Argo (Greece)
rFASPER - Repository of the Faculty of Special Education and RehabilitationNot a member yet
5766 research outputs found
Sort by
Osobenosti jezičkih poremećaja kod dece sa promenama elektroencefalografskih aktivnosti
Код деце са специфчним језичким поремећајем се типично испољавају измењени обрасци развоја појединих лингвистичких категорија. Другим речима, долази до значајног кашњења и сметњи у развоју појединих елемената језичке структуре. Неки језички елементи могу бити развијенији од других. Слично томе, сметње у неким лингвистичким областима су израженије него у другим. Тако, на пример, нека деца имају већи дефцит на морфосинтаскичком плану, друга на фонолошком, а трећа у области лексикона. У раду је приказана повезаност неспецифчних промена електроенцефалографских активности и кашњења у развоју језичких способности код деце. Другим речима, спорији темпо развоја језичких способности може бити условљен неспецифчним променама ЕЕГ активности.In children with a specific language disorder, altered patterns of development of certain linguistic categories are typically manifested. In other words, there is a significant delay and hindrance in the development of certain elements of the language structure. Some language elements may be more developed than others. Similarly, disturbances in some linguistic areas are more pronounced than in others. Thus, for example, some children have a greater deficit on the morphosynthetic level, others on the phonological level, and still others on the lexicon area. The paper observes the connection between non-specific changes in electroencephalographic activities and delays in the development of language abilities in children. In other words, the slower pace of development of language abilities may be conditioned by nonspecific changes in EEG activity
Uticaj pandemije COVID-19 i mera za sprečavanje širenja virusa na starije osobe
Pandemija COVID-19 predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem. Iako su virusu izloženi
svi, starije osobe su u većem riziku od obolevanja, težih zdravstvenih posledica i smrtnosti.
Mere koje države preduzimaju u cilju sprečavanja širenja virusa imaju niz negativnih efekata,
posebno za starije osobe. Cilj rada je da, na osnovu analize postojećih saznanja, u svetu i
Srbiji, ukaže na posledice pandemije i mera za sprečavanje širenja virusa na starije osobe, kao
i na pravce razvijanja politika i praksi u kriznim situacijama koje će biti zasnovane na
pravima, iskustvu i interesima ove starosne grupe.
Nakon proglašenja vanrednog stanja, u Srbiji su uvedene različite mere usmerene na
sprečavanje širenja virusa. Ključna mera koja se odnosila na starije osobe bila je zabrana
kretanja za građane preko 65, odnosno preko 70 godina. Uvedena je i zabrana poseta svim
ustanovama socijalne zaštite za smeštaj starijih lica, a korisnicima ustanova zabranjeno je
napuštanje ustanova. Ove mere, uvedene bez jasnog obrazloženja, dočekane su kao
iznenadne, doprinoseći neizvesnosti, nesigurnosti i zabrinutosti građana.
Postojeća saznanja pokazuju da mere fizičke izolacije i ograničavanja kretanja imaju
brojne negativne posledice za starije osobe: onemogućena ili otežana redovna zdravstvena
zaštita, otežan pristup socijalnoj pomoći, povećan rizik od zanemarivanja i zlostavljanja,
ograničen ili onemogućen pristup uslugama podrške, posebno u slučaju nasilja, uticaj na
opšte zdravlje (mentalno, fizičko i socijalno blagostanje), siromaštvo, produbljivanje
generacijskog jaza, stigmatizacija, ejdžizam. Produbljuju se rodne i druge nejednakosti.
