Repository of Institute of Comparative Law
Not a member yet
2147 research outputs found
Sort by
Kolektivni ugovori kao izvor prava
U radu se analizira mesto kolektivnog ugovora u domaćem pravnom sistemu i hijerarhijski odnos između zakona, kolektivnog ugovora i individualnog ugovora o radu kao i međusoban odnos kolektivnih ugovora. Autorke nastoje da na sumaran način prikažu značaj kolektivnog ugovora kao izvora prava u domaćem pravnom sistemu, kako za socijalne partnere koji učestvuju u njihovom zaklјučivanju tako i za sva lica na koja se kolektivni ugovori primenjuju. U skladu s tim, prvi deo rada posvećen je kratkoj istorijskoj analizi pojave i nastanka kolektivnih ugovora, dok se drugi deo rada odnosi na mesto i značaj kolektivnog ugovora u domaćem pravnom sistemu
ISPLATNI REDOVI U STEČAJNOM POSTUPKU PROTIV OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA
Regulisanje isplatnih redova u stečajnom postupku protiv
osiguravajućih društava zahteva primenu opštih pravila delatnosti
osiguranja koja se odnose, pre svega, na razlikovanje osiguranja života u
odnosu na ostale vrste osiguranja, odnosno, na činjenicu zaštite osiguranog
lica kod osiguranja života, imajući u vidu pravnu prirodu i svrhu ove vrste
osiguranja. U velikoj većini zakonodavstava se primenjuju navedena opšta
pravila koja razlikuju osiguranje života od ostalih osiguranja, ali se postavlja
pitanje, da li je trebalo i kod drugih osiguranja napraviti razliku u prvenstvu
isplate potraživanja, uzimajući u obzir ne samo zaštitu osiguranika, već
i zaštitu tržišta osiguranja. U radu se posvećuje pažnja zakonodavstvu
Republike Srbije u ovoj oblasti, kao i zakonima pojedinih zemalja u regionu.
Isto tako, autor poklanja pažnju i analizi odredaba Direktive „Solventnost
II“ koje regulišu ovu materiju. Najzad, autor definiše i predloge za buduće
regulisanje statusa potraživanja poverilaca u navedenom postupku
Razvoj i funkcije parlamenta i njegov odnos prema izvršnoj vlasti u zemljama Evropske unije
U ovom radu autori ulaze u problematiku parlamentarnog razvoja krajem dvadesetog veka, kao i savremenih tendencija odnosa parlamenta i izvršne vlasti. U prvom delu rada se objašnjava problem legitimiteta parlamenta kroz teorijsku analizu legitimiteta vlasti i predstavljanja i učešća naroda u toj vlasti. Sledi kratak pogled na načelo podele vlasti i njena dva osnovna modela, parlamentarni i predsednički sistem, da bi se prešlo na današnje tendencije položaja i funkcija parlamenta u Evropskoj uniji. Prvo se daje uporednopravni pregled nekadašnjih socijalističkih država, a danas punopravnih članica Evropske unije, koje su sve prihvatile demokratske tekovine parlamentarnog sistema, naravno u većoj ili manjoj meri, sa određenim oscilacijama. A zatim, s obzirom na to da je parlamentarni sistem dominantni sistem vlasti u Evropskoj uniji, razmotriće se njegove tri varijante u ostalim državama Evropske unije, i to: 1) gde u odnosu na parlament izvršna vlast jača u licu šefa države, 2) gde u odnosu na parlament izvršna vlast jača u licu vlade ili njenog predsednika i 3) gde parlament i izvršna vlast ostaju
Kako učiniti human(ij)im doživotni zatvor koncepta „zaključaj i baci ključ” na primerima Italije i Holandije
Autorka kritikuje koncept doživotnog zatvaranja „za ceo život” iz aspekta evropskih standarda zaštite prava lica lišenih slobode. Cilj rada jeste doprinos kritici zakonskih rešenja u Srbiji, u kojoj je kazna doživotnog zatvora uvedena 2019. godine, a nije propisan način izvršenja. Doživotno osuđenim za određena krivična dela zabranjuje se uslovni otpust. Suprotno tome, relevantni akti Saveta Evrope i praksa Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) pokazuju da princip reintegracije u društvo doživotnih zatvorenika mora biti obezbeđen u nacionalnom sistemu izvršenja, inače se rizikuje povreda čl. 3 Evropske konvencije. Država članica ima obavezu da doživotne zatvorenike uključi u rehabilitacioni tretman, kao i da predvidi i primeni mehanizme za skraćenje kazne. Na primerima iz Italije i Holandije autorka ispituje okolnosti zbog kojih izvršenje doživotnog zatvora nije doseglo standarde ECHR. Na taj način skreće se pažnja zakonodavcu u Srbiji da princip rehabilitacije ne sme biti zanemaren čak i kada postoji potreba da se na kriminalitet reaguje
