Procter & Gamble (United Kingdom)
Veterinar - Repository of the Faculty of Veterinary MedicineNot a member yet
5141 research outputs found
Sort by
Protokoli lečenja zaostale posteljice – šta nam govore iskustva kolega sa terena?
Zaostala posteljica (Retentio secundinarum, RS) predstavlja jedan
od najčešćih poremećaja ranog puerperijuma kod krava i važan
faktor rizika za usporenu involuciju materice, razvoj metritisa, endometritisa
i nepovoljne reproduktivne rezultate. Danas preovladava
konsenzus u literaturi da se RS, u kliničkom smislu, definiše kao izostanak
izbacivanja posteljice u roku od 24 sata nakon teljenja, pri čemu
se ovo stanje ne posmatra kao „mehanički problem“, već kao posledica
poremećaja fiziološkog razdvajanja fetomaternalne veze u
placentomima. Svako narušavanje ovog složenog mehanizma, naročito
u uslovima stresa u tranzicionom periodu i peripartalnih komplikacija,
može dovesti do RS i sekundarnih postpartalnih oboljenja.
Cilj ovog rada je da, oslanjajući se na savremena saznanja i klinička
iskustva autora, uz kratak prikaz najrelevantnijih nalaza ankete
sprovedene među veterinarima u Srbiji, ponudi praktično usmeren
okvir za terapijski pristup problematici zaostale posteljice na terenu.
Anketom je obuhvaćeno 95 veterinara koji se bave zdravstvenom zaštitom
i reprodukcijom krava, a rezultati pokazuju da je manuelna ekstrakcija
i dalje dominantan pristup u praksi, pri čemu je 86,3% ispitanika
navodi kao rutinski izbor. Iako većina ispitanika RS definiše
kao izostanak izbacivanja posteljice 24 sata nakon teljenja, rezultati
ankete pokazuju da deo veterinara u praksi i dalje koristi prag od 12
(40,0%) , pa čak i 6 sati (6,3%) , što može dovesti do preuranjene dijagnoze
i bespotrebne intervencije. Rezultati ankete pokazuju da je antibiotska
terapija veoma često uključena već kod nekomplikovanih slučajeva
RS, pri čemu gotovo polovina ispitanika (46,3%) navodi kombinovanu
intrauterinu i sistemsku primenu, dok u slučaju RS sa sistemskim
znakovima kombinovanu antibiotsku terapiju primenjuje oko dve
trećine veterinara. Kao najčešće korišćene klase antibiotika izdvaja ju se cefalosporini i penicilini, pri čemu se terapija najčešće sprovodi
kratko (1–3 dana).Zbornik predavanj
Genomska analiza osobina mlečnosti i znakova selekcije kod holštajn–frizijskih goveda
Unapređenje osobina mlečnosti kod holštajn–frizijske (HF) rase
goveda zahteva identifikaciju gena i genetskih varijanti koje utiču na
proizvodnju i sastav mleka. Savremeni pristupi bazirani na polimorfizmu
jednog nukleotida (SNP), uključujući studiju asocijacije čitavih genoma
(GWAS) i analizu nizova homozigotnosti (ROH), omogućavaju
detaljniji uvid u genetsku arhitekturu složenih proizvodnih osobina. Cilj
ovog istraživanja bilo je ispitivanje povezanosti pojedinačnih SNP sa
osobinama mlečnosti, kao i određivanje nivoa genomskog inbridinga
kod HF goveda u Srbiji. Istraživanje je sprovedeno na 334 HF krave,
genotipizovane pomoću SNP čipa srednje gustine (≈60,000 markera).
Genomski podaci su kombinovani sa fenotipskim podacima o prinosu
mleka, sadržaju mlečne masti i proteina. Pristupom GWAS, identifikovan
je SNP rs110619097, lociran u intronu gena CTNNA3, kao statistički
značajno povezan (p<0,01) sa povećanom koncentracijom proteina
u mleku u prvoj laktaciji. Analizom ROH segmenata utvrđivan je
prosečan koeficijent genomskog inbridinga koji je ukazao na relativno
nizak nivo ukupnog i nedavnog inbridinga u ispitivanoj populaciji. Dodatno,
identifikovana su ROH ostrva u genomskim regionima koji obuhvataju
gene povezane sa proizvodnim osobinama i regije pod selekcionim
pritiskom za druge ekonomski važne osobine mlečnih goveda.