Fizička, ali i socijalna izolacija i nedostatak kontakata sa porodicom menjaju dinamiku
porodičnih odnosa. Socijalna i emocionalna izolacija su povezane sa povećanim rizikom od
demencije, depresije, anksioznosti, kognitivnog pada, posebno kod starijih osoba koje žive
same ili kojima je potrebna tuđa nega i pomoć. Sve skupa, to negativno utiče na kvalitet
života starijih osoba. Prema međunarodnom pravu ljudskih prava, vanredne mere moraju da budu
neophodne, proporcionalne i nediskriminišuće. Zaključuje se da bi državne politike morale da
budu osetljive po pitanju starijih osoba, da odgovori na krizne situacije treba da budu
zasnovani na poštovanju različitosti unutar ove starosne kategorije (u smislu kapaciteta,
potreba, rezilijentnosti, višestrukih uloga koje starije osobe imaju u porodici i zajednici i
slično) i da je neophodno uzeti u obzir rodni aspekt. Suštinski deo efikasne javne politike i
strategija intervencije, koji su inkluzivni i u skladu sa konceptom aktivnog starenja, čine
pristupi zasnovani na dokazima, a koji uključuju potrebe, znanje i iskustvo starijih osoba i
njihovu participaciju u donošenju i sprovođenju mera koje se na njih odnose
Social validity of group meetings in the Youth Club from the perspective of persons with high-functioning autism
Persons with high-functioning autism can be engaged in group work with other persons of similar age in order to develop social skills, raise self-confidence and self-esteem, or to provide mutual support. In February 2020 a Youth Club was established at the Faculty for Special Education and Rehabilitation, intended for weekly gatherings of persons with high-functioning autism and the students of final year at this Faculty. The aim of this paper is to present the social validity of the Youth Club from the perspective of participants with high-functioning autism. The research sample included six persons with high-functioning autism. The Club was active for eight weeks, after which a questionnaire for assessing social validity was administered. The obtained results show that all six participants were satisfied with the socializing and the activities in the Club, as well as with having the opportunity to make new friends, to use the acquired skills at home, that these activities helped them feel safer in social situations, but also that they would recommend other persons to participate, and that they would like to take part in similar gatherings again.Osobe sa visokofunkcionalnim autizmom mogu se angažovati u okviru grupnog rada sa drugim osobama sličnog uzrasta u cilju razvoja socijalnih veština, podizanja nivoa samopouzdanja i samopoštovanja, ili međusobnog pružanja podrške. U februaru 2020. godine na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju formiran je Klub za mlade, namenjen zajedničkom sedmičnom druženju osoba sa visokofunkcionalnim autizmom i studenata četvrte godine ovog fakulteta. Cilj ovog rada je da se prikaže socijalna validnost Kluba za mlade iz perspektive učesnika sa visokofunkcionalnim autizmom. Uzorkom istraživanja obuhvaćeno je šest osoba sa visokofunkcionalnim autizmom. Aktivnosti Kluba trajale su osam nedjelja, nakon čega je primenjen upitnik za procenu socijalne validnosti. Dobijeni rezultati pokazuju da su svih šest učesnika zadovoljni druženjem i aktivnostima u Klubu, kao i s tim da su imali prilike da steknu nove prijatelje, da naučene veštine koriste i kod kuće, da su im ove aktivnosti pomogle da se osećaju sigurnije u socijalnim situacijama, ali i da bi preporučili učešće i drugim osobama, i da bi voleli da ponovo učestvuju u ovakvim susretima
Specifics of the sensory profile of blind adolescents
According to findings from the literature, a significant part of the population of children with developmental disabilities is affected by dysfunction of sensory integration. Moreover, various developmental disorders are accompanied by specific patterns of altered sensory responses. Tis study aimed to determine the specificity of the sensory profile of blind adolescents. Tis cross-sectional study included a convenience sample of 18 blind participants, aged between 14 and 20 years (M = 17.1; SD = 1.63), average intellectual abilities, without impairment of other sensory modalities and associated psychiatric disorders. The Adolescent/Adult Sensory Profile (Brown & Dunn, 2002) was used to determine the sensory status of participants. The sensory profile of