najstrože, doživotnom kaznom zatvora
Elektronsko fakturisanje u Evropskoj uniji
Direktiva Evropskog parlamenta i Saveta 2014/55/EU o elektronskom fakturisanju u postupku javnih nabavki donosi značajan napredak u oblasti elektronskog fakturisanja. Pre njenog usvajanja postojali su akti Evropske unije (EU) koji su delom regulisali pitanja elektronskog fakturisanja. Međutim, ti akti nisu bili usmereni na unapređenje operatibilnosti standarda, budući da nisu uklјučivali obavezu prijema elektronske fakture izdate u strukturiranom elektronskom formatu, koji omogućava njenu automatsku i elektronsku obradu. Direktivom se nameće obaveza prijema elektronskih faktura subjektima javnog sektora u određenim situacijama, ali ne i njihovog izdavanja, te subjekti javnog sektora i dalјe mogu da prihvataju fakture izdate u štampanom obliku. Države članice slobodne su da prošire opseg primene Direktive prilikom njenog transponovanja. U okviru rada predstavlјa se najpre svrha donošenja Direktive 2014/55/EU, a zatim i druge mere EU koje su od značaja za elektronsko fakturisanje. Nakon predstavlјanja njihovih osnovnih karakteristika, izlaže se sadržina Direktive koja je klјučni izvor prava EU u oblasti elektronskog fakturisanja. Da bi se na što potpuniji način sagledao domašaj Direktive, u radu se uzimaju u obzir i dokumenti doneti od strane drugih međunarodnih organizacija. Analiza se prevashodno zasniva na analizi pravnih tekovina EU, kao i nacionalnih akata država članica kojima je izvršena transpozicija Direktive u unutrašnji pravni poredak
Improper superior orders : an analysis of the regulatory frameworks in selected Western Balkan countries
Discrimination of girls and women with disabilities in education and employment
In labour law, women with disabilities belong to the vulnerable category,
faced with double discrimination. Unequal treatment is based on sex and disability,
which poses a double burden when accessing rights, institutions, education
and finally employment. In this paper, the authoress stands that unequal treatment
at the earliest age for girls compared to boys with disabilities in medical
help, education and vocational training make a lower representation of women
with disabilities in the labour market. This results in living in poverty, financial
dependence on other family members and the social security system, abuse and
sexual harassment. In theory, education, vocational training and employment
are considered crucial for getting out of the isolation of this group. Mutually
connected, education will set forth for vocational training, which will contribute
to the possibility of getting to know new skills that are needed for employment.
Earnings make women with disabilities financially independent and less at risk
of poverty. Research has shown that more is invested in improving the health of
boys with disabilities than girls. Furthermore, girls with disabilities are almost
excluded from education. This is due to the lack of inclusive measures such as
the mismatch of learning resources, transport and classrooms. The literacy rate
of this category is as low as the education rate. As a result, women with disabilities
are less likely to be employed, as well as to have the same earnings as
colleagues with or without disabilities. The work of this category is insufficiently
evaluated under the influence of the stereotype that women with disabilities are
not intelligent enough for education, that education is unnecessary for them,
that they are not able to earn, and that their place is at home, which makes
them financially dependent on other family members, bringing them to poverty
Materijalno krivično pravo Evropske unije i proces usklađivanja na primeru prava Republike Srbije
U radu su analizirane normativne aktivnosti Evropske unije (EU) na ujednačavanju
materijalnog krivičnog prava, naročito posle Lisabonskog ugovora (2007–
2009). Pravni osnov zakonodavnih nadležnosti EU u oblasti krivičnog prava jeste
čl. 83 Ugovora o funkcionisanju EU iz 2016, ali se u praksi koriste i drugi pravni osnovi.
