Argo (Greece)
rFASPER - Repository of the Faculty of Special Education and RehabilitationNot a member yet
5766 research outputs found
Sort by
Rural Education in Serbia: Conflict Between Rhetoric and Reality
In C. Gristy, L. Hargreaves & S. R. Kučerová (Eds).Educational Research and Schooling in Rural Europe: An Engagement with Changing Patterns of Education, Space and Place
Primena asistivne tehnologije kod odraslih osoba sa dizartrijom
Dizartrija je motorni poremećaj govora koji kod odraslih osoba nastaje kao posledica stečenih neuroloških obolјenja. Ova oboljenja dovode do paralize, usporenosti, slabosti, nepreciznosti i nekoordinisanosti pokreta govorne muskulature. Kao takva, dizartrija uključuje patologiju na nivou respiracije, fonacije, rezonancije, artikulacije i prozodije. Razumljivost govorne produkcije kod osoba sa dizartrijom može biti narušena u manjem ili većem stepenu, a može da se javi i potpuna nemogućnost govora (anartrija). Bez obzira na stepen oštećenja, poremećaji na nivou glasa, govora i komunikacije su uvek prisutni.
Pojedine osobe sa dizartrijom, nakon tretmana uspevaju da poboljšaju svoje komunikacione sposobnosti, dok se kod nekih trajno zadržavaju poteškoće. Kada klasični logopedski tretmani više ne daju rezultate, potrebno je primeniti metode augmentativne i alternativne komunikacije. Primena jednostavne i visoke tehnologije kod osoba sa dizartrijom pruža im znatno veće mogućnosti za ostvarivanje komunikacije, kako u akutnoj fazi, tako i kasnije. U akutnoj fazi, najčešće u bolničkim uslovima, primena jednostavne tehnologije se pokazala kao veoma korisno sredstvo u komunikaciji kod osoba sa lakšim i težim oblicima dizartrije. Uz pomoć posebno prilagođenih komunikacionih tabli, osoba koja je najčešće nerazumljiva za okruženje, može da zahteva pomoć lekara, da ukaže na bol u određenim delovima tela i da izrazi osećanja i potrebe. Vremenom, ove osobe postaju samostalnije i vraćaju se svakodnevnim životnim aktivnostima. Njihove kognitivne sposobnosti često ostaju očuvane, kao i sposobnost čitanja, ali govor može još dugo da bude nerazumljiv, naročito nepoznatim komunikacionim partenerima. U tom slučaju je potrebno da se obezbedi i prilagodi asistivna tehnologija za komunikaciju koja će biti uvek dostupna, laka za upotrebu i koja obezbeđuje razumljiv govorni autput, a može da se primenjuje u različitim situacijama. Danas pored velikog broja uređaja visoke asistivne tehnologije za komunikaciju postoje i aplikacije za mobilne telefone, koje je lako napraviti i prilagoditi potrebama svake osobe pojedinačno, a koje obezbeđuju dopunu ili zamenu za prirodnu govornu produkciju.II nacionalna konferencija ASTEK sa međunarodnim učešćem ,,Tehnologija u podsticaju psihomotornog razvoja dece i kvaliteta osoba sa invaliditeto
Profesionalno sagorevanje vaspitača – preliminarni nalazi o ulozi emocionalne inteligencije i strategija regulacije emocija
