University of Zagreb
Repository of Faculty of Pharmacy and Biochemistry University of ZgrebNot a member yet
2946 research outputs found
Sort by
Application of cyclodextrins in extraction of bioactive compounds from plant material
No full textBioaktivne sastavnice iz biljnog materijala, prvenstveno polifenoli, dobivaju sve veću pozornost
zbog svojih funkcionalnih i bioloških učinaka na zdravlje čovjeka. Konvencionalne metode
ekstrakcije bioaktivnih sastavnica iz biljnog materijala uključuju korištenje organskih otapala
odgovornih za ekološko onečišćenje i nepovoljno djelovanje na zdravlje pojedinca. Ekstrakcija
posredovana ciklodekstrinima nova je, „zelena“ i alternativna metoda ekstrakcije kojom se
izbjegava korištenje štetnih i skupih organskih otapala. Ekstrakcija ciklodekstrinima temelji se na
nastanku inkluzijskih kompleksa s bioaktivnim sastavnicama čime se povećava njihova topljivost
u ekstrakcijskom sredstvu, a samim time i učinkovitost ekstrakcije. Primjenom ciklodekstrina
dolazi do skraćenja duljine trajanja ekstrakcijskog postupka, osiguravanja kemijske stabilnosti
sastavnica tijekom ekstrakcije kao i povećanja antioksidativne aktivnosti izoliranih sastavnica.
Završetkom ekstrakcijskog postupka nije potrebno uklanjanje ciklodekstrina, čime je osigurano
smanjenje utroška energije, vremena i novca u odnosu na ekstrakciju konvencionalnim otapalima.
Ovaj rad razmatra ključne parametre uključene u proces ekstrakcije ciklodekstrinima: tip
ciklodekstrina, koncentracija ciklodekstrina, temperatura i duljina trajanja ekstrakcijskog postupka
te tehnika ekstrakcije. Promatranjem učinka različitih ciklodekstrina na prinos i antioksidativnu
aktivnost bioaktivnih sastavnica tijekom ekstrakcije uočeno je kako β-ciklodekstrin i njegovi
derivati pokazuju najbolju sposobnost inkapsulacije bioaktivnih sastavnica. Istražene su i sažete
koristi ostvarene ekstrakcijom bioaktivnih sastavnica iz biljnog materijala koristeći ciklodekstrine.Bioactive compounds from plant material, such as polyphenols, received increasing attention due
to their functional and biological effects on human health. Conventional extraction methods of
bioactive components from plant material include the use of organic solvents responsible for
environmental pollution and toxic effects on individual health. Cyclodextrin extraction is a new,
"green" and alternative extraction technology that avoids the use of harmful and expensive organic
solvents. Extraction with cyclodextrins is based on the formation of inclusion complexes with
bioactive compounds, which increases their solubility in the extraction solvent and thereby
enhances the extraction efficiency. Furthermore, the use of cyclodextrin results in a shorter
extraction process, accomplished with enhanced chemical stability and antioxidant activity of the
isolated compounds. It is not necessary to remove cyclodextrins upon the completion of the
extraction process, thus providing a reduction in energy, time and money consumption compared
to extraction with conventional solvents. This paper considers the key parameters involved in the
cyclodextrin extraction process: cyclodextrin type, cyclodextrin concentration, temperature and
duration of the extraction process and applied extraction techniques. By analyzing the effect of
different cyclodextrins on the yield and antioxidant activity of bioactive compounds during
extraction, it was observed that β-cyclodextrin and its derivatives show the best ability to
encapsulate bioactive components. The benefits of extracting bioactive components from plant
material using cyclodextrins have been investigated and summarized
Mogućnosti primjene bijele imele ((Viscum album L.) u onkologiji
No full textCilj istraživanja
Cilj ovog specijalističkog rada je dati sveobuhvatan pregled znanstvenih spoznaja o učinkovitosti
bijele imele u terapiji karcinoma. Na temelju prikupljenih znanstvenih spoznaja moći će se
procijeniti mogućnosti primjene bijele imele u onkologiji i ukazati na daljnja istraživanja koja je
nužno provesti.
Materijali i metode
Istraživanja u okviru ovog specijalističkog rada su teorijskog karaktera te uključuju pregled
dostupne literature o odabranoj temi. U pretraživanju su korištene elektronske bibliografske baze
podataka: Scopus, PubMed, ScienceDirect, Cochrane Collaboration Library te mrežne stranice
Europske agencije za lijekove. Prikupljeni podaci o nekliničkim i kliničkim istraživanjima o bijeloj
imeli detaljno su proučeni i sistematično prikazani. Dodatno je uključen i pregled dostupnih
ekstrakata bijele imele za parenteralnu primjenu registriranih u Europi.
Rezultati
Specijalističkim radom je obuhvaćeno 37 kliničkih studija koje su istraživale učinak parenteralno
primijenjenog ekstrakta bijele imele na različite vrste karcinoma. Studije su pokazale da je ekstrakt
bijele imele smanjio nuspojave konvencionalne terapije karcinoma, poboljšao kvalitetu života
pacijenata, a kod pojedinih vrsta karcinoma produljio je ukupno preživljenje i prevenirao
operacijom uzrokovano smanjenje funkcionalnosti granulocita. Prilagođavanje doze citostatika,
neophodno kod izraženih nuspojava bilo je rjeđe kod pacijenata koji su parenteralno primali
ekstrakt bijele imele kao adjuvantnu terapiju.
