustavima su utvrđeni osnovi za proglašenje pojedinačnih oblika neredovnih okolnosti, kao i subjekti ovlašćeni na donošenje odluke o njihovom uvođenju i ukidanju. Značajnu temu u ustavnom normiranju koja ima dodirnih tačaka sa neredovnim stanjem čine ograničenja ljudskih prava i osnovnih sloboda i njima je posvećena posebna pažnja autora rada
ПРАВА ИЗ СОЦИЈАЛНОГ ОСИГУРАЊА СВЕШТЕНИХ И ВЕРСКИХ ЛИЦА У РЕПУБЛИЦИ СРБИЈИ
Регулисање права из социјалног осигурања свештеника и верских лица у великој мери зависи од односа државе и цркве.
Како је у Републици Србији опредељење за световну државу подигнуто
на ранг уставног начела, стварају се полемике у погледу финансирања права из
социјалног осигурања из државног буџeта верских и свештених лица. Наиме, постоји мишљење да је финансирање права из социјалног осигурања свештеника и
верских лица из државног буџета супротно одредбама Устава, уз образложење
да улога државе није да финансира верске слободе, него да гарантује слободу вероисповести и неисповедања.
Аутори ће се бавити изазовима у погледу регулисања права из социјалног
осигурања поменутих лица а имајући у виду пре свега законодавни оквир домаћег
правног система као и став Уставног суда Републике Србије у погледу оправданости финансирања права из социјалног осигурања верских и свештених лица из
средстава буџета
Duration of Internal Displacement at the Intersection of Law and Politics
Even though the question of when internal displacement ends was the subject of the UN-led standards-seting eff orts and addressed in the resulting international sotilaw norms, in practice, the determination of when an internally displaced person (IDP) is no longer in need of assistance and protection is still performed arbitrarily and on ad hoc basis. There are diff erent explanations of why the rights-based criteria on the duration of displacement have not served their aim. In this paper, the authors identify another one by arguing that their ineff ectiveness is caused in the fi rst place by the essentially political nature of the matier they are supposed to regulate. The paper’s aim is to serve as a preliminary investigation and set the ground for a more systematic and in-depth analysis of the relationship between the law and the politics in the process of deciding when the internal displacement is over. To this aim, the paper provides an overview of the two main international sotilaw instruments regulating the status of IDPs and a short analysis of the principal humanitarian, human rights and refugee law norms from which these soti -law instruments were derived or which have otherwise directed the identifi cation of therein contained standards. The investigation shows not only that the two main international soti -law instruments tend to be inadequate as means to regulate the process of determining when a person should no longer be considered in need of assistance and protection as an IDP, but that the international law norms restated in these instruments as such cannot off er clear guidance on the matter. The inquiry also shows, in the context of protracted displacement, that where the impasse in the negotiation and/or implementation of a peace agreement reduces the traditional triad of durable solutions to only two of them – integration in the place of displacement and resettlement to the third place - the entire edifi ce of the rights-based criteria collapses. Such situations, the authors argue, demonstrate that the rights-based criteria on the duration of displacement can only serve as a framework for the essentially political deliberations on the matter
ЗАКОН О РАДНОЈ ПРАКСИ – НОВА ШАНСА ЗА МЛАДЕ ИЛИ ЗАБЛУДА?
Незапосленост младих, спора транзиција од школе до посла, недостатак практичног искуства само су неки од разлога за доношење новог правног прописа који ће регулисати радне праксе у Србији. Премда се у теорији предлагало уношење новог, додатног члана Закона о раду који би подобније регулисао радне праксе младих, редактори су се одлучили за нови законски текст, који је у појединим деловима преписан из Закона о раду. Чини се да су изостале кључне прокламације, те радне праксе остају изван радног односа, са солидним скупом права и дискутабилном накнадом за обављени рад. Критички осврт написан је увидом у Нацрт Закона о радној пракси, уз указивање недостатак и могућих решења које би требало уврстити у коначној верзији законског текста
Pravna priroda odgovornosti organizatora sportskih priredbi
Predmet ovog rada je analiza pravne prirode odgovornosti organizatora
sportskih događaja. Zakonom o sportu izričito su propisane obaveze organizatora
