University of Zagreb
Repository of Faculty of Pharmacy and Biochemistry University of ZgrebNot a member yet
2946 research outputs found
Sort by
Total phenolic and flavonoid content and in vitro antiradical activity of methanolic extracts from Cornus mas. L. and Cornus officinalis Siebold & Zucc. fruits and leaves
U ovom radu ispitan je sadržaj ukupnih fenola i flavonoida te antioksidativni učinak in vitro metanolnih ekstrakata plodova i
listova šest uzoraka vrste Cornus mas L. i jednog uzorka vrste Cornus officinalis Siebold & Zucc., Cornaceae. Uzorci su
osušeni na zraku, samljeveni i ekstrahirani metanolom u ultrazvučnoj kupelji. Nakon filtracije, organsko otapalo je uklonjeno
pomoću vakuumskog uparivača, a upareni ekstrakti su resuspendirani u destiliranoj vodi, zamrznuti i nakon toga liofilizirani.
Sadržaj ukupnih fenola i flavonoida određen je spektrofotometrijski u vodenim otopinama dobivenih liofilizata Folin-Ciocalteu
metodom odnosno AlCl3 metodom. Antioksidativni (antiradikalni) učinak određen je pomoću ABTS i DPPH testa. Pearsonov
koeficijent korelacije (r) korišten je za utvrđivanje odnosa između izmjerenih parametara (ɑ = 0,05). Sadržaj ukupnih fenola
u ekstraktima plodova i listova vrste C. mas kretao se od 9,69 ± 0,58 do 16,63 ± 0,26 mg ekvivalenta galne kiseline (EGK)/g
suhog ekstrakta (SE) odnosno od 195,32 ± 1,59 do 311,21 ± 1,22 mg EGK/g SE. Sadržaj ukupnih fenola u ekstraktima plodova
i listova vrste C. officinalis iznosio je 13,56 ± 0,15 mg EGK/g SE, odnosno 286,70 ± 1,90 mg EGK/g SE. Sadržaj flavonoida
u ekstraktima plodova C. mas kretao se od 0,18 ± 0,04 do 1,07 ± 0,02 mg ekvivalenta kvercetina (EK)/g SE, dok je sadržaj
flavonoida u ekstraktima listova bio u rasponu od 1,20 ± 0,06 do 4,51 ± 0,22 0 mg EK/g SE. Sadržaj flavonoida u ekstraktima
plodova i listova C. officinalis bio je 0,42 ± 0,03 odnosno 3,66 ± 0,03 mg EK/g SE. Uočena je vrlo dobra negativna povezanost
između ukupnog sadržaja fenola u listovima i plodovima vrste C. mas (r = -0,94, P = 0,005), dok je između sadržaja flavonoida
u listovima i plodovima vrste C. mas uočena vrlo dobra pozitivna povezanost (r = 0,90, P = 0,016). Antiradikalna aktivnost
vrste C. mas procijenjena kao IC50 vrijednost u ABTS testu iznosila je između 52,91 i 179,80 μg/mL za ekstrakte plodova
odnosno između 3,32 i 5,51 μg/mL za ekstrakte listova, dok je za ekstrakte plodova i listova vrste C. officinalis iznosila 63,08
μg/mL i 3,97 μg/mL. Antiradikalna aktivnost vrste C. mas procijenjena kao IC50 vrijednost u DPPH testu iznosila je između
68,64 i 259,16 μg/mL za ekstrakte plodova odnosno između 4,53 i 8,25 μg/mL za ekstrakte listova, dok je za ekstrakte plodova
i listova vrste C. officinalis iznosila 141,38 μg/mL i 4,35 μg/mL. Uočena je vrlo dobra negativna povezanost između sadržaja
ukupnih fenola i antiradikalne aktivnosti listova i plodova istraživanih vrsta procijenjene DPPH testom (r = -0,89, P < 0,001)
i ABTS testom (r = -0,80, P < 0,001). Utvrđene vrijednosti za uzorak vrste C. officinalis bile su usporedive s onima uzoraka
vrste C. mas.In this study, total phenolic and flavonoid content and antioxidant activity in vitro of methanolic extracts of fruits and leaves
from six samples of Cornus mas L. and one sample of Cornus officinalis Siebold & Zucc., Cornaceae, have been investigated.
