University of Zagreb
Repository of Faculty of Pharmacy and Biochemistry University of ZgrebNot a member yet
2946 research outputs found
Sort by
Povijest farmacije
No full textPovijest farmacije dio je opće (svjetske) povijesti primijenjene na ljekarničku struku. Današnja farmacija nije nastala odjednom već je rezultat dugotrajnog razvojnog procesa od najstarijih vremena do danas. Na njezin su razvoj utjecale razne društvene, ekonomske, vjerske i kulturne prilike tijekom povijesti. U početku je bila dio medicine, a kasnije se isprepliće s botanikom i kemijom pa se o povijesti farmacije može govoriti u okviru povijesnog razvitka ovih znanstvenih disciplina. Današnja se farmacija u velikoj mjeri nadovezuje na zamisli, spoznaje i iskustva iz prošlosti jer čovjek ima stalnu potrebu da istražuje, razumije, uči i mijenja. Mnoge takve spoznaje i zamisli iz davnih vremena nisu realizirane jer su bile napredne za to doba pa su zaboravljene, a danas predstavljaju izazov za traženje boljih rješenja i novih ideja u budućnosti. Osim toga istraživanje vlastite farmaceutske baštine i djelovanja velikana hrvatske farmacije daje nam osjećaj pripadnosti hrvatskom podneblju i pruža mogućnost predstavljanja bogate povijesti hrvatskog ljekarništva u svijetu.
Povijest farmacije proučava povijesni razvoj farmaceutske struke i znanstvenih disciplina u farmaciji, deontološka i etička načela struke, povijest ljekarni i značajnih ljekarnika te povijest umjetnosti u ljekarnama. Cilj je toga proučavanja racionalno povezati i protumačiti podatke sačuvane u povijesnim izvorima kao što su pisani dokumenti i usmena predaja, predmeti (arheologija) i ostaci ljudskog tijela (paleoantropologija i paleopatologija) kako bismo dobili potpuniju sliku tragova prošlosti koje nalazimo u sadašnjosti.
Zbivanja iz opće povijesti utjecala su na razvoj farmacije kroz stoljeća, pa se stoga i povijest farmacije može pratiti kroz pojedina povijesna razdoblja: prapovijest (2 mil. g. pr. Kr. – 3500. pr. Kr – izum pisma) i povijest (stari vijek, srednji i novi vijek te suvremeno doba)
Effects of alcohol and tobacco smoke on drug metabolism
No full textNikotin i alkohol, uz kofein, predstavljaju globalno najčešće konzumirane psihoaktivne supstance. Upravo zbog
lake dostupnosti i široke primjene ovih supstanci, ovim diplomskim radom obrađene su klinički značajne
farmakokinetičke i farmakodinamičke interakcije etanola i duhanskog dima s lijekovima.
Alkohol svojim utjecajem na metabolizam stupa u farmakokinetičke interakcije s brojnim lijekovima poput
široko primjenjivanog OTC analgetika – paracetamola što može rezultirati porastom rizika hepatotoksičnosti lijeka.
Također je potrebno izbjegavati kombinacije etanola s određenim lijekova poput metronidazola, izoniazida i
cefalosporina jer takve interakcije mogu rezultirati razvojem „rekcije slične disulfiramu“ koja je popraćena brojnim
nuspojavama. Posebnu pozornost treba obratiti prilikom istovremene primjene alkohola i benzodiazepina, barbiturata,
opioida i antidepresiva zbog pojačanog depresornog učinka na CNS.