sportskih priredbi koje imaju za cilj održavanje odgovarajućih standarda bezbednosti
tokom održavanja sportskih priredbi i suzbijanje nedozvoljenog i nedoličnog ponašanja
koje je suprotno cilju i društvenoj svrsi sportskih priredbi. Ukoliko se nepoštovanjem
ovih obaveza nanese šteta sportistima, gledaocima, drugim učesnicima
ili trećim licima, Zakon o sportu upućuje na primenu opštih pravila o odgovornosti
sadržanih u Zakonu o obligacionim odnosima. Pravilima iz Zakona o sportu regulisana
je odgovornost organizatora velikih skupova sadržana u članu 181. koja predstavlja
posebnu vrstu odgovornosti bez obzira na krivicu organizatora. Regulišući
odgovornost organizatora okupljanja kao posebnu vrstu vanugovorne, objektivne
odgovornosti za štetu, zakonodavac je prihvatio stav da okupljanje većeg broja ljudi
u zatvorenom ili na otvorenom prostoru predstavlja situaciju povećanog rizika
za nastanak štete, u kom slučaju je opravdano nametnuti obavezu naknade štete
organizatorima ukoliko dođe do realizacije tog rizika. Međutim, kako je Zakonom o
sportu predviđena odgovornost organizatora sportskih priredbi zbog nepoštovanja
svojih obaveza, može se zaključiti da se organizator može osloboditi odgovornosti
dostavljanjem dokaza da je ispunio svoje zakonske obaveze. Autor ovog rada se stoga
bavi analizom pravila o odgovornosti organizatora sportskih priredbi i pravila
o odgovornosti organizatora priredbi iz Zakona o obligacionim odnosima kako bi
ukazao na određene nedoslednosti i nejasnoće u aktuelnom zakonodavnom okviru
Angažovanje dece u sportu
Sve češće smo svedoci angažovanja dece u oblasti sporta, najpre iz hobija
a kasnije i nekim oblikom stipendiranja, kao podsticaja za profesionalno bavljenje
sportom. U našem pravu izostaje zakonska regulativa koja bi uredila sportsko
angažovanje koje nema karakter profesionalnog, a izostaju i važne odredbe
koje se tiču zdravstvene zaštite, s obzirom na mogućnost povreda i oboljenja.
U teoriji pitanje angažovanja dece u sportu nije dovoljno izučavano, te neretko
osnov njihovog angažovanja ostaje zamagljen. Imajući u vidu princip posebne
zaštite ovih kategorija u radnom odnosu, s pravom se postavlja pitanje da li taj
princip važi i za angažovanje dece koje ne spada u krug profesionalnog bavljenja
i na koji način ga treba sprovesti. U radu će biti reči o angažovanju dece u
sportu, uz razmatranje pravne regulative koja čini osnov njihovog angažovanja.
Takvo razmatranje je nerazdvojno vezano za odredbe Zakona o radu, kao osnovnog
zakona u sferi radnih odnosa, kao i Zakona o sportu kao lex specialis-a
Pravni i društveni aspekti vakcinacije tokom pandemije kovida 19 = Legal and Social Aspects of Vaccination during the Covid-19 Pandemic
Sistem interne finansijske kontrole u javnom sektoru Republike Srbije - analiza stanja i preporuke -
Interna finansijska kontrola u Republici Srbiji uspostavljena je još 2006. godine
izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu, kao i donošenjem 2007.
godine dva pravilnika kojima se uređuje način funkcionisanja njenih komponenata:
finansijskog upravljanja i kontrole i interne revizije. Međutim, u prethodnom
periodu u javnom sektoru interna finansijska kontrola nije zaživela u svom punom
kapacitetu i čini se da je neophodno uložiti dodatne napore kako bi se ostvario cilj
zbog kojeg je i uspostavljena. Iako finansijsko upravljanje i kontrola i interna revizija
predstavljaju dve povezane komponente koje zajedno sa Centralnom jedinicom
za harmonizaciju Ministarstva finansija čine sistem internih finansijskih kontrola,
u radu ćemo analizirati nivo razvoja svake od njih ponaosob, a zatim na osnovu
analize sadržaja relevantnih međunarodnih i nacionalnih dokumenata dati savet
za njihovo unapređenje ili prevazilaženje problema koji su uočeni u praksi
Usklađivanje prava osiguranja Republike Srbije sa Direktivom Solventnost II
Donošenje Direktive Solventnost II predstavlja do sada najveću izmenu propisa
osiguranja na nivou Evropske unije. Pored velikog uticaja na zemlje članice,
ova direktiva izvršila je ogroman uticaj i na zemlje koje, kao i Republika Srbija,
nisu članice EU. U Republici Srbiji planirana je fazna implementacija Direktive,
sa ciljem da nakon pristupanja Uniji dođe do potpune harmonizacije sa njenim
odredbama.
U prvom delu rada analiziraju se novine i ciljevi novog režima radi lakšeg
razumevanja odredaba i uticaja koji one imaju na rad osiguravajućih društava.
U drugom delu utvrđuje se stepen usklađenosti trenutnog zakonodavnog okvira u
Republici Srbiji sa odredbama Direktive Solventnost II, uz predloge za njegovo unapređenje