Samples were air-dried, milled and extracted with methanol in an ultrasonic bath. After filtration, organic solvent was removed
using a rotary evaporator and the remaining extracts were resuspended in distilled water, frozen and afterward subjected to
lyophilization. Total phenolic content and flavonoid content were evaluated spectrophotometrically in aqueous solutions of
obtained lyophilizates using the Folin-Ciocalteu method and the AlCl3 method, respectively. The antioxidant (antiradical)
activity was determined using the ABTS and DPPH tests. Pearson’s correlation coefficient (r) was used to establish the
relationships between the measured parameters (ɑ = 0.05). Total phenolic content of C. mas fruit and leaf extracts ranged from
9.69 ± 0.58 to 16.63 ± 0.26 mg gallic acid equivalent (GAE)/g dry extract (DE) and from 195.32 ± 1.59 to 311.21 ± 1.22 mg
GAE/g DE, respectively. Total phenolic contents of C. officinalis fruit and leaf extracts were 13.56 ± 0.15 mg GAE/g DE and
286.70 ± 1.90 mg GAE/g DE, respectively. Flavonoid content in fruit extracts of C. mas ranged from 0.18 ± 0.04 to 1.07 ±
0.02 mg quercetin equivalent (QE)/g DE, while flavonoid content in leaf extracts ranged from 1.20 ± 0.06 to 4.51 ± 0.22 mg
QE/g DE. Flavonoid contents of C. officinalis fruit and leaf extracts were 0.42 ± 0.03 and 3.66 ± 0.03 mg QE/g DE,
respectively. Very strong negative correlation was observed between total phenolic contents in leaves and fruits of C. mas
(r = -0.94, P = 0.005), while very strong positive correlation was observed between leaf and fruit flavonoid contents of C. mas
(r = 0.90, P = 0.016). Antiradical activity estimated as IC50 value by the ABTS test of the fruit and leaf extracts of C. mas
ranged from 52.91 to 179.80 μg/mL and from 3.32 to 5.51 μg/mL, respectively. The antiradical activity of the fruit and leaf
extracts of C. officinalis was 63.08 μg/mL and 3.97 μg/mL, respectively. Antiradical activity estimated as IC50 value by the
DPPH test of the fruit and leaf extracts of C. mas ranged from 68.64 to 259.16 μg/mL and from 4.53 to 8.25 μg/mL,
respectively. The antiradical activity of the fruit and leaf extracts of C. officinalis was 141.38 μg/mL and 4.35 μg/mL,
respectively. Very strong negative correlation was observed between total phenolic content and antiradical activity of leaves
and fruits of investigated species evaluated by the DPPH test (r = -0.89, P < 0.001) and the ABTS test (r = -0.80, P < 0.001).
The determined values for the C. officinalis sample were comparable to those of the C. mas samples
Development of ophthalmic nanoemulsions with cationic lipid cetyltrimethylammonium bromide
Bolest suhog oka najčešći je oblik kronične bolesti površine oka. Današnje su terapijske opcije ograničene, a lokalni kortikosteroidi, poput loteprednol etabonata, imaju potencijal za učinkovito liječenje blage do umjerene bolesti suhog oka. U posljednje vrijeme ističu se različiti terapijski nanosustavi za sigurnu i poboljšanu terapiju bolesti oka. U/V nanoemulzije niske su toksičnosti i iritacije te velikog kapaciteta za uklapanje lijekova slabo topljivih u vodi. Također, kationske nanoemulzije imaju sposobnost produljenja zadržavanja formulacije na površini oka temeljem interakcije s negativno nabijenim mucinima, a time posljedično i povećanja bioraspoloživosti lijeka.
U ovom je diplomskom radu proveden razvoj formulacije oftalmičke kationske nanoemulzije kao inovativni farmaceutski oblik s potencijalom primjene u liječenju bolesti suhog oka. Cilj diplomskog rada bio je razvoj formulacije kationskih U/V nanoemulzija prikladnih za uklapanje loteprednol etabonata. Nanoemulzije su pripravljene visokoenergetskom metodom mikrofluidizacije, a njihova karakterizacija je obuhvaćala određivanje veličine kapljica unutarnje faze, indeksa polidisperznosti i zeta-potencijala. Razvoj je proveden u četiri faze: probir vrste i udjela neionske površinski aktivne tvari, probir vrste lecitina, probir udjela lecitina te ispitivanje utjecaja dodatka kationskog lipida u formulaciji. Uspješno su pripravljene kationske nanoemulzije uljne faze Capryol™ 90 stabilizirane neionskom površinski aktivnom tvari Kolliphorom® EL, lecitinom Lipoidom® S75 te kationskim lipidom cetiltrimetilamonijevim bromidom (CTAB) kao nositeljem pozitivnog naboja. Rezultati pokazuju da visoke pozitivne vrijednosti zeta-potencijala pripravljenih nanoemulzija upućuju na odgovarajuću elektrostatsku stabilizaciju kationskim lipidom CTAB-om; Kolliphor® EL u formulaciji dodatno osigurava steričku stabilizaciju; Lipoid® S75 sadrži smjesu fosfolipida koji su sastavni dio prirodnog suznog filma i pridonose njegovoj stabilnosti.Dry eye disease is the most common form of chronic ocular surface disease. Current therapy is limited, and topical corticosteroids such as loteprednol etabonate have the potential to effectively treat mild to moderate dry eye disease. Recently, various new therapeutic nanosystems have been highlighted for safe and improved treatment of eye diseases. O/W nanoemulsions are nontoxic and nonirritant and have a high capacity to incorporate poorly water-soluble drugs. Moreover, cationic nanoemulsions have the ability to prolong the retention on the surface of the eye due to interaction with negatively charged mucins, and consequently increase the bioavailability of the drug.
