Repository of Institute of Comparative Law
Not a member yet
2147 research outputs found
Sort by
ISTOPOLNO RODITELJSTVO U ODLUKAMA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Među postupcima koji su vođeni pred Evropskim sudom za ljudska prava, a tiču
se zaštite prava dece, veliku pažnju javnosti privlače oni u kojima se postavilo pitanje
prava homoseksualaca da usvajaju decu i najboljem interesu dece u tim situacijama.
Oni su posebno delikatni, imajući u vidu specifičnost porodičnih odnosa i uslovljenost
porodičnopravnih normi istorijom, kulturom i tradicijom država. Kao pitanje u ovim
postupcima postavlja se i pravo lezbejskih parova na medicinski asistiranu prokreaciju, ali i pravo istopolnih parova na zajedničko vršenje roditeljskog prava u situacijama kada jedan od partnera ima svoje biološko dete. U radu će biti analizirane
značajnije presude Evropskog suda za ljudska prava u ovoj oblasti
ALTERNATIVE SANCTIONS IN THE REPUBLIC OF SERBIA, CONTEMPORARY CHALLENGES AND RECOMMENDATIONS FOR IMPROVEMENT
The application of alternative sanctions has positive effects both on the re-socialization of perpetrators of criminal acts, and on the reduction of pressure on institutions for the enforcement of prison sanctions. The use of alternative sanctions enables the offender to continue working, educating, keeping family connections, and other activities that may have preventive effect on the crime re-commission and prevent stigmatisation that person might have after the prison sanction.
The subject of this paper is the analysis of the effectiveness of the application of alternative sanctions in the Republic of Serbia and impact of the implementation of National development strategy for the system of enforcement of criminal sanctions for period 2013–2020. In line with the Strategy, the key national legislative acts were amended to align with international and European standards on alternative sanctions, specifically with the CoE European Probation Rules.
Bearing in mind previous experiences, the authors start form the assumption that there are still certain challenges in their application, which can be caused by various factors. In order to give recommendations for reducing the challenges, the authors analyse the compliance of national regulation with international standards, as well as available data on volume and structure of imposed alternative sanctions in period 2015–2020, with the special focus on community work and conditional sanction with oversight
Zaštita poslovne tajne u pravu Republike Srbije
U ovom radu se analizira pravna zaštita poslovne tajne u pravnom poretku Republike Srbije. Primenom pravnodogmatskog metoda istraživanja analiziraju se pravila aktuelnih i relevantnih domaćih propisa, a uporednopravni metod se koristi radi upoređivanja nacionalnog sistema zaštite poslovne tajne sa analognim pravnim sistemom u Evropskoj uniji. Polazna hipoteza je da je zaštita poslovnih tajni strateško pitanje koje zahteva pažljivo planiranje i organizovanje, kao i konstantno unapređivanje, kako bi se poslovne tajne očuvale i što duže ekonomski iskorišćavale. Cilj rada je da se dođe do zaključaka koji su praktično upotrebljivi kako za zakonite držaoce poslovne tajne, tako i za ostala lica koja u različitim ulogama učestvuju u postupcima zaštite poslovne tajne
Nedostaci u regulisanju osiguranja troškova pravne zaštite u zakonodavstvu Republike Srbije
