Argo (Greece)
rFASPER - Repository of the Faculty of Special Education and RehabilitationNot a member yet
5766 research outputs found
Sort by
Irrational beliefs differentially predict adherence to guidelines and pseudoscientific practices during the COVID-19 pandemic
Get PDFIn the coronavirus “infodemic,” people are exposed to official recommendations but also to potentially dangerous pseudoscientific advice claimed to protect against COVID-19. We examined whether irrational beliefs predict adherence to COVID-19 guidelines as well as susceptibility to such misinformation. Irrational beliefs were indexed by belief in COVID-19 conspiracy theories, COVID-19 knowledge overestimation, type I error cognitive biases, and cognitive intuition. Participants (N = 407) reported (1) how often they followed guidelines (e.g., handwashing, physical distancing), (2) how often they engaged in pseudoscientific practices (e.g., consuming garlic, colloidal silver), and (3) their intention to receive a COVID-19 vaccine. Conspiratorial beliefs predicted all three outcomes in line with our expectations. Cognitive intuition and knowledge overestimation predicted lesser adherence to guidelines, while cognitive biases predicted greater adherence, but also greater use of pseudoscientific practices. Our results suggest an important relation between irrational beliefs and health behaviors, with conspiracy theories being the most detrimental.This is the peer‐reviewed version of the article: Teovanović, P.; Lukić, P.; Zupan, Z.; Lazić, A.; Ninković, M.; Žeželj, I. Irrational Beliefs Differentially Predict Adherence to Guidelines and Pseudoscientific Practices during the COVID-19 Pandemic. Applied Cognitive Psychology 2021, 35 (2), 486–496. [https://doi.org/10.1002/acp.3770
Professional burnout in special educators and other experts who work with children
Get PDFUvod: Svakodnevno se susrećemo s različitim uslovima rada, s drugačijim pri- stupima radu, ali i sa specifičnim uticajem posla na pojedince. Kontinuirani stres, osim što ima loš uticaj na radnu produktivnosti, ima i veoma loš uticaj na zdravlje. Ovaj problem je česta istraživačka tema jer je prepoznavanje sin- droma sagorevanja značajno za radnu produktivnost.
Cilj: Cilj ovog istraživanja je da se utvrdi osećaj profesionalnog sagorevanja kod defektologa u odnosu na druge stručnjake koji rade s decom (vaspitače, nastavnike, učitelje, profesore, psihologe, pedagoge, socijalne radnike), kao i u odnosu na godine radnog staža.
Metod: Istraživanje je sprovedeno u aprilu 2021. godine. Uzorak je činilo 360 ispitanika, od toga 169 (46,94%) defektologa i 191 (53,06%) drugih stručnja- ka. U odnosu na dužinu radnog staža, ispitanici su podeljeni u dve grupe – radni staž kraći od 15 godina je imalo 263 (73,06%) ispitanika, ostali, njih 97 (26,96%), su imali više od 15 godina staža. Pored opšteg upitnika, kojim su prikupljeni podaci o polu, godinama starosti, stepenu obrazovanja, korišćena je i Skala izgaranja na radu (Work Burnout Scale). Statistička obrada podataka je izvršena u programu SPSS.
Rezultati: Rezultati pokazuju da defektolozi beleže nešto više vrednosti na ska- li profesionalnog sagorevanja (AS=10,65, SD=2,61) u odnosu na ispitanike koji pripadaju ostalim strukama (AS=10,12, SD=2,32). Takođe, analizom podata- ka dobijenih u odnosu na dužinu staža, utvrđeno je da je osećaj profesional- nog sagorevanja češći kod ispitanika koji imaju radni staž duži od 15 godina (defektolozi – stariji (AS=11,83, SD=2,48) u odnosu na njihove manje iskusne kolege (AS=10,40, SD=2,94); ostali – stariji (AS=11,03, SD=2,52) u odnosu na njihove manje iskusne kolege (AS=9,62, SD=2,05)).
Zaključak: Rezultati ovog istraživanja pokazuju da defektolozi imaju jači osećaj profesionalnog sagorevanja u odnosu na druge stručnjake koji rade s decom. Defektolozi i stručnjaci drugih profila koji rade s decom s više od 15 godina radnog staža imaju i jači osećaj profesionalnog sagorevanja, u odnosu na one koji imaju manje od 15 godina radnog staža. Ovo istraživanje nam je otkrilo zanimljive rezultate koji su tek uvod u ovu temu i problematiku.