Farmakodinamičke interakcije duhanskog dima i lijekova uglavnom su posljedica djelovanja nikotina. Iako su
manje zastupljene od farmakokinetičkih interakcija, potreban je oprez prilikom istovremene konzumacije duhana i nekih
lijekova poput opioida i benzodiazepina. Većina interakcija farmakokinetičke je prirode, a uglavnom su uzrokovane
indukcijom enzima PAH-ovima. Kombinacije duhanskog dima s opiodima, antidepresivima, antikoagulansima,
antipsihoticima, kofeinom, teofilinom dovode do ubrzanog metabolizma i smanjenih učinaka takvih lijekova, stoga je
često potrebna prilagodba doze lijekova tijekom njihove uporabe te nakon prestanka terapije.Nicotine and alcohol, along with caffeine, represent the most commonly consumed psychoactive substances
globally. Due to easy availability and wide use of these substances, this graduation thesis deals with clinically significant
pharmacokinetic and pharmacodynamic drug interactions with ethanol and tobacco smoke.
Alcohol causes pharmacokinetic interactions by affecting metabolism of numerous drugs such as the widely
applicable OTC analgesic - paracetamol, which can cause increased risk in hepatotoxicity of the drug. It is also necessary
to avoid combinations of ethanol with certain medications such as metronidazole, isoniazid and cephalosporins because
such interactions can result in the development of a "disulfiram-like reaction" which is accompanied by numerous side
effects. Special attention is required while using alcohol alongside with benzodiazepines, barbiturates, opioids and
antidepressants owing to the increased depressant effect on the CNS.
Pharmacodynamic drug interactions with tobacco smoke are largely due to nicotine. Although they are less
common than pharmacokinetic interactions, caution is required when using tobacco and some medications, at the same
time, such as opioids and benzodiazepines. Most of the interactions are of a pharmacokinetic nature, and are mainly
caused by the induction of enzymes by PAHs. Combinations of tobacco smoke with opioids, antidepressants,
anticoagulants, antipsychotics, caffeine, theophylline can lead to an accelerated metabolism and reduced effects of such
drugs, so it is often necessary to adjust the dose of these medications during therapy and after stopping the use of these
drugs
Potentially clinical significant drug interactions in elderly patients with chronic kidney disease
No full textKronična bubrežna bolest stanje je u kojem dolazi do promjene strukture i funkcije bubrega koje traje dulje od 3 mjeseca. KBB sa sobom nosi i brojne
komplikacije koje dodatno opterećuju pacijenta i sustav, a najčešće su hipretenzija, šećerna bolest tipa 2 te anemija. U ovom istraživanju sudjelovali
su pacijenti s KBB-om starije životne dobi čiji se broj iz godine u godinu povećava. Starenje i KBB često su povezani s primjenom politerapije. Veliki
broj lijekova u propisanoj farmakoterapiji povećava rizik za nastanak interakcija lijekova. Interakcije lijekova mogu komplicirati tijek liječenja i
ugroziti sigurnost pacijenta.Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi klinički značajne interakcije lijekova kod pacijenata sta rijih od 65 godina koji boluju
od KBB. Interakcije lijekova su analizirane pomoću programa Lexicomp® koji svrstava interakcije u 5 kategorija (A,B,C,D,X) prema kliničkom
značaju. Istraživanje je pokazalo visoku zastupljenost interakcija. Čak 95% pacijenata imalo je barem jednu potencijalnu klinički značajnu interakciju.
Najčešće utvrđene interakcije bile su C stupnja kliničke značajnosti i zahtijevale su povećano praćenje pacijenata. U njima su najčešće sudjelovali
lijekovi iz ATK skupine C koji djeluju na kardiovaskularni sustav te pripadaju podskupini antihipertenziva. Furosemid je pojedinačno bio najčešći
interaktant u interakcijama C stupnja kliničke značajnosti dok je najčešća interakcija C stupnja bila između amlodipina i fur osemida. Navedena
interakcija ima povećani rizik od hipotenzije. Uvođenje ove kombinacije lijekova te promjene doza zahtijevaju dodatno savjetovanje pacijenta.