Autorka analizira osiguranje troškova pravne zaštite i njegov značaj za ostvarivanje prava na pristup sudu. Kako je ovaj proizvod osiguranja u velikoj meri skrajnut na tržištu osiguranja u Republici Srbiji, autorka centralni deo rada posvećuje analizi pravne regulative ovog osiguranja u srpskom zakonodavstvu. Pozitivnopravna i uporednopravna analiza signalizirali su na nekoliko nedostataka u pristupu sprskog zakonodavca. Prvi je nedostatak jasne definicije ovog osiguranja, što dalje implicira da postoje nejasnoće u pogledu tačnog određenja osiguranog slučaja i osiguranog rizika. Drugi problem je nedovoljno regulisanje situacija kada može nastupiti sukob interesa osiguranika i osiguravača po osnovu ovog osiguranja. Autorka predlaže nekoliko načina za prevazilaženje ovih nedostataka, polazeći od rešenja utemeljenih u komunitarnom pravu. U zaključnom delu rada autorka daje argumente koji pobijaju tvrdnje da primena ovog osiguranja vodi ka preopterećenju sudova i zaključuje da ono predstavlja bitan instrument za ostvarivanje principa pravne države, ali i zaštite potrošača
Prava na radu medicinskih radnika za vreme vanrednog stanјa
Tokom proglašenog vanrednog stanja usled pandemije virusa KOVID 19 u Republici Srbiji 2020. godine, medicinski radnici izvršavali su svoje radne zadatke u posebnom režimu rada, sa specifičnim ograničenjima u skladu sa Odlukom o vanrednom stanju, Zakonom o odbrani, Zakonom o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi, kao i odlukama Vlade Republike Srbije i Ministarstva zdravlјa. Nјihov radnopravni položaj bio je kompleksno uređen a radne dužnosti specifično organizovane. Istraživanje obuhvata opštu normativnu analizu njihovog radnopravnog položaja tokom trajanja vanrednog stanja, sa posebnim osvrtom na režim rada uspostavlјen uvođenjem radne obaveze na osnovu propisa koji nisu na adekvatan način odgovorili postojećem stanju prouzrokovanom pandemijom virusa. Dodatno, u radu se ukazuje na fleksibilizaciju rada u okolnostima vanrednog stanja, dobre i loše karakteristike trenutnog zakonskog okvira, kao i na dobru i lošu praksu koja je u ovom pogledu uočena tokom trajanja vanrednog stanja. Poseban osvrt se daje na nezakonito prolongiranje trajanja vanrednih mera rada i nakon ukidanja vanrednog stanja. Daju se preporuke koje su od značaja za kvalitetnije normativno uređenje ovih pitanja, kao i za osnaživanje mehanizama zaštite prava po osnovu rada medicinskih radnika, u specifičnim (vanrednim) okolnostima uzrokovanim medicinskim razlozima
Regulisanje odnosa obaveznog i dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja u zakonodavstvu Republike Srbije
Tokom osamdesetih godina prošlog veka javljaju se ozbiljnije krize u oblasti finansiranja socijalne zaštite. Nekadašnji sistem finansiranja koji je podrazumevao naknadu svih troškova koje je lečenje osiguranika zahtevalo, zamenjen je sistemom u skladu sa kojim su zdravstvene ustanove dobijale godišnje iznose za svakog osiguranika, nezavisno od toga koliko su zaista iznosili troškovi njihovog lečenja. Stoga se postepeno razvijala potreba za dobrovoljnim zdravstvenim osiguranje.
Kao direktna posledica nedovoljne rasprostranjenosti ovog osiguranja, vladala je dugo vremena i njegova podnormiranost. Iako nesumnjivo osiguranje lica, dobrovoljno zdravstveno osiguranje lica nije svoje mesto našlo u Zakonu obligacionim odnosima, uz osiguranje života i osiguranje od posledica nesrećnog slučaja. Međutim, od 2019. godine je na snazi Zakon o zdravstvenom osiguranju koje po prvi put u našem zakonodavstvu reguliše i obavezno i dobrovoljno zdravstveno osiguranje.