Rezultati ukazuju na veliku potrebu svih stručnjaka za adekvatnom podrškom od strane svih društvenih i profesionalnih struktura, uz adekvatne preventivne strategije.Introduction: Every day we encounter different working conditions, different approaches to work, but also the specific impact of work on individuals. In addition to affecting work productivity, continuous stress also has a very bad impact on health. This problem is a frequent research topic because the recognition of burnout syndrome is important for labor productivity.
Aim: The aim of this research was to determine professional burnout in special educators compared to other professionals who work with children (educators, teachers, professors, psychologists, pedagogues, social workers), with regard to the years of work experience.
Method: The research was conducted in April 2021. The sample consisted of 360 subjects, of which 169 (46.94%) were special educators and 191 (53.06%) were other experts.
With regard to the length of work experience, the respondents were divided into two groups – 263 (73.06%) respondents had less than 15 years of work experience, while the remaining 97 of them (26.96%), had more than 15 years of work experience. In addition to the general questionnaire, which collected data on gender, age, and the level of education, the Work Burnout Scale – Borritz & Kristensen (2005; adaptation in Serbian, Popov, 2009) was used.
Statistical data processing was performed in the SPSS program.
Results: The results show that special educators record slightly higher values on the scale of professional combustion (M=10.65, SD=2.61) compared to subjects belonging to other professions (M=10.12, SD=2.32). Also, the analysis of data obtained in relation to the length of service, it was found that the feeling of professional burnout is more common in respondents with work experience longer than 15 years (defectologists – (M=11.83, SD=2.48) compared to their less experienced colleagues M=10.40, SD=2.94), others – (M=11.03, SD=2.52) compared to their less experienced counterparts (M=9.62, SD=2.05)).
Conclusion: The results of this research show that special educators have a stronger sense of professional burnout, compared to other experts who work with children. Special educators and experts of other profiles who work with children, with more than 15 years of work experience, also have a stronger sense of professional burnout, compared to those who have less than 15 years of work experience. This research revealed interesting results that are just an introduction to this topic and issue. The results indicate a great need of all experts for adequate support from all social and professional structures, with adequate preventive strategies
VII stručno-naučni skup sa međunarodnim učešćem „Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“
Get PDFSensory integration and activities that promote sensory integration in children with autism spectrum disorders
Get PDFThe aim of this review was to systematically identify, analyze, and summarize research involving interventions based on
sensory integration and activities that promote sensory integration in children with ASD. Based on the selection criteria
ten out of thirty studies were selected and described in terms of: a) participant characteristics, b) assessments used in the
studies, c) intervention procedures, d) study goals, e) intervention outcomes and whether or not there was improvement in
behavior or clinical conditions. The results of the analyzed studies indicate a remarkable heterogeneity profile of sensory
function in children with ASD, which affect the applicability of different forms of treatment. Based on the results of these
studies, we can conclude that treatments based on SI theory can reduce stereotypical, aggressive, auto-aggressive, irritable,
and hyperactive behavior, as well as improve self-regulation of behavio
Percepcija vaspitača predškolske ustanove o problemima u inkluzivnom vaspitnoobrazovnom radu
Get PDFUspešnost primene modela inkluzivnog vaspitanja i obrazovanja, pored
objektivne spremnosti ustanova koja podrazumeva pripremljenost aktera i objekata za
inkluzivni rad, zavisi i od subjektivne spremnosti, odnosno mišljenja, uverenja i percepcije
svih aktera uključenih u inkluzivni proces o deci sa smetnjama u razvoju i inkluzivnom
vaspitanju i obrazovanju. Sa ciljem utvrđivanja percepcije vaspitača o problemima u
inkluzivnom vaspitno-obrazovnom radu u predškolskoj ustanovi realizovano je
istraživanje tokom 2018. godine na uzorku od 99 vaspitača iz 10 vrtića iz Kraljeva. U
istraživanju je primenjen Upitnik za ispitivanje stavova o inkluziji – SINKL 2.0 (Subotić,
Anđić, 2016) koji je posebno adaptiran za primenu u predškolskom okruženju.