Rezultat su stihijni razvoj i ekspanzija tzv. sporednog krivičnog prava EU, koja
jenjava tek posle 2017. godine. Opšti deo krivičnog prava EU razvijen je samo fragmentarno.
Značajne razlike među krivičnim zakonodavstvima u pogledu ideologije
i kriminalne politike otežavaju proces usklađivanja. Usklađivanje je vertikalno
– državi se nameće obaveza propisivanja minimalnih obeležja određenog krivičnog
dela (EU krivičnog dela) i odgovarajuće sankcije. Time se narušava koherentnost
domaćeg krivičnog prava, naročito u sistemima u kojima se tradicionalno izbegava
propisivanje i izricanje dugih kazni zatvora. Primer Republike Srbije pokazuje da
se pri svim izmenama zakonodavstva od 2009. godine vodi računa o usklađivanju
sa prihvaćenim međunarodnim standardima i pravom Evropske unije, npr. radi
sprečavanja zločina mržnje, terorizma, trgovine ljudima, korupcije i privrednog kriminaliteta.
Autor ocenjuje da se izmenama pristupa ad hoc, bez jasnog plana kako
sačuvati koherentnost domaćeg krivičnopravnog sistema a istovremeno delotvorno
primeniti krivično pravo Evropske unije
Ugovori i projekti javno-privatnog partnerstva i njihov uticaj na lokalni ekonomski razvoj u Srbiji
Javno-privatno partnerstvo (JPP) je jedan relativno nov institut i model finansiranja u pravnom sistemu Republike Srbije koji je nastao tek donošenjem Zakona o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama 2011. godine. Osnovni elementi JPP su ugovori i projekti. Kada je reč o ugovorima, pravna priroda javnog ugovora o JPP još uvek nije dovoljno razjašnjena. Iako ovaj ugovor ima elemente upravnog ugovora, to još uvek ne proizlazi iz pozitivno pravnih propisa u Srbiji. Zato u budućnosti treba posvetiti posebnu pažnju usaglašavanju režima ovog ugovora sa režimom upravnih ugovora utvrđenom u Zakonu o opštem upravnom postupku. S druge strane, projekti JPP u Srbiji posle deset godina postaju sve značajniji instrument lokalnog ekonomskog razvoja. Do danas, Komisija za JPP Vlade Republike Srbije dala je pozitivno mišljenje za 227 projekata javno-privatnih partnerstava. Zašto treba osvetliti pravnu prirodu javnog ugovora o JPP i kako projekti JPP podstiču lokalni ekonomski razvoj u Republici Srbiji - predstavićemo u ovom radu
Human Rights and Climate Change – International Standards
The study is dealing with the link between human rights protection and climate change seen from
the perspective of international standards. Although the two areas developed separately, their
interdependence has become more and more evident in the last two decades. Climate change and
environmental degradation undermines the human rights either directly or indirectly. In
contemporary circumstances, climate change issues affect both developed and developing
countries, but its consequences are more devastating for developing countries, taken into
consideration their scarce resources. In reality, climate change constantly hampers the broad
range of human rights, such as the right to health, the right to life, the right to food, water, shelter,
property. Exactly in the domain of the global health security, the issues of human rights protection
and climate change effects are intertwined.
The UN Framework Convention (1992) and the Kyoto Protocol (1997) do not contain provisions
that are directly related to the right to a healthy environment. Directly the reference to human
rights was made only in the Paris Agreement (2015). Human activities affect negatively climate
change at global level. International standards are aimed at possible solidarity needed to
overcome it. The Kyoto Protocol has its own goals, in the part that refers to individual groups of
countries, specified through the obligations to reduce emissions of greenhouse gases. This is
separately defined for the developed countries.
The right to a healthy, safe, clean and sustainable environment is now recognized in many UN
resolutions, national constitutions and regional instruments. Global dimensions of climate
change problems pose the open question of developing countries’ position, bearing in mind their
scarce resources to deal with it. International standards in the area of climate change are to be
significantly improved in direction of more solidarity towards developing countries