Najčešća interakcija D stupnja kliničke značajnosti bila je između moksonidina i tramadola te je nosila povećani rizik od depresije SŽS-a. Utvrđene
su dvije interakcije X stupnja kliničke značajnosti. Radi se o interakcijama urapidila s doksazosinom i tamsulozinom. Ovi lijekovi ima ju aditivni
hipotenzivni učinak te mogu dovesti do pretjeranog pada krvnog tlaka i pojave sinkope. Upravljanje interakcijama lijek ova od osobite je važnosti kod
starijih pacijenata.Chronic kidney disease is a condition with a change in the structure and function of the kidneys, which lasts longer than thr ee months. CKD brings
numerous complications that additionally burden the patient and the system, and the most common are hypertension, type 2 diabetes, and anemia. In
this study, elderly patients with CKD were included, whose number increases year by year. Aging and CKD are often associated with the application
of polytherapy. Many drugs prescribed increases the risk of drug interactions. Drug interactions can complicate the course of treatment and jeopardize
patient safety. This research aimed to determine clinically significant interactions in patients older than 65 with chronic kidney disease. I nteractions
have been analyzed with the Lexicomp® program that classifies interactions into five categories (A, B, C, D, X) according to clinical significance.
The research showed a high prevalence of interactions. As many as 95% of patients had at least one interaction. Most were tho se of clinical significance
C, which requires additional monitoring of patients. Medications from group C, which act on the cardiovascular system and bel ong to the subgroup
of antihypertensive, most often, participated in them. Furosemid was the most common intera ctor in type C interactions, while the most common
interaction was between amlodipine and furosemide. This interaction has an increased risk of hypotension. The initiation of t his combination of drugs
and dose adjustment require additional patient counseling. The most common type D interaction was between moxonidine and tramadol, which carried
an increased risk of CNS depression. Interactions of clinical significance X were identified twice. Those were interactions o f urapidil with doxazosin
and tamsulosin. These drugs have an additive hypotensive effect and can lead to an excessive drop in blood pressure and the appearance of syn cope.
Managing drug interactions is especially important in elderly patients
Therapeutic challenges of epilepsy treatment in pregnancy
No full textEpilepsija spada u jednu od najučestalijih bolesti središnjeg živčanog sustava (SŽS), s oko 1 % zahvaćene populacije. Žene oboljele od epilepsije u reproduktivnoj dobi koje žele ostati trudne predstavljaju visokorizičnu skupinu pacijenata koje su izazov liječnicima prilikom propisivanja ispravne terapije za kontrolu bolesti. U žena s dijagnozom epilepsije preporučeno je planiranje trudnoće, kako bi se na vrijeme prilagodila terapija, odbarao pravi lijek, u pravoj (učinkovitoj i sigurnoj) dozi. Pritom se prilikom odabira lijeka u obzir uzimaju različiti čimbenici, posebice dokazi o sigurnosti primjene lijekova tijekom trudnoće, kao i podaci o štetnom djelovanju na majku i dijete. Cilj ovog preglednog rada je istražiti sigurnost, djelotvornost, prednosti i nedostatke uporabe pojedinih antiepileptika tijekom trudnoće, kao i prikazati povezanost s kongenitalnim malformacijama i drugim rizicima tijekom embrio-fetalnog razvoja, tijekom poroda te kasnijeg razvoja novorođenčeta. Primjena antiepileptika u trudnoći može dovesti niza neželjenih učinaka, od kojih su velike i male urođene malformacije s teškim posljedicama za funkcioniranje i kasniji razvoj djeteta. Lijekovi za koje se bilježi najveći rizik nastanka štetnog učinka za fetus su valproična kiselina, fenitoin, fenobarbital, karbamazepin, topiramat i potrebno ih je tijekom trudnoće izbjegavati, osobito u prvom tromjesečju. Među najpropisivanijim lijekovima, ujedno i onima koji pokazuju najmanji rizik za kongenitalne malformacije i druge nuspojave izdvajaju se levetiracetam, brivaracetam te lamotirigin. Usprkos rizicima, uz pravilan pristup pacijenticama, redovito praćenje koncentracija lijekova tijekom trudnoće te odgovarajuću suplementaciju folnom kiselinom i vitaminom K, većina žena trudnoću privede kraju uz dobru kontrolu bolesti i sa željenim ishodom trudnoće.Epilepsy is one of the most common diseases of the central nervous system (CNS), affecting about 1% of the population.
