Repository of the University of Rijeka, Faculty of Health Studies
Not a member yet
2119 research outputs found
Sort by
RESPONSE OF HEALTH WORKERS IN ISTRIAN COUNTY TO NATIONAL PREVENTIVE EXAMINATIONS
No full textUVOD I CILJ ISTRAŽIVANJA: Rak dojke i rak debelog crijeva su glavni uzroci smrtnosti u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na kasno otkrivanje raka dojke kod žena. Nacionalni programi probira, poput mamografije za žene između 50 i 69 godina, ključni su za rano otkrivanje i povećanje stope izlječenja. Unatoč dugogodišnjem provođenju ovih programa, odaziv je i dalje nizak, što se može pripisati različitim faktorima kao što su nedostupnost informacija i strah od dijagnoze. Ovo istraživanje usmjereno je na razumijevanje odaziva zdravstvenih djelatnica na programe koje same promoviraju, te razloge njihove potencijalne neodazvanosti.
ISPITANICI I METODE: Ovo presječno kvantitativno istraživanje obuhvatilo je 102 ispitanice zaposlene u javnim zdravstvenim ustanovama u Istarskoj županiji, u dobi od 50 do 72 godine. Provedeno je korištenjem anketnog upitnika s 13 pitanja, uključujući sociodemografske podatke i osobnu anamnezu povezanu s rakom dojke. Anketni upitnik, kreiran putem Google obrasca, poslan je elektroničkom poštom, a za ispunjavanje je bilo potrebno oko 10 minuta. Podaci su obrađeni korištenjem Microsoft Excela i Statistice 14.0.0.15, uz poštivanje etičkih načela i privatnosti ispitanica.
REZULTATI: Istraživanje je pokazalo visoku stopu odaziva od 92,5% zdravstvenih djelatnica koje su dobile poziv za mamografski pregled. Stopa odaziva bila je značajno viša od prosječne stope odaziva od 60% u općoj populaciji žena u Hrvatskoj. Glavni razlozi ne odaziva su praktični razlozi, kao što su akutna bolest, nedostatak informacija ili raspored rada. Prijedlozi za povećanje stope odaziva bili su dugoročna zdravstvena edukacija i promicanje, bolje informiranje i oglašavanje te fleksibilniji raspored.
ZAKLJUČAK: Zdravstvene djelatnice u Istarskoj županiji imaju visoku stopu odaziva na Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke, a među razlozima ne odziva su praktični razlozi, neinformiranost i zabrinutost oko pregleda. Ovi se nalazi mogu koristiti za poboljšanje stope odaziva na program rješavanjem ovih problema i pružanjem više informacija i podrške onima koji su pozvani da sudjeluju.INTRODUCTION AND RESEARCH GOAL: Breast cancer and colon cancer are the main causes of mortality in Croatia, with special emphasis on late detection of breast cancer in women. National screening programs, such as mammography for women between the ages of 50 and 69, are key to early detection and increasing cure rates. Despite many years of implementation of these programs, the response is still low, which can be attributed to various factors such as unavailability of information and fear of diagnosis. This research is aimed at understanding the response of health professionals to the programs they promote themselves, and the reasons for their potential lack of response.
RESPONDENTS AND METHODS: This cross-sectional quantitative research included 102 female respondents employed in public health institutions in the County of Istria, aged 50 to 72. It was conducted using a questionnaire with 13 questions, including sociodemographic data and personal history related to breast cancer. The survey questionnaire, created through a Google form, was sent by e-mail, and it took about 10 minutes to complete. The data were processed using Microsoft Excel and Statistica 14.0.0.15, while respecting the ethical principles and privacy of the respondents.
RESULTS: The research showed a high response rate of 92.5% of health professionals who received an invitation for a mammography examination. The response rate was significantly higher than the average response rate of 60% in the general population of women in Croatia. The main reasons for non-response are practical reasons, such as acute illness, lack of information or work schedule. Suggestions for increasing the response rate were long-term health education and promotion, better information and advertising, and more flexible scheduling.