Emocionalna inteligencija (EI) kao crta ličnosti poslednjih godina sve češće nalazi mesto u istraživanjima usmerenim na obrazovanje. Emocionalno zahtevne interakcije sa decom i odraslima koje se u ovom kontekstu podrazumevaju prepoznate su kao zona u kojoj EI i načini regulacije emocija igraju bitnu ulogu. Na uzorku vaspitača (N=64) ispitana je mogućnost predikcije sindroma profesionalnog sagorevanja putem faktora crte EI i strategija regulacije emocija iz Grosovog modela regulacije - ponovne procene i suzbijanja ekspresije emocija. Crta EI procenjena je putem srpske verzije Upitnika o emocionalnoj inteligenciji kao crti (Trait Emotional Intelligence Questionnaire -TEIQue). Na ovaj način su sagledana 4 faktora crte EI: dobrobit, samokontrola, emocionalnost i socijabilnost. Podaci o primeni ponovne procene i suzbijanja ekspresije emocija kao strategija regulacije emocija dobijeni su putem Upitnika o regulaciji emocija (Emotion Regulation Questionnaire - ERQ). Za procenu sindroma profesionalnog sagorevanja korišćen je Kopenhagenski inventar sagorevanja (Copenhagen Burnout Inventory - CBI) u verziji prilagođenoj za vaspitače, kojom je obuhvaćeno sagorevanje: na ličnom, na poslovnom i na planu rada sa klijentima. U ovom istraživanju korišćena je globalna mera profesionalnog sagorevanja. Testiran je hijerarhijski regresioni model sa faktorima crte EI (prvi set prediktora) i strategijama regulacije emocija (drugu set prediktora). Rezultati su ukazali na značaj samokontrole (0= -0,369) kao faktora EI u predikciji globalne mere profesionalnog sagorevanja (F(4,59)=2,870, p0,05). Ovakav nalaz ukazuje na izostanak inkrementalnog doprinosa ponovne procene i suzbijanja ekspresije emocija u predviđanju ukupne mere sindroma profesionalnog sagorevanja. Preliminarni nalazi nagoveštavaju protektivni značaj adaptivnih oblika kontrole emocija, niske impulsivnosti i uspeha u upravljanju stresom (kao odlika faktora samokontrola) u potencijalno emocionalno izazovnim kontekstima. Osim toga, rezultati ukazuju i na važnost razvijanja strategija emocionalne samokontrole sa ciljem prevencije fizičkog i psihološkog umora i iscrpljenosti čiji su izvori vezani za profesionalno okruženje.
Ključne reci: emocionalna inteligencija, sindrom sagorevanja, strategije regulacije emocija, vaspitač68. Naučno-stručni skup Kongres psiholog
Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?
Implementacija senzorne dijete podrazumeva senzornu strategiju koja se često
koristi kod dece s poremećajem iz spektra autizma (PSA) u cilju omogućavanja podizanja
kvaliteta senzorne obrade i interakcije tokom izvršavanja svakodnevnih zadataka. To se
postiže kontrolisanim unosom senzornih nadražaja kako bi se smanjila senzorna
defanzivnost. Moglo bi se reći da je to individualizovani plan potpuno prilagođen
karakteristikama senzorne obrade u svrhu omogućavanja optimalnog funkcionisanja.
Čini je dnevna ili nedeljna lista aktivnosti kojima dete s PSA može da bude angažovano
tokom redovnih rutina radi održavanja optimalnog stanja senzornog sistema.
Pre izrade individualizovanog plana neophodno je napraviti procenu
sposobnosti koje su relevantne za izradu senzornog profila deteta s PSA. Skrining teškoća
senzorne obrade moguće je izvršiti koristeći Dečiji senzorni profil 2 (The Child Sensory
Profile 2, Dunn, 2014). Ovim instrumentom vrši se merenje specifikacija senzornih
odgovora ispitanika uzrasta od 4 do 14 godina i 11 meseci.
Primena senzorne dijete zahteva planiranje aktivnosti i dosledan monitoring
kako bi se, kao krajnji cilj, ostvarila adaptibilna responzivnost.
Nesporno je postojanje pojedinačnih istraživačkih studija koje su istakle
pozitivne promene u domenu nekoliko razvojnih oblasti (socijalne veštine, ponašanje u
vrtiću, senzorna obrada) primenom senzorne dijete. Neka od istraživanja definišu
senzornu dijetu kao intervenciju zasnovanu na praksi, kao što je vežbanje ili potkrepljenje.
