University of Zagreb
Repository of Faculty of Pharmacy and Biochemistry University of ZgrebNot a member yet
2946 research outputs found
Sort by
Topikalni pripravci u liječenju seboroičnog dermatitisa
No full textKoža, kao najveći ljudski organ, podložna je raznim kroničnim i akutnim upalama. Seboroični
dermatitis je kronična upalna bolest kože koja se javlja na područjima bogatima sebacealnim
žlijezdama. Takva područja su vlasište, obrve, koža lica, središnji dio prsnog koša, leđa,
preponsko područje i područje anusa. Procjenjuje se da seboroični dermatitis vlasišta i
seboroični dermatitis ostalih područja, zajedno, pogađaju pola svjetske populacije.
Mogući uzročnici bolesti su prisutnost Malassezia spp. - kvasnica, hiperaktivnost sebaceoznih
žlijezda, smanjenje integriteta epidermalne barijere, imunosupresija, neurološka i
psihijatrijska stanja, određeni lijekovi i čimbenici okoliša kao što su sezonske promjene.
Cilj istraživanja: Cilj ovog rada je bio napraviti sustavni pregled dostupnih topikalnih
pripravaka za liječenje seboroičnog dermatitisa, objasniti mehanizme djelovanja aktivnih
sastojaka i ulogu podloge (pomoćnih tvari) u liječenju, održavanju remisije i poboljšanju
kvalitete života te usporediti učinkovitost pojedinih pripravaka.
Materijal i metode: Za izradu ovog specijalističkog rada pregledana je i korištena znanstvena
literatura u znanstvenim bazama podataka PubMed, Cochrane Library, Elsevier, Medscape,
Wiley, stručnim časopisima i udžbenicima u tiskanom i elektroničkom izdanju, te Europska
farmakopeja. Literatura je pretraživana prema temi istraživanja, predmetu istraživanja,
autorima i časopisu.
Pri proučavanju relevantnih članaka izdvojeni su najvažniji rezultati, rasprave i zaključci koji su
prikazani ovim specijalističkim radom. Pretraživanje literature je rađeno u svrhu procjene
topikalnih pripravaka u liječenju seboroičnog dermatitisa, njihovih najčešćih sastojaka, te
inovacija u kozmetičkoj industriji i smjera u kojem se kreće razvoj formulacija kako bi bili što
bolje prilagođeni potrebama i zahtjevima pacijenata.
Rezultati: Pregled dostupnih istraživanja pokazuje kako se uspješno liječenje seboroičnog
dermatitisa postiže kombinacijom proizvoda s antimikotičkim, protuupalnim i keratolitičkim
djelovanjem.
Zaključak: Važna uloga ljekarnika u terapiji seboroičnog dermatitisa je u edukaciji pacijenta
kako je seboroični dermatitis kronična recidivirajuća bolest. Korištenjem topikalnih pripravaka
s antimikotičkim, keratolitičkim i protuupalnim djelovanjima te dodatne adjuvantne terapije
postiže se dulje trajanje stanja remisije.The skin, as the largest human organ, is subject to various chronic and acute inflammations.
Seborrheic dermatitis is a chronic inflammation of the skin that occurs in areas rich in
sebaceous glands. Such areas are the scalp, eyebrows, facial skin, mid-chest, back, groin and
anal area. It is estimated that seborrheic dermatitis of the scalp and seborrheic dermatitis of
other areas together affect half the world's population.
Possible causes of the disease are the presence of the Malassezia spp. - yeast, hyperactivity of
the sebaceous glands, a decrease in the integrity of the epidermal barrier,
immunosuppression, neurological and psychiatric conditions, certain drugs and environmental
factors such as seasonal changes.
THE OBJECTIVE OF THE RESEARCH: The goal of this work was to make a systematic review of
available topical preparations for the treatment of seborrheic dermatitis, to explain the
mechanisms of action of active ingredients and the role of the base (excipients) in treatment,
maintenance of remission and improvement of quality of life, and to compare the effectiveness
of individual preparations.
MATERIAL AND METHODS: For the preparation of this specialist work, scientific literature in
the scientific databases PubMed, Cochrane Library, Elsevier, Medscape, Wiley, professional
journals and textbooks in printed and electronic editions, and the European Pharmacopoeia
were reviewed and used. Literature was searched according to research topic, research
subject, authors and journal.
When studying the relevant articles, the most important results, discussions and conclusions
presented in this specialist work were highlighted. The literature search was carried out for the
purpose of evaluating topical preparations in the treatment of seborrheic dermatitis, their
most common ingredients, as well as innovations in the cosmetic industry and the direction in
which the development of formulations is moving in order to be better adapted to the needs
and demands of patients.
RESULTS: A review of available research shows how successful treatment of seborrheic
dermatitis is achieved by combining products with antimycotic, anti-inflammatory and
keratolytic effects.
CONCLUSION: An important role of the pharmacist in the therapy of seborrheic dermatitis is
to educate the patient that seborrheic dermatitis is a chronic relapsing disease. The use of
topical preparations with antimycotic, keratolytic and anti-inflammatory effects and additional
adjuvant therapy achieves a longer duration of remission
Diagnostic meaning of NGAL and hepcidin in early detection of renal damage in newborns
No full textNedostatak specifičnoga ranog biokemijskog biljega velik je problem u dijagnostici i liječenju bubrežnih oštećenja,
u prvom redu akutnoga bubrežnog oštećenja (ABO) novorođenčadi. Laboratorijska dijagnostika bubrežnih
oštećenja još uvijek se dobrim dijelom oslanja na promjene koncentracije kreatinina u serumu. Međutim, kreatinin
kao biljeg oštećenja bubrega ima brojne nedostatke, od kojih je najveći nedovoljna dijagnostička osjetljivost.
Posljedica je toga kasna dijagnoza, a samim time i ograničena rana terapijska intervencija. Stoga se kontinuirano
istražuju rani biokemijski biljezi koji bi bili od pomoći u ranom otkrivanju i prevenciji bubrežnih oštećenja.