Women suffering from epilepsy of reproductive age who want to become pregnant represent a high-risk group of patients
who are a challenge for doctors when prescribing the correct therapy to control the disease. For women diagnosed with
epilepsy, pregnancy planning is recommended, in order to adjust the therapy in time, choose the right medicine, in the
right (effective and safe) dose. Various factors are taken into account when choosing a drug, especially evidence on the
safety of drug use during pregnancy, as well as data on adverse effects on the mother and child. The aim of this review
is to investigate the safety, effectiveness, advantages and disadvantages of the use of certain antiepileptic drugs during
pregnancy, as well as to show the connection with congenital malformations and other risks during embryo-fetal
development, during childbirth and later development of the newborn. The use of antiepileptic drugs during pregnancy
can lead to a number of unwanted effects, including large and small congenital malformations with serious consequences
for the functioning and subsequent development of the child. Medicines for which the greatest risk of adverse effect on
the fetus is noted are valproic acid, phenytoin, phenobarbital, carbamazepine, topiramate and should be avoided during
pregnancy, especially in the first trimester. Levetiracetam, brivaracetam and lamotrigine stand out among the most
prescribed drugs, as well as those that show the lowest risk for congenital malformations and other side effects. Despite
the risks, with a proper approach to patients, regular monitoring of drug concentrations during pregnancy and adequate
supplementation with folic acid and vitamin K, most women bring their pregnancy to an end with good disease control
and the desired pregnancy outcome
The role of the pharmacist as a member of the multidisciplinary team within home health care
No full textRad istražuje ulogu ljekarnika kao ključnog člana multidisciplinarnog tima unutar patronažne
zdravstvene zaštite. Patronažna zdravstvena zaštita predstavlja dio zdravstvenog sustava koji je
usmjeren na pružanje skrbi pacijentima u njihovim domovima te se sve više prepoznaje kao važan
segment u pružanju kontinuirane skrbi pacijentima. Ljekarnici imaju sve važniju ulogu u pružanju
primarne zdravstvene zaštite gdje se otvara mogućnost njihovog sudjelovanja u
multidisciplinarnom timu u patronažnoj zdravstvenoj zaštiti. Kao ključna komponenta patronažne
zdravstvene zaštite javlja se usluga sveobuhvatnog upravljanja farmakoterapijom (Comprehensive
Medication Management, CMM) zbog složenih terapijskih režima koji postoje među korisnicima
skrbi. CMM je standard skrbi koji osigurava da se svaki pacijentov lijek individualno procijeni
kako bi se utvrdilo je li prikladan za pacijenta, učinkovit za medicinsko stanje, siguran s obzirom
na komorbiditete i druge lijekove koje pacijent uzima te može li ga pacijent uzimati prema
uputama. Temeljem dostupne objavljene literature prepoznata je potreba za stručnjakom koji bi
pomogao u upravljanju složenim terapijama koje pacijenti primjenjuju kako bi poboljšali i
unaprijedili ishode liječenja i skrbi. Integracija ljekarnika u takav multidisciplinarni tim patronažne
skrbi imala bi veliki značaj za poboljšanje kvalitete i učinkovitosti liječenja. Ljekarnici kao
stručnjaci za lijekove imaju značajnu ulogu u optimizaciji farmakoterapije pacijenata, pružanju
savjeta o primjeni lijekova, sprječavanju interakcija, prilagođavanju doza i edukaciji pacijenata.