Rezultati našeg istraživanja doprinose boljem razumevanju genetske
osnove mlečnih osobina HF goveda i predstavljaju osnovu za unapređenje
budućih selekcionih programa Srbije.Zbornik predavanj
Vizuelizacija skrivenog prostora: endoskopija orbite u veterinarskoj oftalmologiji
Tradicionalno hirurško i medikamentozno lečenje orbitalnih oboljenja
kod pasa predstavlja poseban klinički izazov, pre svega zbog
relativno ograničenog pristupa orbitalnom prostoru i otežane direktne
procene orbitalne patologije bez primene naprednih metoda dijagnostičkog
snimanja, kao što su ultrazvuk, kompjuterizovana tomografija
i magnetna rezonanca. Endoskopska dijagnostika se decenijama
uspešno primenjuje u humanoj i veterinarskoj medicini, a savremeni
endoskopski sistemi, uz dostupnost brojnih pomoćnih instrumenata i
dodataka, omogućavaju značajno unapređenje vizualizacije, funkcionalnosti
i terapijske upotrebne vrednosti ove metode. Različiti endoskopski
pristupi orbiti omogućavaju pregled i intervenciju u različitim
regionima orbitalnog prostora, čime endoskopija postaje korisna kako
u dijagnostičke, tako i u terapijske svrhe u veterinarskoj oftalmologiji.
Dosadašnja iskustva ukazuju da se endoskopija orbite i endoskopski
vođene procedure mogu smatrati pouzdanim, bezbednim i minimalno
invazivnim pristupom u zbrinjavanju odabranih orbitalnih oboljenja
kod pasa.Zbornik predavanj
Najčešći infektivni uzročnici reproduktivnih poremećaja kobila: klinički pristup i mikrobiološka dijagnostika
Poremećaji reproduktivnog sistema kobila predstavljaju jedan od
ključnih uzroka ekonomskih gubitaka u konjarstvu, pri čemu infektivni
agensi često deluju kao primarni uzrok ili kao faktor koji komplikuje postojeću
patologiju. Radionica objedinjuje klinički i laboratorijski pristup
najčešćim infektivnim uzročnicima povezanim sa sterilitetom, endometritisom,
resorpcijom ploda i pobačajima. Poseban akcenat biće na
etiološkoj ulozi Taylorella equigenitalis, streptokoka, koliformnih bakterija,
kao i na virusnim uzročnicima od značaja za reprodukciju (pre
svega EHV-1 i EAV). Dodatno, biće predstavljeni praktični protokoli
za izbor uzoraka (pravilan odabir uzoraka, vreme i način uzorkovanja,
transport) koji umanjuju nastanak preanalitičkih grešaka i sprečavaju
najčešće probleme koji mogu dovesti do lažno negativnih ili lažno pozitivnih
nalaza. U mikrobiološkom delu biće obrađene indikacije i ograničenja
izolacije uzročnika, izrade antibiograma i dijagnostike primenom
PCR i qPCR, uz smernice za interpretaciju rezultata.Zbornik predavanj
Dirofilaria immitis and Dirofilaria repens co-infection in a microfilaremic dog from Negotin, Eastern Serbia: Unusual localization of adult Dirofilaia repens in an abdominal hernia sac
Cardiopulmonary and subcutaneous dirofilariosis, caused by the nematodes Dirofilaria immitis and Dirofilaria
repens, are vector-borne diseases of growing concern in both veterinary and human medicine. While typically
found in predilection sites, atypical localizations have been documented for both species. The first case of adult
D. repens found in a dog's abdominal hernia sac in Eastern Serbia is reported in this study. A 7-year-old dog was
brought to a veterinary clinic in Negotin, Serbia with lateral abdominal swelling. During hernia repair surgery,
three filiform nematodes were discovered on the peritoneal serosa of the hernial sac, later identified as D. repens.