CONCLUSION: Health workers in the County of Istria have a high response rate to the National Program for Early Detection of Breast Cancer, and among the reasons for non-response are practical reasons, lack of information and concern about the examination. These findings can be used to improve program response rates by addressing these issues and providing more information and support to those invited to participate
The role of nurses in monitoring and managing patients with arrhythmias
No full textOvaj rad istražuje ključnu ulogu medicinskih sestara u upravljanju pacijentima s aritmijama. Teorijska osnova obuhvaća pregled literaturnih izvora i kliničkih smjernica, naglašavajući odgovornost sestara u prepoznavanju, praćenju i intervencijama. Ciljevi su analizirati postojeće prakse, edukaciju pacijenata i suradnju unutar zdravstvenih timova. Podaci su prikupljeni iz relevantnih znanstvenih radova i smjernica. Izvori podataka korišteni u radu uključuju stručne članke, smjernice i kliničke prakse iz različitih medicinskih ustanova. Kritička analiza ovih izvora omogućila je identifikaciju najboljih praksi i preporuka za poboljšanje skrbi. Također, rad razmatra važnost interdisciplinarnog pristupa i kontinuiranog profesionalnog razvoja medicinskih sestara kako bi se osigurala visoka razina kompetencije u upravljanju aritmijama Zaključci ukazuju na potrebu za kontinuiranom edukacijom i specijaliziranim programima za medicinske sestre. Važnost rezultata leži u poboljšanju kvalitete skrbi i sigurnosti pacijenata s aritmijama. Rad ističe da medicinske sestre značajno doprinose ukupnoj učinkovitosti i uspješnosti liječenja pacijenata s ovim srčanim poremećajem.This paper explores the critical role of nurses in managing patients with arrhythmias. The theoretical framework includes a review of literature and clinical guidelines, emphasizing the responsibilities of nurses in recognizing, monitoring, and intervening. The objectives are to analyze existing practices, patient education, and collaboration within healthcare teams. Data were collected from relevant scientific studies and guidelines. Sources used include professional articles, guidelines, and clinical practices from various medical institutions. A critical analysis of these sources enabled the identification of best practices and recommendations for improving care. The paper also examines the importance of interdisciplinary approaches and continuous professional development for nurses to ensure high competence in managing arrhythmias. The conclusions highlight the need for ongoing education and specialized programs for nurses. The significance of the results lies in improving the quality of care and safety for patients with arrhythmias. The study underscores that nurses significantly contribute to the overall effectiveness and success of treating patients with this cardiac disorder
OCCURRENCE OD PSYCHOMOTOR DISTURBANCE IN NEUROSURGICAL PATIENTS WITH TRAUMATIC HEAD INJURY
No full textPsihomotorni nemir kod neurokirurških bolesnika s traumatskom ozljedom glave može biti izazovan i ozbiljan problem koji zahtijeva pažljivo praćenje, pažnju i tretiranje. Psihomotorni nemir obilježava povećana psihomotorna aktivnost, nemir i razdražljivost. Traumatska ozljeda mozga poremeti normalnu funkciju mozga, što može značajno utjecati na kvalitetu života osobe, izazivajući kognitivne, bihevioralne, emocionalne i fizičke simptome koji ograničavaju međuljudske, društvene i profesionalne aktivnosti.
Cilj ovog istraživanja bio je istražiti pojavnost psihomotornog nemira kod neurokirurških bolesnika s traumatskom ozljedom glave na Klinici za neurokirurgiju, utvrditi javlja li se psihomotorni nemir češće kod bolesnika koji su bili podvrgnuti operacijskom zahvatu ili kod onih koji nisu operirani, te izdvojiti ozljedu kod koje se najčešće javlja psihomotorni nemir.
Istraživanje je provedeno na Klinici za neurokirurgiju, na odjelu za kirurško liječenje živčanog sustava i jedinici intenzivne njege. U istraživanju je sudjelovalo 100 bolesnika koji su bili hospitalizirani od svibnja 2023. do prosinca 2023. Podaci za ovo istraživanje prikupljeni su anonimno iz baze podataka Kliničkog bolničkog centra Rijeka iz sustava IBIS.
