Argo (Greece)
rFASPER - Repository of the Faculty of Special Education and RehabilitationNot a member yet
5766 research outputs found
Sort by
Imenovanje aktivnosti kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem
Given that verbs are the type of content words whose proper use in children requires a high level of language processing skills, it is expected that children with specific language impairment (SLI) will experience difficulties in lexical processing of this class of words. However, there is a relative paucity of studies focusing on lexical-semantic abilities in class of verbs in children with SLI, and the results of previous studies are quite contradictory. The aim of this study was to determine the vocabulary scope of verbs, and also to compare types of errors in verb naming between children with SLI and typically developing children. The sample consisted of 60 participants with SLI (5-8 yrs) within the experimental group, while the control group consisted of 55 typically developing (TD) children. For the purpose of naming verbs assessment, 30 pictorial verbs from the Children's Word Frequency Dictionary were used, while errors were classified according to the principle used in Boston Naming Test. The results showed that children with SLI had a significantly lower score of accuracy in verb naming compared to TD children (p≤0.000). Also, children with SLI made significantly more semantic, unrelated and circumlocutive errors, as well as more omissions (p lt 0.05). However, an error distribution analysis indicates a similar pattern in both groups of children. We concluded that children with SLI had significantly narrower vocabulary scope of verbs compared to typically developing peers. Also, SLI children showed a significant delay in the development of lexical processing skills for this type of content words. However, children with SLI follow a similar pattern as TD children in the area of lexical-semantic development of verb using.S obzirom na to da su glagoli vrsta punoznačnih reči čija pravilna upotreba kod dece zahteva visok nivo razvijenosti jezičkog procesiranja, bilo bi očekivano da deca sa specifičnim jezičkim poremećajem (SJP) ispoljavaju teškoće prilikom leksičke obrade ove vrste leksema. Međutim, u literaturi je Mali broj istraživanja koja su se bavila leksičko-semantičkim sposobnostima na planu glagola kod dece sa SJP, a i rezultati dosadašnjih studija su prilično kontradiktorni. Cilj ovog istraživanja je da se uporedi obim vokabulara za pojmove koji reprezentuju aktivnosti, kao i da se uporede tipovi grešaka na testu imenovanja aktivnosti dece sa SJP sa decom tipičnog razvoja. Uzorak je činilo 60 ispitanika sa SJP (5-8 God.) u okviru eksperimentalne grupe, dok je kontrolnu grupu činilo 55 ispitanika tipičnog jezičkog razvoja. Primenjen je test imenovanja različitih aktivnosti prikazanih pomoću slika, a prethodno izabranih na osnovu visoke frekvence glagola u Dečjem frekvencijskom rečniku. Beleženi su tačni i pogrešni odgovori, kao i tipovi grešaka koje su deca pravila. Poređenje između dece sa SJP i dece tipičnog razvoja izvedeno je na broju tačnih odgovora i broju karakterističnih tipova grešaka, dok su greške prilikom imenovanja klasifikovane prema principu koji se koristi primenom Bostonskog testa imenovanja. Rezultati su pokazali da deca sa SJP daju značajno manji broj tačnih odgovora u poređenju sa decom tipičnog razvoja (p lt 0,01). Takođe, deca sa SJP prave značajno više semantičkih, asemantičkih, cirkumlokucija i grešaka po tipu omisije (p lt 0,05). Međutim, analiza distribucije grešaka ukazuje na sličan obrazac kod obe grupe ispitanika. Zaključeno je da deca sa SJP imaju značajno manji opseg vokabulara za pojmove koji reprezentuju aktivnosti, kao i da ispoljavaju značajno kašnjenje na planu razvoja leksičko-semantičke mreže za ovu vrstu punoznačnih reči, ali i da na planu leksičko-semantičkog razvoja upotrebe glagola ispoljavaju sličan obrazac kao i deca tipičnog razvoja
Glaucoma Symptom Scale: Psychometric properties of the Serbian version