Postoje procjene koje ukazuju da bi intervencije ljekarnika mogle uzrokovati smanjenje
zdravstvenih troškova u vidu neoptimizirane terapije koja često završava hospitalizacijom. Ti
troškovi su višestruko veći nego da se osiguraju financijska sredstva za ljekarnika. U Republici
Hrvatskoj trenutno ne postoji pozicija unutar patronažne zdravstvene zaštite koja bi uključivala
ljekarnika kao člana multidisciplinarnog tima patronažne zdravstvene zaštite. Podaci, kao i
iskustva iz drugih zemalja navedena u ovom radu ukazuju na to da bi integracija ljekarnika u tim
patronaže zdravstvene zaštite mogla biti iznimno korisna za pacijenta, ali i za zdravstveni sustav.This paper explores the role of pharmacists as key members of a multidisciplinary team within
home healthcare services. Home healthcare is a part of the healthcare system focused on providing
patient care in their homes and is increasingly recognized as an important segment in delivering
continuous care to patients. Pharmacists are playing an increasingly important role in providing
primary healthcare, where there is an opportunity for their involvement in multidisciplinary teams
in home healthcare services. A crucial component of home healthcare is Comprehensive
Medication Management (CMM) due to the complex therapeutic regimens among care recipients.
CMM is a care standard ensuring that each patient's medication is individually assessed to
determine its suitability, effectiveness for the medical condition, safety regarding comorbidities
and other medications the patient is taking, and whether the patient can adhere to it as directed.
Based on available literature, there is a recognized need for an expert to assist in managing the
complex therapies patients use to improve treatment outcomes. Integrating pharmacists into
multidisciplinary home healthcare teams would significantly impact improving the quality and
effectiveness of treatment. Pharmacists, as medication experts, play a critical role in optimizing
patient pharmacotherapy, providing medication use advice, preventing interactions, adjusting
doses, and educating patients Estimates suggest that pharmacist interventions could reduce
healthcare costs associated with suboptimal therapy that often results in hospitalization. These
costs are significantly higher than providing financial resources for pharmacists. Currently, in
Croatia, there is no position within home healthcare services that includes pharmacists as members
of multidisciplinary teams. Data and experiences from other countries cited in this paper indicate
that integrating pharmacists into home healthcare teams could be extremely beneficial for patients
and the healthcare system
Dietary supplements and non-pharmacological measures in the treatment of polycystic ovary syndrome
No full textSindrom policističnih jajnika (PCOS) je jedan od najčešćih metaboličko-endokrinoloških poremećaja, koji pogađa otprilike svaku desetu ženu reproduktivne dobi. Ovaj sindrom značajno povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, pretilosti, dijabetesa tipa 2, neplodnosti, te anksioznosti i depresije. Unatoč visokoj prevalenciji, PCOS je nedovoljno istraženo i vrlo kompleksno područje. Pored genetske predispozicije, okolišni čimbenici poput neadekvatne prehrane i stresnog načina života također doprinose razvoju ovog sindroma.
Trenutno dostupne terapijske opcije za liječenje PCOS-a su ograničene. Najčešće se propisuje hormonska kontracepcija kao antiandrogena terapija koja ublažava simptome i sprječava formiranje novih cista na jajnicima. Međutim, hormonska terapija nosi niz nuspojava i nije adekvatna za žene koje planiraju trudnoću.
Cilj ovog diplomskog rada je sustavno pregledati i analizirati učinkovitost, mehanizme djelovanja, doziranje, interakcije i moguće nuspojave dodataka prehrani, kao i učinkovitost nefarmakoloških mjera s najvišom razinom dokaza u liječenju PCOS-a. Fokus je stavljen na relevantna istraživanja, uključujući opservacijska i intervencijska istraživanja te sustavne pregledne radove i meta-analize, kako bi se pružile jasne smjernice za pacijentice i zdravstvene djelatnike o učinkovitim opcijama koje mogu poboljšati ishode liječenja i kvalitetu života žena s PCOS-om.Polycystic Ovary Syndrome (PCOS) is one of the most common metabolic-endocrine disorders, affecting approximately one in ten women of reproductive age. This syndrome significantly increases the risk of cardiovascular diseases, obesity, type 2 diabetes, infertility, anxiety, and depression. Despite its high prevalence, PCOS is an under-researched and highly complex area. In addition to genetic predisposition, environmental factors such as inadequate diet and a stressful lifestyle also contribute to the development of this syndrome.