Zaključak:
Kliničke studije obuhvaćene ovim specijalističkim radom znanstveno potvrđuju opravdanost
parenteralne primjene ekstrakta bijele imele kao adjuvantne terapije u liječenju određenih vrsta
karcinoma. Iako su zaključci ograničeni činjenicom da su u većini istraživanja korišteni različiti
ekstrakti bijele imele, dodatna istraživanja bi mogla rasvijetliti ovisnost učinkovitosti na pojedine
vrste karcinoma o primijenjenoj dozi i sastavu ekstrakta. Potrebno je napraviti kliničke studije s
većim brojem ispitanika, da bi dokazi o učinkovitosti bili još značajniji.Objectives
The aim of this specialist work is to provide a comprehensive overview of scientific knowledge on
the effectiveness of mistletoe in cancer therapy. Based on the collected scientific knowledge it will
be possible to assess the possibilities of using mistletoe in oncology and point out further research
that is necessary to conduct.
Material and methods
Research within this specialist work is of theoretical nature and includes a review of available
literature on the selected theme. Electronic bibliographic databases: Scopus, PubMed,
ScienceDirect, Cochrane Collaboration Library and the official website of the European Medicines
Agency were used in the research. The collected data on non-clinical and clinical studies on
mistletoe have been studied in detail and systematically presented. Additionally, an overview of
available white mistletoe extracts for parenteral administration registered in Europe is included.
Results
Specialist work included 37 clinical studies that investigated the effect of mistletoe extract
administrated parenterally on cancer itself as well as on the side effects of conventional cancer
therapy. Mistletoe extract has reduced the side effects of conventional cancer therapy. It improved
the quality of life of patients with cancer. In some types of cancer it prolonged overall survival, and
prevented surgery induced reduction in granulocyte function. Dose adjustment of cytostatic
Individualizacija liječenja dabigatranom
No full textNovi, direktni oralni antikoagulansi (DOAK) bilježe trend povećanog propisivanja,
unatoč većoj cijeni, kao zamjena za varfarin, koji se na tržištu nalazi već godinama, najviše
zbog svoje velike bioraspoloživosti, velike terapijske širine, malobrojnih interakcija s drugim
lijekovima te predvidljive farmakokinetike. Farmakogenomika svih DOAK-a je zasad još
uvijek relativno novo područje istraživanja, tako i dabigatrana koji djeluje kao reverzibilni
kompetitivni inhibitor trombina. Unatoč brojnim prednostima, DOAK-i pokazuju određenu
varijabilnost u učinkovitosti i sigurnosti primjene te je poseban oprez potreban kod pacijenata
s oslabljelom funkcijom bubrega i jetre te su kontraindicirani u trudnoći. Dabigatran se u
kliničkoj praksi koristi za smanjenje rizika od moždanog udara i sistemske embolije kod
nevalvularne fibrilacije atrija te kod liječenja duboke venske tromboze i plućne embolije. Iako
rutinsko praćenje koncentracija dabigatrana nije obavezno, primijećene su značajne interindividualne razlike u koncentraciji dabigatrana u plazmi što navodi na mogućnost korištenja
farmakogenomičkih analiza za karakterizaciju polimorfizama, između ostalog i CES1 gena za
jetrenu karboksilesterazu koja iz dabigatran-eteksilata stvara aktivni oblik dabigatrana.
Također je bitan i polimorfizam gena ABCB1, koji kodira o ATP-u ovisan izbacivački
transporter za dabigatran, P-glikoprotein. U radu je sustavno prikazan pregled istraživanja
koja su se bavila farmakogenetikom/farmakogenomikom i interakcijama dabigatrana s drugim
lijekovima. Također su prikazani slučajevi pacijenata koji su imali krvarenje nakon primjene
dabigatrana i kojima je napravljena farmakogenetička analiza, koja je doprinijela
individualizaciji i optimizaciji terapije.Novel, direct oral anticoagulants (DOAKs) are on the rise, despite higher prices, as a
substitute for warfarin, which has been on the market for years, largely because of its high
bioavailability, high therapeutic range, low drug interactions and predictable
pharmacokinetics. The pharmacogenomics of all DOAKs is still a relatively new area of
research, as is dabigatran, which acts as a reversible competitive thrombin inhibitor. Despite
numerous advantages, DOAKs show some variability in efficacy and safety, and special
caution is required in patients with impaired renal and hepatic function and are
contraindicated in pregnancy. Dabigatran is used in clinical practice to reduce the risk of
stroke and systemic embolism in non-valvular atrial fibrillation and in the treatment of deep
vein thrombosis and pulmonary embolism. Although routine monitoring of dabigatran
concentrations is not mandatory, the importance of inter-individual differences in dabigatran
plasma concentrations has been observed, suggesting the possibility of using
pharmacogenomic assays to characterize polymorphisms, including CES1, which encodes
hepatic carboxylesterase to form the active form of dabigatran etexilate, and the ABCB1 gene,
which encodes an ATP-dependent efflux transporter for dabigatran P-glycoprotein. The paper
systematically reviews the pharmacogenetic / pharmacogenomic analysis and interactions of
dabigatran with other drugs. Cases of patients who had bleeding after dabigatran
administration and who underwent pharmacogenetic analysis, which contributed to the
individualization and optimization of therapy, are presented
Suvremeni farmakološki pristup liječenju anksioznih poremećaja
No full textCilj istraživanja: Cilj ovog rada je pregledno istražiti i opisati trenutnu farmakološku terapiju (i
odobrenu i neodobrenu) koja se koristi u liječenju anksioznih poremećaja. Prikazat će se nove
farmakoterapijske tvari koje se ispituju za liječenje anksioznog poremećaja.
Materijali i metode: Pri izradi specijalističkog rada bit će napravljen sustavni pregled
znanstvene i stručne literature. Bit će pretražene trenutno važeće terapijske smjernice za
liječenje anksioznih poremećaja, publikacije stručnih udruga i institucija te baza lijekova Agencije
za lijekove i medicinske proizvode.