Purpose The study aim was to translate and validate the Glaucoma Symptom Scale (GSS) in Serbian language. Methods Clinical parameters and socio-demographic data were collected for each of the 177 enrolled glaucoma patients. Each eye was classified according to the Glaucoma staging system by Mills into 6 stages. Patients filled out the GSS and National Eye Institute Visual Function Questionnaire (NEI-VFQ 25). The GSS comprises 10 complaints common for glaucoma patients on a topical treatment, grouped into two subscales: SYMP-6 (non-visual) and FUNC-4 (visual problems). The GSS was translated following the customary methodology and its psychometric properties were assessed by using both Classical Test Theory (CTT) and Rasch analysis. Results The internal consistency of the Serbian GSS for the whole scale was very good (Cronbach's alpha = 0.81). On factor analysis items were clustered into 2 factors (48.92% of variance) which corresponded to the original scale. The total and subscale GSS scores correlated significantly with measures of disease severity and also with total score and analogous NEI-VFQ 25 subscale scores. In Rasch analysis we obtained adequate item reliability index (0.90). Almost all items had infit and outfit mean squares in the accepted range. However, measurement precision was poor (low person separation reliability) and targeting revealed a ceiling effect. Conclusion When analyzed with CTT the Serbian version of the GSS seems to be a valid instrument, but Rasch analysis revealed some serious measurement flaws, therefore it should not be used in its current format. Further studies to modify and improve GSS are needed prior to its application for Serbian glaucoma patients
A Demonstration Project for the Utility of Kinect-Based Educational Games to Benefit Motor Skills of Children with ASD
Motor disorders often accompany autism spectrum disorder (ASD), although they are not included in its diagnostic criteria. Slower motor development is evident in early childhood in this population, making early motor skills intervention advisable. As educational games and modern technology can represent new forms of treatment, this study evaluated four Kinect-based visuo-motor games called Fruits that were specially designed for this research. We sought to test whether children with ASD would show behavior changes during their game play and whether any effects would generalize to another game called Rackets. The study included 10 elementary school children with ASD, aged 9-13 years, who were divided into (a) an experimental group (n = 5) who, in addition to standard treatment, played Fruits once a week for a 5-week period and Rackets both before and after the 5-week period and (b) a control group (n = 5) who received only standard treatment during this period and also played Rackets before and after it. We found significant improvements in gross motor skills and successful generalization of acquired skills among children in the experimental group relative to the control group. The experimental group also showed an increase in positive emotions and a decrease in loss of attention while playing the games. These preliminary findings indicate a motor skill benefit for children with ASD who play Kinect-based educational games, but further research is needed to replicate and expand these findings with larger participant samples
Application of horticultural interventions in persons with disabilities
Vrsta komplementarnog tretmana pod nazivom Hortikulturne intervencije podrazumeva
intervencije koje koriste biljne materijale kao terapeutsko sredstvo
za unapređenje fizičkog i mentalnog stanja osobe. Cilj rada je da pregledom
relevantne literature prikaže različite modalitete hortikulturnih intervencija i
efekte njihove primene kod osoba sa ometenošću. Na samom kraju formalnog
kontinuuma hortikulturnih intervencija nalazi se Hortikulturna terapija koju
realizuju hortikulturni terapeuti da bi se postigli specifični terapijski ciljevi.
Terapeutska hortikultura je manje formalan metod jer ne zahteva definisanje
ciljeva, ni vođenje dokumentacije, ali se intervencija odvija pod nadzorom
obučenog terapeuta. Socijalna hortikultura se sprovodi kao vid rekreativne
aktivnosti. Stručno osposobljavanje za hortikulturu je četvrti modalitet čiji
se program bazira na principima hortikulturne terapije, dok se obuka sprovodi
pri školama, rezidencijalnim ili rehabilitacionim ustanovama, zatvorima
i slično. Dosadašnja istraživanja u okviru hortikulturnih intervencija govore
o blagotvornim kognitivnim, fizičkim, socijalnim i psihološkim efektima kod
osoba sa ometenošću. Pored potencijala koje nude neinvazivni modaliteti hortikulturnih
intervencija prikazana su i neka ograničenja u primeni. Iako je ovo