the blind participants did not deviate significantly from the profile based on normative values when it comes to quadrants. However, sensory sensitivity is emphasized to some extent. Tis finding indicates a low threshold of reacting to stimuli, resulting in behaviour that neutralizes the threshold. Concerning the types of sensory modalities, the lowest level of dysfunction was recorded in the processing of tactile stimuli, followed by dificulties related to activity and locomotion, and problems with the processing of auditory stimuli. Although there is a limit to these sensory modalities, they can also be considered as strengths of the sensory profile of blind people. The possible importance of these findings is in the planning and implementation of interventions in blind persons that take into consideration the sensory specifics of this population. At the same time, it is necessary to modify the requirements and tasks, but also to adapt the environment following the sensory needs of blind persons.Nalazi iz literature govore da je značajan deo populacije dece sa smetnjama u razvoju pogođen disfunkcijom senzorne integracije i da su različite razvojne smetnje praćene specifčnim obrascimaizmenjenih senzornih odgovora. Cilj ovog rada bio je utvrđivanje specifčnosti senzornog profla slepih adolescenata.Istraživanje je realizovano na prigodnom uzorku od 18 slepih ispitanika, uzrasta između 14 i 20 godina (M = 17,1; SD = 1,63), prosečnih intelektualnih sposobnosti, bez oštećenja drugih senzornih modaliteta i bez pridruženih psihijatrijskih poremećaja. Za utvrđivanje senzornog statusa ispitanika korišćen je Senzorni profl adolescenata i odraslih (Te Adolescent/Adult Sensory Profle; Brown & Dunn, 2002). Pokazalo se da senzorni profl slepih ispitanika ne odstupa znatno od profla zasnovanog na normativnim vrednostima, kada je reč o kvadrantima. Ipak, u izvesnoj meri je naglašena senzorna osetljivost koja ukazuje na nizak prag reagovanja na stimuluse što rezultuje ponašanjem koje neutrališe prag.U odnosu na vrste senzornih modaliteta, najniži nivo disfunkcija je zabeležen pri obradi taktilnih stimulusa, a zatim slede teškoće vezane za aktivitet i lokomociju, te problemi obrade auditivnih stimulusa. Ipak, iako postoji limitiranost ovih senzornih modaliteta, oni se mogu smatrati i jačim stranama senzornog profla slepih osoba. Ovi nalazi mogu biti od značaja za planiranje i realizaciju intervencija kod slepih osoba koje uvažavaju senzorne specifčnosti ove populacije ikoje uključuju, kako modifkaciju zahteva i zadataka, tako i adaptaciju okruženja u skladu sa senzornim potrebama slepih
Assessment of grammar knowledge of preschool children using TROG test: A preliminary research
The research goal was to identify the characteristics of grammar comprehension abilities in preschool children and to investigate whether certain factors impact the level of acquisition of grammar knowledge among these children. The research was conducted on a sample of 102 children (56 boys and 46 girls), age 4-6. For the purpose of this research, the children were grouped in four groups, with a five-month age interval among them. The Test for the Reception of Grammar (TROG) was used for assessing the acquisition of grammar knowledge. The research results indicate that there are statistically significant differences in the level of acquisition of grammatical abilities relative to children's age (F (3.98)=5.48; p=0.002; ƞ2 =0.14). By analysing the obtained data, we identified statistically significant differences in the achievement on applied tasks between the youngest group of children and other groups, where older children had higher scores (p lt 0.05). On the other hand, no statistically significant differences were identified between boys and girls in terms of achievement (t (100)=-0.968; p=0.335; d=0.22). Contrary to our expectations, no statistically significant differences were observed in the summary score on TROG test relative to mothers' level of education. The research results show that statistically significant differences are present only in the level of achievement of the children whose mothers have high school or college education, to the advantage of mothers with college education (p=0.009). More significant results were obtained in the same variable, where fathers' education is viewed as an impact (F (3.98)=2.90, p=0.039, ƞ2=0.081).Cilj istraživanja je utvrđivanje karakteristika gramatičkih sposobnosti kod dece predškolskog uzrasta, kao i da li određeni faktori utiču na usvojenost gramatičkog znanja kod ove grupe dece. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od sto dva deteta (pedeset šest dečaka i četrdeset šest devojčica), uzrasta od četiri do šest godina. Za potrebe istraživanja deca su podeljena u četiri grupe, sa uzrasnim intervalom između grupa od pet meseci. U istraživanju je za procenu usvojenosti gramatičkog znanja korišćen Test razumevanja gramatike - TROG. Rezultati istraživanja pokazuju da postoje statistički značajne razlike u usvojenosti gramatičkih sposobnosti u odnosu na uzrast dece (F (3.98)=5.48; p=0.002; ƞ2 =0.14). Analizom dobijenih rezultata utvrđene su statistički značajne razlike u postignuću na primenjenim zadacima između najmlađe grupe dece i ostalih uzrasnih grupa, u korist starije dece (p lt 0.05). Sa druge strane, nisu utvrđene statistički značajne razlike u postignuću između dečaka i devojčica (t (100)=-0.968; p=0.335; d=0.22). Suprotno našim očekivanjima, nisu utvrđene statistički značajne razlike u sumarnom skoru TROG testa u odnosu na obrazovni nivo majki. Rezultati istraživanja pokazuju da statistički značajne razlike postoje samo između postignuća dece majki sa srednjim i visokim nivoom obrazovanja, u korist visokoobrazovanih majki (p=0.009). Značajnije rezultate uočavamo na istoj varijabli kada kao uticaj posmatramo obrazovanje oca (F (3.98)=2.90, p=0.039, ƞ2=0.081)
Cognitive phenotype in neurofibromatosis type 1
Neurofibromatoses are a set of different genetic disorders that have a common characteristic of the appearance of nervous system tumors. There are three forms of the disease, of which type 1 neurofibromatosis (NF 1) is the most common. NF 1 is an inherited autosomal-dominant disease, with a high rate of new mutations. In addition to the many physical manifestations and complications that occur in persons with NF 1, there are also numerous cognitive difficulties, including lower general intellectual functioning, learning difficulties, but also problems in attention, visual abilities, executive functions, and speech. Attention disorders are up to three times more common in people with NF 1, while learning disabilities are present in more than half of these subjects. Disturbances in the field of visuospatial perception are recognisable even in the preschool period. About 80% of children with NF1 exhibit various speech and language disorders: slow early speech development, slower vocabulary enrichment, syntactic, semantic and phonological speech disorders. Disruption of executive functions will manifest itself in the areas of working memory, organisation, planning / problem solving. This will reflect as the underperformance in academic achievement. Nearly one-third of these persons have emotional and social problems.Neurofibromatoze su skup različitih genetskih poremećaja kojima je zajednička karakteristika pojava tumora nervnog sistema. Razlikuju se tri oblika bolesti, od kojih je neurofibromatoza tip 1 (NF 1) najčešća. Nasleđuje se autozomno-dominantno, sa visokom stopom novih mutacija. Pored brojnih fizičkih manifestacija i komplikacija koje se ispoljavaju kod osoba sa NF 1, prisutne su i brojne kognitivne teškoće, uključujući i opšte intelektualno funkcionisanje, smetnje učenja, ali i problemi na nivou pažnje, vizuo-spacijalnih sposobnosti, egzekutivnih funkcija, pa i govora. Poremećaj pažnje je i do tri puta češći kod osoba sa NF 1, dok su smetnje u učenju prisutne kod više od polovine ovih osoba. Poremećaji na planu vizuospacijalne percepcije su prepoznatljivi još u predškolskom periodu. Oko 80% dece s NF 1 pokazuje različite poremećaje govora i jezika - usporen rani razvoj govora, sporije obogaćivanje rečnika, sintaksičke, semantičke i fonološke poremećaje govora. Poremećaj egzekutivnih funkcija će se ispoljiti na planu radne memorije, organizacije, planiranja/ rešavanja problema. Ovo će se odraziti na na slabija postignuća u akademskom obrazovanju. Skoro jedna trećina osoba sa NF 1 ima emocionalne i socijalne probleme
Sintactic indicators of genderlect in later language development