Rezultati: Navedena istraživanja pokazala su da suvremeno liječenje anksioznog poremećaja
uključuje psihofarmakološko liječenje i psihoterapiju, samostalno ili u kombinaciji (kombinacija
je pokazala najbolji učinak u liječenju). Prema važećim smjernicama za liječenje anksioznog
poremećaja u prvom izboru su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina SSRI (za sve
poremećaje), inhibitori ponovne pohrane serotonina i norepinefrina SNRI (za neke), i pregabalin
(samo za generalizirani anksiozni poremećaj). Provedeno je malo studija koje izravno uspoređuju
benzodiazepine sa antidepresivima skupina SSRI i SNRI. Otpornost na prvu liniju liječenja
predstavlja veliki klinički izazov, pacijent bi se trebao smatrati otpornim na liječenje ako su se i
farmakoterapija i psihoterapija pokazale neučinkovitima.
Zaključak: Zbog pozitivnog omjera koristi i rizika, SSRI i SNRI antidepresivi se preporučuju kao
standard u liječenju anksioznih poremećaja. Ne postoji jasna superiornost u učinkovitosti bilo
kojeg antidepresiva iz skupine SSRI i SNRI-a te se odabir terapije temelji na povoljnom
interakcijskom profilu i nuspojavama. Omjer rizika i koristi najpovoljniji je za venlafaksin,
escitalopram i sertalin, stoga bi oni trebali biti prva linija liječenja. Iako se benzodiazepini ne
smatraju prvom linijom liječenja, u novije vrijeme ponovno se propituje njihov veliki doprinos u
brzom odgovoru i povoljnom ishodu liječenja anksioznih poremećaja. U radu je naveden pregled
lijekova koji se proučavaju u različitim fazama kliničkih ispitivanja za njihov potencijal u liječenju
anksioznih poremećaja. Jedna od strategija koja se slijedi u razvoju lijekova je rafiniranje i
poboljšanje spojeva u interakciji sa postojećim ciljevima anksiolitičkih lijekova, kao što su
serotoninergički i prototipski GABA-ergički benzodiazepiniObjectives: The aim of this paper is to review and describe the current pharmacological therapy
(both approved and unapproved) used in the treatment of anxiety disorders. New
pharmacotherapeutic agents being tested for the treatment of anxiety disorders will be presented.
Materials and methods: A systematic review of scientific and professional literature will be done
during the preparation of the specialist paper. Current therapeutic guidelines for the treatment of
anxiety disorders, publications of professional associations and institutions, and the drug database
of the Agency for Medicines and Medical Products will be searched.
Results: These studies have shown that modern treatment of anxiety disorders includes
psychopharmacological treatment and psychotherapy, alone or in combination (the combination
showed the best effect in treatment). According to the current guidelines for the treatment of
anxiety disorders, the first choice are selective serotonin reuptake inhibitors (SSRIs) (for all
disorders), serotonin and norepinephrine reuptake inhibitors SNRIs (for some), and pregabalin
(only for generalized anxiety disorder). Few studies have been conducted directly comparing
benzodiazepines with SSRI and SNRI antidepressants. Resistance to first-line treatment is a major
clinical challenge, a patient should be considered treatment-resistant if both pharmacotherapy and
psychotherapy have proven ineffective.
Conclusion: Due to the positive benefit-risk ratio, SSRI and SNRI antidepressants are
recommended as the standard in the treatment of anxiety disorders. There is no clear superiority
in the effectiveness of any antidepressant from the group of SSRIs and SNRIs, and the choice of
therapy is based on a favorable interaction profile and side effects. The risk-benefit ratio is most
favorable for venlafaxine, escitalopram and sertaline, so they should be the first line of treatment.
Although benzodiazepines are not considered the first line of treatment, recently their great
contribution to the rapid response and favorable outcome of the treatment of anxiety disorders has
been questioned again. The paper provides an overview of drugs that are being studied in various
phases of clinical trials for their potential in the treatment of anxiety disorders. One strategy
pursued in drug development is to refine and improve compounds that interact with existing
anxiolytic drug targets, such as serotoninergic and prototypical GABAergic benzodiazepines
Regulatorni aspekti nitrozaminskih onečišćenja u lijekovima
No full textCilj istraživanja
Cilj ovog specijalističkog rada bio pregledno prikazati, analizirati i raspraviti pojavu nitrozaminskih onečišćenja u lijekovima te posljedične regulatorne smjernice Europske agencije za lijekove i Europske komisije.
Materijal i Metode
Literatura je pretraživana prema temi istraživanja, predmetu istraživanja, autorima i časopisu, od općih prema specijaliziranim člancima pri čemu su odabrani članci i smjernice relevantne za problematiku specijalističkog rada. Pri pretraživanju literature i prikupljanju relevantnih podataka za izradu specijalističkog rada korištene su on-line baze podataka (PubMed, ScienceDirect, Elsevier, mrežna stranica Agencije za lijekove i medicinske proizvode i mrežne stranice Europske agencije za lijekove) te relevantne smjernice vezane za nitrozaminska onečišćenja. U ovom dijelu rada predstavljen je sustavni pregled saznanja o nitrozaminskim onečišćenjima u lijekovima.