Rezultati istraživanja pokazali su da su sve tri hipoteze opovrgnute. Hipoteza 1 dokazuje da se psihomotorni nemir javlja u manje od 60% bolesnika s traumatskom ozljedom glave, hipoteza 2 dokazuje da ne postoji razlika u pojavnosti psihomotornog nemira kod operiranih i neoperiranih bolesnika, te hipoteza 3 dokazuje da se psihomotorni nemir ne javlja češće kod bolesnika kod kojih je učinjen operativni zahvat kraniotomije.Psychomotor agitation in neurosurgical patients with traumatic brain injury can be a challenging and serious issue that requires careful monitoring, attention, and treatment. Psychomotor agitation is characterized by increased psychomotor activity, restlessness, and irritability. Traumatic brain injury disrupts the normal function of the brain, which can significantly affect a person's quality of life, causing cognitive, behavioral, emotional, and physical symptoms that limit interpersonal, social, and professional activities.
The aim of this study was to investigate the prevalence of psychomotor agitation in neurosurgical patients with traumatic brain injury at the Neurosurgery Clinic, to determine whether psychomotor agitation occurs more frequently in patients who underwent surgical intervention compared to those who were not operated on, and to identify the type of injury most commonly associated with psychomotor agitation.
The research was conducted at the Neurosurgery Clinic, in the Department of Surgical Treatment of Nervous System Diseases and the Intensive Care Unit. The study involved 100 patients who were hospitalized from May 2023 to December 2023. Data for this study were collected anonymously from the database of the Clinical Hospital Center Rijeka using the IBIS system.
The results of the study showed that all three hypotheses were refuted. Hypothesis 1 demonstrated that psychomotor agitation occurs in less than 60% of patients with traumatic brain injury. Hypothesis 2 demonstrated that there is no significant difference in the occurrence of psychomotor agitation between operated and non-operated patients. Hypothesis 3 demonstrated that psychomotor agitation does not occur more frequently in patients who underwent craniotomy
Differences in the quality of colon preparation for colonoscopy in patients hospitalized at Clinical hospital centar Rijeka: research
No full textKolonoskopija je endoskopska metoda kojom se otkrivaju i terapijski tretiraju bolesti donjeg dijela probavnog sustava odnosno debelog crijeva. Tijekom povijesti pregledavalo se samo debelo crijevo, dok danas zahvat obuhvaća i pregled dijela tankog crijeva. Kolonoskopija se provodi pomoću kolonoskopa s kojim se pregledava rektum, sigmoidni kolon, silazni, poprečni, uzlazni kolon, cekum, ileocekalnu valvulu i ušće apendiksa.
Cilj istraživanja: Ispitati razlike u kvaliteti očišćenosti crijeva u hospitaliziranih bolesnika u KBC Rijeka na Zavodu za gastroenterologiju i hospitaliziranih bolesnika ostalih odjela u KBC Rijeka koji su upućeni na kolonoskopiju
Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno retrospektivnom analizom medicinske dokumentacije hospitaliziranih bolesnika iz bolničkog informacijskog sustava KBC-a Rijeka. Koristio se prigodni uzorak, odnosno namjerni uzorak koji uključuje 253 hospitalizirana bolesnika s indikacijom za kolonoskopiju. Provedeni uzorak ispitanika promatran je iz razdoblja od 01.01.2023. do 31.12.2023.
Rezultati: Nema značajne razlike u kvaliteti pripremljenosti hospitaliziranih pacijenta za kolonoskopiju između Zavoda za gastroenterologiju i ostalih odjela KBC Rijeka. Postoji povezanost u kvaliteti očišćenosti debelog crijeva za kolonoskopski pregled kod hospitaliziranih pacijenta u odnosu na pokretljivost bolesnika (P=0,01, P=0,05)
Rasprava: Studija pokazuje da dob i spol nemaju statistički značajan utjecaj na kvalitatu očišćenosti debelog crijeva. Dok druge studije potvrđuju da dob i muški spol imaju statistički značajnu povezanost s neadekvatnom pripremom crijeva. Određene indikacije dokazale su statističku značajnu povezanost s kvalitetom očišćenost potput dijabetesa, konstipacije, ciroze, moždanog udara u anamnezi, uporaba opioida i pušenje. U ovom istraživanju indikacije zbog kojih se pacijent upućuje na kolonoskopski pregled nisu pokazale značajnu statističku povezanost s kvalitetom očišćenosti debelog crijeva. Dokazano je da pokretljivost ima značajnu statističku povezanost u kvaliteti očišćenosti debelog crijeva što je potvrđeno i ovim istraživanjem.