In this thesis, the development of the formulation of ophthalmic cationic nanoemulsion as an innovative pharmaceutical form with the potential in the treatment of dry eye disease was carried out. The aim of the thesis was the development of the formulation of cationic O/W nanoemulsions suitable for incorporating loteprednol etabonate. Nanoemulsions were prepared by microfluidization, and their characterization included the determination of the internal phase droplet size, polydispersity index and zeta-potential. The development was carried out in four phases: screening of the type and content of non-ionic surfactant, screening of the type of lecithin, screening of the lecithin content and screening of the cationic lipid content. Cationic nanoemulsions of oil phase Capryol™ 90 stabilized with nonionic surfactant Kolliphor® EL, lecithin Lipoid® S75 and cationic lipid cetyltrimethylammonium bromide (CTAB) as a positive charge carrier were successfully prepared. The results show that high positive zeta-potential values of the prepared nanoemulsions indicate adequate electrostatic stabilization by the cationic lipid CTAB; Kolliphor® EL in the formulation additionally provides steric stabilization; Lipoid® S75 contains a mixture of phospholipids that are an integral part of the natural tear film and contribute to its stability
Case study of a patient with non-metastatic prostate cancer and resistant hypertension as a side effect of apalutamide
U ovome diplomskom radu prikazan je slučaj pacijenta s nemetastatskim karcinomom prostate rezistentnim na kastraciju. Pacijent je pristupio Farmakoterapijskom savjetovalištu s primarnim terapijskim problemom bolova u zglobovima na koje je sumnjao da su se javili kao nuspojava estramustina, lijeka koji mu je bio propisan u terapiji karcinoma. Prilikom konzultacija provedenih u Savjetovalištu, u dogovoru s liječnikom obiteljske medicine i specijalistom onkologije, lijek je zamijenjen apalutamidom, lijek indiciran za nemetastatski karcinom prostate rezistentnan na kastraciju. Apalutamid pripada skupini antiandrogena (hormonska terapija) te je na Hrvatsko tržište stavljen 2020. godine. Na terapiji apalutamidom vrijednosti PSA i testosterona su mu bile dobro regulirane, no javila mu se nuspojava hipertenzije refraktorna na sve terapjiske kombinacije antihipertenziva. Nakon što su isprobane različite kombinacije lijekova za liječenje hipertenzije kroz devet konzultacija u periodu od dvije godine te mu krvni tlak usprkos svim kombinacijama nije bio uspješno reguliran, donosi se zaključak kako je riječ o rezistentnoj hipertenziji. Stoga, kada se na tržištu pojavio darolutamid, također lijek s antiandrogenim učinkom, pacijentu se apalutamid zamjenio s darolutamidom zbog manje vjerojatnosti razvoja hipertenzije kao nuspojave. Cilj ovog diplomskog rada bio je detaljno prikazati slučaj jednoga pacijenta s nemetastatskim karcinomom prostate kod kojeg se primjenom novog lijeka za liječenje karcinoma prostate-apalutamida razvila nuspojava rezistentne hipertenzije. S obzirom da je cilj bio detaljan prikaz provedenih konzultacija koje su dovele do regulacije krvnog tlaka istraživanje se provelo metodom prikaza slučaja (eng. Case study).This thesis presents the case of a patient with castration-resistant non-metastatic prostate cancer. The patient approached the Pharmacotherapy Consultation (Farmakoterapijsko savjetovalište) with a primary therapeutic problem of joint pain, which he suspected was a side effect of estramustine, a drug prescribed for cancer therapy. During consultations carried out in the center, in agreement with a family medicine doctor and an oncology specialist, the drug was replaced with apalutamide, a drug indicated for castration-resistant non-metastatic prostate cancer. Apalutamide belongs to the group of antiandrogens (hormonal therapy) and was put on the Croatian market in 2020. During apalutamide therapy, his PSA and testosterone values were well regulated, but he developed a side effect of hypertension refractory to all therapeutic combinations of antihypertensive drugs. After different combinations of drugs for the treatment of hypertension were tried through nine consultations over a period of two years, and his blood pressure was not successfully regulated despite all the combinations, it was concluded that it was resistant hypertension. Therefore, when darolutamide, also a drug with an antiandrogenic effect, appeared on the market, apalutamide was replaced by darolutamide in the patient due to the lower likelihood of developing hypertension as a side effect. The aim of this thesis was to present in detail the case of one patient with non-metastatic prostate cancer in whom the side effect of resistant hypertension developed after the use of a new drug for the treatment of prostate cancer - apalutamide. Given that the goal was a detailed presentation of the consultations that led to the regulation of blood pressure, the research was conducted using the case study method
COVID-19 i šećerna bolest
COVID-19, bolest uzrokovana novim koronavirusom SARSCoV-
2, pojavila se u Kini krajem 20 19. godine i ubrzo počela širiti cijelim svijetom.