Rezultati
Nitrozamini su odavno poznati kao kancerogene tvari prisutne u hrani, kozmetici te duhanskom dimu, no otkriće nitrozamina u valsartanu 2018. godine dovelo je do detaljnijih analiza koje su ukazale na raširenu prisutnost nitrozamina i u lijekovima. Pronalazak nitrozaminskih onečišćenja u valsartanu potaknuo je niz regulatornih akcija koji su isprva bili ograničeni na skupinu sartana s tetrazolnim prstenom, ali su se vrlo brzo proširili i na druge lijekove. Isprva su se provjeravale djelatne tvari, ali ubrzo se pokazalo da nitrozamni mogu biti prisutni i u gotovom lijeku te da postoji čitav niz potencijalnih uzroka prisutnosti nitrozamina. S obzirom na kancerogeni potencijal nitrozamina takvim otkrićem javila se zabrinutost od strane regulatornih agencija diljem svijeta. Europska agencija za lijekove provela je opsežnu istragu uzroka prisutnosti nitrozamina te metoda prevencije nastanka, detekcije i kontrole. U periodu od 2018. do 2023. uspostavljene su brojne smjernice i sigurnosne granične vrijednosti za nitrozamine u lijekovima. Granične vrijednosti su se mijenjale kako su se saznanja i istraživanja razvijali. Taj posao nije završen, i dalje se svako malo otkrije neki novi nitrozamin specifičan za određenu djelatnu tvar ili lijek, a regulatorne agencije kao i farmaceutska industrija morat će biti u toku s novim saznanjima te prilagođavati svoje smjernice i procese.
Zaključak
Kao regulatorni rezultat istrage nitrozamina nositelji odobrenja svih lijekova (kemijskih i bioloških) na tržištu Europske unije dužni su provesti procjenu rizika prisutnosti nitrozamina. Ako se potvrdnim ispitivanjima dokaže prisutnost nitrozamina u razini višoj od propisanih dnevnih limita, nositelji odobrenja dužni su putem izmjena/e odobrenja za stavljanje lijeka u promet prilagoditi proizvodne procese kako bi se prisutnost nitrozamina uklonila ili smanjila na minimum. Budući da kontaminacija nitrozaminima utječe na pacijente diljem svijeta, regulatorna tijela Europske unije, poput EMA-e, surađuju s međunarodnim partnerima i nastavit će poduzimati potrebne mjere kako bi osigurali da se proizvođači i nositelji odobrenja za stavljanje u promet pridržavaju preporuka u vezi s nitrozaminima i drugim onečišćenjima, istovremeno osiguravajući da pacijenti imaju pristup sigurnim i učinkovitim lijekovima.Objectives
The aim of the this expert thesis is to present, analyze and discuss the occurrence of nitrosamine contaminants in medicines and related regulatory guidelines of the European Medicines Agency and the European Commission.
Material and Methods
The literature was searched according to the research topic, research subject, authors and journal, from general to specialized articles, with selected articles and guidelines relevant to the issue of specialist work. Online databases (PubMed, ScienceDirect, the website of the Agency for Medicines and Medical Products and the website of the EMA) and relevant guidelines related to nitrosamine impurities were used when searching the literature and collecting relevant data for the preparation of this paper.
Results
Nitrosamines have long been known as carcinogenic substances present in food, cosmetics and tobacco smoke, but the discovery of nitrosamines in valsartan in 2018 led to more detailed analyzes that indicated the widespread presence of nitrosamines in medicinal products as well. The discovery of nitrosamine impurities in valsartan triggered a series of regulatory actions that were initially limited to the group of sartans with a tetrazole ring, but very quickly spread to other drugs as well. At first, the active substances were checked, but it soon became clear that nitrosamines can also be present in the finished medicine and that there is a whole series of potential causes of the presence of nitrosamines. Given the carcinogenic potential of nitrosamines, this discovery has raised concerns from regulatory agencies around the world. The European Medicines Agency has conducted an extensive investigation into the causes of the presence of nitrosamines and methods of prevention, detection and control. In the period from 2018 to 2023, numerous guidelines and safety limits for nitrosamines in medicines were established. These boundaries changed as knowledge and research developed. This work is not finished, every now and then a new nitrosamine specific for a certain active substance or medicine is discovered, and regulatory agencies as well as the pharmaceutical industry will have to keep up with new knowledge and adjust their guidelines and processes.
Conclusion
As a regulatory result of the investigation of nitrosamines, the holders of the approval of all drugs on the European Union market, both chemical and biological, are obliged to carry out a risk assessment of the presence of nitrosamines. If the confirmatory tests prove the presence of nitrosamines at a level higher than the prescribed daily limits, the authorization holders are obliged to adjust the production processes in order to remove or reduce the presence of nitrosamines to a minimum by means of variations to the marketing authorization. As nitrosamine contamination affects patients worldwide, EU regulatory bodies such as the EMA are working with international partners and will continue to take the necessary measures to ensure that manufacturers and marketing authorization holders comply with nitrosamine recommendations and other impurities, while ensuring that patients have access to safe and effective medicines
Anticancergenic activity of selenium nanoparticles functionalized by olive extract
No full textCilj ovog rada bio je sintetizirati nanočestice selena (SeNP) procesom zelene sinteze uz dodatak
ekstrakta komine masline (EKM) koji bi potencijalno sa selenom ostvario sinergistički
antikancerogeni učinak. SeNP imaju sposobnost inhibicije rasta stanica raka, dok polifenoli EKM-a
pokazuju širok spektar povoljnih bioloških učinaka uključujući i antikancerogeni učinak. Prinosi
predloženih postupaka sinteze određeni su primjenom UV-Vis spektrofotometrije, a raspodjela
veličine čestica i zeta potencijal metodama dinamičkog i elektroforetskog raspršenja svjetlosti.