U ovom istraživanju izmjerene su koncentracije urinskih biljega hepcidina i lipokalina povezanog s neutrofilnom
gelatinazom (NGAL, engl. neutrophil gelatinase associated lipocalin) te su uspoređene s biljezima općeg statusa
bubrežne funkcije koji su trenutačno u upotrebi (kreatinin, cistatin C, eGFR). Radi što boljeg razumijevanja
dijagnostičke točnosti izabranih biljega bubrežne funkcije ispitanici su bili podijeljeni u tri skupine: terminski
zdrava novorođenčad (N-Z, N = 120), novorođenčad s akutnim bubrežnim oštećenjem (N-ABO, N = 20) te skupina
s drugim bubrežnim oštećenjima i bolestima (N-DBB, N = 23). U svrhu ovog istraživanja koristila se isključivo
ostatna količina seruma preostala nakon provedenih rutinskih laboratorijskih pretraga, a uzorci urina uzeti su
unutar 72 sata nakon rođenja.
Rezultati ovog istraživanja utvrdili su veće koncentracije urinskih biljega NGAL-a i hepcidina u novorođenčadi s
ABO u odnosu na zdravu novorođenčad. Koncentracije NGAL-a u pacijenata s drugim bubrežnim bolestima
statistički su značajno veće u odnosu na zdravu novorođenčad, dok kod hepcidina nije opažen bitan porast
koncentracije. Novorođenčad s ABO imala je statistički manje vrijednosti eGFR-a u odnosu na zdravu
novorođenčad primjenom svih triju prediktivnih jednadžbi. Korištenjem cistatin C jednadžbe i CKID jednadžbe
utvrđena je statistički značajna razlika u vrijednostima eGFR-a između skupine s N-ABO i N-DBB. U procjeni
dijagnostičke točnosti za novorođenčad u skupini N-ABO, u ovom se istraživanju NGAL pokazao najboljim
izborom uz vrlo uvjerljive rezultate temeljene na ROC analizi. Dobivena je visoka vrijednost područja ispod
krivulje koja je pri graničnoj vrijednosti 67,3 ng/mL iznosila 0,987, uz osjetljivost 97 % i specifičnost od 93,6 %.
S druge strane, AUC vrijednost za hepcidin iznosila je 0,855, gdje granična vrijednost od 52,1 ng/mL ostvaruje
jako dobru osjetljivost od 81 %, ali znatno slabiju dijagnostičku specifičnost 70 %. Na temelju rezultata ovog
istraživanja u novorođenčadi s ABO rani porast koncentracije urinskih biljega te mogućnost brzoga, jednostavnog,
standardiziranog i automatiziranog mjerenja, u prvom redu NGAL-a, može doprinijeti realnom uključenju ovoga
neinvazivnog biljega u svakodnevnu kliničku praksu.The lack of specific early biochemical markers is a major problem in the diagnosis and treatment of kidney damage,
especially acute kidney injury (AKI) in neonates. Laboratory diagnostics of kidney damage still largely rely on
changes in serum creatinine concentration. However, creatinine as a marker of kidney damage has numerous
drawbacks, the biggest of which is inadequate diagnostic sensitivity. As a result, there is delayed diagnosis and
hence limited early therapeutic intervention. Therefore, early biochemical markers that could aid in early detection
and prevention of kidney damage are continuously being researched.
In this study, the concentrations of urinary biomarkers hepcidin and neutrophil gelatinase-associated lipocalin
(NGAL) were measured and compared with commonly used markers of general kidney function (creatinine,
cystatin C, eGFR). To better understand the diagnostic accuracy of the selected kidney function markers,
participants were divided into three groups: term healthy neonates (N-H, N = 120), neonates with acute kidney
injury (N-AKI, N = 20), and a group with other kidney injuries and diseases (N-OKD, N = 23). Only the remaining
serum samples after routine laboratory tests were used for this study, and urine samples were collected within 72
hours after birth.
The results of this study showed higher concentrations of urinary biomarkers NGAL and hepcidin in neonates with
AKI compared to healthy neonates. NGAL concentrations in patients with other kidney diseases were significantly
higher compared to healthy neonates, while no significant increase in hepcidin concentration was observed.