Currently available therapeutic options for the treatment of PCOS are limited. Hormonal contraception is most commonly prescribed as antiandrogen therapy to alleviate symptoms and prevent the formation of new ovarian cysts. However, hormonal therapy carries a range of side effects and is not suitable for women planning pregnancy.
The aim of this thesis is to systematically review and analyze the effectiveness, mechanisms of action, dosages, interactions, and possible side effects of dietary supplements, as well as the effectiveness of non-pharmacological measures with the highest levels of evidence in the treatment of PCOS. The focus is on relevant research, including observational and interventional studies, as well as systematic reviews and meta-analyses, in order to provide clear guidelines for patients and healthcare professionals on effective options that can improve treatment outcomes and quality of life for women with PCOS
Metabolism of selected sedatives and hypnotics
No full textSedativi i hipnotici jedni su od najpropisivanijih skupina lijekova. Anksioznost i nesanica, bolesti za koje su ti lijekovi indicirani, veliki su problem suvremene medicine. Obje bolesti imaju značajan učinak na pacijentovu svakodnevicu stoga njihovo neadekvatno liječenje dovodi prvenstveno do smanjenog blagostanja i kvalitete života pacijenata, a na društvenoj razini do povećanih izdavanja za zdravstvo i smanjene produktivnosti. Benzodiazepini koji su zamijenili barbiturate u navedenim indikacijama pokazali su niz prednosti koje ih čine sigurnijom terapijom. No razvitak tolerancije i ovisnosti na terapiju benzodiazepinima jedni su od glavnih problema njihove primjene. Selektivnošću prema podtipu GABAA receptora i kraćim djelovanjem Z-lijekovi su trebali riješiti ili barem smanjiti taj problem. Iako Z-lijekovi imaju neke prednosti nad benzodiazepinima, farmakološke značajke su im vrlo slične. Stoga su se razvili agonisti melatoninskih i antagonisti oreksinskih receptora koji zaobilaze GABA-ergički sustav. Iako su uvelike smanjili problem tolerancije i ovisnosti, nisu toliko učinkoviti poput benzodiazepina i Z-lijekova u indukciji sna.
Sedativi i hipnostici smatraju se vrlo sigurnim lijekovima u kratkotrajnoj terapiji. No, neracionalnim propisivanjem i dugotrajnom uporabom sigurnost primjene značajno pada te može doći do ozbiljnih posljedica po zdravlje pacijenta. Poznavanje parametara poput apsorpcije, distribucije, metabolizma i eliminacije lijeka igra presudnu ulogu u odabiru ispravnog lijeka za pojedinog pacijenta s ciljem maksimalne učinkovitosti i minimalnog rizika.Anxiolytics and hypnotics are one of the most commonly prescribed groups of drugs. Anxiety and insomnia, the diseases for which these drugs are indicated, are significant problems in modern medicine. Both conditions have a significant impact on patients' daily lives, so inadequate treatment primarily leads to reduced well-being and quality of life for patients, and at the societal level, it leads to increased healthcare expenditures and decreased productivity. Benzodiazepines, which have replaced barbiturates in the indicated conditions, have shown a number of advantages that make them a safer therapy. However, the development of tolerance and dependence to benzodiazepine therapy is one of the main problems with their use. Selectivity towards the subtype of GABAA receptors and shorter duration of action were supposed to solve or at least reduce this problem with Z-drugs. Although Z-drugs have some advantages over benzodiazepines, their pharmacological characteristics are very similar. Therefore, agonists of melatonin receptors and antagonists of orexin receptors have been