Antikancerogeni učinak je ispitan na staničnim linijama ljudskog karcinoma debelog crijeva (Caco2) i jetrenih tumorskih stanica (HepG2) pomoću MTT testa. Dobivena je unimodalna raspodjela
veličine čestica, a prosječni promjeri dobivenih nanočestica kretali su se od 56,1 nm (za SeNP
stabilizirane PS-om i funkcionalizirane s EKM-om (fPSSeNP)) do 181,7 nm (za SeNP stabilizirane
PVP-om (PVPSeNP)) što te sustave čini osobito prikladnima za peroralnu primjenu. PVPSeNP
uzorci imaju malu apsolutnu vrijednost zeta potencijala (-5,9 i -10,3 mV), dok su PSSeNP uzorci
bili karakterizirani puno negativnijim nabojem (-33 i -30 mV) što može ukazivati na veću stabilnost
PSSeNP uzoraka. Najveću toksičnost za HepG2 staničnu liniju pokazao je natrijev selenit, dok su
za Caco-2 staničnu liniju PSSeNP uzorci bili najtoksičniji. Funkcionalizacija SeNP EKM-om
reducirala je, odnosno pojačala toksičnost SeNP na HepG2, odnosno Caco-2 staničnoj liniji, što
ukazuje na različite mehanizme toksičnosti SeNP na različitim staničnim linijama.The aim of this study was to synthesize selenium nanoparticles (SeNP) by the process of green
synthesis with the addition of olive pomace extract (OPE), which would potentially achieve a
synergistic anticancer effect with selenium. SeNPs have the ability to inhibit the growth of cancer
cells, while OPE polyphenols show wide spectrum of biological effects, includin anti-cancer
efficiency. Yields of proposed green synthesis processes were determined using UV-Vis
spectrophotometry, and the particle size distribution and zeta potential were determined using the
dynamic- and electrophoretic light scattering methods. The anticancer efficiency was tested on
human colon cancer cell lines (Caco-2) and liver tumor cells (HepG2) using the MTT test. A
unimodal particle size distribution was obtained, and the average diameters of the obtained
nanoparticles ranged from 56.1 nm (for SeNP stabilized with PS and functionalized with OPE
(fPSSeNP)) to 181.7 nm (for SeNP stabilized with PVP (PVPSeNP)) which makes these systems
particularly suitable for oral administration. PVPSeNP samples have a small absolute value of zeta
potential (-5.9 and -10.3 mV), while PSSeNP samples were much more negatively charged (-33 and
-30 mV) which may indicate a higher stability of PSSeNP samples. Sodium selenite showed the
highest toxicity for the HepG2 cell line, while for the Caco-2 cell line PSSeNP samples were the
most toxic. Functionalization of SeNP with OPE reduced and increased the toxicity of SeNP on
HepG2 and Caco-2 cell lines, respectively, which also indicates different mechanisms of SeNP
toxicity in different cell lines
Use of cyclodextrins in the development of ophthalmics for topical administration
No full textBolesti oka, posebice bolesti stražnjeg segmenta oka kao što su dijabetička retinopatija, senilna makularna degeneracija, katarakt i glaukom pogađaju velik broj ljudi. Kao vodeći uzrok sljepoće u razvijenim zemljama nepovoljno utječu na kvalitetu života bolesnika. Obzirom da je oko organ kompleksne i robusne građe, a indicirani lijekovi nepovoljne okularne farmakokinetike, konvencionalna se terapija svodi na topikalne oblike niske bioraspoloživosti i invazivne intravitealne injekcije. Ciklodekstrini su derivati oligosaharida građeni od nekoliko α,D- glukopiranoznih jedinica koje su međusobno povezane α-1,4-glikozidnim vezama. U prostoru formiraju strukturu nalik krnjem stošcu s hidrofilnom vanjštinom i lipofilnom šupljinom, a njihovo se djelovanje temelji na stvaranju inkluzijskih kompleksa. U ovom radu razmatran je potencijal primjene ciklodekstrina u topikalnim oblicima lijekova koji se koriste u liječenju bolesti oka s visokim rizikom od gubitka vida. Utvrđeno je da primjena ciklodekstrina u formulacijeama dorzolamida, deksametazona i latanoprosta osiguravaju uklapanje terapijski relevantne doze u volumenu prikladnom za oftalmičku primjenu, a njihova primjena rezultira povećanom koncentracijom lijekova u suznom filmu i stražnjem segmentu oka. Kod formulacije s diklofenaknatrijem primjena ciklodekstrina omogućuje otapanje terapijske doze lijeka izbjegavajući potrebu za tenzidima te omogućuje konzerviranje primjenom fiziološki podnošljivijeg konzervansa. Također, zahvaljujući mukoadhezivnim svojstvima agregata ciklodekstrina omogućeno je kontrolirano oslobađanje i produljeno zadržavanje lijeka u suznom filmu uz manje iritacija, nelagode i peckanja pri topikalnoj primjeni. Solubilizacijska i stabilizacijska svojstva ciklodekstrina mogu se dodatno unaprijediti formiranjem ternarnih i kvarternih kompleksa pri čemu najveći potencijal pokazuje hipromeloza.Eye diseases, especially those affecting the posterior segment of the eye, such as diabetic retinopathy, senile macular degeneration, cataract and glaucoma, are recognized as the leading cause of blindness in developed countries, adversely affecting the patient's quality of life. Complex and robust eye anatomy and unfavorable ocular pharmacokinetics of the indicated drugs reduce conventional therapy to topical dosage forms of low bioavailability and invasive intravital injections. Cyclodextrins are cyclic oligosaccharides consisting of several α, D-glucopyranose units interconnected by α-1,4-glycosidic bonds. They appear as a truncated cone with a hydrophilic exterior and a lipophilic central cavity, enabling the formation of inclusion complexes. In this thesis, the potential of cyclodextrins in the development of topical dosage forms of drugs used in the therapy of ophthalmic diseases with a high risk of vision loss was discussed. It was found that the use of cyclodextrin in the formulations of dorzolamide, dexamethasone and latanoprost ensures the entrapment of a therapeutically relevant dose in a volume suitable for ophthalmic use, and their use results in an increased concentration of drugs in the tear film and the posterior segment of the eye. In the eye drop formulation with diclofenac sodium, the use of cyclodextrin enables the dissolution of the therapeutic dose of the drug, avoiding the need for surfactants, and enabling preservation by using a more physiologically tolerable preservative. Also, owing to the mucoadhesive properties of cyclodextrin aggregates, controlled release and prolonged retention of the drug in the tear film is obtained with less irritation, discomfort and burning sensation after topical administration. The solubilizing and stabilizing properties of cyclodextrin can be further improved by forming ternary and quaternary complexes, where hypromellose showed the highest potential