Neonates with AKI had statistically lower eGFR values compared to healthy neonates using all three predictive
equations. Using the cystatin C equation and CKID equation, a statistically significant difference in eGFR values
was found between the N-AKI and N-OKD groups. In the assessment of diagnostic accuracy for newborns in the
N-AKI group, this study showed that urinary NGAL was the best choice with very convincing results based on
ROC analysis. The obtained high area under the curve value was 0,987 at a cutoff value of 67,3 ng/mL, with a
sensitivity of 97% and specificity of 93,6%. On the other hand, the AUC value for hepcidin was 0,855, with a
cutoff value of 52,1 ng/mL achieving good sensitivity of 81%, but significantly lower diagnostic specificity of
70%. Based on the results of this study, the early rise in urinary biomarker concentrations in newborns with AKI
and the possibility of fast, simple, standardized, and automated measurement, primarily of NGAL, can contribute
to the real inclusion of this non-invasive biomarker in everyday clinical practice
Development of advanced in situ gelling systems for nasal donepezil delivery
No full textAlzheimerova bolest (AB) je kronični i progresivni neurodegenerativni poremećaj. Liječenje AB-a trenutno
podrazumijeva simptomatsko liječenje demencije pomoću reverzibilnih inhibitora kolinesteraze. U tu skupinu ubraja se donepezil, lijek prvog izbora za AB. Trenutno je donepezil uglavnom dostupan u obliku oralnih tableta, a takav način primjene ima određene nedostatke, poput gastrointestinalnih nuspojava i loše bioraspoloživosti donepezila u mozgu uslijed slabog prolaska kroz krvnomoždanu barijeru. Jedan od mogućih načina zaobilaska krvno-moždane barijere je nazalna primjena lijekova. Nazalna primjena omogućava izravnu dostavu lijeka u mozak prvenstveno putem olfaktornog područja i u manjoj mjeri putem respiratornog područja nosne šupljine. Učinkovitost nazalno primijenjenog lijeka uvelike ovisi o profilu nazalne depozicije u ciljano područje, vremenu zadržavanja na mjestu primjene te utjecaju farmaceutskog oblika na oslobađanje lijeka i barijerna svojstva sluznice. U ovom radu razvijeni su napredni in situ gelirajući sustavi za nazalnu primjenu donepezila: praškasti in situ gelirajući sustav – kitozanskomanitolske mikrosfere pripravljene sušenjem raspršivanjem korištenjem ultrazvučne sapnice; i tekući in situ gelirajući sustav - termoosjetljiva otopina donepezila, kitozana i β-glicerofosfata. Primjenom statističkog dizajna eksperimenta omogućeno je fino ugađanje formulacijskih, procesnih i/ili parametara primjene s ciljem optimiranja ključnih svojstava in situ gelirajućih sustava s donepezilom. Oba razvijena nazalna sustava pokazuju odgovarajući sadržaj donepezila te optimalna reološka svojstva i svojstva raspršivanja, uključujući veličinu čestica/kapljica prikladnu za nazalnu primjenu. Formulacije su optimirane i s obzirom na profil nazalne depozicije, osiguravajući dostavu visokog postotka doze lijeka u olfaktorno područje. Razvijeni farmaceutski oblici pokazuju i poželjna biofarmaceutska svojstva, uključujući biokompatibilnost, mukoadhezivnost, neiritabilnost, produljeno oslobađanje i povećani permeacijski potencijal donepezila, te su zadovoljavajućeg profila stabilnosti. Zaključno, vodeći se načelima kakvoće utemeljene kroz dizajn, razvijeni su napredni in situ gelirajući sustavi za nazalnu primjenu donepezila s ugrađenim potencijalom izravne dostave lijeka iz nosne šupljine u mozak. Komplementarni razvoj praškastog i tekućeg sustava omogućio je njihovu usporedbu te predstavlja čvrst temelj za buduća farmakokinetička in vivo ispitivanja na animalnim modelima.Alzheimer's disease is a chronic and progressive neurodegenerative disease. The first drug of choice for the symptomatic treatment of dementia is acetylcholinesterase inhibitor donepezil, which is currently available predominantly in oral solid dosage forms. Donepezil oral delivery is related to several drawbacks such as first pass metabolism, gastrointestinal adverse effects, and low brain delivery efficiency due to low blood-brain barrier penetration. A viable alternative of bypassing the blood-brain barrier is nasal drug administration. Nasal route of administration enables direct nose-to-brain delivery via olfactory nerve located in the olfactory region, and to a lesser extent, via the trigeminal nerve located in the olfactory and respiratory region of the nasal cavity. Nasal deposition profile, retention time at the nasal mucosa and drug release profile from the therapeutic system are the key factors for efficient therapeutic outcome of the nasally applied drug. In this work, donepezil loaded chitosan/mannitol microspheres as dry powder delivery platform were successfully developed by spray-drying technique using ultrasonic nozzle. Also, liquid in situ gelling system for donepezil nose-to-brain delivery was successfully developed as a thermosensitive solution of donepezil, chitosan and β-glycerophosphate. DoE approach enabled fine tuning of the formulation, process and/or administration parameters that resulted in final powder and liquid advanced donepezil in situ gelling formulation of desirable properties. Both powder and liquid donepezil in situ gelling systems are characterised by appropriate rheological and spraying properties, with particle/droplet size suitable for nasal delivery. Nasal deposition studies revealed a high olfactory deposition for both systems. Furthermore, formulations showed optimal biopharmaceutical properties: prolonged drug release, suitable mucoadhesive properties, prominent permeation enhancing effect and nonirritating properties. The systematic and overall approach to the development of the advanced
donepezil nasal systems proposed within this work showed encouraging results that can be a starting point for extending the study to an appropriate in vivo model for final proof-of-concept
Phenotypic properties and antibiotic resistance of Ralstonia pickettii strains from high-purity water systems
