Procter & Gamble (United Kingdom)
Veterinar - Repository of the Faculty of Veterinary MedicineNot a member yet
5141 research outputs found
Sort by
Anesteziološki protokoli kod gravidnih kuja
Iako carski rez predstavlja najčešću indikaciju za izvođenje opšte anestezije
kod gravidnih kuja, u kliničkoj praksi se možemo susresti i sa potrebom anesteziranja
gravidnih ženki u svrhu izvođenja neakušerskih intervencija i procedura. S
obzirom da graviditet dovodi do niza fizioloških promena u organizmu majke, kao
i spoznajom činjenice da brojni lekovi prolaze placentarnu barijeru i u manjem ili
većem stepenu utiču na same fetuse, jasno je da ove životinje zahtevaju precizan
i tačno isplaniran anesteziološki pritup. Ne treba zanemariti ni terapiju bola koja
predstavlja etičku obavezu i standard dobre veterinarske prakse, a koja u slučaju
graviditeta može biti veoma izazovna. Bezbednost majke i fetusa predstavljaju
prioritet kojim se treba voditi prilikom izrade i odabira anesteziološkog protokola,
kao i tokom izrade plana i strategije za terapiju bola.Zbornik predavanj
Intezivna nega i protokoli lečenja kod urgentnih stanja novorođene ždrebadi
Prvih dana života ždrebeta od presudnog su značaja za uspostavljanje dobrog
zdravlja i pravilnog razvoja, čime se postavlja temelj za buduću sportsku karijeru.
U neonatalnom periodu ždrebad je naročito osetljiva na različite poremećaje,
a i manji propusti u ishrani ili nezi mogu dovesti do ozbiljnih, pa i fatalnih
komplikacija. Među najčešćim stanjima koja zahtevaju hitnu veterinarsku intervenciju
nalaze se neonatalna sepsa, neonatalna izoeritroliza, sindrom neprilagođene
ždrebadi („dummy foal“), impakcija mekonijumom i nedovoljan transfer kolostralnih
imunoglobulina. Nedovoljan transfer imunoglobulina najčešći je imunološki
poremećaj kod novorođene ždrebadi i ključni faktor rizika za nastanak sepse
i drugih infekcija; pravovremeno testiranje serumske koncentracije IgG i nadoknada
kvalitetnim kolostrumom ili intravenskom plazmom od suštinskog su značaja
za smanjenje morbiditeta i mortaliteta. Sepsa se uspešno leči ranom dijagnozom,
agresivnom antibiotskom terapijom širokog spektra, intravenskom nadoknadom
tečnosti i plazme te adekvatnom nutritivnom potporom. Neonatalna izoeritroliza
zahteva brzu dijagnostiku i terapiju, prvenstveno transfuzijom krvi uz dodatne potporne
mere. Sindrom neprilagođene ždrebadi manifestuje se neurološkim i bihevioralnim
simptomima, a terapija se zasniva na stabilizaciji vitalnih funkcija, nutritivnoj
podršci, profilaktičkim antibioticima i po potrebi primeni „Madigan squeeze“
tehnike. Impakcija mekonijumom najčešće se rešava konzervativno (klistiri, acetilcistein,
parafinsko ulje) uz opreznu primenu analgetika. Pravovremeno prepoznavanje
i adekvatan terapijski pristup značajno smanjuju morbiditet i mortalitet u
neonatalnom periodu i poboljšavaju prognozu.Zbornik predavanj
Preliminarno ispitivanje prisustva uzročnika kontagioznog metritisa u populaciji konja u Srbiji
Kontagiozni metritis konja, izazvan bakterijom Taylorella equigenitalis, predstavlja
značajno oboljenje kopitara, sa potencijalom da izazove privremeni sterilitet
i utiče na reproduktivne performanse konja. Uprkos tome, studije koje se bave
detekcijom ovog uzročnika u populaciji konja u Srbiji do sada nisu bile sprovođene.
U cilju preliminarne procene prisustva T. equigenitalis, prikupljeni su brisevi iz
genitalnog trakta klinički zdravih kobila iz različitih delova zemlje. Detekcija bakterije
sprovedena je primenom kvantitativne PCR (real-time PCR) u cilju eliminacije
mogućih nespecifičnih amplifikacija primenom konvencionalnih PCR protokola.
Dobijeni rezultati su potvrdili prisustvo T. equigenitalis u ispitanoj populaciji, što
predstavlja prvu studiju ovog tipa u našoj zemlji i osnovu za vršenje daljih ispitivanja.