SARS-Co V-2 pretežno inficira dišne putove, izazivajući blage simptome do
težih, poput akutnog respiratornog sindroma koji može rezultirati zatajenjem
organa koje na kraju dovodi do smrti. Bolest kod većine ljudi uzrokuje blage
simptome, dok je opasna za novorođenčad, starije i imunokompromitirane
osobe te osobe s komorbiditetima. Takva epidemijska bolest je i šećerna bolest
od koje broj oboljelih u svijetu drastično raste: svjetske procjene govore da 463
milijuna osoba u dobi između 20 i 79 godina ima šećernu bolest od koje se vremenom
razvijaju kronične komplikacije i rizici od razvoja ozbiljnih bolesti te
smrti. Šećerna bolest kronični je metabolički sindrom nastao zbog apsolutnog i/
ili relativnog manjka inzulina, a karakteriziran je kroničnom hiperglikemijom
koju prate poremećaji u metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina. Šećernu
bolest prati razvoj različitih akutnih komplikacija koje nastaju naglo i brzo i zahtijevaju hitnu' intervenciju, a zbog loše kontrole bolesti i dugotrajne hiperglikemije
dolazi do kroničnih komplikacija šećerne bolesti koje su posljedica oštećenja
različitih tkiva i organa, a glavni su uzrok morbiditeta i mortaliteta osoba
koje boluju od šećerne bolesti. Osobe sa šećernom bolesti su puno osjetljivije na
infekciju SARS-CoV-2 virusom te nakon obolijevanja od bolesti COVID-19
imaju težu kliničku sliku i lošiji ishod bolesti. Neki od mogućih razloga leže u
tome da infekcija virusom SARS-CoV-2 može dovesti do povećanih razina
medijatora upale u krvi kao što su upalni citokini, toksični metaboliti i lipopolisaharidi
te može doći do modulacije već ionako disreguliranog imunološkog
odgovora u pacijenata sa šećernom bolesti. Uz to, infekcija virusom može dovesti
do povećane proizvodnje reaktivnih kisikovih vrsta, fibroze i akutnog oštećenja
pluća te akutnog respiratornog distres sindroma. Proizvodnja ROS-a i virusna
aktivacija renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava uzrokuju inzulinsku
rezistenciju, hiperglikemiju i oštećenje vaskularnog endotela, dolazi i do povećanja
komponenti zgrušavanja, fibrinogena i D-dimera, što dovodi do povećanja
viskoznosti krvi i oštećenja vaskularnog endotela te naposljetku to sve pridonosi
razvoju kardiovaskularnih problema, tromboemboliji i diseminiranoj intravaskularnoj
koagulaciji (DIK). Lijekovi za snižavanje razine glukoze u krvi te oni
za prigušivanje citokinske oluje i snižavanje razina laktata su korisni za učinkovitu
terapiju kod COVID pacijenata sa šećernom bolešću, a ono što bi pomoglo
u samom sprječavanju razvoja bolesti su poboljšanje metaboličkog zdravlja promjenom
načina prehrane i života
Determination of anti-AQP4 and anti-MOG antibodies in differential diagnosis of demyelinating diseases
U autoimune, kronične demijelinizirajuće bolesti SŽS-a opisane u ovom radu spadaju multipla
skleroza (MS), poremećaji iz spektra optičkog neuromijelitisa (NMOSD) te bolesti vezane uz antitijela na
MOG (MOGAD). Diferencijalnu dijagnostiku ovih bolesti olakšalo je otkriće visokospecifičnih antitijela
pronađenih u NMOSD pacijenata, anti-AQP4 antitijela te visokospecifičnih antitijela pronađenih u
MOGAD pacijenata, anti-MOG antitijela. Rano postavljanje dijagnoze je ključno za pravilan odabir
terapije, a određivanjem antitijela na AQP4 i MOG može se znatno ubrzati i olakšati postavljanje
dijagnoze. Laboratorijski testovi koji se koriste za dokazivanje antitijela moraju zadovoljiti visoke kriterije
osjetljivosti, specifičnosti i točnosti da bi se mogli primjenjivati u rutinskom radu. Od mnogih metoda koje
su opisane za određivanje navedenih antitijela ističe se metoda indirektne imunofluorescencije temeljene
na stanicama (CBA IIF) transficiranim antigenima AQP4 i MOG. U radu su uspoređene dvije metode za
dokazivanje antitijela na AQP4, ranije korištena ELISA metoda i nova metoda CBA IIF te je ispitana
njihova dijagnostička osjetljivost, specifičnost i točnost u stvarnim laboratorijskim uvjetima. CBA IIF test
za kombinirano određivanje antitijela na AQP4 i MOG proizvođača EUROIMMUN pokazao se kao
visoko osjetljiv i visoko specifičan te jednostavan za izvođenje uz minimalno utrošeno vrijeme i resurse.