Ipak, važno je istaći da ova strategija nije navedena u skupini intervencija zasnovanih na
dokazima koje podržava Nacionalni razvojni centar za poremećaje iz spektra autizma
(National Professional Development Center on Autism Spectrum Disorders, US
Department of Education). Zato se u brojnim radovima preporučuje dalje kontinuirano
proučavanje primene senzorne dijete, senzornih strategija i funkcionalnih ishoda
kvalitetnije senzorne obrade.Dani defektologa Srbij
Primena islamskih religijskih strategija učenja kod dece sa autizmom u Indoneziji
Important religious education is given to children with autism. Objective. This research aims to analyze teachers' experience in implementing Islamic religious learning strategies (IRLS) for children with autism. Methods. This research is qualitative research with a phenomenological approach. The participants were six Islamic religion teachers from two exceptional schools in Yogyakarta who were selected using a purposive sampling technique. In-depth interviews and observation methods were used in data collection techniques. The coding analysis method, with the stages of data organization, reading data, coding data, determining and connecting themes with descriptions, and interpreting data, was used for data analysis. Results. The research results found that IRLS for children with autism has three stages, namely planning, implementation, and evaluation. Planning is done to determine the preparation that must be done before the learning process. Learning implementation includes reading and writing as well as interpreting the material. The evaluation is carried out to determine the level of success of the learning process that has been carried out. The IRLS carried out by teachers include two-way communication, adequate experience, and innovation skills. Conclusion. The strategies are expected to be further enhanced to reduce constraints in learning.Uvod: Deci sa autizmom obezbeđuje se važno versko obrazovanje. Cilj: Ovo istraživanje ima za cilj analizu iskustava nastavnika u primeni islamskih strategija verskog učenja (ISVU) kod dece sa autizmom. Metode: Ovo istraživanje je kvalitativno sa fenomenološkim pristupom. Ispitanici u ovom istraživanju bili su šest islamskih veroučitelja iz dve specijalne škole u Jogjakarti, koji su selektovani tehnikom namernog uzorkovanja. Tehnike prikupljanja podataka bili su dubinski intervjui i metode posmatranja. Analiza podataka zasnovana je na metodi analize kodiranja sa fazama organizacije podataka, čitanjem podataka, kodiranjem podataka, određivanjem i povezivanjem tema sa opisima i tumačenjem podataka. Rezultati: Rezultati istraživanja otkrili su da ISVU za decu sa autizmom prolazi kroz tri faze, i to planiranje, implementacija i evaluacija. Planiranje se vrši kako bi se utvrdila priprema koja se mora obaviti pre procesa učenja. Implementacija učenja uključuje čitanje i pisanje, kao i objašnjavanje gradiva. Evaluacija se vrši kako bi se utvrdio stepen uspešnosti sprovedenog procesa učenja. ISVU koje su izvodili nastavnici uključuju dvosmernu komunikaciju, adekvatno iskustvo i inovativne veštine. Zaključak: Očekuje se da će strategije biti dalje poboljšane kako bi se smanjile prepreke u učenju
Specificity of lip reading in deaf and hard of hearing Students of different age
Iako se gluvi i nagluvi učenici uglavnom koncentrišu na vid i vi-
zuelnu komponentu govora, vizuelnim putem možemo percipirati samo
mesto izgovora glasova. Međutim, glasove koji se grade na istom mestu
možemo razlikovati prema načinu izgovora, jer među glasovima postoje
razlike koje su bitne za značenje reči. Ove razlike bazirane su na zvučno-
sti, bezvučnosti, prisustvu i odsustvu nazalnosti.
Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi povezanost između uzrasta
učenika i sposobnosti čitanja govora sa usana, kao i uočiti specifično-
sti čitanja govora sa usana kod gluvih i nagluvih učenika. Istraživanje
je sprovedeno u pet škola u Republici Srbiji. Uzorak je činilo 60 gluvih
i nagluvih učenika od četvrtog do osmog razreda. Instrument je bila
Podražajna lista reči ІІ (D. Dimić, N. Dimić, 2003).