još uvek nova oblast, određeni programi intervencija mogu se lako implementirati
u širokom spektru zdravstvenih, obrazovnih, rehabilitacionih i rezidencijalnih
okruženja.The type of complementary treatment under term Horticultural interventions implies
interventions that use plants materials as a therapeutic tool of improving physical and mental
condition of a person. The aim of this paper is to show various modalities of horticultural
intervention and the effects of their application in persons with disabilities, by reviewing
the relevant literature. At the end of the formal continuum horticultural interventions is
horticultural therapy, implemented by horticultural therapists in order to achieve specific
therapeutic goals. Therapeutic horticulture is a less formal method because it does not require definition of goals, nor the administration of documentation, but intervention is under
supervision of a trained therapist. Social horticulture is carried out as a form of recreational
activity. Vocational training for horticulture is the fourth modality whose program is based
on the principles of horticultural therapy, while training is conducted at schools, residential
or rehabilitation facilities, prisons and other places. Previous studies in the context of
horticultural interventions mention the beneficial cognitive, physical, social and psychological
effects in people with disabilities. Apart from the potential offered by non-invasive modalities
of horticultural interventions, some limitations of application are also shown. Although this is
still a new field, certain programs of interventions can be easily implemented in a wide range
of health, education, rehabilitation, and residential environme
Kreativnost, znanje i školski uspjeh kod učenika sa intelektualnim teškoćama
Unapređenje kvalitete života djece i mladi
The importance of techology in ambient of education at the University of Belgrade
Studija deskriptivnog tipa izvedena je s ciljem utvrđivanja potrebe uvođenja inoviranih
softverskih rešenja u visokoškolsku nastavu. Rezultatima je ukazano da većina ispitanika smatra da je neophodno
uvesti različite forme softverskih rešenja koje bi se koristile u svrhu evaluacije i samoevaluacije studenata i profesora
u nastavi. Time je ukazano na značaj interdisplinarne saradnje brojnih naučnih disciplina.The research deals up with the scientific problem which containes the question how can IT’s reflect to
the high education studies at the Faculty for Special Education and Rehabilitation University of Belgrade. The
research study has been realised on the sample of 204 students, all levels and moduls at ths Faculty. The results of the
study point up the conclusion about the neccessity to coordinate the teaching proccesses and silabuses with the
technologiest and human sciences to the modern University education at the 21st century
Viktimološka teorija, praksa i aktivizam: Dosadašnji izazovi i mogući pravci budućeg razvoja
10. Godišnja konferencija Viktimološkog društva Srbije Viktimizacija i različitost: ka holističkom pristupu viktimologiji i pravima žrtav
Effectiveness of specialized penal treatment of sexual Offenders to reduce the risk of recedivism
Predmet rada je primena specijalizovanog
penalnog tretmana
nad osuđenim muškarcima za
krivična dela protiv polnih sloboda,
sa ciljem utvrđivanja njegove
efektivnosti. Tretman je sproveden
u Kazneno-popravnom zavodu
u Sremskoj Mitrovici, gde se
nalazilo 120 osuđenih za krivična
dela protiv polnih sloboda.
Pristanak za učešće u istraživanju
dalo je 115 osuđenih, a program
je završilo 100 osuđenih. U
cilju utvrđivanja efekata tretmana,
seksualni prestupnici su
podeljeni u tri grupe. Prema osuđenima
iz eksperimentalne grupe
primenjen je specijalizovani
penalni tretman „Stvaranje boljeg
života“. Prema osuđenima iz
prve kontrolne grupe primenjen
je tretman upravljanja besom, a
prema ispitanicima iz druge kontrolne
grupe primenjen je uobičajeni
penalni tretman. Pre početka
i po okončanju istraživanja,
korišćen je Profesionalni vodič
za procenu rizika seksualnog
nasilja i Upitnik za procenu rizika,
kapaciteta i potreba osuđe nog. Efektivnost primene specijalizovanog
penalnog tretmana
sagledana je kroz promenu skora
rizika recidivizma tokom izvršenja
zatvorske kazne. Rezultati
su pokazali da je došlo do poboljšanja
stanja na pojedinim ajtemima
Profesionalnog vodiča za
procenu rizika seksualnog nasilja.
