Repository of Institute of Comparative Law
Not a member yet
2147 research outputs found
Sort by
Specificities of recruitment and selection in the defence sector – the case of Montenegro
The paper analyses key specificities of recruitment and selection in the defence sector, providing an example of Montenegro. Personnel in ministries of defence and armed forces are public servants and constitute a part of national administrations in a larger sense, which need genuine professionals. From the legal point of view, there are usually several categories of staff within the defence sector: civil servants, military officials and civilian personnel in the armed forces, which all have some specificities due to the nature of the work they carry out in the public service. The paper first analyses key international standards on recruitment and selection in the public service and those which are specific for the defence sector. The central part of the paper examines key contentious issues in the legal framework regarding recruitment and selection in the defence sector of Montenegro, especially exemptions from the open competition rule, ministerial discretion in appointing the candidate from an open list, and the lack of a possibility to challenge security clearance decisions of perspective candidates (for military personnel and civilian personnel in the army). The authors conclude that although it is relatively easy to pinpoint necessary legal changes to improve the current system, it is not very likely that the system will be changed without a strong and unwavering political support, which will be able to force the holders of excessive powers to release it and ensure the observance of the merit principle
Analiza efekata zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku
Analiza efekata Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu: Analiza) sprovedena je pod okriljem zajedničkog programa Evropske unije i Saveta Evrope „Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku 2019–2022“, u okviru projekta „Jačanje efikasnih pravnih sredstava za sprečavanje kršenja ljudskih prava u Srbiji“. Analiza je sprovedena od novembra 2021. godine do januara 2022. godine. Sprovođenje ove analize planirano je kao aktivnost 3.5.1.6. u Revidiranom Akcionom planu za Poglavlje 23 usvojenom na sednici Vlade 10. jula 2020. godine. Cilj analize bio je da se ispitaju efekti Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu: ZZPSRR) pre svega u kontekstu rada redovnih sudova opšte i posebne nadležnosti, javnog tužilaštva, pravobranilaštva, uključujuči njegove finansijske efekte na budžet Srbije i na građane. U okviru Analize identifikovana su i problematizovana i određena pitanja koja bi bilo celishodno sagledati kroz posebnu, dubinsku analizu usmerenu na konkretno pitanje, imajući u vidu da složenost svih pitanja obrađenih u Analizi ukazuje na potrebu sprovođenja temeljnije funkcionalne analize. Polazni referentni metodološki okvir za sprovođenje analize predstavljaju Zakon o planskom sistemu Republike Srbije i Uredba o metodologiji upravljanja javnim politikama, analizi efekata javnih politika i propisa i sadržaju pojedinačnih dokumenata javnih politika, kao i Priručnik za analizu efekata javnih politika i propisa. Na osnovu ovih dokumenata sačinjena je struktura Analize, te opredeljene ključne oblasti pitanja za vrednovanje učinka dokumenata javnih politika, uz odgovarajuća prilagođavanja očekivanjima ciljnih korisnika evaluacije. Imajući u vidu da je za ocenu efekata ZZPSRR potrebno uzeti u obzir i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu ESLJP) u odnosu na Srbiju pa i šire, u okviru analize sagledavaju se tendencije u odlučivanju ESLJP u odnosu na Srbiju, i analiziraju neke od njegovih ključnih presuda protiv Srbije i drugih država. Analiza se dakle zasniva na istraživanju i analizi relevantnog pravnog okvira i sudske prakse u Srbiji, sudske prakse: ESLJP, kontekstualnoj analizi odabranih uporednopravnih normativnih rešenja, te analizi stručnih i naučnih radova u relevantnim pravnim oblastima. Kako bi cilj istraživanja bio postignut, prilikom analize i prikupljanja kvantitativnih i kvalitativnih podataka bilo je neophodno kombinovati više različitih naučnih metoda, prevashodno normativnog metoda, dogmatskog metoda, uporednopravnog metoda, egzegetičkog metoda, kao i metoda fokus grupa Za potrebe prikljupljanja kvalitativnih i odabranih kvantitativnih podataka u vezi sa efektima Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu: ZZPSRR) u periodu od novembra do decembra 2021. godine organizovane su fokus grupe ili razgovori sa predstavnicima sledećih organa i organizacija: osnovni i viši sudovi sa područja beogradske, kragujevačke, niške i novosadske apelacije; apelacioni sud u