Zaključeno je da gluvi i nagluvi učenici uspešnije čitaju govor sa
usana u složenijim jezičkim strukturama. Ovo je posledica boljeg po-
znavanja pojmova i njihovog značenja koje gluvi i nagluvi učenici poseduju
u svom rečniku, kao i sposobnosti korišćenja informacija iz konte-
ksta. Sposobnost čitanja govora, na većini testova, se poboljšava sa
uzrastom. Učenici viših razreda uspešnije čitaju govor sa usana od
učenika nižih razreda.Although deaf and hard of hearing students tend to concentrate on the
visible component of speech, visually we can only perceive the place of
pronunciation of visible voices. However, we can distinguish the voices
formed in the same place by the way of pronunciation, because there are
differences among the voices that are important for the meaning of the word.
These differences are based on sonority, soundlessness, presence and absence
of nasality.
The aim of our study was to determine the relationship between students
age and lip reading ability and to examine the specificity of lip reading in
deaf and hard of hearing students. The research was conducted in 5 schools
in the Republic of Serbia. The sample consisted of 60 deaf and hard of hearing
students from fourth through eighth grade. The instrument was the Stimulus
list of words II (D. Dimić, N. Dimić, 2003).
It was concluded that deaf and hard of hearing students were better in
lip -reading in more complex linguistic structures. This is due to a better
knowledge of the terms and their meanings that deaf and hard of hearing
students have in their vocabulary, as well as the ability to use contextual
information. The ability to read speech, on most tests, improves with age.
Upper-grade students are better in lip - reading than lower-grade students
Vizuomotorna integracija kod dece predškolskog uzrasta
Визуомоторна интеграција представља повезаност визуелне перцепције и координације око-рука, а базира се на добро развијеним визуо-перцептивним способностима, моторичкој координацији и одговарајућој пажњи. Она има значајан утицај на развој графомоторне способности и писање и представља добар предиктор моторичког развоја детета и школског успеха.
Тешкоће у визуомоторној интеграцији доводе до проблема у копирању задатих модела, цртању облика и форми, копирању и обликовању слова, немогућности сврсисходног извођења визуомоторних задатака, као и неспособности у свакодневним активностима.
Циљ овог истраживања било је утврђивање повезаности између визуомоторне интеграције и графомоторног изражавања деце предшколског узраста. Такође, циљ је био и да се прикаже утицај тоничне зрелости мишића прстију на графомоторно изражавање, као и на визуомоторну интеграцију ове деце.
Узорком истраживања обухваћено је 50. деце узраста од 6 до 7 година, која похађају припремни предшколски програм. Узорак је уједначен према полу.
Процена графомоторне способности извршена је помоћу Теста линеације (преузето из Бојанин, 2012, стр. 94), процена визуомоторне интеграције изршена је помоћу АКАДИА теста, субтест II и IV (Acadia Test of Developmental Abilities; Atkinson, Johnston, Lindsay, 1972, према Novosel, Marvin Cavor, 1985) док је тонична зрелост мишића прстију процењена помоћу проба по Реју I и II (преузето из Бојанин, 2012, стр. 73).
Резултати истраживања су показали да су средње вредности постигнућа већине испитаника на субтестовима за процену способности визуомоторне интеграције у оквиру очекиваних према узрасту. Према критеријуму одступања од узрасних норми, резултати су показали да се на субтесту Визуомоторна координација и могућност следа одступање за једну SD јавља код 12,0% испитаника, а одступање за више од две SD код 2%, док се на субтесту Цртање облика одступање за једну SD јавља се код 10% испитаника. У погледу разлика према полу утврђене су статистички значајне разлике, постигнућа девојчица на субтесту Визуомоторна координација и могућност следа (p=0,010), као и на субтесту Цртање облика (p=0,005) су значајно боља од постигнућа дечака.
Анализом је утврђено да постоји статистички значајна повезаност између визуомоторне интеграције и графомоторног изражавања.
Статистичком анализом је утврђено да деца која имају незрелији тонус мишића прстију (Проба по Реју 2), односно испољавају већи број синкинезија, показују и више тешкоћа у визуомоторној интеграцији (Визуомоторна координација и могућност следа).