Zaključak: U ovom istraživanju potvrdila se hipoteza da postoji povezanost u kvaliteti očišćenosti debelog crijeva za kolonoskopski pregled kod hospitaliziranih pacijenata u odnosu na pokretljivost bolesnika te se odbacila hipoteza da postoji povezanost u kvaliteti očišćenosti debelog crijeva za kolonoskopski pregled kod hospitaliziranih pacijenata u odnosu na dob, spol i indikacije za pregled.Colonoscopy is an endoscopic method by which diseases of the lower gastrointestinal tract or colon are detected and therapeutically treated. Throughout history, only the large intestine has been examined, while today the procedure also includes an examination of part of the small intestine. Colonoscopy is performed using a colonoscope with which the rectum, sigmoid colon, descending, transverse, ascending colon, cecum, ileocecal valve and appendix estuary are examined.
Objectives: To examine the differences in the quality of bowel cleansing in hospitalized patients at the Clinical Hospital Center Rijeka at the Department of Gastroenterology and hospitalized patients of other departments at the Clinical Hospital Center Rijeka who are referred for colonoscopy
Subjects and methods: The study was conducted by retrospective analysis of the medical records of hospitalized patients from the hospital information system of the Clinical Hospital Centre Rijeka. A convenient sample was used, i.e. a deliberate sample that includes 253 hospitalized patients with an indication for colonoscopy. The conducted sample of respondents was observed from the period from 1 January 2023 to 31 December 2023.
Results: There is no significant difference in the quality of preparedness of hospitalized patients for colonoscopy between the Department of Gastroenterology and other departments of the Clinical Hospital Centre Rijeka. There is a correlation in the quality of colon cleansing for colonoscopic examination in hospitalized patients in relation to patient mobility (P=0.01, P=0.05)
Rasprava: The study shows that age and gender do not have a statistically significant impact on the quality of colon cleansing.While other studies confirm that age and male gender have a statistically significant association with inadequate bowel preparation.Certain indications have proven a statistically significant correlation with the quality of clearance following diabetes, constipation, cirrhosis, history of stroke, opioid use and smoking. In this study, the indications for which the patient is referred for a colonoscopy examination did not show a significant statistical correlation with the quality of colon cleansing. It has been proven that mobility has a significant statistical correlation in the quality of colon cleansing, which has been confirmed by this study.
Conclusion: In this study, the hypothesis that there is a correlation in the quality of colon cleansing for colonoscopic examination in hospitalized patients in relation to patient mobility was confirmed and the hypothesis that there is a correlation in the quality of colon cleansing for colonoscopic examination in hospitalized patients in relation to age, gender and indications for examination was rejected
SATISFACTION OF THE RESIDENTS OF THE MUNICIPALITY OF BRINJE WITH THE AVAILABILITY OF MEDICAL CARE IN THE MUNICIPALITY: research
No full textPrema čl. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (ZoZZ), propisano je da svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i mogućnost ostvarivanja najviše moguće razine zdravlja. Cilj istraživanja je utvrditi zadovoljstvo stanovništva Općine Brinje treće životne dobi s dostupnošću zdravstvene skrbi. Anketni upitnik ispunilo je 100 (sto) ispitanika iznad 60 godina starosti i različitog spola. Rezultati su pokazali da je u anketi sudjelovalo 100 ispitanika od čega 55 muškaraca i 45 žena u dobi od 60 godina do 75 godina i više. Statističkom obradom podataka dolazimo do zaključka da je najveći postotak ispitanika u dobi od 70 do 75 godina, a najmanji u dobi od 60 do 65 godina. Najviše