Relationship of the type and frequency of side effects caused by adjuvant endocrine therapy and duration of the therapy in patients who were treated for hormone dependent breast cancer
No full textKarcinom dojke najčešće je dijagnosticirani karcinom kod žena, a 70% dijagnoza čini
hormonski ovisan tip. Visoka stopa preživljavanja posljedica je učinkovitog endokrinog
liječenja koje obuhvaća aromatazne inhibitore (anastrozol, letrozol i eksemestan) i
tamoksifen. Primjena AET pokazuje brojne koristi, ali dugotrajno uzimanje terapije (od 5 do
10 godina) uzrokuje i brojne nuspojave koje utječu na kvalitetu života, pa navedeno doprinosi
i slabijoj adherenciji. Cilj ovog diplomskog rada bio je ispitati vrstu i učestalost nuspojava
uzrokovanih AET-om u ovisnosti o duljini trajanja terapije s ciljem unaprjeđenja pristupa
liječenju i poboljšanja adherencije. Istraživanje se provodilo u Kliničkom bolničkom centru
(KBC) Zagreb od rujna do studenog 2021. godine. Ispitano je 419 punoljetnih pacijentica,
prosječne starosti 57 godina, oboljelih od hormonski ovisnog karcinoma dojke stadija 0-III
koje se liječe antiestrogenskom terapijom duže od 3 mjeseca. U prvom dijelu upitnika
prikupljeni su sociodemografski i klinički podaci dok je drugi dio upitnika Functional
Assestment of Cancer Therapy-Endocrine Symptoms (FACT-ES) korišten za ispitivanje
učestalosti i vrste endokrinih nuspojava.Ispitivanje je pokazalo da pacijentice na terapiji
tamoksifenom imaju veću zastupljenost krvožilnih nuspojava. Prevalencija nuspojave navala
vrućine bila je najveća kod svih ispitanica neovisno o duljini uzimanja terapije tamoksifena
(više od 70%).Kod pacijentica na terapiji AI s duljinom uzimanja terapije opada učestalost
nuspojave navala vrućine, dok je nuspojava bol u zglobovima najviše izražena neovisno o
duljini uzimanja terapije (80%). Istraživanje ovog tipa prvi je put provedeno na pacijenticama
oboljelim od hormonski ovisnog karcinoma dojke u Hrvatskoj te doprinosi boljem
razumijevanju čimbenika koji mogu utjecati na adherenciju. Na pozitivan stav pacijentica
prema terapiji utječe njihov odnos sa zdravstvenim djelatnikom, stoga je potrebno izgraditi
povjerenje koje će utjecati na obostranu informiranost o ishodima terapije, ali i očekivanim
nuspojavamaBreast cancer is the most frequently diagnosed cancer in women, and 70% of diagnoses are
the hormone-dependent type. The high survival rate is a result of effective endocrine
treatment that includes aromatase inhibitors (anastrozole, letrozole and exemestane) and
tamoxifen. The use of AET shows numerous benefits, but patient adherence is not
satisfactory. Long-term use of therapy (from 5 to 10 years) also causes numerous side effects
that influence the quality of life, so these are considered factors of poor adherence.The aim of
this thesis was to examine the type and frequency of side effects caused by AET depending on
duration of therapy with aim of improving treatment access and adherence. The research was
conducted at Clinical Hospital Center (KBC) Zagreb from September to November 2021.
Patients were of adult age, average of 57 years, with hormone-dependent breast cancer stage
0-III who are treated with anti-estrogen therapy for more than 3 months.First part of the
questionnaire collected sociodemographic and clinical data, while the second part of the
Functional Assessment of Cancer Therapy-Endocrine Symptoms (FACT-ES) questionnaire
was used to examine the frequency and type of endocrine side effects.The study showed that
patients on tamoxifen therapy have a higher prevalence of vascular side effects. The
prevalence of the side effect hot flushes was the highest among all subjects regardless of the
length of the therapy (more than 70%).In patients on AI therapy, the frequency of the side
effect hot flushes decreases with the duration of therapy, while the side effect pain in the
joints is the most frequent, regardless of the length of therapy (80%).Research of this type
was conducted for the first time on patients with hormone-dependent breast cancer in Croatia
and contributes to a better understanding of factors that can improve adherence. Positive
attitude of patients towards therapy is influenced by their relationship with the healthcare
professional, therefore it is necessary to build trust that will result with mutual information
about the outcomes of the therapy, as well as its expected side effects
The role of CES1 gene polymorphisms in clinical medicine
No full textDabigatran je aktivni oblik prolijeka dabigatraneteksilata koji pripada skupini direktnih oralnih antikoagulansa (DOAK)
te djeluje kao izravni oralni inhibitor trombina. Ranija istraživanja su pokazala značajnu interindividualnu varijabilnost
u plazmatskim koncentracijama dabigatrana zbog čega je u kasnijim studijama istraživan utjecaj genetičkih i
negenetičkih čimbenika na farmakokinetiku dabigatrana i kliničke ishode liječenja. Provođenjem cjelogenomske studije
povezanosti otkriveno je nekoliko polimorfizama jednog nukeotida (SNP) dva gena, CES1 i ABCB1, za koje do danas
postoji najviše dokaza kako njihove genetičke varijante utječu na farmakokinetiku dabigatrana i potencijalno mogu
dovesti do pojave neželjenih štetnih učinaka. Stoga je cilj ovoga istraživanja istražiti utjecaj dva polimorfizma CES1
(rs2244613 i rs8192935) na kliničke ishode terapije dabigatranom, točnije vidjeti doprinose li povećanom riziku od
neželjenih učinaka. Osim genetičkih čimbenika, istraživan je i utjecaj negenetičkih čimbenika te interakcija lijek-lijek.