No full textStudije o antimikrobnoj osjetljivosti i sustavnom praćenju Ralstonia pickettii u bolničkom okruženju vrlo su ograničene jednako kao i istraživanja okolišnih izolata R. pickettii, posebice na većem broju izolata. Ispitivanje rezistencije R. pickettii na antibiotike nije standardizirano. Ovo ispitivanje provedeno je s ciljem utvrđivanja svojstava i osjetljivosti na antibiotike izolata R. pickettii s područja Republike Hrvatske. U petogodišnjem periodu prikupljen je 81 izolat s dva geografska područje RH, iz različitih industrijskih sustava za farmaceutsku ultračistu vodu i laboratorijsku pročišćenu vodu. Osjetljivost na antibiotike ispitana je E-testom i disk difuzijskim testom. Lančanom reakcijom polimeraze ispitano je prisustvo gena blaOXA22 i blaOXA60 za oksacilinaze, gena blaIMP, blaVIM, i blaNDM za metalo-β-laktamazu, gena blaOXA48 za hidrolizirajuću karbapenemazu, gena armA, rmtA, rmtB, rmtD za 16S rRNA metil-transferaze i gena aac(3’)-II, aac(6’)-Ib, aph(3′)-Ia, ant(2′′) za aminoglikozid-modificirajuće enzime. Metodom konjugacije nije dokazan prijenos gena rezistencije na meropenem i gentamicin s R. pickettii na primatelja E. coli J53 koja je bila osjetljiva na ta dva antibiotika, a rezistentna na natrijev azid. Gel elektroforezom u pulsirajućem polju dobivena je velika srodnost izolata i identificirana su tri glavna klastera koji sadrže podklastere. Dobiveni su različiti profili osjetljivosti/otpornosti. Većina izolata bila je otporna na kolistin, aztreonam, ertapenem, aminoglikozide i meropenem. Visoke stope rezistencije uočene su i kod tikarcilin/klavulanske kiseline, tikarcilina, amoksicilin/klavulanske kiseline i ampicilina. S druge strane ispitivani izolati su pokazali visoke stope osjetljivosti na tetracikline, tigeciklin, trimetoprim-sulfametoksazol, imipenem, cefepime, cefaleksin, cefoksitin, cefotaksim, piperacilin-tazobaktam, ciprofloksacin, ceftazidime i piperacilin. Modificirani Hodge test bio je pozitivan u 51,9% izolata. Gen blaOXA22 je otkriven u 37,0% izolata, a gen blaOXA60 u 80,3% izolata. Tako visoka prisutnost gena blaOXA22 i blaOXA60 ukazuje kako "sterilna" voda može predstavljati golemi rezervoar gena rezistencije koji se, onda primjenom iste, mogu prenijeti u kliničko okruženje i predstavljati prijetnju uspješnom liječenju infekcija. Nisu detektirani geni za metalo-β-laktamaze, karbapenemaze, najčešće 16S rRNA metil-transferaze niti za aminoglikozid-modificirajuće enzime. U izolatima je dokazano prisustvo endotoksina. Dokazana je pokretljivost plivanja i trzanja, proizvodnja izvan stanične polimerne supstance te sposobnost proizvodnje biofilma. R. pickettii treba shvatiti ozbiljno kao mogućeg uzročnika nozokomijalnih infekcija kako bi se osigurala odgovarajuća terapija, spriječio razvoj rezistentnih sojeva i smanjila mogućnost njezinog preživljavanja u sustavima za čistu, ultra čistu i laboratorijsku pročišćenu vodu.Studies on antimicrobial susceptibility and systematic monitoring of Ralstonia pickettii in the hospital environment are very limited, as well as research on environmental isolates of R. pickettii, especially on a larger number of isolates. The aim of this study was to determine the properties and antibiotic susceptibility of R. pickettii isolates from the Republic of Croatia. In a five-year period, 81 isolates were collected from two geographical areas of the Republic of Croatia, from different industrial systems for pharmaceutical ultrapure water and laboratory purified water. Susceptibility to antibiotics was tested by E-test and disk diffusion test. The presence of genes blaOXA22 and blaOXA60 for oxacillinases, genes blaIMP, blaVIM, and blaNDM for metallo-β-lactamase, gene blaOXA48 for hydrolyzing carbapenemase, genes armA, rmtA, rmtB, rmtD for 16S rRNA methyltransferases and genes aac(3')-II, aac(6')-Ib, aph(3′)-Ia, ant(2′′) for aminoglycoside-modifying enzymes was tested by polymerase chain reaction. The modified Hodge test was positive in 51.9% of the isolates. The blaOXA22 gene was detected in 37.0%, and blaOXA60 gene in 80.3% isolates. Genes for metallo-β-lactamases, carbapenemases, the most common 16S rRNA methyl-transferases and aminoglycoside modifying enzymes were not detected. The conjugation method did not detected transfer of resistance genes to the meropenem and gentamicin from R. pickettii to the recipient E. coli J53, which was sensitive to those two antibiotics and resistant to sodium azide. Pulsed-field gel electrophoresis showed high relatedness of the isolates and three major clusters containing subclusters were identified. Different susceptibility/resistance profiles were detected. Most isolates were resistant to colistin, aztreonam, ertapenem, aminoglycosides and meropenem. High rates of resistance were also observed for ticarcillin/clavulanic acid, ticarcillin, amoxicillin/clavulanic acid and ampicillin. On the other hand, the tested isolates showed high susceptibility rates to tetracycline, tigecycline, trimethoprim-sulfamethoxazole, imipenem, cefepime, cephalexin, cefoxitin, cefotaxime, piperacillin-tazobactam, ciprofloxacin, ceftazidime and piperacillin. High presence of blaOXA22 and blaOXA60 genes indicates that "sterile" water can represent a large reservoir of resistance genes. When such water is used in clinical setting, it could pose a threat to the successful treatment of infections. The presence of endotoxin was detected. Swimming and twitching motility, the production of extracellular polymeric substances and the ability to produce biofilms were confirmed. R. pickettii should be taken seriously as a possible cause of nosocomial infections to ensure adequate therapy, to prevent the development of resistant strains and to reduce the survival of R. pickettii in clean and ultra clean water systems
Decentralizirani model kao alat za unaprjeđenje kliničkih ispitivanja
No full textCilj istraživanja
Cilj ovog specijalističkog rada je istražiti utjecaj prilagodbe modela kliničkih ispitivanja s
tradicionalnog na decentralizirani/hibridni model s obzirom na regrutaciju ispitanika,
potpisivanje informiranog pristanka, opskrbu ispitivanim lijekom, kontrolu i nadzor ispitanika
(monitoring), ali i izravan utjecaj takva modela na sponzore (naručitelje ispitivanja), ugovorne
istraživačke organizacije koje pomažu sponzorima u provođenju kliničkih ispitivanja te na
sigurnost i zaštitu samih ispitanika.
Materijali i metode
U izradi rada koristiti će se pregled stručne literature na temu decentraliziranih kliničkih
ispitivanja s posebnim naglaskom na promjenu modela kliničkih ispitivanja tijekom pandemije
virusa COVID-19 te rata u Ukrajini, lokalnih pravilnika i EU direktiva, federalnih zakona SADa te ICH smjernica.
Rezultati
Istraživanje je prikazalo zastupljenost decentraliziranih kliničkih ispitivanja po terapijskim
područjima, sponzorima i ugovornim istraživačkim organizacijama te po zemljama, kao i
komparaciju između tradicionalnog i decentraliziranog modela kliničkih ispitivanja s obzirom
na financijske aspekte, kvalitetu i robusnost podataka iz kliničkih ispitivanja te zaštitu prava
ispitanika (etički aspekti).