ispitanika udaljeno je 10 do 15 km od zdravstvene ustanove i najveći postotak koristi vlastito prijevozno sredstvo. Što se tiče zadovoljstva radom liječnika i medicinskih sestara u ambulanti i ažurnosti odgovaranja na telefonske pozive te dolazaka u kućne posjete, najveći postotak ispitanika uglavnom je zadovoljan, a najmanji postotak potpuno ne zadovoljan. Istraživanje je pokazalo da uvažajući činjenicu na veliku površinu Općine, a rijetku naseljenost stanovništvom, treća dobna skupina je uglavnom zadovoljna dostupnošću zdravstvene skrbi i načinom na koji se ista provodi.According to Art. 5. ZoZZ prescribes that every person has the right to health care and to the possibility of achieving the highest possible level of health. Objective is to determine the satisfaction of the elderly population of Brinje Municipality with the availability of health care. The questionnaire was completed by 100 (one hundred) respondents over 60 years of age and of different genders.The results showed that 100 respondents participated in the survey, of which 55 were men and 45 were women aged 60 to 75 years and older. Through statistical data processing, we conclude that the largest percentage of respondents is between the ages of 70 and 75, and the smallest is between the ages of 60 and 65. Most of the respondents are 10 to 15 km away from health institutions and the largest percentage use their means of transport. Regarding satisfaction with the work of doctors and nurses in the outpatient clinic and the promptness of answering phone calls and coming to home visits, the largest percentage of respondents are generally satisfied, and the smallest percentage are completely dissatisfied.
Conclusion: the research showed that considering the large area of the Municipality and the sparse population, the third good group is mostly satisfied with the availability of health care and the way it is provided
INCIDENCE OF SHOULDER PAIN IN SWIMMERS – WILL ROTATOR CUFF STRENGTHENING REDUCE THE OCCURENCE OF SHOULDER INJURIES IN SWIMMING
No full textUVOD: Plivanje je izuzetno zahtjevna tjelesna aktivnost, slavi se zbog svojih kardiovaskularnih beneficija i općeg poboljšanja tjelesnog blagostanja. Međutim, repetitivna priroda pokreta plivanja može izazvati značajan stres na mišićno-koštanim strukturama plivača, posebno u ramenom zglobu. Studije sugeriraju da se čak 70% natjecateljskih plivača susreće s bolovima u ramenu tijekom svojih karijera. Cilj ovoga istraživanja je bio ispitiati kako vježbe snaženja ramena kod natjecateljskih plivača utječu na smanjenje boli u ramenu te ispitati hoće li se povećanjem sile mišića ramena smanjiti preopterečenje u ramenom obruču.
ISPITANICI I METODE: U ovom istraživanju sudjelovalo je ukupno 45 plivača i plivačica u dobi od 14 godina do 25 godina. Svaki od plivača u zadnjih godinu dana osjetio je bol u ramenu prilikom plivanja. Do ispitanika se došlo pomoću plivačkih klubova u Zagrebu. Svaki od plivača ispunio je upitnik u vezi boli u ramenu TheOsloSportsTraumaResearchCenter (OSTRC). Također, plivačima je mjerena snaga vanjske rotacije pomoću električnog dinamometra EasyForce.
REZULTATI: Na temelju prikupljenih podataka od 45 ispitanika može se reći kako vježbe jačanja vanjskih rotatora utječu na smanjenje boli kod plivača s ozljedom rotatorne manšete. Dokazano je kako vježbe jačaju mišiće što rezultira smanjenjem boli kroz vrijeme. Nadalje, nije uočena statistički značajna razlika između ''OSTRC UPITNIK BODOVI'' grupe i ''sila mišića L'' (p = 0,142). Također nije uočena statistički značajna razlika između ''OSTRC UPITNIK BODOVI'' grupe i ''sila mišića D'' (p = 0,123).
RASPRAVA I ZAKLJUČAK: Analizom dobivenih rezultata utvrđeno je da vježbe jačanja vanjskih rotatora utječu na smanjenje boli kod plivača s ozljedom rotatorne manšete. Stoga, hipoteza broj 1 se prihvaća. Suprotno tome, druga hipoteza koja govori kako povećanje sile mišića ramena će dovesti do smanjenja preopterećenja u ramenim mišićima nije potvrđena. Stoga, hipoteza broj 2 se odbacuje.