developed, bypassing the GABAergic system. Although they have greatly reduced the problem of tolerance and dependence, they are not as effective as benzodiazepines and Z-drugs in inducing sleep. Anxiolytics and hypnotics are considered very safe drugs in short-term therapy. However, irrational prescribing and long-term use significantly reduce the safety of their use, and serious health consequences to the patient can occur. Understanding parameters such as absorption, distribution, metabolism, and elimination of the drug plays a crucial role in choosing the correct drug for each patient with the aim of maximizing effectiveness and minimizing risk
Analysis of the effects of preservative (HCl) addition on biochemical and endocrinological parameters in 24-hour urine samples
No full textAnaliza mokraće ima važnu ulogu kod dijagnoze i probira na bolesti te praćenju tijeka bolesti i uspješnosti
terapije. Određeni endokrinološki analiti zahtijevaju dodatak kiseline kao konzervansa u spremnik za
sakupljanje mokraće kako bi im stabilnost ostala očuvana do analize, dok se za određivanje biokemijskih
parametara ne mora sakupljati zakiseljeni uzorak. Kako se uzorak 24-satne mokraće najčešće sakuplja
tijekom vikenda, u ovom istraživanju ispitivan je utjecaj dodatka HCl na stabilnost proteina, albumina,
kreatinina, ureje, urata, kalcija, fosfata, magnezija, kalija, natrija, klorida, kortizola, VMA i 5-HIAA u
mokraći tijekom 24 i 48 sati kako bi se utvrdilo je li moguće u jednom zakiseljenom uzorku određivati
navedene analite čime bi se izbjeglo sakupljanje dva uzorka 24-satne mokraće (s i bez konzervansa).
Rezultati istraživanja pokazali su da su parametri kreatinin, ureja, urat, kalcij, fosfati, magnezij, kalij, natrij,
5-HIAA i VMA stabilni u zakiseljenom uzorku tijekom 24 i 48 sati. Kod određivanja koncentracije proteina
i albumina primijećeno je smanjenje koncentracije tijekom 24 i 48 sati, dok je kod određivanja kortizola i
klorida uočeno lažno povišenje koncentracije.
Iz dobivenih rezultata zaključujemo da ukoliko se uz katekolamine i metanefrine u mokraći traže pretrage
kreatinin, ureja, urat, kalcij, fosfati, magnezij, kalij, natrij, 5-HIAA i VMA, navedene pretrage mogu se
provesti iz jednog zakiseljenog uzorka 24-satne mokraće čime se smanjuje broj uzoraka koji dolaze u
laboratorij na analizu što olakšava pacijentima sakupljanje uzorka, a u laboratoriju se smanjuje mogućnost
pojave pogrešaka.Urine analysis plays an important role in the diagnosis and screening of diseases, as well as in monitoring the course of
diseases and the effectiveness of therapy. Certain endocrinological analytes require the addition of acid as a preservative
in the urine collection container to maintain their stability until analysis, while the collection of an acidified sample is
not necessary for the determination of biochemical parameters. Since the 24-hour urine sample is often collected over
the weekend, this study examined the effect of adding HCl on the stability of proteins, albumin, creatinine, urea, urate,
calcium, phosphate, magnesium, potassium, sodium, chloride, cortisol, VMA, and 5-HIAA in urine over 24 and 48 hours
to determine whether it is possible to measure these analytes in a single acidified sample, thus avoiding the collection
of two 24-hour urine samples (with and without preservatives).
The results of the study showed that creatinine, urea, urate, calcium, phosphate, magnesium, potassium, sodium, 5-
HIAA, and VMA are stable in acidified samples over 24 and 48 hours. However, a decrease in the concentration of
proteins and albumin was observed over 24 and 48 hours, while a false increase in the concentration of cortisol and
chloride was noted.