Zaključak
Na temelju rezultata istraživanja zaključuje se da je decentralizirani model kliničkih ispitivanja
financijski isplativiji za sponzora od tradicionalnog modela, da je više usmjeren ka potrebama
ispitanika te da kvaliteta i robusnost podataka iz decentraliziranog kliničkog ispitivanja mogu
parirati onima iz tradicionalnog modela kliničkih ispitivanja.The aim of the investigation
The aim of this review is to investigate the impact of the adaptation of the clinical trial model
from the traditional to the decentralized/hybrid model in regards with recruitment of subjects,
signing of informed consent, supply of study drug, control and supervision of subjects
(monitoring), but also the direct impact of this model on trial sponsors and contract research
organizations that assist sponsors in conducting clinical trials, and the safety and protection of
the subjects themselves.
Materials and methods
In the preparation of the paper, a review of the professional literature on the topic of decentralized
clinical trials will be used, with a special emphasis on the change in the model of clinical trials
during the COVID-19 virus pandemic, local ordinances and EU directives, US federal laws and
ICH guidelines.
Results
The research showed the representation of decentralized clinical trials as well as a comparison
between traditional and decentralized models of clinical trials with regard to financial aspects,
quality and robustness of data from clinical trials, protection of the rights of subjects (ethical
aspects).
Conclusion
Based on the results of the research, it is concluded that the decentralized model of clinical
trials is financially more profitable for the sponsor than the traditional model, that it is more
focused on the needs of the subjects, and that the quality and robustness of the data from the
decentralized clinical trial can match those from the traditional model of clinical trials
MikroRNA molekule kao potencijalni biomarkeri ishemijske ozljede mozga kod novorođenčadi i njihove modulacije nakon primjene melatonina
No full textBirth asphyxia, i.e. impaired intrapartum gas exchange, is the most common cause of brain damage in perinatal period.
The clinical cerebral entity observed after a severe global asphyxia is termed hypoxic-ischemic encephalopathy (HIE).
Four million newborn infants experience birth asphyxia each year, which leaves them with significant brain injuries and
long-lasting consequences, such as cerebral palsy, epilepsy and sensory deficits. To date, the diagnosis and prognosis of
an ischemic insult rely on clinical manifestations, which are highly variable, and neuroimaging. However, with this
approach it is difficult to predict outcomes early during the course, when the intervention with targeted therapies would
be the most efficient. Therefore, on a global scale, finding quantitative biomarkers that could measure the degree of
injury, assist in triage to therapy and give prognostic information, will contribute significantly to the management of
neonatal HIE. MicroRNAs (miRNAs) have an immense potential as biomarkers of perinatal brain injury, considering
that a lot of them have been detected both in brain tissue and in serum/plasma. Additionally, ischemic insult is showed
to affect their levels in both of these types of samples.
Furthermore, hypothermia is currently the only therapy for perinatal HIE, indicating that there is a strong need for
alternative and supplementary neuroprotective agents. Melatonin has emerged as a promising molecule in that aspect
due to its neuroprotective properties, low toxicity and ability to readily cross the blood-brain barrier.
Focus of this thesis is set on the changes in miR-126 and miR-146a levels induced by cerebral hypoxia-ischemia (HI)
and melatonin in cerebral cortex, as well as in the serum of newborn rats. MicroRNA miR-126 is involved in
angiogenesis, while miR-146a negatively regulates innate and adaptive immune responses. These processes are activated
during HI and seem to play a major role in brain damage and/or neuronal protection.
The results reported in this thesis confirm that melatonin significantly reduces the brain damage induced by neonatal HI
and provide preliminary evidence of the modulation of miR-126 and miR-146a after the ischemic insult and melatonin
treatment. The RT-qPCR analysis revealed a significant modulation of both miR-126 and miR-146a in the early phase ,
i.e. one hour after the insult. This modulation is observed both in the cerebral tissue and in the serum, indicating that
miRNA dysregulation in the circulation may be the reflection of similar changes in the ischemic tissue. Therefore, the
results of this study may support the idea of miRNAs as potential biomarkers for perinatal brain injury.Uvod u područje istraživanja: Asfiksija novorođenčeta, koju karakterizira nedostatna opskrba krvi i tkiva kisikom, jedan je od
najčešćih uzroka oštećenja mozga u perinatalnom razdoblju. Klinička manifestacija, tj. lezija mozga koja nastaje kao posljedica
manjka kisika i poremećaja cirkulacije naziva se hipoksično-ishemijska encefalopatija (HIE). Prevalencija asfiksije novorođenčadi
doseže brojku od četiri milijuna godišnje, rezultirajući dugotrajnim posljedicama po dijete, kao što su cerebralna paraliza, epilepsija
i gubitak osjetnih živaca. Dijagnostika i prognostika novorođenačke HIE danas se oslanja na kliničke manifestacije, koje znatno
variraju od pojedinca do pojedinca, te na tehnike slikanja mozga. Nedostatak ovakvoga pristupa je nemogućnost rane detekcije
patoloških promjena, što je ključno kako bi se na vrijeme primijenila ciljana terapija. Iz tog razloga očigledno je da postoji potreba za
pronalaskom kvantitativnih biomarkera pomoću kojih bi se mogao izmjeriti stupanj oštećenja, procijeniti potreba za terapijom i vrsta
potrebne terapije te pratiti njena učinkovitost. Svojstva biomarkera prepoznata su u mikroRNA molekulama s obzirom da ih je moguće
kvantificirati i u moždanom tkivu i u serumu/plazmi te s obzirom da asfiksija, kao i posljedična HIE, utječu na njihove razine u oba
tipa uzorka. Nadalje, terapijska je hipotermija trenutno jedina opcija za liječenje HIE, što dovodi do zaključka da je pronalaženje
alternativnih i/ili suplementarnih neuroprotektivnih molekula prioritet u perinatalnoj medicini. Melatonin je obećavajuća molekula u
tom smislu, budući da pokazuje antioksidativna svojstva, niske je toksičnosti te lako prijelazi krvno-moždanu barijeru.