Modified Knott's test reveals the presence of both D. immitis/D. repens microfilariae. After surgical procedure and
recovery, the dog was treated with monthly combination of imidacloprid and moxidectin (Advocate, Bayer AG),
along with one-month course of doxycycline. This case highlights the need for awareness of zoonotic D. repens
atypical presentations in endemic regions
Molecular identification, occurrence, and risk factors for small Babesia species among American Stafford Terriers in Serbia
In Serbia, Babesia canis is the predominant cause of canine babesiosis, while B. gibsoni and B. vulpes have been reported only sporadically. Limited awareness of these small Babesia species often leads to misdiagnosis and inappropriate treatment. International reports in-dicate that American Staffordshire Terriers (ASTs) and related breeds are particularly af-fected. This study examined 101 ASTs over a two-year period to determine the occurrence of small Babesia species and identify dog- and owner-related risk factors. Collected data included age, sex, body condition score (BCS), clinical signs, presence of scars, history of vector-borne diseases (VBD), living conditions, antiparasitic prophylaxis, and tick expo-sure. Molecular identification using PCR and Sanger sequencing revealed that 37 dogs were positive for Babesia spp.; among them, 36 were infected with B. gibsoni and one with B. vulpes. Significant risk factors associated with infection included the presence of scars, low BCS, history of VBDs, tick exposure, and living in rural areas. These findings demon-strate a notably high occurrence of B. gibsoni and the presence of B. vulpes in ASTs in Ser-bia. The results highlight the need for improved awareness, accurate molecular diagnos-tics, and targeted preventive and therapeutic measures. Additionally, observed risk fac-tors suggest chronic infection and support transmission pathways linked to dog bites and tick exposure
The efficacy of multicomponent preparation for detoxification of mycotoxins in the presence of AFB1 and OTA added to broiler feed
The experimental study was performed to determine the efficacy of a mycotoxin detoxification
agent (MS) at a concentration of 0.2% in reducing the toxicity of aflatoxin B1 (AFB1)
and ochratoxin A (OTA), alone or in combination, and to examine its effect on performance,
pathohistological (PH) changes, and residues of these toxins in the tissues of broiler chicks.
A total of 88 broilers were divided into eight equal groups: group C, the control group
(fed a commercial diet without any additives); group MS, which received the mycotoxin
detoxification agent (MS) (supplemented with 0.2%); group E I (0.2 mg AFB1/kg of diet);
group E II (0.2 mg AFB1/kg of diet + MS 0.2%); group E III (1.5 mg OTA/kg of diet); group
E IV (1.5 mg OTA/kg of diet + 0.2% MS); group E V (combination of 0.2 mg AFB1/kg,
1.5 mg OTA/kg of diet); and group E VI (combination of 0.2 mg AFB1/kg, 1.5 mg OTA
toxin + 0.2% MS). Results show that feed containing AFB1 and OTA, individually or in
combination, negatively affects health, production results, and PH changes in tissues, as
well as the presence of mycotoxin residues in the liver and breast muscles of poultry. The
addition of a new multicomponent preparation for the detoxification of MS mycotoxins
in feed with AFB1 and OTA individually and in combination had a positive effect on
TM (BW), growth (BWG), consumption and FCR conversion coefficient, and microscopic
lesions in organs. The concentration of OTA residues in the liver and chest muscles was
significantly lower in chickens fed a diet with the addition of 0.2% MS of the mycotoxin
detoxification preparation
Krvne grupe domaćih životinja i značaj transfuzije krvi u veterinarskoj praksi
Transfuzija krvi u humanoj medicini je sastavni deo terapije mnogih
bolesti, sa definisanim sistemom krvnih grupa i komercijalnim testovima
za njihovu tipizaciju, a jedan od retkih ograničavajućih faktora
je nedovoljan broj kompatibilnih donora. U veterinarskoj medicini, iako
su indikacije za njenu primenu višestruke, transfuzija nije jednostavna