Beogradu, Kragujevcu, Nišu i Novom Sadu; prekršajni sudovi i prekršajni apelacioni sud; privredni sudovi i privredni apelacioni sud; upravni sud; Vrhovni kasacioni sud; Visoki savet sudstva; Javno tužilaštvo; Državno pravobranilaštvo; Pravosudna akademija. Statistički podaci koji se koriste u ovoj analizi preuzeti su iz zvaničnih godišnjih izveštaja o radu sudova u Srbiji, izveštaja o radu Visokog saveta sudstva te Uporedne analize – Zaštita prava na suđenje u razumnom roku izrađene pod okriljem Pravosudne akademije. U delu koji se odnosi na statističke podatke u vezi sa predstavkama i presudama ESLJP koje se odnose na Srbiju, korišćen je mešovit pristup zasnovan na kombinovanju podataka iz zvaničnih godišnjih izveštaja ESLJP i njihove provere i dopune na osnovu podataka dostupnih na HUDOC vebstranici. Statistički podaci izneti tokom razgovora u okviru fokus grupa korišćeni su kontekstualno, u cilju ilustrovanja trendova u praksi ili konkretnih izazova u primeni ZZPSRR
Sport u Evropskoj uniji – na raskršću nadležnosti – implikacije primene člana 165
Evropska unija deluje samo u granicama ovlašćenja koja su joj države članice
prenele i za ostvarivanje ciljeva predviđenih Osnivačkim ugovorima. U oblasti
sporta države članice prvobitno nisu prenele ovlašćenja na Evropsku uniju, i sport
nije pominjan u Osnivačkim Ugovorima. Ipak Sud pravde je, kroz sudsku praksu,
zauzeo stanovište, koje je podržala i Komisija, da u onoj meri u kojoj predstavlja
ekonomsku aktivnost, sport spada u nadležnost EU. Kako bi ograničila intervencije
EU, tela u oblasti sporta su sredinom devedesetih godina 20. veka počela da se zalažu
za unošenje odredbi o sportu u Ugovore. Sport je prvi put pomenut u Ugovoru
iz Lisabona 2009. godine. Rad analizira razvoj sporta i sportskog prava u EU koji
se može podeliti u tri faze. Najpre je razmotrena praksa Suda pravde EU i najznačajnije
presude u ovoj oblasti. Nakon toga predstavljene su Deklaracije uz Ugovor
iz Amsterdama i Ugovor iz Nice koje ukazuju na važnost uvažavanja specifičnosti
sporta kao ekonomske aktivnosti. Naposletku su predstavljene odredbe Ugovora iz
Lisabona kojima je sport prvi put unet u Ugovore. Posebna pažnja posvećena je
implikacijama primene člana 165 Ugovora o funkcionisanju EU
Reprezentativni fudbal i promena državljanstva – FIFA pravila
Globalizacija je uticala i na fudbal. Ljudi su sve mobilniji, te se i fudbaleri
često sele u različite države. Dešava se i da steknu državljanstvo neke države ili
da se nakon nastupanja za jednu nacionalnu selekciju predomisle i požele da nastupaju
za neku drugu, čije su državljanstvo stekli ili ga možda već i imali. Naravno,
može se desiti i da neka država prestane da postoji, a da neka nova država
ili neke nove države nastanu na toj teritoriji. Svakako, radi se o veoma izazovnim
pravnim pitanjima, pošto su reprezentacije stvar nacionalnog ponosa i usled toga
je razumljivo zbog čega se u toj oblasti postupa drugačije u odnosu na klupski
fudbal. Jednostavno, nastoji se sačuvati supstrat reprezentativnog fudbala, odnosno
njegova suština. U radu, autori nastoje da pruže, nakon uvodnih razmatranja,
analizu odredbi svetske krovne fudbalske organizacije FIFA-e u ovoj oblasti. Na
kraju, autori sumiraju rezultate istraživanja, te nude odgovarajući zaključak
Trade usages in the law of international sale of goods
This paper examines the application of trade usages, one of the most important sources of autonomous
international sales law (so-called lex mercatoria) that traders create according to their needs. To understand the application
of trade usages, it is necessary to determine their position in source-of-law-hierarchy. As a separate issue, the paper analyses
the subjective and objective basis for the application of trade usage, which are possible ways to regulate that issue in legal
texts. it is pointed out that trade usages have normative and interpretive role in the contract for the international sale of
goods. Their application would not be possible if the law did not allow it. The paper presents how this issue is regulated
in characteristic legal systems, both national and international. it is concluded that trade usages have an important role
in the law of the international sale of goods. That is confirmed by the fact that it is enough for trade usage to exist to be
applied. That solution is justified considering that traders are expected to know not only the rules of the profession but
also customs and to harmonize their actions with trade usages rather than with legal rule
Između fleksibilnosti i dezintegracije – diferenciranost u pravu Evropske unije
Diferenciranost je oduvek bila prisutna u pravu EU. U početku se ovom konceptu
pribegavalo samo u izuzetnim slučajevima, a trajanje je bilo vremenski ograničeno.