Obrazloženje teme: Tema ovog diplomskog rada promjene su u razinama dvaju mikroRNA, miR-126 i miR-146a, izazvane
hipoksijom-ishemijom (HI), u mozgu i u serumu novorođenih štakora. MikroRNA miR-126 važna je za angiogenezu, dok miR-146a
igra ulogu u negativnoj regulaciji urođenih i stečenih imunosnih mehanizama. Ovi su procesi narušeni u stanju hipoksije-ishemije,
stoga bi njihova adekvatna modulacija mogla zaštititi još nerazvijeni mozak od neželjenih posljedica.
Rezultati: Rezultati ovog istraživanja potvrdili su da melatonin značajno smanjuje oštećenje mozga uzrokovano novorođenačkom
asfiksijom te pruža preliminarne dokaze o modulaciji mikroRNA miR-126 i miR-146a nakon hipoksije-ishemije i tretiranja
melatoninom mladunčadi štakora. Točnije, RT-qPCR analizom utvrđeno je da su razine obaju mikroRNA znatno promijenjene već u
ranoj fazi, tj. sat vremena nakon izazivanja HI. Navedena promjena vidljiva je kako u moždanoj kori, tako i u serumu, što upućuje na
to da poremećaj razina mikroRNA u cirkulaciji može odražavati slične promjene u ishemičnom tkivu.
Zaključak: Rezultati ovoga diplomskog rada govore u korist endogenih mikroRNA kao potencijalnih biomarkera HIE s obzirom na
njihovu tkivnu selektivnost, stabilnost u plazmi te na činjenicu da su vjerni pokazatelji određenih patoloških promjena u moždanom
tkivu
Study of interactions between olive compounds and tyrosine kinase HGFR/C-MET using molecular docking
No full textProtein kinaze su enzimi koji kataliziraju proces fosforilacije, poznati su onkogeni i posreduju većini prijenosa signala u eukariotskim stanicama modifikacijom aktivnosti proteinskih supstrata, kontroliranjem mnogih staničnih procesa poput metabolizma, transkripcije gena, progresije staničnog ciklusa, preuređivanja citoskeleta i kretanja stanica, apoptoze i diferencijacije stanica. Glavna uloga kinaza u patofiziologiji bolesti istaknuta je nakon otkrića da mutacije kinaza mogu dovesti do dijabetesa, karcinoma, kardiovaskularnih, neurodegenerativnih, razvojnih i imunosnih poremećaja. Protein kinaze važne su kliničke mete brojnih inhibitora kinaza u kliničkoj praksi te u kliničkim ispitivanjima. Predmet in silico istraživanja ovog diplomskog rada je bio receptor za faktor rasta hepatocita (Hepatocyte growth factor receptor, HGFR) koji je finalni produkt transkripcije (proto-onko) gena MET, a naziva se još i c-Met kinaza. Inhibitorna aktivnost odabranih spojeva iz masline (Olea europea L.) na c-Met kinazi ispitivana je procesom molekulskog uklapanja (program Maestro), jednim od najmodernijih pristupa u ispitivanju potencijalnih novih lijekova. Za potrebe istraživačkog dijela ovog rada formirana je biblioteka od dvije podgrupe spojeva: 17 spojeva koji su poznati inhibitori HGFR/c-Met kinaze i 31 spoj koji se nalaze u maslini (Olea europea L.). Dobiveni rezultati sugerirali su kako bi flavonoidi diosmetin, apigenin, luteolin i kvercetin mogli imati inhibitorni učinak, , što je u skladu s literaturnim podacima. Kao mogući novi ATP-kompetitivni inhibitori kinaze c-Met otkriveni su i lignani berhemol (u 2R, 3S, 4R konfiguraciji), (+)-verukozin i (+)-pinorezinol što bi trebalo potvrditi daljnjim in vitro testiranjem.Protein kinases are enzymes which catalyze the process of phosphorylation, they are known ocogenes and mediate many cellular signaling pathways by modification of substrate activity and controlling many cell processes like metabolism, gene transcription, cell cycle activity, cytoskeletal rearrangement, apoptosis and differentiation. The key role of kinases in disease pathophysiology is underscored by the finding that mutation in kinases can lead to diabetes, cancer, cardiovascular, neurodegenerative, developmental, immune and behavioral disorders. Protein kinases are important clinical targets of numerous kinase inhibitors in clinical use or undergoing clinical trials. The main subject of this study is the kinase Hepatocyte growth factor receptor which is also called c-Met kinase and is the final product of the (proto-onco) gene MET transcription. Molecular docking, which is one of the newest approaches in drug discovery, was used for examination of the potential inhibitory activity of the selected compounds found in olive plant (Olea europea L.) on the c-Met kinase. The group of molecules selected for examination in this study (library) was made of 17 known c-Met kinase inhibitors and 31 compounds found in olive plant (Olea europea L.). The obtained results suggest that the flavonoids diosmetin, apigenin, luteolin and quercetin could have an inhibitory effect, which is in accordance with literature data. As possible novel ATP-competitive inhibitors of c-Met kinase, the lignans berhemol (u 2R, 3S, 4R stereoconfiguration), (+)-verrucosin and (+)-pinoresinol are also discovered, which should be confirmed by further in vitro testing
Effect of gonadotropin analogues on the prevalence and intensity of side effects of adjuvant endocrine therapy in premenopausal women suffering from early stage hormone receptor positive breast cancer
No full textKarcinom dojke najčešće je dijagnosticiran karcinom u žena, te se na godišnjoj razini u Hrvatskoj dijagnosticira 2300
novih slučajeva raka dojke. Oko 20% dijagnosticiranih slučajeva odnose se na HR+ karcinom dojke, u čijem se liječenju
koristi adjuvantna antiestrogenska terapija SERM-ovima (tamoksifen) i AI (eksemestan, anastrozol, letrozol), a kod
predmenopauzalnih žena toj se terapiji nadodaje i liječenje analozima gonadotropina kao što su goserelin, triptorelin ili
leuprorelin.