Процена способности визуомоторне интеграције на предшколском узрасту је неопходна, како би се одмах по откривању тешкоћа креирао адекватан програм подстицања
Podrška deci sa razvojnim smetnjama u predškolskoj ustanovi
У демократском друштву, каквом тежимо, један од показатеља нивоа развијености демократије је и степен у коме сви имају једнаку прилику да учествују у друштвеном животу.
Интеграција деце са развојним сметњама подразумева једнако васпитање и образовање за сву децу, укључујући и децу са тешкоћама у развоју. То значи да се овој деци пружају једнаке могућности за васпитање, образовање, укључивање у друштвени живот и да буду призната на основу својих заслуга, без обзира на ограничења и тешкоће.
Интеграција деце са развојним сметњама има двоструки значај – са једне стране она омогућава укључивање деце са тешкоћама у развоју у живот заједнице на равноправним основама, са друге, деца из редовне популације постају свесна различитости и специфичности људских могућности и потенцијала, што помаже развијању емпатичности, хуманизма и поштовања људских различитости.
У раду акценат се ставља на родитеље чија су деца укључена у васпитне и развојне групе, када су приметили кашњење код деце и који вид подршке је био доступан како за дете, тако и целу породицу. Такође, акценат се ставља у ком домену је најчешће присутно кашњење код деце и укључености родитеља у дефектолошки третман.In a democratic society, which we aspire to establish, one of the indicators of democracy development is also an extent to which everyone has an equal opportunity to participate in social life.
Integration of the children who are suffering from developmental disorders implies equal treatment and education provided to all children, including the children with disabilities. This means that these children are provided equal opportunities in relation to upbringing, education, social life integration and recognition of their merits and contributions regardless of their disabilities and impairments.
Integration of the children suffering from developmental disorders and disabilities has a twofold significance – on the one hand it enables the disabled children’s inclusion into the life of a community based on equal grounds and, on the other hand, the children belonging to general population become aware of differences and specificities of human potentials and abilities, which enhances the development of empathy and humanity and helps respecting human diversity and individual differences.
In this paper, we emphasized a role of the parents whose children are involved in educational and developmental groups in regard to the time when they noticed a delay in their children’s development and which form of support has been provided to both the children and their entire family. In addition, the emphasis was on the field where the delays in child development were most frequently observed as well as on the inclusion of parents into special education and rehabilitation treatments
Rejting skale u proceni socijalnih veština dece i mladih s intelektualnom ometenošću
Проблеми у социјалном домену заузимају централно место у дефинисању интелектуалне ометености (ИО). Процена социјалних вештина деце и младих је од изузетне важности за идентификовање и класификацију социјалних дефицита и проблема у понашању, као и за планирање ефикасне интервенције. Практичари и истраживачи користе рејтинг скале као једну од основних метода при процени и категоризацији понашања деце и адолесцената, као и идентификацији циљног понашања и планирања интервенције.
Циљ рада je да се прегледом доступне литературе укаже на могућности коришћења рејтинг скала при процени социјалних вештина деце и младих са ИО.
За претрагу доступне литературе коришћене су електронске базе података Google Schoolar, SCIndeks као и други електронски претраживачи.
У раду је приказано девет инструмената који су примењивани у популацији особа са ИО дизајнираних за процену социјалних вештина и бихевиоралних проблема, укљућујући и свеобухватне скале намењене процени адаптивног функционисања са нагласком на домене социјалних вештина. Сваки од поменутих инструмената има извесне предности и ограничења у поступку процене, будући да се примењују у различитим окружењима (школа, кућа, заједница), подаци се добијају од различитих процењивача, имају различиту структуру и број ајтема, различит начин оцењивања и намењене су процени социјалних вештина деце и младих различитог узраста. Бројне предности примене рејтинг скала у процесу прикупљања података, као што су економичност, лака администрација (скалу попуњавају родитељи/старатељи, наставници или особе које добро познају дете), добре психометријске карактеристике (висока унутрашња козистентност, добра конвергентна и дивергентна валидност) и могућност коришћења добијених података у различите сврхе, чине ретинг скале корисним инструментима при процени социјалних вештина деце и младих са ИО.Problems in social domain is central to the definition of intellectual disability (ID). Assessing the social skills of children and young people is extremely important for identifying and classifying social deficits and behavioral problems, as well as for planning an effective intervention.