Men and women use language means in various ways, the means of the same language, when they speak and write. This is the essence of genderlect theory which tries to explain what these differences are, and such theory incited numerous researches in current years. The aim of this work is to investigate syntactic features of youngest school age students' texts and differences in that production between boys and girls. 181 pupils participated in this research from the first, up to the fourth grade (96 boys and 85 girls). Each student wrote three essays, so there were 543 texts in this corpus. Our study included moth quantitative (the text length presented by a number of words, communicative sentences and clauses; the length of the sentence presented by a number of words and clauses) and qualitative (various sentences types) indicators. Differences between genders were analysed in comparison to researched variables. The results proved that there exist statistically significant differences in text length and sentence length in comparison to all measured parameters, i.e. girls produce longer texts and sentences than boys. When text structure is in question, it is important that the greatest number of complex sentences (compound, complex and complex-compound), are also constructed by girls. However, differences are not significant in relation, though they occur more often in the girls' texts. Our results show that there are certain quantitative differences between girls and boys at younger elementary school age with respect of some syntactic features, while in terms of syntactic maturity, i.e. the complexity of the produced texts there are no significant differences.Kada govore i pišu, muškarci i žene na različite načine koriste jezička sredstva. Na tome se zasniva teorija o polnolektima koja pokušava da objasni u čemu se te razlike ogledaju, što je poslednjih godina podstaklo mnoga istraživanja na ovu temu. Cilj rada je da se ispitaju sintaksička svojstva tekstova učenika mlađeg osnovnoškolskog uzrasta i razlike u njihovoj produkciji između dečaka i devojčica. U istraživanju je učestvovao 181 učenik (96 dečaka i 85 devojčica) od I do IV razreda. Svi su pisali po tri sastava, tako da su u korpus za analizu ušla ukupno 543 teksta. Analiza je obuhvatila kvantitativne (dužina teksta izražena brojem reči, brojem komunikativnih rečenica i brojem klauza) i kvalitativne (različiti tipovi rečenica) sintaksičke pokazatelje. Analizirane su razlike među polovima u odnosu na ispitivane varijable. Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti da se razlike između tekstova koje su pisali dečaci i devojčice na mlađem osnovnoškolskom uzrastu odnose na kvantitativne pokazatelje, dok u stepenu sintaksičke složenosti, tj. zrelosti produkovanih tekstova nema značajnih razlika
Determinants and risk factors of exposing to femicide
Violence against women is becoming a very frequent problem of each society, and further on, it implies that all social strata are included, from the poor to the rich, like all environments from rural to urban ones. Although society tries to suppress violent behaviour towards women through legislative regulations through different institutions and non-governmental organisations, it does not become less violent. Extreme form of gender-based violence is represented in femicide which has death victims as the final outcome, i.e. women who were abused. Each kind of violence, including violence against women, represents a severe problem that demands necessary solutions and prevention. Nevertheless, femicide, due to its fatal consequences does not leave the possibility of solving it. For the purpose of better understanding of femicide, we are going, through the review of relevant reference, to understand better and determine what gender-based homicide of women means, as well as its forms and features. Although femicide is present in different societies and environments, there are factors that increase the risk of being exposed to this problem, so in the paper, we are going to determine which are the risk factors. Comparative analysis of statistical data about the femicide in the world and in Serbia, we are going to try to form an objective review about the presence of femicide. Special attention is going to be given to criminal law regulative in Serbia for suppressing and punishing women's homicide.Primenenie nasili] k `en\inam stanovits] vse bolee raspostranennoj problemoj lybogo ob\estva, ~to tak`e podrazumevaet, ~to v nego vkly~enw vse sloi ob\estva, ot bednwh do bogatwh i vse sloi naseleni], ot selxskih do gorodskih. Nesmotr] na to, ~to ob\estvo, s pomo\xy pravovwh norm, posredstvom dejstvij