Istraživanje je provedeno kao dio uspostavnoga istraživačkog projekta „Uloga farmakogenomike u predviđanju
nuspojava kardiovaskularnih lijekova (PGx CardioDrug)“ Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ-UIP-2020-02-8189).
Genotipizacija istraživanih polimorfizama provedena je TaqMan® metodom lančane reakcije polimeraze u stvarnom
vremenu na ABI 7500 Real-Time PCR System uređaju. Na temelju medicinske dokumentacije ispitanika prikupljeni su
klinički značajni parametri poput dobi, spola, doze lijeka, indeksa tjelesne mase, komorbiditeta, eGFR, serumske
koncentracije kreatinina i konkomitantne terapije. U istraživanju je sudjelovalo 96 ispitanika (41 žena i 55 muškaraca)
u dobi od 21 do 93 godine na terapiji dabigatraneteksilatom. Šest ispitanika je isključeno iz statističke analize na temelju
isključnih kriterija. Krvarenje se pojavilo u 27 ispitanika (30 %), a tromboembolijski događaj u osam ispitanika (8,9 %).
Polimorfizam CES1 rs2244613 isključen je iz statističke obrade zbog odstupanja od Hardy-Weinbergove ravnoteže.
Statističkom analizom nije pronađena značajna povezanost polimorfizama CES1 rs8192935 i rizika od krvarenja,
odnosno tromboembolijskih događaja što je u skladu s rezultatima drugih ranije provedenih istraživanja. S druge strane,
pronađena je statistički značajna povezanost ženskoga spola, niže doze lijeka (110 mg) i oštećene bubrežne funkcije te
interakcija dabigatrana i lijekova koji potencijalno smanjuju njegovu učinkovitost s rizikom od krvarenja. S obzirom
kako je glavno ograničenje ovoga istraživanja premali broj ispitanika, u budućnosti je potrebno provesti opsežniju
studiju s većim uzorkom kako bi se potvrdila povezanost genetičkih varijanti CES1 s kliničkim ishodima terapije i
potencijalna klinička korist genetičkih testiranja s ciljem prepoznavanja rizičnih skupina pacijenata i optimizacije
terapije.Dabigatran is an active form of prodrug dabigatran etexilate and acts as an oral direct thrombin inhibitor which is why
it belongs to the novel group of anticoagulants called direct oral anticoagulants (DOACs). Previous research showed
notable interindividual variability in plasma levels of dabigatran which is why the effect of genetic and nongenetic
factors on the pharmacokinetics of dabigatran and clinical outcomes was investigated. Genome-wide association studies
revealed several single nucleotide polymorphisms (SNPs) of two genes, CES1 and ABCB1, for which there is the most
evidence that their genetic variants affect the pharmacokinetics of dabigatran and can potentially lead to adverse effects.
The aim of this research is to investigate the impact of CES1 polymorphisms (rs2244613 and rs8192935) on the clinical
outcomes of dabigatran therapy. Besides genetic factors, we also studied the impact of nongenetic factors and drug-drug
interactions. The research was conducted as part of the installation research project of the Croatian Science Foundation
"Pharmacogenomics in Prediction of Cardiovascular Drugs Adverse Reaction (PGx CardioDrug)". Genotyping of
variants was performed by real-time PCR using TaqMan® SNP Assays on ABI 7500 Real-Time PCR System.
Furthermore, for each patient, a clinically relevant data such as age, gender, dose, BMI, comorbidities, eGFR, serum
creatinine level and concomitant therapy was collected from their clinical documentation. 96 patients treated with
dabigatran participated in this study (41 women and 55 men, age 21-93). Six patients were excluded from statistical
analysis due to exclusion criteria. Bleeding occurred in twenty-seven patients (30%), whereas only eight patients
experienced a thromboembolic event (8,9%). CES1 rs2244613 polymorphism was excluded from statistical analysis due
to deviation from Hardy-Weinberg equilibrium. We found no significant association between CES1 rs8192935 variant
and risk of bleeding or thromboembolic events which is consistent with previous studies. A statistically significant
association of female gender, lower dose (110 mg), impaired renal function and interactions between dabigatran and
drugs that potentially reduce its effectiveness with the risk of bleeding was found. Since the main limitation of this study
is a small sample size, in the future it is necessary to conduct a more comprehensive study on a larger sample to confirm
the association of CES1 variants with clinical outcomes, as well as the potential clinical benefit of genetic testing with
the aim of identifying patients at higher risk and optimizing therapy
Effect of pharmacogenetic variants of the UGT1A9, CYP3A4 and CYP3A5 on pharmacokinetic of mycophenolic acid administered in commedication with cyclosporine or tacrolimus in renal transplant recipients
No full textCilj je ovoga istraživanja ispitati utjecaj polimorfizama metaboličkih enzima UGT i CYP te
ABC transportera na bioraspoloživost mikofenolne kiseline (MPA) u stanju dinamičke
ravnoteže primijenjene u kombinaciji s ciklosporinom (CsA) ili takrolimusom (TAC) kod
bolesnika s transplantiranim bubregom. Analizirana je povezanost genske varijabilnosti
metaboličkog enzima UGT1A9 te membranskog prijenosnika ABCG2 s bioraspoloživosti
MPA-a. Dodatno je provedena i analiza utjecaja genske varijabilnosti metaboličkih enzima
CYP3A4 i CYP3A5 s koncentracijama CsA-a i TAC-a te su procijenjeni dometi interakcije
MPA-a s CsA-om i TAC-om u odnosu na ispitane varijante gena ABCG2 u bolesnika s
transplantiranim bubregom. U istraživanje je bilo uključeno je 68 bolesnika (n=68,
muškarci=35, dob 16-71) na standardnom imunosupresivnom protokolu koji uključuje MPA,
CsA ili TAC te kortikosteroide. Uzorci krvi uzeti su tjedan dana nakon početnoga doziranja.