Rezultati ovog rada su potvrdili veću osjetljivost ELISA testa za određivanje antitijela na AQP4 u odnosu
na CBA IIF test (92% naprema 84%) dok je CBA IIF test specifičniji (94% u odnosu na 82%). Točnost
testa je veća kod CBA IIF testa (90,67%) u odnosu na ELISA test (85,33%). Zbog samo jednog pozitivnog
nalaza antitijela na MOG nije bilo moguće prikazati i interpretirati rezultate osjetljivosti i specifičnosti
testa jer je broj ispitanih uzoraka bio premalen. Istraživanje bi trebalo proširiti na veći broj ispitanika te
obuhvatiti i zdrave osobe kako bi se dobili potpuno vjerodostojni podaci za našu populaciju.The autoimmune, chronic demyelinating diseases of the CNS described in this thesis include
multiple sclerosis (MS), neuromyelitis optica spectrum disorders (NMOSD), and myelin oligodendrocyte
glycoprotein antibody-associated disease (MOGAD). Differential diagnosis of these diseases was
facilitated by the discovery of highly specific antibodies found in NMOSD patients, anti-AQP4 antibodies,
and highly specific antibodies found in MOGAD patients, anti-MOG antibodies. Early diagnosis is key for
the selection of the right therapy and determination of antibodies to AQP4 and MOG can bring to a
significantly faster and much easier diagnosis.. Laboratory tests used to determine antibodies must meet
high criteria of sensitivity, specificity, and accuracy to be used in the routine. Of the many methods
described for determining these antibodies, the cell-based indirect immunofluorescence (CBA IIF) with
cells transfected with AQP4 and MOG stands out. In this thesis two methods for the determination of anti-
AQP4 antibodies, the previously used ELISA method and the new CBA IIF method are compared, and
their diagnostic sensitivity, specificity, and accuracy in real laboratory conditions are also examined. The
CBA IIF test for the combined determination of antibodies to AQP4 and MOG made by EUROIMMUN
has proved to be highly sensitive, highly specific, and easy to perform with minimal time and resources
spent. The results of this research confirmed a higher sensitivity of the ELISA test for determining
antibodies to AQP4 compared to the CBA IIF test (92% to 84%) while the CBA IIF test is more specific
(94% vs. 82%). The CBA IIF test has higher accuracy (90.67%) than the ELISA test (85.33%). Due to only
one positive result of anti-MOG antibodies, it was not possible to present and interpret the results of the
sensitivity and specificity of the test because of the too small number of examined samples. The research
should be extended to a larger number of respondents and include healthy controls to obtain fully credible
data for our population
Therapy problems, medications and comorbidities in diabetics
Kako su dokazi o najčešćim terapijskim problemima u dijabetičara ograničeni, upravo je cilj ovoga istraživanja bio utvrditi i definirati najčešće terapijske probleme kod pacijenata oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 na razini primarne zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. Prikazani su i primjena lijekova te najčešći komorbiditeti u ovoj skupini pacijenata. Ispitivanje je dizajnirano kao prospektivno opažajno ispitivanje te je dio većeg prospektivnog intervencijskog istraživanja s višegodišnjim kontroliranim praćenjem pacijenata. Na prvoj konzultaciji prikupljeni su potrebni podaci o pacijentu, identificirani terapijski problemi i u suradnji s pacijentom definirani terapijski ciljevi, dok su se na preostalim konzultacijama pratili i dokumentirali klinički ishodi. U ispitivanje je bilo uključeno 88 osoba starosti od 34 do 88 godina, a uključujući kriterij bio je dijagnoza šećerne bolesti. U svrhu identificiranja terapijskih problema, sudionicima su prikupljani podaci pri prvom dolasku u Farmakoterapijsko savjetovalište te pri drugom dolasku koji je bio otprilike jedan do nekoliko tjedana nakon inicijalne konzultacije, ovisno o prirodi terapijskog problema. Rezultati ispitivanja pokazali su kako su najčešći terapijski problemi u dijabetičara potreba za uvođenjem dodatne terapije i preniska doza lijeka. Većina ispitanika ima barem jedan terapijski problem. Najčešći komorbiditet bio je arterijska hipertenzija, a slijedi ju dislipidemija. Metformin se pokazao kao prvi izbor u liječenju ŠBT2, inzulinska terapija slabije je zastupljena, dok su inhibitori dipeptidil peptidaze-4 pokazali relativno visoku zastupljenost u terapiji dijabetičara u Hrvatskoj.As the evidence on the most common therapeutic problems in diabetics is limited, the aim of this study was to determine and define the most common therapeutic problems in patients with type 2 diabetes at the level of primary health care in the Republic of Croatia. The use of drugs and the most common comorbidities in this group of patients are also presented. The study was designed as a prospective observational study and is part of a larger prospective interventional study with multi-year controlled follow-up of patients. At the first consultation, the necessary information about the patient was collected, therapeutic problems were identified and therapeutic goals were defined in cooperation with the patient, while clinical outcomes were monitored and documented at the remaining consultations. 88 people aged 34 to 88 were included in the study, and the including criterion was the diagnosis of diabetes. In order to identify therapeutic problems, participants' data were collected during their first visit to the Pharmacotherapy Counseling Center and during the second visit, which was approximately one to several weeks after the initial consultation, depending on the nature of therapeutic problems. The test results show that the most common therapeutic problems in diabetics are the need to introduce additional therapy and too low dose of the drug. Most respondents have at least one therapeutic problem. The most common comorbidity was arterial hypertension, followed by dyslipidemia. Metformin proved to be the first choice in the treatment of diabetes, insulin therapy is less common, while dipeptidyl peptidase-4 inhibitors showed a relatively high prevalence in the treatment of diabetics in Croatia
Struktura korisnika ocjenskih radova u repozitoriju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Visokoškolske knjižnice koriste institucijske repozitorije kako bi pohranile i omogućile otvoreni pristup sadržajima nastalim na njihovim institucijama. Ocjenski radovi studenata zastupljeni su u velikom postotku među ostalim vrstama radova u repozitorijima. Analiza korisničkih zahtjeva za nedostupnim ocjenskim radovima pohranjenim u Repozitoriju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dala je uvid u strukturu te informacijske potrebe i motivacije korisnika repozitorija, što nemamo prilike ispitati kod radova u otvorenom pristupu. Analizirani su svi zahtjevi pristigli od ožujka 2018., kad je nad Repozitorijem Prirodoslovno-matematičkog fakulteta uspostavljena navedena funkcionalnost, do kraja 2021. godine. Cilj istraživanja bio je upoznati strukturu korisnika i njihove interese, kao i demonstrirati važnost pohranjivanja radova u otvorenom pristupu. Rezultati istraživanja pokazali su da je interes za ocjenskim radovima studenata velik i da je njihovo potencijalno čitateljstvo znatno šire od uskog akademskog kruga (fakultetskih studenata, nastavnika i istraživača)