Rezultati istraživanja pokazuju da su problemi u inkluzivnom vaspitnoobrazovnom
radu, prema mišljenju vaspitača, prisutni u različitim domenima. Značajan
broj vaspitača smatra da je teško održavati disciplinu u inkluzivnoj grupi (82%), te da
deca sa smetnjama u razvoju ometaju vaspitno-obrazovni rad više nego druga deca (68%)
i narušavaju kvalitet vaspitno-obrazovnog rada sa decom bez smetnji (58%). Kada su u
pitanju relacije između učenika sa i bez smetnji vaspitači primećuju da deca sa smetnjama
u razvoju nisu prihvaćena od strane ostale dece (66%), da su često agresivna prema drugoj
deci (44%), dok deca bez smetnji zadirkuju decu sa smetnjama u razvoju (42%). Približno
dve trećine ispitanih vaspitača smatra da je radni prostor predškolske ustanove dobro
opremljen za rad sa decom sa smetnjama i da su im didaktička sredstva prilagođena, ali
polovina od ukupnog broja ispitanih vaspitača nije zadovoljna saradnjom sa roditeljima
dece sa smetnjama u razvoju. Takođe, vaspitači koji su tokom svog formalnog
obrazovanja stekli znanja o deci sa smetnjama u razvoju ili pohađali dodatna ostručavanja
percipiraju manje problema tokom inkluzivnog rada.
Na osnovu rezultata istraživanja može se zaključiti da su, prema percepciji
ispitanih vaspitača, prisutni određeni problemi u okviru inkluzivnog modela vaspitanja i
obrazovanja, te da je potrebno kontinuirano jačati kompetencije vaspitača u domenu
disciplinskih tehnika i rada na unapređivanju statusa deteta sa smetnjama u razvoju u
inkluzivnoj grupi
Digitalna inkluzija osoba sa invaliditetom
Get PDFDigitalnu revoluciju osamdesetih godina XX veka pratio je svojevrsni sajberoptimizam, tj. uverenje da će masovna upotreba informaciono-komunikacionih tehnologija unaprediti kvalitet života njenih korisnika i umanjiti postojeće socijalne nejednakosti. Međutim, ubrzo je postalo jasno da svim ljudima nisu u podjednakoj meri dostupni digitalni uređaji. Prva generacija istraživanja u oblasti digitalne nejednakosti uglavnom se orijentisala na pronalaženje činilaca koji doprinose digitalnom jazu između bogatih i siromašnih, starih i mladih, muškaraca i žena, ali i osoba sa invaliditetom i njihovih sugrađana bez ikakvog oblika ometenosti. Iako su postojeće nejednakosti i danas prisutne, širenje interneta i mnogo veća pristupačnost savremenih digitalnih tehnologija u razvijenim delovima sveta, dovela je do njihove široke upotrebe. U nekim zemljama zabeležen je čak reverzan trend, tako da su žene, na primer, preuzele primat u korišćenju interneta. Ubrzo je, međutim, postalo jasno, da puko korišćenje interneta ne doprinosi punoj digitalnoj inkluziji. Razlike u digitalnoj pismenosti i profilima korišćenja interneta ukazuju na novi oblik digitalne nejednakosti. Invaliditet samo produbljuje već postojeće izvore nejednakosti. Odnos između invaliditeta i drugih činilaca koji utiču na digitalnu ekskluziju veoma je složen i polivalentan. Vrsta i stepen ometenosti, rodni identitet, obrazovni nivo, bruto nacionalni dohodak, prihodi domaćinstva, pogrami podrške u lokalnoj zajednici samo su neki od faktora koji utiču na nivo digitalne pariticipacije osoba sa invaliditetom. Treća generacija istraživanja u oblasti digitalnih nejednakosti jedva da je dotakla problematiku osoba sa invaliditetom. Aktuelna istraživanja u ovoj oblasti proistekla su iz činjenice da osobe sa jednakim pristupom informaciono-komunikacionim tehnologijama, jednako razvijenim digitalnim veštinama i sličnim profilima upotrebe interneta nemaju nužno istu sposobnost da svoje vreme provedeno u online okruženju na isti način iskoriste za dobijanje određenih benefita u svakodnevnom životu. Očekujemo da će se u budućnosti sve veći broj istraživačkih projekata baviti i ovim aspektom digitalne inkluzije osoba sa invaliditetom.Odgojno-obrazovna, socijalna i zdravstvena infrastruktura za djecu s teškoćama i osobe s invaliditeto
Perceived Stigma Among Serbian Parents of Children with Autism Spectrum Disorder and Children with Physical Disabilities: Validation of a New Instrument