i bezazlena i može dovesti do teških neželjenih reakcija. Stoga,
određivanje najprikladnije donorske jedinice za transfuziju predstavlja
izazov u veterinarskoj medicini, pogotovo u nedostatku dostupnih
testova za brzo određivanje krvnih grupa. Kako bi se transfuzija kod
određene vrste domaćih životinja pravilno izvršila potrebno je poznavanje
specifičnosti sistema krvnih grupa za tu određenu vrstu, a razlike
u imunski posredovanim reakcijama koje može izazvati transfuzija
vrlo su karakteristične za pojedine životinjske vrste. Za sagledavanje
osnova ovih razlika i predviđanja bezbednosti transfuzije, bitno je razumeti
fiziološku osnovu sistema krvnih grupa kod domaćih životinja i
ispitati kompatibilnost krvnih grupa. Iako u primeni tansfuzije svakako
prednjači mala praksa, uporedno sagledavanje sistema krvnih grupa
i transfuzije krvi kod svih domaćih životinja je od velikog značaja za
razumevanje suštine procesa i tumačenja eventualnih nepredviđenih
reakcija. Cilj ovog rada je da se pruži uvid u trenutno naučno shvatanje
sistema krvnih grupa kod domaćih životinja, objasni princip metoda
za ispitivanje kompatibilnosti krvnih grupa kod domaćih životinja i
daju osnovne smernice o indikacijama i bezbednoj primeni transfuzije
u maloj i velikoj veterinarskoj praksi.Zbornik predavanj
Od sumnje do patohistološkog nalaza: uloga prijave i nadzora kod odabranih bolesti životinja
Kontrola i iskorenjivanje različitih bolesti životinja predstavljaju
jedan od najznačajnijih izazova savremene veterinarske medicine, kako
sa aspekta zdravlja i dobrobiti životinja, tako i u kontekstu javnog
zdravlja. Poseban značaj imaju bolesti koje se odlikuju visokim stepenom
kontagioznosti i/ili mortaliteta, kao i one sa zoonotskim potencijalom,
uključujući avijarnu influencu, klasičnu i afričku kugu svinja, kugu
malih preživara, transmisivne spongiformne encefalopatije i besnilo.
Vlasnici i držaoci životinja imaju ključnu ulogu u očuvanju zdravlja
životinja kroz sprovođenje preventivnih mera i blagovremenu prijavu
sumnje na zaraznu bolest, što predstavlja osnovni preduslov za efikasno
suzbijanje i iskorenjivanje bolesti. Rano otkrivanje obezbeđuje se
sprovođenjem pasivnog i aktivnog nadzora, kao i primenom sindromskog
nadzora, koji omogućava praćenje pojave i prostorno-vremenske
distribucije karakterističnih kliničkih sindroma. Nakon postavljanja
sumnje, pravilna dijagnostika ima presudnu ulogu, pri čemu patoanatomski
i patohistološki pregledi predstavljaju značajnu kariku u dijagnostičkom
postupku. Pravilno uzorkovanje organa i tkiva od suštinskog
je značaja za postavljanje tačne i diferencijalne dijagnoze. Rad
naglašava značaj saradnje i koordinisanog delovanja doktora veterinarske
medicine angažovanih u terenskoj praksi, nadzornim institucijama
i nadležnim laboratorijama u pravovremenom otkrivanju i kontroli
bolesti životinja.Zbornik predavanj
Klinički pregled, uzorkovanje materijala za ispitivanje, aplikacija lekova i anestetika kod gmizavaca
Klinički pregled gmizavaca predstavlja specifičan dijagnostički
postupak koji zahteva detaljno poznavanje njihove anatomije, fiziologije
i etograma, kao i prilagođen pristup u odnosu na sisare i ptice.
Pravilna procena opšteg stanja, hidratacije, telesne kondicije, kao i
funkcije organa različitih organskih sistema, osnov je za dalju dijagnostiku
i terapiju. Uzorkovanje biološkog materijala gmizavaca obuhvata
prikupljanje krvi, fecesa, briseva i aspirata, pri čemu je neophodno voditi
računa o izboru odgovarajućeg mesta uzorkovanja, minimalizaciji
stresa i sprečavanju jatrogenih komplikacija. Aplikacija lekova zahteva
vrlo precizno doziranje, izbor adekvatnog puta primene i poznavanje
farmakokinetičkih specifičnosti ektotermnih životinja. Posebnu pažnju
zahteva primena anestetika, s obzirom na značajne razlike među vrstama
u metabolizmu i odgovorima na opštu i lokalnu anesteziju. Sveobuhvatan
i standardizovan pristup kliničkom pregledu, uzorkovanju i
terapijskim procedurama ključan je za uspešno dijagnostikovanje, lečenje
i unapređenje dobrobiti gmizavaca u veterinarskoj praksi.Zbornik predavanj