Međutim, tokom decenija, sa razvojem procesa evropskih integracija, evoluiralo je i
shvatanje i primena koncepta diferenciranosti. U radu je najpre predstavlјen istorijat
diferenciranosti u pravu EU. S obzirom na to da postoji veliki broj različitih oblika
diferenciranosti, posebna pažnja posvećena je tipologiji diferenciranosti.
Diferenciranost, kao koncept komunitarnog prava, prvi put je institucionalizovana
Ugovorom iz Amsterdama 1997. godine u vidu odredbi o bližoj, pojačanoj saradnji, te je u
radu analizirana institucionalizacija koncepta diferenciranosti. Istorija evropskih
integracija svedoči da svaki put kada se menjaju spolјne granice EU, u smislu povećanja
broja država članica, pitanje diferenciranoosti postaje aktuelno, što se potvrđuje i
danas u kontekstu proširenja EU na zemlјe Zapadnog Balkana. Međutim, ovoga puta, a na
osnovu nove metodologije proširenja EU, zemlјama kandidatima stavlјena je u izgled
bliža integracija u politike, tržište i programe EU i pre nego postanu punopravne
članice EU. Ova mogućnost predstavlјa revolucionarnu novinu u pravu. Iako je
prvobitna zamisao koncepta fleksibilnosti bila da se uvaže različitosti između
država članica i da se svaka integriše sopstvenim ritmom, tj. da diferencirana
integracija ima centripetalni efekat, uzmajući u obzir sve izazove sa kojima se danas
Evropska unija suočava, postavlјa se pitanje da li diferenciranost ipak doprinosi
dezintegraciji
ВAНТЕЛЕСНА ОПЛОДЊА СА НЕПОЗНАТИМ ДОНОРОM – ДИЛЕМЕ СА АСПЕКТА БИОЕТИКЕ И ПРАВА ДЕТЕТА ДА ЗНА СВОЈЕ ПОРЕКЛО
Последњих деценија сведоци смо значајних промена у области по-
родичног права и измењене друштвене реалности која је са собом донела измене
законске регулативе у међународном праву и упоредним законодавствима држава.