Metaboličke nuspojave antipsihotika
Antipsihotici su lijekovi koji se koriste za liječenje psihijatrijskih poremećaja. Njihovo otkriće 1950-ih godina dovelo je do masovnog otpuštanja bolesnika iz psihijatrijskih ustanova te njihovog povratka u društvo. Pokazalo se međutim da često uzrokuju i nuspojave koje pacijentima smanjuju kvalitetu života, povećavaju mortalitet i morbiditet, te istodobno uzrokuju značajan financijski teret za zdravstvene sustave. Ovo istraživanje objašnjava metaboličku skupinu nuspojava koje se javljaju, a to su povećanje tjelesne težine, inzulinska rezistencija, dislipidemija, kardiovaskularne nuspojave i metabolički sindrom. Daje pregled patofiziologije, epidemiologije i kliničkih obilježja metaboličkih nuspojava antipsihotika. Idealan antipsihotik je onaj koji ima najveći učinak uz najmanji rizik nuspojava. Međutim mehanizam djelovanja antipsihotika je jedan od najsloženijih u medicini općenito. Prije svega zato što djeluju na mozak koji je složene strukture, zatim, zato što djeluju na brojne neurotransmitorske sustave u mozgu, najviše direktnim učinkom na dopaminski, ali i na serotoninski, histaminski, noradrenergički i kolinergički sustav, a indirektnim učinkom na GABA i glutamatni sustav, te složenim mehanizmom na ekspresiju brojnih gena. Istraživanja povezanosti psihotičnih poremećaja i antipsihotika s povećanjem tjelesne težine, metaboličkim sindromom, dijabetesom, dislipidemijom i povišenjem krvnog tlaka zaključuju da postoji potreba za aktivnim, rutinskim pregledom zdravlja pacijenata koji su na toj terapiji. Prvi prioritet trebao bi biti racionalan izbor kada i što propisati. Od drugog je značaja intervencija u smislu promjene životnog stila radi sprječavanja povećanja tjelesne težine. Danas postoje različite upute i smjernice za praćenje metaboličkih poremećaja koje poboljšavaju kvalitetu skrbi o pacijentima i dodatno informiraju u kojem smjeru strategiju intervencije provoditi. Antipsihotici bi se trebali propisivati samo ako je jasna njihova prednost i nema sigurnije alternative. Odabir antipsihotika se treba temeljiti na kliničkoj situaciji pacijenta te se treba koristiti najmanja učinkovita doza koja je kod svakog pacijenta drugačija. Za one lijekove za koje se pokažu neželjene reakcije trebalo bi prvo sniziti dozu, zatim zamijeniti za lijek sa manje izraženim nuspojavama, predložiti nefarmakološke mjere kao što su dijeta i tjelovježba, ili konkomitantnom terapijom liječiti nuspojave koje su se pojavile. Uloga ljekarnika je bitna u prepoznavanju i sprječavanju nuspojava. Glavne ljekarničke intervencije kod tih osoba su njihovo rano prepoznavanje, pravilno savjetovanje pacijenata o promjenama životnih navika i praćenje stanja bolesnika. Edukacija pacijenata i uska suradnja sa zdravstvenim djelatnicima mogu smanjiti smrtnost i poboljšati njihovu kvalitetu života. Zaključno, metaboličke nuspojave antipsihotika su značajan klinički problem, ali mogle bi se spriječiti u mnogim slučajevima edukacijom, redovitim pregledima i odgovarajućim intervencijama.Antipsychotics are drugs used to treat psychiatric disorders. Their discovery in the 1950's led to the mass discharge of patients from psychiatric institutions and their return to society. However, they have also been shown to often cause side effects that reduce patients' quality of life, increase mortality and morbidity, and at the same time cause a significant financial burden for health organisations. This study explains the metabolic group of side effects that are known to occur: weight gain, insulin resistance, dyslipidemia, cardiovascular side effects and metabolic syndrome. The study provides an overview of the pathophysiology, epidemiology, and clinical features of the metabolic side effects of antipsychotics. The ideal antipsychotic is the one that is most effective with the lowest risk of side effects. However, the mechanism of action of antipsychotics is one of the most complex mechanisms in medicine in general. First of all, because their therapeutic place of action is the brain which is a complex structure. Secondly, because they act on many neurotransmitter systems in the brain, mostly by direct effect on the dopamine system, but also on the serotonin, histamine, noradrenergic and cholinergic systems, indirectly on the GABA and glutamate systems, and by using a complex mechanism they also affect the expression of numerous genes. Studies of the association of psychotic disorders and antipsychotics with weight gain, metabolic syndrome, diabetes, dyslipidemia, and elevated blood pressure conclude that there is a need for an active, routine health review of patients on that therapy. The priority should be a rational choice of when and what to prescribe. Of second importance is intervention in terms of lifestyle changes to prevent weight gain. Today, there are various guidelines for monitoring metabolic disorders that improve the quality of patient care and further inform in which direction to implement the intervention strategy. Antipsychotics should only be prescribed if their benefits are clear and there is no safer alternative. The choice of antipsychotics should be based on the patient's clinical situation and the lowest effective dose should be used, which is different for each patient. For those drugs that show side effects, the dose should first be reduced, then replaced with a drug with less severe side effects. Non-pharmacological measures should be suggested such as diet and exercise and lastly, side effects should be treated with concomitant therapy. The role of the pharmacist is essential for recognising and preventing side effects. The main pharmacist's interventions are early recognition, proper counseling of patients about changes in life habits and monitoring of the patient's condition. Patient education and close collaboration with healthcare professionals can reduce mortality and improve patients’ quality of life. In conclusion, metabolic side effects of antipsychotics are a significant clinical problem, but in many cases they could be prevented by education, regular checkups, and appropriate interventions
Najčešće pogreške pri propisivanju psihofarmaka
Cilj istraživanja: Cilj je ovog specijalističkog rada utvrditi prirodu, učestalost i potencijalnu
ozbiljnost pogrešaka pri propisivanju psihofarmaka te ostalih medikacijskih pogrešaka u psihijatriji.