Uzorak krvi za određivanje ostatnih koncentracija MPA, CsA i TAC-a, uzet je u 8h ujutro prije
jutarnje doze lijeka nakon čega je uslijedila standardna jutarnja doza. Tijekom 12-satnoga
intervala doziranja za MPA je uzeto 6 uzoraka krvi za određivanje koncentracije MPA. MPA
je analizirana HPLC metodom, a genotipizacija polimorfizama UGT1A9 -2152C>T i -275 T>A,
CYP3A4*22, CYP3A5*3, ABCG2 c.421C>A, ABCC2 24 C>T i 1249 G>A, ABCB1
2677G>T/A, 3435C>T, 1236C>T, SLCO1B1 c.521T>C je provedena metodom lančane
reakcije polimeraze u stvarnom vremenu (qPCR). Bolesnici homozigoti divljega tipa i nositelji
varijantnoga alela ABCG2 c.421C>A ujednačeni su metodom egzaktnoga uparivanja u
kombinaciji s optimalnim potpunim uparivanjem u odnosu na demografske, biofarmaceutske i
genetičke varijable te je procijenjen učinak varijantnoga alela (frequentist, Bayes) usporedbom
omjera geometrijskih srednjih vrijednosti (GMR) farmakokinetičkih parametara MPA
ujednačenih prema dozi u stanju dinamičke ravnoteže. Dobiveni rezultati ukazuju na značajnu
povezanost varijantnoga alela ABCG2 c.421C>A i farmakokinetike MPA-a. Kod stabilnih
bolesnika s transplantiranim bubregom koji su ujedno i nositelji varijantnoga alela ABCG2
c.421C>A, rezultati ukazuju na povećanu bioraspoloživost MPA (AUCτ,ss ≈ 40 %) u skladu s
proporcionalno smanjenim klirensom (CLT/F,ss ≈ 30 %). Dodatno je uočena značajna uloga
polimorfizma ABCG2 c.421 C>A u moduliranju interakcije CsA-a i TAC-a s MPA-a. Rezultati
upućuju na znatno izraženiji učinak varijantnoga alela ABCG2 c.421C>A u skupini bolesnika
na terapiji TAC-om kod kojih je zabilježena dva puta veća bioraspoloživost MPA, manji klirens
i manja brzina apsorpcije u odnosu na skupinu bolesnika na terapiji CsA-om. Rezultati nisu
pokazali utjecaj ispitivanih polimorfizama metaboličkog enzima UGT1A9 na koncentracije
MPA-a. Također nije zabilježen ni značajan utjecaj polimorfizama enzima CYP3A4 i CYP3A5
na koncentracije CsA-a i TAC-a, moguće zbog malog broja bolesnika nositelja varijantnih
alela.The aim of this research was to analyse the influence of metabolic enzymes UGTs, CYPs and
ABCs transporter polymorphism on steady-state mycophenolic acid (MPA) exposure applied
in commedication with cyclosporine (CsA) or tacrolimus (TAC) in renal transplant recipients.
The association between the genetic variability of the metabolic enzyme UGT1A9 and the
membrane transporter ABCG2 and the MPA bioavailability was analysed. In addition, an
analysis of the influence of the genetic variability of the metabolic enzymes CYP3A4 and
CYP3A5 on the concentrations of CsA and TAC was performed. The range of MPA interaction
with CsA and TAC in relation to the tested variants of the ABCG2 gene in kidney transplant
patients was also evaluated. The study included 68 patients (n=68, men=35, age 16-71) on
standard immunosuppresant protocols including MPA, CsA or TAc and glucocorticoids. Blood
samples were taken after completion of the initial week of treatement, at 8.00 a.m. before the
next dose for quantification of MPA, CsA or TAC trough concentrations followed by the
standard morning dose. During the 12-hour dosing interval for MPA, six blood samples were
taken to determine MPA concentration. Total plasma MPA was determined by HPLC method,
genotyping of polymorphisms UGT1A9 -2152C>T i -275 T>A, CYP3A4*22, CYP3A5*3,
ABCG2 c.421C>A, ABCC2 24 C>T i 1249 G>A, ABCB1 2677G>T/A, 3435C>T, 1236C>T,
SLCO1B1c.521T>C was performed by real-time polymerase chain reaction (qPCR).
Homozygous wild type patients and ABCG2 c.421C>A variant allele carriers were matched in
combined exacted and optimal full matching with respect to demographic, biopharmaceutic and
genetic variables. Variant allele effect was assessed by comparing the ratio of geometric means
(GMR) of dose adjusted steady state MPA pharmacokinetics estimates (frequentist and Bayes).
Results indicate significant association between ABCG2 c.421C>A variant allele and MPA
pharmacokinetics. In stable renal transplant recipients ABCG2 c.421C>A variant allele carriers
results showed an increased MPA bioavailability (AUCτ,ss ≈ 40 %) in accordance with
proportionally reduced clearance (CLT/F,ss ≈ 30 %) Additionally, significant role of the ABCG2
c.421C>A polymorphism in modulating the interaction of CsA and TAC with MPA was
observed. Results imply a significantly more pronounced effect of the ABCG2 c.421C>A
variant allele in patients on TAC therapy. Two times higer MPA bioavailability, lower
clearance and slower absorption rate were recorded compared to the patients on CsA therapy.
Results showed no influence of the tested polymorphisms of the metabolic enzyme UGT1A9
on MPA concentrations. Also, there was no overall effect of CYP3A4 and CYP3A5 enzyme
polymorphisms on CsA and TAC concentrations, possibly due to small number of patients
carrying variant alleles