Када говоримо о питањима која се тичу људског живота, смрти, здравља, и у оквиру
тога злоупотребе појединих медицинских средстава и третмана, питања која, чини
нам се, изазивају највише контроверзи јесу питање еутаназије и абортуса, питање
донације органа, као и питања сурогат мајчинства и вантелесне оплодње, нарочито
у ситуацији када је донор непознат. У овој ситуацији оправдано се поставља питање
права детета на сазнање свог порекла, будући да је ово једно од његових основних,
загарантованих права, чије остварење не зависи, и никада не може зависити, од воље
државе, односно њених органа и појединаца који учествују у поступку добијања
детета путем репродуктивних технологија. Поставља се питање да ли се право на
планирање породице и право на слободно одлучивање о рађању у овим ситуацијама
налазе у потпуној супротности са правом детета да има приступ истини о пореклу
и биолошким родитељима, независно од мотива којима су се они превасходно руко-
водили приликом доношења одлуке о учествовању у овом поступку који временом
добија и елементе генетичког инжењеринга, а чији је плод живо биће са свешћу,
емотивним, друштвеним и психолошким потребама, али и правима која произилазе
из природног права, од Бога датог, које постоји независно од законодавца, који сваку
материју може регулисати на начин који у одређеном моменту (не) одговара ширем
друштвеном консензусу. Ауторке ће у раду дати преглед појединих упоредноправних
решења у овој области, али и судских пресуда које доводе у питање законитост и етичност досадашњих спроведених процедура, као и последице истих са којима ћемо
се суочити у годинама пред нама, са циљем да се утврди да ли су право на слободно
одлучивање о рађању у овим случајевима и право детета на сазнање свог порекла у
потпуној колизији или је ова два права, ипак, могуће усагласити
Ograničenja slobode ugovaranja davaoca kredita u pravu Evropske unije
Ugovor o kreditu je složen pravni posao u kome je predugovorno informisanje
korisnika kredita zakonska obaveza davaoca kredita. Predmet rada je pravni okvir
ugovora o kreditu u pravu Evropske unije koji se analizira iz ugla ograničenja slobode
ugovaranja davaoca kredita. Istraživanje je sprovedeno uz korišćenje normativno-
pravnog i deskriptivno-analitičkog metoda. Polazna hipoteza je da davalac
kredita, uprkos postojećim ograničenjima slobode ugovaranja, nalazi nove načine
da iskorišćava svoj superiorni položaj u odnosu na korisnika kredita, posebno ako
je to potrošač, kako bi za sebe ugovorio povoljnije uslove, pa i prebacio ceo rizik
pravnog posla na drugu ugovornu stranu. Polaznu hipotezu potvrđuje činjenica da
je još 2021. godine pripremljen predlog nove direktive kojom se dodatno ograničava
sloboda ugovaranja davaoca kredita. U zaključku su izložena pravila Predloga direktive
koja to dokazuju
Regulativa o zaštiti podataka o ličnosti kao mehanizam zaštite potrošača usluga osiguranja
Zaštita potrošača usluga osiguranja postala je posebno aktuelna nakon ekonomske
krize. Skoro svi propisi iz ove oblasti teže da umanje ugovornu neravnotežu koja postoji
između strana ugovornica. Međutim, sa razvojem tehnologije pored „osnovnih“ propisa iz
oblasti osiguranja za zaštitu potrošača usluga osiguranja mogu biti značajni i propisi koji
nisu usko vezani za ovu oblast.
U prvom delu rada autorke su obradile pitanje razloga za neophodnu zaštitu
potrošača usluga osiguranja. Pored toga u drugom delu rada analiziraju pitanje značaja
nove regulative u oblasti zaštite podataka o ličnosti za zaštitu ovih lica kao i uticaj prava koje
licu na koje se podatak odnosi garantuje Zakon o zaštiti podataka o ličnosti
ОДРЕЂЕЊЕ ДРЖАВНЕ ПРИПАДНОСТИ ЦРКАВА И ВЕРСКИХ ЗАЈЕДНИЦА
Статус цркава и верских заједница као правних лица зависи од законодавства земље које регулише ову материју. Закон о црквама и верским заједницама Републике Србије одређује да цркве и верске заједнице морају бити уписане
у Регистар да би имале статус правног лица. Но, овај Закон дефинише да овај
статус цркве и верске заједнице могу имати и по аутономним прописима ових
организација, без уписа у Регистар. Кад је у питању одређивање државне припадности цркава и верских заједница, примењују се правила Закон о решавању сукоба
закона са прописима других земаља која се примењују и на остала правна лица.
Но, морамо рећи да је немогуће применити ова правила на идентичан начин као
и код осталих правних лица. То значи да ће се државна припадност одредити по
праву земље где је једно лице основано, односно, регистровано. На наведен став
утиче и разликовање традиционалних од осталих цркава и верских заједница,
што је дефинисано ранијим прописима или уговорима. То значи да наведене цркве
и верске заједнице имају посебан статус, који не може бити доведен у питање
применом прописа који регулишу општи статус осталих правних лица