Predmet je rada i uloga farmaceuta u multidiciplinarnom bolničkom timu te njegova važnost u
detekciji i sprječavanju daljnjih pogrešaka tog tipa.
Materijali i metode: U svrhu istraživanja za potrebe ovog specijalističkog rada napravljen je sustavni
pregled relevantnih knjiga i psihijatrijskih priručnika, znanstvene i stručne literature, publikacija
stručnih institucija, bibliografskih baza podataka (Pubmed) te mrežnih stranica s bazama lijekova
(HALMED).
Rezultati: Uočena je problematika medikacijskih pogrešaka kao učestao i važan problem koji zahvaća
do 4 % stacionarnih pacijenata, a u zadnjih nekoliko godina tom se broju bilježi i porast. One
pridonose povećanom morbiditetu i mortalitetu, a i produljuju vrijeme hospitalizacije pacijenata. Čak
25 % sveukupnih parničnih postupaka u medicinskoj praksi uzrokovano je medikacijskim
pogreškama.
Zaključak: Zbog prevencije medikacijskih pogrešaka kao dijela medicinskih pogrešaka, preporučuje
se uzimanje detaljne anamneze pacijenta, individualan pristup svakom bolesniku, uključivanje cijelog
multidisciplinarnog tima u donošenju odluke o propisivanju lijeka te implementacija sustava nadzora
koji bi povećao sigurnost primjene lijekova kao i sustava izvješćivanja o medicinskim pogreškama
koje su se dogodile.Research objectives: The aim of this paper is to determine the nature, frequency and potential
severity of errors in prescribing psychopharmaceuticals and other medication errors in psychiatry. The
focus is also on the role of the pharmacist in a multidisciplinary hospital team and their importance in
detection and prevention of such errors in the future.
Material and methods: For the purpose of researching for this paper, a systematic review was made
of relevant books and psychiatric manuals, scientific and professional literature, publications of
professional institutions, bibliographic databases (Pubmed) and web pages with drug databases
(HALMED).
Results: Medication error has been found to be a frequent and crucial problem that affects up to 4%
inpatients, and in the last few years their number has increased. Medication errors contribute to
increased morbidity and mortality, as well as prolong the hospitalization time of patients. As much as
25% of all civil procedures in medical practice are initiated because of medication errors.
Conclusion: In order to prevent medication errors in the scope of medical errors, it is recommended to
take a detailed medical history of every patient, approach patient individually, make sure the entire
multidisciplinary team is involved in decision-making regarding drug prescription, and implement a
monitoring system to increase the safe use of medication as well as a reporting system for medical
errors that have already occured
Development of a functional hydrogel with azelaic acid nanocrystals
Azelatna kiselina (AZA) topikalno se primjenjuje u liječenju vulgarne akne (VA), rozaceje i hiperpigmentacija kože. Cilj
ovog rada bio je ispitati može li se AZA nanonizirati metodom vlažnog mljevenja i uklopiti u hidrogel za topikalnu primjenu
namijenjen liječenju indiciranih kožnih bolesti. AZA je uspješno nanonizirana metodom niskoenergetskog vlažnog
mljevenja s malim udjelom, 0,3 % (m/m) površinski aktivne tvari, polisorbata 60, P60. Veličina nanokristala AZA u
optimiranoj nanosuspenziji, leNS-AZA, iznosila je 59,2±3,8 nm (PDI 0,142±0,112). Uzorci nanosuspenzija prevedeni su u
suhi oblik, leLNS-AZA, liofilizacijom te su karakterizirani s obzirom na termička svojstva i intrinzičnu brzinu otapanja i
uklapani u hidrogelove, leLNS-AZA-PHA, koji su pripravljeni mehaničkim miješanjem Pluronic®-a F-127 (10-20 %, m/m)
(P) i hijaluronske kiseline (1 %, m/m) (HA) (PHA hidrogel) u količini koja odgovara masenom udjelu od 10 % AZA.