KLJUČNE RIJEĆI: mišićna snaga, plivač, rame, vježbe ramenaINTRODUCTION: Swimming is an extremely demanding physical activity, celebrated for its cardiovascular benefits and general improvement of physical well-being. However, the repetitive nature of swimming motions can place significant stress on the swimmer's musculoskeletal structures, particularly in the shoulder joint. Studies suggest that as many as 70% of competitive swimmers experience shoulder pain during their careers. The aim of this research was to examine how shoulder strengthening exercises in competitive swimmers affect the reduction of shoulder pain and to examine whether increasing the strength of the shoulder muscles will reduce overload in the shoulder girdle.
SUBJECTS AND METHODS: A total of 45 male and female swimmers between the ages of 14 and 25 participated in this study. Each of the swimmers in the last year felt pain in the shoulder while swimming. Respondents were reached through swimming clubs in Zagreb. Each of the swimmers completed a shoulder pain questionnaire from TheOsloSportsTraumaResearchCenter (OSTRC). Also, the external rotation strength of the swimmers was measured using the EasyForce electric dynamometer.
RESULTS: Based on the data collected from 45 subjects, it can be said that exercises to strengthen the external rotators affect the reduction of pain in swimmers with rotator cuff injuries. Exercise has been proven to strengthen muscles, which results in a reduction in pain over time. Furthermore, no statistically significant difference was observed between the "OSTRC QUESTIONNAIRE SCORES" group and the "muscle force L" (p = 0.142). Also, no statistically significant difference was observed between the "OSTRC QUESTIONNAIRE SCORES" group and "muscle force D" (p = 0.123).
DISCUSSION AND CONCLUSION: The analysis of the obtained results determined that exercises to strengthen the external rotators affect the reduction of pain in swimmers with rotator cuff injuries. Therefore, hypothesis number 1 is accepted. Conversely, the second hypothesis, which states that increasing shoulder muscle strength will lead to a reduction in shoulder muscle overload, was not confirmed. Therefore, hypothesis number 2 is rejected.
KEYWORDS: muscle strength, swimmer, shoulder, shoulder exercises
Physical activity of the elderly : Final thesis
No full textStarenje je prirodni, fiziološki, ireverzibilni proces praćen promjenama na tjelesnom, psihološkom i socijalnom planu. Događaju se mnoge biokemijske, morfološke i funkcionalne promjene organa i organskih sustava. Dobnim porastom najveće promjene nastaju na lokomotornom sustavu kao što su smanjena pokretljivost, lošije održavanje ravnoteže s posljedičnim rizikom od padova, smanjenje mišićne mase i snage te smanjenje gustoće kostiju. Sve te promjene dovode do slabljenja funkcionalnih sposobnosti, ovisnosti o pomoći drugih te smanjenja kvalitete života. Funkcionalna sposobnost starijih osoba predstavlja obavljanje svakodnevnih aktivnosti bez obzira na dob i zdravstveno stanje, a to se odnosi na fizičku i psihičku samostalnost. U ovom istraživanju provedeno je testiranje koje kroz tjelesnu spremnost ispituje funkcionalne sposobnosti starijih osoba. Standardni test za procjenu funkcionalnih sposobnosti starijih osoba je Senior fitness test. Komponente ovog testa koje su uključene u istraživanje mjere fleksibilnost, ravnotežu i snagu mišića donjih ekstremiteta. Testovi za ispitivanje fleksibilnosti su test “sjedni i dohvati” za donje ekstremitete i test ”grebanja po leđima” za gornje ekstremitete. Prethodna istraživanja pokazuju da se fleksibilnost značajno razlikuje s obzirom na spol tj. da su žene fleksibilnije od muškaraca. Utvrđena je korelacija snage mišića donjih ekstremiteta s ravnotežom i rizikom od pada. Snaga stiska šake je također važna za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Starenjem slabi snaga stiska zbog smanjene mišićne snage i bimanuelne kontrole koordinacije. Zaključuje se da se muškarci značajno razlikuju u snazi i izdržljivosti od žena.