razli~nwh u~re`denij i nepravitelxstvennwh organizacij, stremits] podavitx agressivnoe povedenie po otno[eniy k `en\inam, ono, tem ne menee, ne oslabevaet. Krajnej formoj gendernogo nasili] ]vl]ets] femicid, kotorwj v kone~nom itoge privodit k smerti `ertvw ,t.e. `en\inw podvergnutoj nasiliy. Vse formw nasili], vkly~a] i nasilie v otno[enii `en\in, predstavl]yt soboj serxeznuy problemu, kotora] trebuet neobhodimogo re[eni] i predotvra\eni]. Odnako femicid, v silu svoih fatalxnwh posledstvij, ne predostavl]et mnogo vozmo`nostej dl] re[eni] problemw. ^tobw lu~[e pon]tx fenomen femicida, prosmotrev sootvetstvuy\uy literaturu, mw popwtaems] opredelitx, ~to takoe gendernoe ubijstvo `en\in, kakie ego tipw i formw. Nesmotr] na to, ~to femicid prisutstvuet v raznwh ob\estvah i sredah, vse `e su\estvuyt faktorw, povw[ay\ie risk vozdejstvi] toj problemw i potomu mw v nasto]\ej statxe popwtaetms] opredelitx faktorw riska . Putem stavnitelxnogo obzora statisti~eskih dannwh o femicide v Serbii, mw poprobuem datx obqektivnoe predstavlenie o ego rasprostranennosti . Osoboe vnimanie mw udelim normam ugolovnogo prava v Serbii v borxbe protiv gendernogo ubijstva `en\inw i nakazani] za nego.Nasilje nad ženama postaje sve učestaliji problem svakog društva, što dalje implicira da su obuhvaćeni svi slojevi društva, od siromašnih do bogatih, kao i sve sredine, od seoskih do urbanih. Iako društvo nastoji da pravnim regulativama, delovanjem različitih institucija i nevladinih organizacija suzbije nasilničko ponašanje prema ženama, ono ne jenjava. Ekstremni oblik rodno zasnovanog nasilja predstavlja femicid, koji kao krajnji ishod ima smrt žrtve - žene nad kojom je vršeno nasilje. Svaki oblik nasilja, pa i nasilja prema ženama, predstavlja ozbiljan problem koji iziskuje neophodno rešavanje i prevenciju. Međutim, zbog svojih fatalnih posledica femicid ne ostavlja mogućnost da se ovaj problem reši. Kako bismo bolje shvatili fenomen femicida, nastojaćemo da pregledom relevantne literature determinišemo šta predstavlja rodno zasnovano ubistvo žena, kao i njegove vrste i oblike. Iako je femicid zastupljen u različitim društvima i sredinama, ipak postoje faktori koji povećavaju rizik izloženosti ovom problemu, zbog čega ćemo u radu utvrditi koji su to faktori rizika. Komparativnim pregledom statističkih podataka o femicidu u svetu i u Srbiji pokušaćemo da stvorimo objektivan uvid o zastupljenosti femicida. Posebnu pažnju posvetićemo krivičnopravnim regulativama u Srbiji u suzbijanju i kažnjavanju počinjenih ubistava žena
Participatory model of support for youth from the Social welfare system in the process of preparation For independent living
Acknowledging the importance of successful adaptation of youth
from the social welfare system to transitions during the process of reaching
independence, a consortium composed of four civil society organizations, in cooperation
with the Center for the Care of Infants, Children and Youth – Belgrade,
created a participatory model of support for youth without parental care currently
in the process of preparations for an independent life. The model is organized as
an integrative nine-month training program based on the complementary application
of group, individual and community work, and comprises three structurally
integrated and interconnected components – group support, individual support
and community activities. Group support activities are carried out through
workshops and are targeted at strengthening positive identity and enhancing key
social and emotional skills of young people (communication, conflict resolution,
resistance to social pressures, self-control, self-efficacy). The provision of individual
support is realized in the form of traditional one-on-one mentoring, with
the aim of emotional empowerment and overcoming the personal difficulties of
every young person involved in the program, in accordance with their individual
development plans. Organizing community activities involves networking young
people with significant local factors, with the aim of empowering them to use
available resources from the environment and to put into practice the acquired
knowledge and skills. The model was piloted in 2019, on a sample of 34 young
persons without parental care, with continuous evaluation in the form of peer evaluation by the youth who were part of the welfare system and had experienced
the process of gaining independence.