The aim of this paper is to review the available literature to indicate the possibilities of using rating scales in assessing the social sjukks of children and youth with ID.
Electronic databases Google Schoolar, SCIndeks and other electronic search engines were used to search for avilable literature.
The paper presents nine instruments applied in the population of persons with ID designed to assess social skills and behavioral problems, including comprehensive scales designe to assess adaptive functioning with en emphasis on the domains of social skills. Each of the mentioned instruments has certain advantages and limitations in the assessment process, since they are applies in different enviroments (school, house, community), data are obtained from different assessors, have different structure and number of items, different assessment methods and are intended for social assessment skills of children and young people of different ages.
Numeros advantages of using rating scales in the data collection process, such as economy, easy administration (the scale if filled in by parents/guardians, teacher or people who know the child well), good psychometric characteristics (high internal consistency, good convergent and divergent validity) and usability obtained data for various purposes, make the rating scale a useful tool in assessing the social skills of children and youth with ID
Primena sociometrijskih tehnika u ispitivanju vršnjačkih odnosa dece i mladih s intelektualnom ometenošću
Tешкоће у вршњачким односима су често присутне код деце и младих са интелектуалном ометеношћу. Jедан од начина да се ови односи испитају јесте социометрија.
Циљ овог рада је да се увидом у доступну литературу представи примена различитих социометријских техника у испитивању вршњачких односа деце са интелектуалном ометеношћу.
Прикупљање литературе у овом раду је било извршено приступом информацијама преко електронских база Google и Google Scholar. Затим је даља претрага била извршена на основу листе референци из радова који су пронађени на основу коришћења кључних речи.
На основу датог прегледа истраживања може се уочити да се социометрија може примењивати у различитим образовним окружењима у којима се школују деца са интелектуалном ометеношћу као и за испитивање вршњачких односа ове деце на различитим узрастима. Најчешћи циљеви примене социометрије били су испитивање вршњачких односа између деце са интелектуалном ометеношћу и деце типичног развоја, док су у нешто мањем броју истраживања испитивани вршњачки односи унутар популације деце и младих са интелектуалном ометеношћу. Истраживањем су сугерисана извесна прилагођавања када су информанти била деца и млади с интелектуалном ометеношћу: претходна провера разумевања понуђених одговора на социометријском упитнику, индивидуални приступ током реализације истраживања, помоћ у читању и попуњавању социометријских инструмената, као и додатно време прикупљања података.
Приликом примене социометрије, било у истраживањима било у пракси, поред одабира одговарајуће технике и социометријског критеријума, потребно је уважити поменута прилагођавања како би се добили валидни резултати процене вршњачких односа деце и младих са интелектуалном ометеношћу.Peer difficulties are often present in children and young people with intellectual disabilities.
One way to examine these relationships is sociometry.
The aim of this research is to present the application of various sociometric techniques in the examination of peer relations of children with intellectual disabilities by reviewing the available literature.
The collection of literature in this research was done by accessing information through electronic databases Google and Google Scholar. The further colleting of information was performed based on a list of references from similar researches found based on the use of keywords.
Based on the given review of the research process, it can be noticed that sociometry can be applied in different educational environments which in the children with intellectual disabilities are educated, as well as for examining the peer relations of these children at different ages. The most common goals of sociometry were to examine peer relationships between children with intellectual disabilities and children of typical development, while a somewhat smaller number of studies examined peer relationships within the population of children and youth with intellectual disabilities. The research suggested certain adjustments when the informants were children and young people with intellectual disabilities: previous check of understanding the offered answers on the sociometric questionnaire, individual approach during the research, help in reading and filling in sociometric instruments as well as additional time.
When applying sociometry, either in research or in practice, in addition to selecting the appropriate technique and sociometric criteria, it is necessary to take into account the mentioned adjustments in order to obtain valid results of assessment of peer relationships of children and youth with intellectual disabilities.