Naši nalazi ukazuju na mogući rizik od daljeg širenja infekcije i potrebu za
uvođenjem sistematskog nadzora, kao i uspostavljanjem dijagnostičkih i kontrolnih
mera u skladu sa međunarodnim smernicama.Zbornik predavanj
Anestezija i analgezija kod neonatalnih i pedijatrijskih pacijenata
U grupu neonatalnih pacijenata spadaju tek rođeni psi i mačke starosti do 4
nedelje, a u grupu pedijatrijskih pacijenata starosti do 12 nedelja. Zbog anatomskih,
fizioloških i farmakoloških razlika u odnosu na odrasle pacijente, neonatalni i
pedijatrijski pacijenti su svrstani u visoko rizičnu grupu pacijenata, kao potencijalni
kandidati za anesteziju. Brojni su razlozi za primenu anestezije i analgezije kod
neonatalnih i pedijatrijskih pacijenata, a neki od najčešćih su kongenitalne malformacije
(vaskularne, urogenitalne, okularne, mišićno-skeletne), traume i druga urgentna
stanja. Preporuka nekih autora je da pacijente mlađe od 12 nedelja ne treba
sedirati ili anestezirati zbog elektivnih hirurških procedura.
Neonatalni i pedijatrijski pacijenti su svrstani u grupu visoko rizičnih pacijenata
zbog specifičnog funkcionisanja kardiovaskularnog, respiratornog, hematopoeznog
sistema, sistema za termoregulaciju, bubrega i jetre, kao i nervnog sistema.Zbornik predavanj
Afrički patuljasti jež u veterinarskoj praksi: biološke karakteristike, klinički pregled i najčešća oboljenja
African pygmy hedgehogs are increasingly presented as patients in veterinary practice, both worldwide and in the Republic of Serbia. These animals possess a range of anatomical and physiological peculiarities, which makes the assessment of their health status particularly challenging and requires a specific approach. Understanding these species-specific characteristics is essential for interpreting pathology and correctly assessing the clinical picture. Recognition of disease by owners is further complicated by the fact that hedgehogs are able to conceal clinical signs for prolonged periods. As prey animals in their natural environment, they have developed mechanisms to mask illness in order to avoid predation. Consequently, clinical manifestations usually become evident only after compensatory mechanisms are exhausted. At that point, owners typically observe a sudden onset of clinical problems and seek veterinary care under the impression that the condition is acute, although the underlying disease is often chronic in nature. Under such circumstances, in addition to primary pathological changes, numerous secondary disturbances are frequently present, which further complicates the diagnostic process. To establish the etiology of disease, careful selection of samples and the use of specialized diagnostic methods are required, sometimes necessitating anesthesia. All procedures must be tailored to the species to ensure reliable and clinically relevant results. Once a diagnosis is achieved, the selection of an appropriate therapeutic protocol becomes crucial. Therefore, it is essential that veterinarians are well acquainted with the peculiarities of pathology, diagnostics, and therapy in African pygmy hedgehogsAfrički patuljasti ježevi sve češće postaju pacijenti u veterinarskoj praksi, kako u svetu, tako i u R. Srbiji. Reč je o životinjama koje poseduju niz anatomskih i fizioloških specifičnosti, zbog čega ispitivanje njihovog zdravstvenog stanja zahteva poseban pristup i vrlo je izazovno. Poznavanje ovih osobenosti ključno je za razumevanje patologije i pravilno tumačenje kliničke slike. Prepoznavanje bolesti od strane držaoca dodatno je otežano činjenicom da ježevi dugo mogu prikrivati simptome. Kao životinje koje u prirodi pripadaju kategoriji plena, razvili su mehanizme kojima prikrivaju znake oboljenja, štiteći se tako od predatora. Zbog toga se klinički simptomi ispoljavaju tek kada dođe do iscrpljivanja svih kompenzatornih mehanizama. Držaoci tada obično primećuju naglu pojavu problema i obraćaju se veterinaru uvereni da se radi o akutnom stanju, iako je osnovna bolest često hroničnog karaktera. U takvim okolnostima, pored znakova primarne patologije, prisutni su i brojni simptomi sekundarnih poremećaja, što znatno otežava dijagnostiku. Da bi se otkrio uzrok oboljenja, neophodan je pažljiv izbor uzoraka i primena specijalističkih dijagnostičkih metoda, koje ponekad zahtevaju i upotrebu anestezije. Sve procedure moraju biti prilagođene vrsti kako bi rezultati bili pouzdani i klinički relevantni. Nakon postavljanja dijagnoze, od presudne je važnosti izbor adekvatnog terapijskog protokola. Stoga je nužno da veterinari budu dobro upoznati sa specifičnostima patologije, dijagnostike i terapije afričkih patuljastih ježeva.E-book of abstract
Temporal trends in the beryllium-7 activity concentrations in Serbia, Croatia, and Slovenia: 1991–2022
Beryllium-7, a cosmogenic radionuclide with a half-life of 53.28 days, can be used as a tracer of
atmospheric transport as it travels attached to aerosols from the point of its production in the upper
layers of the atmosphere to the surface. Beryllium-7 is a gamma emitter, and its activity
concentration can be inexpensively measured using standard gamma spectrometry. Hence, it is
closely followed in many national radioactivity monitoring programs. In our paper, records from the
Ground Air Radioactivity Monitoring (GRAMON) database are used to investigate temporal trends of
this radionuclide’s activity concentration.