Kako je dobrovoljno zdravstveno osiguranje „posledica“ socijalne potrebe za dodatnim stepenom zaštite, neminovno je da dođe do izvesnog podudaranja obaveznog i dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. S obzirom da oba osiguranja mogu u određenoj meri biti usmerena na naknadu konkretne štete proistekle iz osiguranog slučaja, autor se bavi ocenom adekvatnosti zakonskih rešenja o odnosu ovih osiguranja i načina eliminisanja mogućnosti prekomernog obeštećenja
Status stranih poverilaca u sekundarnom stečajnom postupku
Status stranih poverilaca u međunarodnom stečaju, odnosno stečajnom postupku sa elementom inostranosti, zavisi od toga na koji način je regulisana ova materija u jednoj zemlјi. Razlikujemo glavni i sekundarni stečajni postupak u kojem poverioci mogu prijaviti svoja potraživanja. U zemlјama koje regulišu pokretanje i glavnog i sekundarnog stečajnog postupka, poverioci imaju jednak status, što znači da su strani poverioci izjednačeni sa lokalnim poveriocima u sekundarnom stečajnom postupku. U radu se posvećuje pažnja Uredbi (EU) 848/2015 o postupku u slučaju insolventnosti, kao i odredbama Zakona o stečaju Republike Srbije, koji regulišu ovu materiju. Da bi se definisao status stranih poverilaca, potrebno je utvrditi i status strane stečajne odluke, kao i status stranog stečajnog upravnika. Pažnja se posvećuje i situacijama kada se ne pokreće sekundarni stečajni postupak, a što uređuje Uredba 848/2015
Javna ovlašćenja i javne službe neteritorijalnih autonomija nacionalnih manjina - komparativna analiza
U ovom radu analiziramo javna ovlašćenja i javne službe neteritorijalnih autonomija nacionalnih manjina, kao specifičnih organizacionih struktura i funkcionalnih upravnih nadležnosti u vidu javnih ovlašćenja koja su im poverena. Neteritorijalna autonomija u poslednje vreme sve više zaokuplјa pažnju kako naučne tako i stručne javnosti, jer se u brojni problemi nacionalnih manjina u različitim državama mogu rešiti kroz neteritorijalnu autonomiju. Kako javne službe i upravna javna ovlašćenja predstavlјaju sastavni deo javne uprave u organizacionom i funkcionalnom smislu, u ovom radu analizirani komparativni modeli ukazuju da neteritorijalne autonomije sve više predstavlјaju i pripadaju celini javne uprave u mnogim savremenim državama u svetu. Ona može poslužiti i za dalјu analizu polo žaja i statusa neteritorijalne autonomije nacionalnih manjina i u Republici Srbiji. Odgovorajući pravni okvir u tom smislu u Republici Srbiji već postoji, ali do sada nije temelјno izučavan
Potreba regulisanja statusa dela nedostupnih titulara autorskogprava u Srbiji radi digitalizacije kulturne baštine i dobri primeri iz prava Hrvatske i Mađarske
Na osnovu inicijative Nacionalnog centra za digitalizaciju od 2002. godine u Republici Srbiji započinje se rad na digitalizaciji kulturnog nasleđa kroz različite projekte. Postojanje dela nedostupnih titulara autorskog prava, ako njihov pravni status nije regulisan, može značajno da uspori proces digitalizacije kulturnog nasleđa, a takođe može da ima za posledicu da javnosti ne može saopšten sadržaj pomenutih dela koja mogu biti od velikog kulturnog, umetničkog ili naučnog značaja. Budući da u zakonodavstvu Republike Srbije nije regulisan status nedostupnih titulara autorskog prava, a da postoji obaveza da se domaće pravo prilagodi smernicama Evropske unije, neophodno je kritički ispitati da li postojeće zakonodavstvo treba da bude upotpunjeno kako bi se harmonizovalo sa pravom Evropske unije i da ne bi predstavljalo prepreku efikasnoj digitalizaciji kulturnog nasleđa. Na osnovu analize domaćeg prava autor konstatuje da su neophodne izmene i dopune postojećeg Zakona o autorskom i srodnim pravima i prilagođavanje Direktivi 2012/28/EU iz 2012 i ispituje zakonodavstva Hrvatske i Mađarske (članica Evropske unije) u cilju pronalaženja dobrih stranih rešenja. Autor konstatuje da bi se postojeća pravna praznina u domaćem zakonodavstvu mogla upotpuniti po ugledu na zakonodavstvo Hrvatske, s obzirom na istorijsku sličnost pravnih sistema