The paper will outline the structure and content of the program components,
a description of the principles of operation and the implementation of specific
interventions, as well as guidelines for implementing the support program
in practice.Uvažavajući značaj uspešne adaptacije mladih iz sistema socijalne
zaštite na tranzicije tokom procesa osamostaljivanja, konzorcijum sastavljen od
četiri organizacije civilnog društva, u saradnji sa Centrom za zaštitu odojčadi,
dece i omladine – Beograd, koncipirao je participativni model podrške mladima
bez roditeljskog staranja koji se nalaze u procesu pripreme za samostalan život.
Model je organizovan u vidu integrativnog devetomesečnog programa obuke
koji se zasniva na komplementarnoj primeni grupnog, individualnog i rada u
zajednici, te obuhvata tri strukturno celovite i međusobno povezane komponente
– grupna podrška, individualna podrška i aktivnosti u zajednici. Aktivnosti grupne podrške sprovode se kroz radioničarski rad i ciljno su usmerene na jačanje
pozitivnog identiteta i unapređenje ključnih socijalnih i emocionalnih veština
mladih (komunikacija, rešavanje konflikata, odupiranje socijalnim pritiscima, samokontrola,
samoefikasnost). Pružanje individualne podrške realizuje se u formi
tradicionalnog jedan-na-jedan mentorstva, sa ciljem emocionalnog osnaživanja
i prevazilaženja ličnih teškoća mladih, a u skladu sa njihovim individualnim razvojnim
planovima. Organizovanje aktivnosti u zajednici obuhvata umrežavanje
mladih sa značajnim lokalnim akterima, a u cilju njihovog osnaživanja da koriste
raspoložive resurse iz okruženja i praktično primenjuju stečena znanja i veštine.
Model je pilotiran tokom 2019. godine, na uzorku od 34 mladih bez roditeljskog
staranja, uz kontinuiranu evaluaciju u formi vršnjačke procene od strane samih
mladih koji su bili deo sistema socijalne zaštite i imali iskustvo procesa osamostaljivanja.I naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i u ustanovama socijalne zaštit
Uticaj plesnih aktivnosti na oporavak i unapređenje motoričkih funkcija osoba nakon moždanog udara pregledno istraživanje
Moždani udar predstavlja klinički sindrom i jedan je od vodećih uzročnika smrtnosti i invaliditeta, nastao pod dejstvom velikog broja faktora rizika, čiji
se simptomi nalaze u korelaciji sa veličinom, vremenom i mestom nastanka lezije.
Rehabilitacija, koja obuhvata primenu konvencionalnih i dopunskih metoda, u vezi
je sa procenom sposobnosti, stepenom oštećenja zahvaćenih funkcija pojedinca i
adekvatno dizajniranim programom. Primena plesa, kao rehabilitacionog postupka, zahteva slušanje i aktivno učešće pojedinca sa određenom motoričkom reakcijom na stimuluse. Cilj rada jeste da prikaže značaj i efekte primene plesa u procesu
rehabilitacije osoba nakon moždanog udara, a posebno za unapređenje motoričkih
sposobnosti i funkcija. U skladu sa postavljenim kriterijumima i ciljem rada, izvršeno je prikupljanje i analiza stručno-naučnih istraživačkih radova, dostupnih
u bazama PubMed/MEDLINE, Science Direct i Oxford Academic, objavljenih u
periodu od 2010. do 2019. godine. Rezultati istraživanja pokazuju da ples, koji je
u osnovi sportsko-rekreativna aktivnost, primenjen u terapijske svrhe kod osoba
nakon moždanog udara, doprinosi razvoju i oporavku motoričkih sposobnosti, ravnoteže, pokretljivosti, izdržljivosti, koordinacije, motoričkih veština, posture, hoda
i preciznosti. Takođe, ples je od izuzetnog značaja za unapređenje funkcionisanja
celog organizma, koji na direktan ili indirektan način utiče na oporavak motoričkih funkcija i sveukupno blagostanje pojedinca