Specifically, the national air radioactivity monitoring programs of Serbia, Croatia, and Slovenia,
all of which are contributors to the GRAMON database, offer the beryllium-7 time series since 1991.
Four sampling sites are chosen: Belgrade (44.88333 °N; 20.583333 °E; 95 m a.s.l.) in Serbia; Zagreb
(45.835361 °N; 15.982972 °E; 166 m a.s.l.) in Croatia; Krško, а town in the vicinity of the Krško
Nuclear Power Plant (45.950414 °N; 15.512261 °E; 204 m a.s.l.), and Ljubljana (46.042356 °N;
14.487494 °E; 292 m a.s.l.) in Slovenia. Between 1991 and 2022, there are 384 mean monthly values
of the beryllium-7 activity concentrations per site (with 22 missing values for Belgrade, and 6 for
Ljubljana).
Temporal trends are calculated as best-fit straight lines using the least-squares method. In
addition to looking into the 1991–2022 period (32 years), we also calculate the trends over a shorter
period of the latter 12 years, i.e. 2011–2022.
The trends over 1991–2022 show an increase in the beryllium-7 activity concentration in all the
sites, except Zagreb: 28 %/decade in Belgrade, -13.2 %/decade in Zagreb, 1.7 %/decade in Krško, and
12.4 %/decade in Ljubljana.
The trends over 2011–2022 imply that this latter period differs from the overall period of
32 years. The trend in Krško still shows the least value (-2.8 %/decade) but is negative, indicating a
slight decrease in the beryllium-7 activity concentration in recent years. In contrast, in Zagreb, the
trend, negative over 1991–2022, is now positive (30 %/decade). In Ljubljana, the trends over the two
periods are practically the same (12.4 %/decade vs 12.6 %/decade), while in Belgrade, the positive
trend is even stronger in recent years (28 %/decade vs 33 %/decade).
Our results bring out questions that might be fully answered only in a study that concurrently
investigates the temporal trends of the meteorological parameters. One of the questions could focus
on the Zagreb, Krško, and Ljubljana sites that are within 100 km, and yet, their trends, both
long- and short-term, are notably different.Book of abstract
Značaj laboratorijskih analiza u dijagnostici encefalitozoonoze kunića kućnih ljubimaca (Oryctolagus cuniculus)
Encefalitozoonoza kunića je oboljenje prouzrokovano intracelularnom mikrosporidijom Encephalitozoon cuniculi, koja dovodi do neuroloških poremećaja, poremećaja funkcije bubrega, mokraćne bešike, oka i digestivnog sistema. Pored kunića, prijemčive su i druge vrste životinja i imunokompromitovane grupe ljudi. Utvrđivanje titra IgM i IgG antitela protiv E. cuniculi predstavlja pouzdanu metodu za ante-mortem dijagnostiku bolesti. Imajući u vidu prevalenciju encefalitozoonoze kunića u svetu (22,6-81,7%), ali i susednoj Rumuniji (39,2%) i Sloveniji (65,6%), sličan nalaz je očekivan u populaciji kunića u Srbiji. Cilj istraživanja je bio da ispita prisustvo IgM i IgG antitela protiv E. cuniculi, kod kunića kućnih ljubimaca u Beogradu. U studiju su bila uključena 22 pacijenta: 14 mužjaka i 8 ženki, starosti 1-7 godina. Na osnovu kliničkog pregleda, formirane su grupe: (1) kunići sa kliničkom slikom koja ukazuje na moguću encefalitozoonozu (n=6); (2) kunići sa kliničkom slikom drugih oboljenja (n=4); klinički zdravi kunići (n=12). Svim pacijentima je uzorkovana krv za biohemijsku analizu. Prisustvo IgM i IgG antitela protiv E. cuniculi određeno je komercijalnim serološkim