Statistički značajno je redukovan
i ukupan skor rizika recidivizma
kod eksperimentalne grupe,
meren Upitnikom za procenu
rizika, kapaciteta i potreba osuđenog.The paper deals with the application of specialized
penal treatment of the men convicted for
crimes against sexual freedom, in order to determine
its effectiveness.The treatment is carried
out in the Correctional Institution in Sremska
Mitrovica, where was convicted of 120 offenses
against sexual freedom. Consent for participation
in the study gave 115 convicts, a program was
completed to 100 convicts. In order to determine
the effects of treatment, sex offenders are divided
into three groups. According condemned in the
experimental groups the penal specialized treatment,
"Building a better life." According condemned
in the first control group were observed
in anger management, according to the other
subjects of the control group was applied a conventional
penal treatment. Before starting and
after completing the investigation, Professional
guide was used to assess the risk of sexual violence
and risk assessment questionnaire, capacities
and needs of the convicted person. The effectiveness
of the application of the specialized
treatment of penalty is viewed through the
change in score during the execution of the risk of
recidivism sentences. The results showed that
there was an improvement in the condition of
individual items of a professional guide for the
assessment of the risks of sexual violence. Was
significantly reduced and the total score of risks
of recidivism in the experimental group, as meas-ured by the questionnaire for the assessment of
risk, a capacity and needs the prisoner. The results
showed that there was an improvement in
the condition of individual items of a professional
guide for the assessment of the risks of sexual
violence. Was significantly reduced and the total
score of risks of recidivism in the experimental
group, as measured by the questionnaire for the
assessment of risk, a capacity and needs the
prisoner. The results showed that there was an
improvement in the condition of individual items
of a professional guide for the assessment of the
risks of sexual violence. Was significantly reduced
and the total score of risks of recidivism in the
experimental group, as measured by the questionnaire
for the assessment of risk, a capacity
and needs the prisoner
Fiziološka optika
Vid, odnosno naša vizuelna percepcija, plod je složene, ali korisne interakcije
između oka i svetlosti. Prvi korak se može definisati kao optički i on ima za
cilj da optički sistem oka formira sliku posmatranih predmeta na mrežnjači.
Svetlost se tu pojavljuje kao „informacija” koju emituju svetlosni izvori i koja
putuje kroz okolni prostor, a oko je senzor, tj. prijemnik te svetlosti. Putanje
ovih informacija obično se predstavljaju kao prave linije koje nazivamo svetlosnim
zracima. Da bi naš mozak proizveo vizuelnu senzaciju, neophodno je da
ona bude preneta od mrežnjače do centra za vid u njegovoj potiljačnoj zoni.
Tu ulogu ima vidni ili optički živac, tj. očni nerv. Da bi se formirala dovoljno
oštra slika na mrežnjači, prozirne strukture oka prenose svetlosnu energiju, a
površine koje ih razdvajaju (diopteri) prelamaju svetlosne zrake, sa ciljem nјihovog
fokusiranja. Govorimo o refrakciji svetlosti, koja je od suštinskog značaja
za razumevanje načina na koji oko percipira okolni svet. Kratkovidost,
dalekovidost i astigmatizam su najčešće refrakcione greške, koje su rezultat nesavršenog
puta svetlosnih zraka kroz oko do mrežnjače. Njihova korekcija je
važna za vizuelnu percepciju, pa samim tim i kvalitet našeg života.
U prethodnom pasusu ima više nego dovoljno pojmova i relacija koje povezuju
optiku i čulo vida. Fiziološka optika – pojam koji se sastoji od dve reči:
fiziologija – od grčkih physis (φύσις – priroda) i logos (λόγος – nauka) i optika
– od starogrčke reči πτική (optikē), što znači „pojava, izgled”. Fiziologija
u osnovi proučava naše telo na nivou organa i sistema, sa posebnim akcentom
na mehanizme koji nadziru i regulišu životne procese. Čulo vida je deo
našeg nervnog sistema, a organ čula vida je oko. Optika, kao grana fizike koja
se bavi proučavanjem svetlosti i njenih osobina, u početku je i bila sinonim
upravo za oko i vid.
Proučavanje osnovnih zakona optike može da bude suvoparno i teško razumljivo,
naročito ako je prezentovano bez direktne povezanosti s određenim
konkretnim fenomenima, a namenjeno čitaocima koji nisu specijalisti
za tu oblast. Udžbenik Fiziološka optika namenjen je prvenstveno studentima Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, modula Smetnje i poremećaji
vida, ali očekujemo da će biti koristan i svima onima koji se bave oftalmologijom
i optometrijom. Rezultat je višegodišnjeg pedagoškog iskustva, prvog
autora iz oblasti fizike i biomedicinskog inženjerstva, kao i drugog autora iz
oblasti oftalmologije i oftalmohirurgije.