Hidrogelovima su određena reološka svojstva, brzina oslobađanja AZA in vitro te penetracija AZA u rožnati sloj kože in
vivo. Termičkom analizom je potvrđena kristalna struktura AZA u leLNS-AZA uzorcima s udjelom od oko 13 % amorfne
strukture. Potvrđena je i interakcija nanokristala AZA s P60. Nanonizacijom je postignuto povećanje brzine otapanja leLNSAZA
u odnosu na neprocesuirani oblik AZA, npAZA, od 36,0 %, a 16,4 % u odnosu na liofilizirani oblik suspenzije npAZA
i polisorbata 60, L-npAZA. Povećanjem koncentracije P povećavala se viskoznost leLNS-AZA-PHA hidrogelova i
smanjivala temperatura faznog prijelaza (Tsol-gel). Postotni udio oslobođene AZA iz leLNS-AZA-PHA hidrogelova bio je
približno 10 puta veći u odnosu na komercijalno dostupnu Skinoren® kremu dok je brzina oslobađanja AZA iz hidrogelova
bila neovisna o udjelu P. Koncentracijski profili ovisnosti količine AZA po jediničnoj površini o dubini penetracije u rožnati
sloj kože uzoraka hidrogela leLNS-AZA-PHA-15 i leLNS-AZA-PHA-20 gotovo su identični s profilom Skinoren® kreme.
Hidrogelu s udjelom P od 15 % (m/m), HA od 1 % (m/m) i AZA od 10 % (m/m) u obliku nanokristala procijenjena je
učinkovitost u odnosu na Skinoren® kremu u bolesnika s blagim do umjerenim oblikom VA na koži lica. U tu svrhu
nanosuspenzija AZA pripravljena je metodom visokoenergetskog vlažnog mljevenja, heNS-AZA, s veličinom nanokristala
AZA od 148,1±6,5 nm (PDI 0,399±0,020) te uspješno prevedena u suhi oblik, heLNS-AZA, liofilizacijom i uklopljena u
PHA hidrogel, heLNS-AZA-PHA. Teksturnom analizom je određena čvrstoća heLNS-AZA-PHA hidrogela od 510,8±20,0
g uz rad pri opterećenju silama smicanja od 467,9±28,0 g s što ukazuje na prikladnu razmazivost hidrogela. U
provedenom randomiziranom, dvostruko-slijepom kliničkom ispitivanju potvrđena je bolja ili jednaka učinkovitosti
heLNS-AZA-PHA hidrogela u liječenju VA i rozaceje u odnosu na Skinoren® kremu.Azelaic acid (AZA) is used topically to treat acne vulgaris (VA), rosacea, and hyperpigmentation of the skin.
The aim of this study was to investigate whether AZA could be nanonized by wet milling and incorporated into a
topical hydrogel intended for the treatment of the above skin conditions. AZA was successfully nanonized by
low-energy wet milling method with a low content, 0.3 % (w/w) of surfactant, polysorbate 60, P60. The size of
AZA nanocrystals in the optimized nanosuspension, leNS-AZA, was 59.2±3.8 nm (PDI 0.142±0.112). Samples
of the nanosuspensions were converted to the dry form, leLNS-AZA, by lyophilization and characterized by
thermal properties and intrinsic dissolution rate and incorporated into hydrogels, leLNS-AZA-PHA, prepared by
mechanical mixing of Pluronic® F-127 (10-20 %, w/w) (P) and hyaluronic acid (1 %, w/w) (HA) (PHA hydrogel)
in an amount equivalent to 10 wt % AZA. The hydrogels were used to determine the rheological properties, the
rate of AZA release in vitro, and the penetration of AZA into the stratum corneum in vivo. Thermal analysis
confirmed the crystal structure of AZA in the leLNS-AZA samples, with approximately 13 % of the structure
being amorphous. The interaction of AZA nanocrystals with P60 was also confirmed. Nanonization resulted in a
36 % increase in the dissolution rate of leLNS-AZA compared to the unprocessed form of AZA, npAZA, and a
16.4 % increase compared to the lyophilized form of npAZA suspension and P60, L-npAZA. The increase in P
concentration increased the viscosity of leLNS-AZA-PHA hydrogels and decreased the phase transition
temperature (Tsol-gel). The percentage of AZA released from leLNS-AZA-PHA hydrogels was approximately 10-
fold higher than that of commercial Skinoren® cream, while the rate of AZA release from hydrogels was
independent of P. The concentration profiles of AZA per unit area as a function of depth of penetration into the
stratum corneum of the leLNS-AZA-PHA-15 and leLNS-AZA-PHA-20 hydrogel samples were nearly identical
to that of Skinoren® cream.
The efficacy of hydrogel with a P content of 15 % (w/w), HA of 1 % (w/w) and AZA of 10 % (w/w) in the form
of nanocrystals was studied in comparison with Skinoren® cream in patients with mild to moderate VA on facial
skin. For this purpose, an AZA nanosuspension was prepared by high-energy wet milling, heNS-AZA, with an
AZA nanocrystal size of 148.1±6.5 nm (PDI 0.399±0.020) and successfully converted to a dry form by
lyophilization, heLNS-AZA, and incorporated into a PHA hydrogel, heLNS-AZA-PHA. Texture analysis
revealed strength of the heLNS-AZA-PHA hydrogel of 510.8±20.0 g with a shear work of 467.9±28.0 g s,
indicating suitable spreadability of the hydrogel. A randomized, double-blind clinical trial confirmed better or
equal efficacy of heLNS-AZA-PHA hydrogel in the treatment of VA and rosacea compared to Skinoren® cream