From the obtained results, we conclude that if tests for creatinine, urea, urate, calcium, phosphate, magnesium,
potassium, sodium, 5-HIAA, and VMA are required along with catecholamines and metanephrines in urine, these tests
can be performed from a single acidified 24-hour urine sample. This reduces the number of samples submitted to the
laboratory for analysis, making sample collection easier for patients and reducing the likelihood of errors in the
laboratory
Pharmacological challenges in the treatment of bipolar affective disorder
No full textBipolarno afektivni poremećaj (BAP) dio je spektra poremećaja ponašanja. To je bolest karakterizirana
neobičnim promjenama raspoloženja koja se kreću u rasponu od pretjerane emocionalne ekscitiranosti
(manije/hipomanije), do stanja emocionalne bezdušnosti (depresije). Procjena je da od BAP-a oboli 1 %
ljudi unutar svjetske populacije, a istraživanja pokazuju da je stopa oboljelih u sve većem porastu. Uzroci
nastanka BAP-a rezultat su složenih međudjelovanja više čimbenika na individualnoj i društvenoj razini, a
većina je rizika obolijevanja genetičke prirode s procjenom nasljeđivanja od oko 60-80 %. Postavljanje je
dijagnoze izazovno, a provodi se korištenjem probirnih alata tj. upitnika. Prema dijagnostičkom i
statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-V), razlikuju se dva tipa BAP-a: BAP tipa 1 i BAP
tipa 2, a glavna je razlika sadržana u prisutnosti i učestalosti pojave manije i depresije. Liječenje se BAP-a
smatra jednim od najsloženijih terapijskih postupaka. Litij, kao glavni predstavnik skupine stabilizatora
raspoloženja, čini zlatni standard u liječenju. Stabilizatorima raspoloženja vrlo se često dodaju antipsihotici
kao dio kombinacijske terapije koja postiže daleko kvalitetniji i brži odgovor pacijenata na liječenje.
Korištenje antidepresiva u ovoj indikaciji tema je dublje kliničke važnosti, praktično potvrđena, no još
uvijek s nedovoljnim brojem konkretnih podataka iz studija. Nova su istraživanja usmjerena na pronalazak
alternativnih farmakoterapijskih mogućnosti, a u fokusu su proučavanja glutamatni, kolinergički i purinski
sustav, odnosno lijekovi koji učinke ostvaruju putem istih. Psihoterapija, kao dodatna mugućnost liječenja,
osigurava pacijentu bolji uvid u vlastitu bolest, bolje shvaćanje i liječenje čini uspješnijim.Bipolar Affective Disorder (BAD) is part of the spectrum of behavioral disorders. It is a condition
characterized by unusual mood swings ranging from excessive emotional excitement (mania/hypomania) to
states of emotional numbness (depression). It is estimated that 1% of the global population suffers from
BAD, and research shows that the rate of affected individuals is increasing. The causes of BAD result from
complex interactions of multiple factors at both individual and societal levels, with most of the risk being
considered genetic, with an estimated heritability of about 60-80%. Diagnosing BAD is challenging and is
conducted using screening tools, i.e., questionnaires. According to the Diagnostic and Statistical Manual of
Mental Disorders (DSM-V), there are two types of BAD: BAD type 1 and BAD type 2, with the main
difference being the presence and frequency of mania and depression. Treating BAD is considered as one of
the most complex therapeutic procedures. Lithium, as the main representative of mood stabilizers, is the
gold standard in treatment. Mood stabilizers are often supplemented with antipsychotics as part of
combination therapy, which achieves a much higher quality and quicker response in patients. The use of
antidepressants in this indication is a topic of deeper clinical importance, practically confirmed, but still
with an insufficient number of concrete data from studies. New research is focused on finding alternative
pharmacotherapeutic options, with a focus on studying the glutamate, cholinergic, and purinergic systems,
i.e., drugs that achieve effects through them. Psychotherapy, as an additional treatment option, allowing
patients a better insight into their illness, better understanding, and makes treatment more successful