testovima na bazi indirektne imunofluorescencije. Titar antitela ≥1:80 smatrao se pozitivnim. Za obradu podataka korišćen je statistički program MedCalc®. Rezultati seroloških analiza su pokazali da je 27,3% (6/22) pacijenata bilo pozitivno na IgM, a 86,4% (19/22) na IgG antitela, odnosno, kombinovano: (1) 13,6% IgM−/IgG−; (2) 59,1% IgM−/IgG+; (3) 27,3% IgM+/IgG+. Poređenjem vrednosti biohemijskih parametara, utvrđena je niža koncentracija albumina (p=0,048) i odnosa albumina i globulina (p=0,024), kao i viša koncentracija globulina (p=0,042) u serumu kunića sa kliničkom slikom encefalitozoonoze, u odnosu na klinički zdrave. Pozitivan nalaz IgG antitela ukazuje da je više od polovine testiranih kunića tokom života bilo u kontaktu sa E. cuniculi. Kako se spore mogu nedeljama izlučivati putem urina, a uzročnik reaktivirati, neophodno je pravovremeno dijagnostikovati encefalitozoonozu, čak i kada tipični znaci bolesti nisu utvrđeni kliničkim pregledom, odnosno, vršiti preventivna testiranja klinički zdravih jedinki.Zbornik radova i kratkih sadržaj
Novine u dijagnostici i terapiji oftalmoloških oboljenja kod pasa i mačaka
Veterinarska oftalmologija kao specijalizovana oblast koja proučava očne bolesti i njihovo lečenje kod životinja predstavlja važan segment svakodnevne kliniče prakse. Sve veći broj pacijenata sa očnim problemima, kao i rastuća očekivanja vlasnika u pogledu dijagnostike i tretmana, zahtevaju angažovanje stručnih i iskusnih veterinara sa znanjem iz oblasti oftalmologije. Slični klinički znaci koje prikazuju različite očne patologije predstavljaju dijagnostički izazov i zahtevaju savremenu dijagnostičku opremu, koja je često skupa i tehnički zahtevna za primenu. Pravovremena i precizna dijagnostika bolesti oka od presudnog je značaja za očuvanje vida i zdravlja oka, ali i za otkrivanje sistemskih bolesti poput dijabetesa, hipertenzije i autoimunih poremećaja, koje se mogu prvo manifestovati upravo na oku. U poslednjih nekoliko godina došlo je do značajnog napretka u dijagnostičkim i terapijskim mogućnostima. Pored standardnih dijagnostičkih testova i opreme (različiti izvori svetlosti, lupe, biomikroskop, tonometar, Shirmer tear test, fluorescein test, oftalmoskop i drugo) sve češće se primenjuje digitalna oftalmoskopija, optička koherentna tomografija (OCT), ultrazvuka oka, digitalna retinografija kao i molekularne analize. Ove metode omogućavaju precizniju, raniju i efikasniju dijagnostiku. Paralelno s tim, razvijaju se i novi terapijski protokoli, uključujući mikrohirurške i laserske procedure, kao i primenu savremenih topikalnih i bioloških preparata. Tokom radionice biće prikazani savremeni trendovi u dijagnostici i terapiji oftalmoloških oboljenja kod pasa i mačaka, uz prikaz slučajeva iz svakodnevne kliničke prakse.Zbornik radova i kratkih sadržaj
Ispitivanje efikasnosti višekomponentnog preparata za detoksikaciju u preveniranju štetnih efekata aflatoksina B1 i T-2 toksina dodatih u hranu brojlera
Cilj ove disertacije je bio da se u in vivo uslovima ispita efikasnost multikomponentnog preparata (MR) za detoksikaciju mikotoksina, kao i da se prikaže mogućnost u ublažavanju štetnih efekata AfB1 i T-2 toksina pojedinačno ili u kombinaciji, uticaj istih na zdravstveno stanje, proizvodne rezultate, patohistiloške promene u tkivima, kao i prisustvo rezidua ovih mikotoksina u tkivima brojlera.