Cilj ovog diplomskog rada bio je istražiti utjecaj analoga GnRH-a na težinu i prevalenciju nuspojava adjuvantne
endokrine terapije kod premenopauzalnih žena s preboljenim ranim karcinomom dojke.
Ovaj rad dio je presječnog i opservacijskog istraživanja ˝ Čimbenici koji utječu na adherenciju pri adjuvantnom
endokrinom liječenju žena s ranim rakom dojke u Hrvatskoj˝ , te se provodio u Ambulanti za bolesti dojke u Kliničkom
bolničkom centru Zagreb u razdoblju od studenog 2022. do veljače 2023. godine.
Težina nuspojava u zadnih tjedan dana procjenjivala se korištenjem FACT-ES upitnika, koji je sadržavao tvrdnje vezane
za tjelesno zdravlje, emocionalne simptome, društvene odnose te intenzitet očekivanih nuspojava antiestrogenske
terapije. Upitnik su ispitanice ispunjavale samostalno ili uz pomoć ispitivača.
U istraživanju je sudjelovalo 413 ispitanica prosječne dobi od 45 godina te ih je većina bila udana ili u izvanbračnoj
zajednici, zaposlena na puno radno vrijeme i visoko obrazovana.Rezultati upitnika ukazali su na to da dodatna terapija
analozima gonadotropina uz tamoksifen ili ihibitor aromataze uzrokuje teže i češće nuspojave u usporedbi s terapijom
koja se sastoji samo od tamoksifena ili AI-a, stoga su žene koje pripadaju skupini koja uz tamoksifen ili AI prima i
analoge gonadotropina u gotovo svim slučajevima iskusile učestalije i izraženije vazomotorne, gastrointestinalne,
kognitivne i ginekološke nuspojave.
Uzimajući u obzir da neke od istraživanih nuspojava značajno smanjuju kvalitetu života te da su nuspojave najčešći
uzrok neadherencije kod oboljelih od karcinoma dojke, ovakvi rezultati ukazuju na potrebu za promjenom pristupa
liječenju. To se pogotovo odnosi na mlađe i predmenopauzalne žene koje su primorane uzimati analoge GnRH-a zbog
suprimiranja funkcije ovarija, te bi se takvim pacijenticama boljom podnošljivosti terapije uvelike ulakšalo uzimanje
terapije kroz cijeli predviđeni period adjuvantnog liječenja. Istraživanje ovog tipa na ženama koje su preboljele karcinom
dojke te primaju adjuvantnu endokrinu terapiji prvi je put provedeno u Hrvatskoj te može doprinijeti razumijevanju
utjecaja kojeg analozi gonadotropina imaju na težinu nuspojava adjuvantne endokrine terapije, što je bitno kako bi se
smanjili neželjeni simptomi endokrine terapije te optimizirala farmaceutska skrb usmjerena na oboljele od karcinoma
dojke.Breast cancer is the most diagnosed cancer worldwide, with 2300 new cases of breast cancer being diagnosed in Croatia
each year. HR positive breast cancer represents around 20 % of all diagnosed cases, while the most used treatments for
this cancer type include SERMs (tamoxifene) and AIs (exemestane, letrozole, anastrozole), which are accompanied by
GnRH agonists (gosereline, triptoreline, leuproreline) in regards to treating pre-menopausal women.
The goal of this thesis was to examine the effects of GnRH agonists on the prevalence and intensity of adjuvant endocrine
therapy side-effects.
The thesis is a part of a cross-sectional and observational study ˝Factors that influence adherence to adjuvant endocrine
therapy of women with early breast cancer in Croatia˝. which was carried out in the Clinical hospital center Zagreb from
November 2022 to February 2023. The severity of side effects in the last week was evaluated with the help of the FACTES
questionnaire, which contained statements regarding physical health, emotional simptoms, social relationships and
the intensity of expected side effect of adjuvant endocrine treatment.The participants filled out the forms themselves or
with the help of the research assistants.
413 women, aged 45 on average, participated in this study. Most of them were married, working full-time jobs and
highly educated.
This study showed that the women who received gonadotropin analogues in conjuntion with tamoxifene or AIs reported
stronger and more frequent vasomotor, cognitive, gastrointestinal and gynecological side effects than women who only
had tamoxifene or AIs as their adjuvant therapy. Considering that some of these side affects dramatically alter the quality
of life, as well as the fact that adverse effects represent the main cause of non adherence, these results point to a need
for modifying the approach to therapy of breast cancer patients.This is especially true for younger and pre-menopausal
women, who have to take GnRH agonists and who would benefit greatly from better tolerability of the medications,
which would allow them to take the medication throughout the entire intended duration of the adjuvant endocrine
therapy.This is the first time that this type of study on breast cancer patients is being conducted in Croatia. It may
contribute to the understaning of the effects that gonadotropin analogues have on the intensity of adjuvant endocrine
therapy side effects, so that the unwanted side effects can be reduced and the pharmaceutical care of breast cancer
patients could be optimised
Association between circadial rhythm, cronic diseases and the drug actions
No full textU ovom diplomskom radu opisani su mehanizmi utjecaja cirkadijalnog ritma na farmakokinetske
karakteristike lijekova te povezanost abnormalnosti cirkadijalnog ritma s razvojem kroničnih
bolesti poput hipertenzije, astme i šećerne bolesti. Cirkadijalni ritam razvijen je evolucijski u
većini živih organizama kao odgovor na ponavljajuće dnevne promjene u okolišnim čimbenicima.