No full textLimited research has been done to explore parental perception of stigma. The present study developed the Parental Perceptions of Public Attitudes Scale to examine perceived stigma among Serbian parents of children with autism spectrum disorder (ASD) and children with physical disabilities (PD). The convenience sample consisted of 82 participants. A confirmatory factor analysis was done to validate the scale and a 9-item solution clustered into two factors proved to be the best model. Overall, the parents reported a low-to-moderate level of perceived stigma. Parents of children with ASD reported higher degree of perceived stigma compared to the parents of children with PD. The scale was useful in measuring parental perceived stigma and could be used in other Eastern European countries
Добровольное привлечение молодых людей, оставшихся без попечения родителей, к программам ровеснического менторства: опыт из Сербии
Get PDFМонография посвящена изучению актуальной темы ‒ со-
временного развития инклюзивного волонтёрства. Важно от-
метить, что коллеги из стран Европы, Азии и Израиля описали
собственный опыт реализации данного направления работы,
необходимости учитывать трудности и проблемы, которые по-
являются при планировании и осуществлении инклюзивного
волонтёрства.
Системное развитие и поддержка инклюзивного во-
лонтёрства демонстрирует общественную ценность, систему
знаний и технологий в области формирования человеческих
ресурсов, решающих задачи по организации соглашения и со-
трудничества для участия всех заинтересованных граждан
в решении социально-значимых проблем социума.
Доброта, сердобольность, желание оказать посильную по-
мощь нуждающимся всегда была отличительной чертой всех
неравнодушных людей, независимо от места проживания.
Инклюзивное волонтёрство в России является относи-
тельно молодым направлением, в сравнении с зарубежными
странами, но темпы и желание развивать всестороннюю де-
ятельность позволяют надеяться на правильно выбранный
нами путь и темпы развития.
В изданнии представлены инновационные концепции,
инклюзивные подходы в решении задач, стоящих перед во-
лонтёрским движением.
В первой главе К. В. Баранников поднимает вопрос о стра-
тегических перспективах, которые открываются благодаря но-
вому взгляду на феномен инклюзивного волонтёра в условиях
перехода к цифровой экономике. Новая среда требует переос-
мысления роли человека, а значит, образования как системы
формирования личности и воспитания компетенций для изме-
няющегося мира. С другой стороны, цифровое пространство.....
Preispitivanje odnosa socioemocionalnog učenja i pozitivnog razvoja mladih: sistematski pregled
Get PDFPozitivan razvoj mladih i socioemocionalno učenje izdvajaju se kao najsistematičniji i najobuhvatniji pristupi kojima se postiže maksimalna dobrobit učenika. Cilj rada predstavlja sagledavanje odnosa između socioemocionalnog učenja i pozitivnog razvoja mladih. Na osnovu sistematskog pregleda metaanaliza i sistematskih pregleda intervencija pozitivnog razvoja mladih, data su prikladna teorijska i praktična obrazloženja razmatranih pojmova. Uključeni su naučni rezultati objavljeni u poslednjih pet godina na engleskom jeziku. Pretraživane su baze: Google Scholar, PsycINFO, Web of Science (WOS), Education Resources Information Center (ERIC) i Scopus. Rezultati istraživanja ukazuju na to da se među najdelotvornijim programima pozitivnog razvoja nalaze oni inkorporirani u kurikulum, odnosno programi bazirani na socioemocionalnom učenju, sa nastavnicima kao glavnim realizatorima.Positive youth development and socioemotional learning stand out as the most systematic and
comprehensive approaches to well-being of children and adolescents. The aim of this paper is to consider
the relationship between the socioemotional learning and positive youth development. Based
at the systematization of scientific studies in the form of systematic reviews and meta-analyses on
the positive youth development interventions, theoretical and practical considerations are given. The
scientific results published in the last five years in English are included as well. Online data bases
searched include: Google Scholar, PsycINFO, Web of Science (WOS), Education Resources Information
Center (ERIC) and Scopus. The research results show that the most effective positive youth development
interventions are incorporated into curriculum, based at socioemotional learning, applied
by the teachers