In vivo ispitivanja izvršena su na ukupno 96 brojlera podeljenih u 8 grupa. E-I grupa dobijala je hranu sa 0,1 mg AfB1/kg hrane. E-II grupa dobijala je hranu sa 0,1 mg/kg AfB1 uz dodatak 0,2% ispitivanog multikomponentnog preparata za detoksifikaciju mikotoksina (MR). E-III grupa dobijala je hranu sa 0,5 mg/kg T-2 toksina, E-IV grupa dobijala hranu sa 0,5 mg/kg T-2 toksina uz dodatak 0,2% MR. E-V grupa dobijala je hranom kombinaciju 0,1 mg/kg AfB1 i 0,5 mg/kg T-2 toksina, E-VI grupa dobijala je hranom kombinaciju 0,1 mg/kg AfB1 i 0,5 mg/kg T-2 toksina uz dodatak 0,2% MR. Kontrolna grupa (K), dobijala je hranu bez dodataka tokom celog ogleda. MR grupa dobijala je hranom 0,2% preparata MR. Brojleri su mereni nedeljno, dnevno je beležena uneta količina hrane. Iz ovih podataka izračunavan je prirast i koeficijent konverzije (KK). Nakon šest nedelja brojleri su žrtvovani, a zatim su uzeti uzorci duodenuma, jetre, srca i Burze Fabricii (BF) za patohistološka ispitivanja, kao i uzorci grudne muskulature i jetre za ispitivanje prisustva rezidua AfB1 i T-2 toksina kao i njhovih metabolita (AfM1, HT-2 toksin, T-2 triol i T-2 tetraol).
Tokom celog ogleda najlošije proizvodne rezultate ostvarili su brojleri E-V i E-VI grupe, kao i brojleri E-I i E-III grupe. Brojleri E-II i E-IV grupe koji su hranom pored toksina dobijali i 0,2% preparata za detoksikaciju MR imali su bolje prozvodne rezultate, ali do kraja ogleda nisu dostigli TM kontrolnih grupa. Najviše TM ostvarili su brojleri grupe koja je uz komercijalnu hranu dobijala i 0,2% preparata MR.
Kod brojlera E-I, E-III i E-V grupa, detektovane su PH promene u duodenumu u vidu hiperemije i hemoragije enterocita, atrofije crevnih resica, umnožavanja peharastih ćelija crevnih resica, kao i kariopiknoze u Liberkinijevim kriptama. Promene u jetri zabeležene su u vidu mutnog bubrenja, vakuolarne degeneracije i nekroze, a takođe, je u žučnim kanalima detektovan deskvamativni holangitis i periholangitis dok je u intersticijmu jetre zabeležena periportalna fibroza. Promene u ćelijama srčanog mišića detektovane su u vidu degeneracije, infiltracija miokardiocita mononuklearima i hemoragije, dok se u ćelijama limfnih folikula BF zapažaju nekroza i apoptoza.Rezidue AfB1 detektovane su kod brojlera E-I grupe u jetri u koncentraciji od 0,235g/kg. Kod brojlera E-II grupe takođe su detektovane rezidue AfB1 ali je detktovana vrednost bila za 51,06% niza u odnosu na E-I grupu. Razlog je pozitivan efekat preparat za detoksikaciju MR.
Dodavanje 0,2% MR u hranu za brojlere samo je delimično ublažilo negativne efekte AfB1 i T-2 toksina pojedinačno ili u kombinaciji, na proizvodne rezultate, intezitet patohistoloških promena, kao i koncentraciju rezudua AfB1 u jetri
Edible amphibians and molluscs as alternative sources of animal proteins in human nutrition - quality and safety
Amphibians and molluscs are emerging as an important alternative source of animal proteins In certain countries, they are frequently consumed and regarded as culinary delicacies. Frogs and snails are, with a few exceptions, non-toxic, highly nutritious, and easy to cultivate, making them an excellent alternative protein source. Frog meat is rich in amino acids and has a very favourable amino acid composition. Frog farming requires minimal resources (food, water, and space) rendering it cost- effective and accessible, particularly for low-income populations. Snails are nutritionally rich food, and they are particularly rich in minerals. Proper preparation before consumption, including cleaning, washing, and heat treatment, is crucial for ensuring consumer safety, given the potential presence of various pathogenic microorganisms. In conclusion, establishing standardized quality criteria and harmonizing regulations across countries would facilitate the trade of frog and snail meat, ensuring product quality and safety, thereby enhancing consumer satisfaction. This could promote market growth and increase profitability for producers and sellers, while consumers would benefit from better-quality and safer products.Proceeding