Središnji regulatorni „sat“ čini suprahijazmatska jezgra u hipotalamusu, dok se periferni „satovi“
nalaze u stanicama perifernih tkiva te međusobno komuniciraju putem živčanih i humoralnih
signala. Cirkadijalni ritam pomaže u održavanju homeostaze organizma na način da vremenski
usklađuje različite fiziološke procese. Zaslužan je za ritmičnu ekspresiju gena, normalno
funkcioniranje imunosnog sustava, ritmičnu kontrolu krvnog tlaka, održavanje razina glukoze u
krvi, ali i za brojne druge funkcije. Utvrđeno je postojanje utjecaja cirkadijalne ritmičnosti na
farmakokinetske procese apsorpcije, distribucije, metabolizma i eliminacije određenih lijekova.
Kronoterapija, odnosno primjena lijeka u optimalno vrijeme unutar 24 sata ima za cilj poboljšanje
sigurnosti i učinkovitosti liječenja te postizanje boljih kliničkih ishoda liječenja.In this dissertation, the influence of the circadian rhythm on the pharmacokinetic characteristics of
drugs are described, as well as the connection between circadian rhythm abnormalities and the
development of chronic diseases such as hypertension, asthma and diabetes.The circadian rhythm
has been developed in most living organisms in response to recurring daily changes in environmental
factors. The central regulatory "clock" consists of the suprachiasmatic nucleus in the hypothalamus,
while the peripheral "clocks" are located in the cells of peripheral tissues and communicate with
each other via nerve and humoral signals. The circadian rhythm helps to maintain the homeostasis
of the organism by synchronizing various physiological processes. It is responsible for the rhythmic
expression of genes, the normal functioning of the immune system, the rhythmic control of blood
pressure, the maintenance of blood glucose levels and for numerous other functions. The influence
of circadian rhythmicity on the pharmacokinetic processes of absorption, distribution, metabolism
and elimination of certain drugs has been established. Chronotherapy (application of the drug at the
optimal time within 24 hours) aims to improve the safety and effectiveness of the treatment and
achieve better clinical outcomes of the treatment
Učinkovitost farmaceutskih oblika azelatne kiseline u terapiji papulopustularne rozaceje
No full textCilj istraživanja. Rozaceja je kronična bolest koju je teško liječiti te zahtijeva dugotrajnu
terapiju i brojne terapijske opcije. Liječenjem rozaceje prvenstveno se želi smanjiti intenzitet
simptoma kako bi se pacijentima poboljšala kvaliteta života, te spriječila progresija bolesti.
Azelatna kiselina pokazala se kao učinkovita topikalna terapija u liječenju papulopustularnog
podtipa rozaceje. Cilj ovog rada je predstaviti dostupne formulacije i farmaceutske oblike
azelatne kiseline u terapiji papulopustularne rozaceje te dati uvid u rezultate znanstvenih
istraživanja o kliničkoj učinkovitosti pojedinih farmaceutskih oblika i formulacija azelatne
kiseline.
Metode. Za izradu ovog teorijskog rada korišteni su znanstveni i stručni radovi dostupni putem
baze PubMed.
Rezultati. Znanstvena istraživanja pokazala su učinkovitost i sigurnost primjene 20 %-tne
kreme, 15 %-tnog gela te 15 %-tne pjene s azelatnom kiselinom. Sva tri farmaceutska oblika
azelatne kiseline uzrokuju značajno smanjenje broja upalnih lezija i eritema lica. Niti jedno
istraživanje nije pokazalo učinak azelatne kiseline na teleangiektazije. Penetracija azelatne
kiseline bolja je pri primjeni 15 %-tnog gela u usporedbi s 20 %-tnom kremom, stoga su za
razliku od kreme, 15 %-tni gel i 15 %-tna pjena odobrene za liječenje papulopustularne rozaceje.
Zaključak. Svi farmaceutski oblici azelatne kiseline mogu se nanositi jednom ili dva puta
dnevno za liječenje papulopustularne rozaceje. Azelatna kiselina se uglavnom dobro podnosi i
može se koristiti dulje vrijeme. Zbog učinkovitosti topikalno primijenjene azelatne kiseline
suradljivost pacijenata je visoka pa postoji potencijal za minimiziranjem nepotrebnih troškova
liječenja. Kozmetičke podloge, koje u dermatološkim istraživanjima služe kao placebo, njeguju
kožu i pokazuju povoljan učinak na oboljelu površinu, stoga se ne bi trebale smatrati placebom.Objectives. Rosacea is a chronic disease that is difficult to treat and requires long-term therapy
and numerous therapeutic options. Treatment of rosacea primarily aims to reduce the intensity
of symptoms in order to improve patients quality of life and prevent the progression of the
disease. Azelatic acid has shown to be an effective topical therapy in the treatment of the
papulopustular subtype of rosacea. The aim of this paper is to present the available formulations
and pharmaceutical forms of azelaic acid in the treatment of papulopustular rosacea and to
provide insight into the results of scientific research on the clinical efficacy of certain
pharmaceutical forms and formulations of azelaic acid.
Methods. Scientific and professional papers available through the PubMed database were used
to prepare this theoretical paper.
Results. Scientific research has shown efficacy and safety of using 20 % cream, 15 % gel and
15 % foam with azelaic acid. All three pharmaceutical forms of azelaic acid cause a significant
reduction in the number of inflammatory lesions and facial erythema. No research has shown
any effect of azelaic acid on telangiectasias. Penetration of azelaic acid is better with the
application of the 15 % gel compared to the 20 % cream, therefore, unlike the cream, the 15 %
gel and 15 % foam are approved for the treatment of papulopustular rosacea.
Conclusions. All pharmaceutical forms of azelaic acid can be applied once or twice daily to
treat papulopustular rosacea. Azelaic acid is generally well tolerated and can be used for a long
time. Due to efficacy of topically applied azelaic acid, patient compliance is high, so there is
potential to minimize unnecessary treatment costs. Vehicles, used as placebo in dermatological
trials, exert effects on diseased skin, and thus should not be regarded as placebo