Udžbenik je organizovan u četiri poglavlja: Optika i oko, Oko kao optički
sistem, Kvalitet vida i Refrakcione anomalije oka. Trudili smo se da svih 19
delova čine jedinstvenu i sistematski povezanu celinu. Nadamo se da je rečnik
jasan, nedvosmislen i lako razumljiv, a naročito onima koji su izabrali buduća
zanimanja s namerom da „pobegnu” od matematike i fizike, ali ih je put naveo
na defektologiju, oftalmologiju ili optometriju, gde mnogi pojmovi i pojave
imaju veze sa optikom. Trudili smo se da koristimo već odomaćene sinonime,
kao što su: vid – vizuelna percepcija; žuta mrlja – makula; rožnjača – kornea;
foton – kvant; kratkovidost – miopija; dalekovidost – hipermetropija; žiža –
fokus; rasipanje – disperzija i dr., a sve sa ciljem da čitaocu pomognemo u
korišćenju i druge nomenklature iz ove oblasti. Radi potpunog razumevanja
sadržaja preporučujemo da se poglavlja čitaju redom. Za one koji „vole da čitaju
na preskok” u tekstu smo dali uputstva o vezama poglavlja i odeljaka. Isto
tako, tu su i reference iz literature ukoliko čitaoca nešto dodatno zainteresuje,
a u udžbeniku nije dovoljno detaljno obrađeno.
Srećno sa čitanjem, učenjem, a nadamo se i uživanjem u ovom udžbeniku o
osnovama fiziološke optike!
Udžbenik smo posvetili našim učiteljima i studentima, uz zahvalnost porodicama,
prijateljima i svima koji su na bilo koji način pomogli da dobije konačan
izgled
Multikomponentne bihevioralne intervencije u specijalnoj edukaciji
Bihevioralne intervencije su u velikoj meri zasnovane na pretpostavci da
se veći deo ljudskog ponašanja uči kroz interakciju pojedinca i okoline. U specijalnoj
edukaciji bihevioralne intervencije imaju široku primenu i mogu se
koristiti za razvoj komunikacije i socijalnih veština, usvajanje akademskih
znanja, kao i za regulisanje ponašanja. Budući da ove intervencije spadaju u
najbolje proučene i naučno verifikovane pristupe u tretmanu osoba sa smetnjama
u razvoju, ne iznenađuje što ova monografija predstavlja treću po redu
knjigu u seriji publikacija kojima je zajednička usmerenost na dokaze i bihevioralni
karakter intervencije.
Knjiga koja je pred vama predstavlja zbirku u praksi isprobanih strategija
i tehnika, namenjenu studentima, praktičarima iz obrazovnog, zdravstvenog
i sistema socijalne zaštite, ali i roditeljima dece sa teškoćama i smetnjama u
razvoju.
Uvodni deo ove monografije posvećen je Primenjenoj bihevioralnoj analizi,
na čijim su principima nastale i razvile se mnoge druge strategije i tehnike,
koje se u specijalnoj edukaciji mogu koristiti izolovano ili udruženo. Nakon
toga su opisane dve intervencije koje su primarno bazirane na vizuelnim
podsticajima i namenjene su unapređenju komunikacionih veština (PECS) i
tranzicije i samostalnosti pojedinaca (vizuelni rasporedi). Slede tehnike pozitivnog
potkrepljenja, poput ekonomisanja tokenima i ugovora o ponašanju,
koje se koriste radi ojačavanja poželjnih oblika ponašanja koji se retko javljaju.
Imajući u vidu da ponašanje pojedinca ne mora biti nužno oblikovano
od nastavnika, roditelja ili specijalnog edukatora, u knjizi je predstavljena i
tehnika upravljanja sobom. Poseban deo ove monografije posvećen je strategijama
koje unapređuju socijalno razumevanje i rešavanje problema, kao što
su socijalna autopsija, SOPISS, SODA, strategija jake karte i socijalne priče. U
završnom poglavlju knjige fokus je na posredovanim intervencijama koje se
realizuju upotrebom asistivnih tehnologija.
Nastojali smo da svaku predstavljenu intervenciju verno prikažemo i
podrobno opišemo, kako bi stručnjaci iz prakse bez većih teškoća mogli da
ih primenjuju u svakodnevnom radu. Pored toga, čitaocima smo ukazali i
na empirijske studije u kojima su vršene verifikacije efektivnosti prikazanih
strategija.I na kraju, ostaje nam prijatna dužnost da zahvalimo našim recenzentima
koji su svojim iskustvom i stručnošću doprineli ovoj monografiji – prof.
dr Aleksandru Ćordiću, redovnom profesoru Fakulteta za specijalnu edukaciju
i rehabilitaciju u penziji, prof. dr Vesni Žunić Pavlović, redovnom profesoru
Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, kao i prof. dr Viviani
Langher, vanrednom profesoru Univerziteta Sapienza u Rimu