Tjelesna aktivnost je bilo koji rad skeletnih mišića koji uzrokuje energetsku potrošnju veću od one u mirovanju. Tjelesna aktivnost je najvažnije ponašanje koje sprječava mnoge probleme koji nastaju porastom životne dobi. Starenjem se smanjuje mišićna i koštana masa pa dolazi do gubitka mišićne snage. Postupno slabljenje mišićne snage uzrokuje lošiji funkcionalni status starijih osoba. Važno je mjeriti tjelesnu spremnost starijih osoba kako bismo ranije uočili poteškoće u pokretljivosti i pravilnim izborom vježbi produljili njihovu samostalnost.Ageing is natural physiological and irreversibile process accompanied by physical, psychological and social changes. Many biochemical, morphological and functional changes occur in organs and organ systems. With increasing age, the greatest changes occur in the locomotor system, such as reduced mobility, worse balance maintenance with the consequent risk of fals, a decrease in bone density. All these changes lead to a weakening of functional abilities, dependence of the help of others and a reduction in the quality of life. The functional ability of the elderly represents the performance of daily activities regardless of age and health status, and this refers to physical and psychological independence. In this research, a test was conducted that examines that functional abilities of the elderly through physical fitness. The standard test of assessing the functional abilities of the elderly is The Senior Fitness Test. The components of this test that are included in that research measure flexibility, balance and muscle strength in lower extremities. The flexibility tests are ”sit and reach test” test for the lower extremities and the ”back stretch” test for the upper extremities. Previous research shows that flexibility differs significantly with regard to gender, i. e. that women are more flexible than men. The correlation of lower limb muscle strength with balance and risk of falling was established. Hand grip strength is also important for performing daily activities. With aging grip strength is a weak due to reduced muscle strength and bimanual coordination control. It is concluded that men differ significantly in strength and endurance from women.
Physical activity is any skeletal muscle work that causes an energy expenditure greater that than at rest. Physical activity is the most important behavior that accompanies many problems that arise with increasing age. With aging muscle and bone mass decreases, resulting in a loss of muscle strength. The gradual weakening of muscle strength causes a worse functional status of the elderly. It is important to measure the physical fitness of the elderly in order to detect mobility difficultes earlier and prolong their independence by choosing the right exercise
OUTCOMES OF TREATMENT OF ACUTE MYOCARDIAL INFARCTION WITH ST - SEGMENT ELEVATION DURING THE COVID - 19 PANDEMIC AT CLINICAL HOSPITAL CENTER RIJEKA : RESEARCH
No full textUvod: Akutni infarkt miokarda (IM) je oštećenje miokarda uzrokovano potpunim začepljenjem ili kritičnom stenozom koronarne arterije s oslabljenim protokom. Klasificira se u dvije različite skupine a to su STEMI (eng.: ST Elevation Miocardial Infarction) koji uključuje elevaciju ST segmenta u EKG (Elektrokardiografija) zapisu i NSTEMI (eng.: Non ST Elevation Miocardal Infarction) kod kojeg ST elevacija u EKG zapisu nije prisutna. Bolesnika sa visokorizičnim IM potrebno je podvrgnuti hitnoj PCI (eng.: Percutaneous Coronary Intervention) unutar 2 sata od pojave simptoma. Pandemija COVID-a 19 (eng.: Coronavirus Disease 2019) donijela je brojne promjene u zdravstvu i pristupu hitnim intervencijama.
Cilj istraživanja: Ovo istraživanje ima za svrhu predstaviti tehniku liječenja pPCI (eng.: Primary Percutaneous Coronary Intervention), ali i prikazati utjecaj globalno nepovoljnih uvjeta tijekom razdoblja pandemije na ishode liječenja te nedostatke u liječenju kritičnih zdravstvenih stanja (poput STEMI-ja)
Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 218 bolesnika hospitaliziranih zbog STEMI – ja u KBC-u (Klinički bolnički centar) Rijeka u razdoblju od 01.ožujka 2019. do 31.lipnja 2019. godine (predpandemijsko razdoblje) i od 01. ožujka 2020. do 31. lipnja 2020. godine (razdoblje COVID-19 pandemije). Podaci su se prikupljali iz IBIS - a (Integrirani bolnički informacijski sustav). Glavni kriterij kod odabira bolesnika bio je akutni infarkt miokarda s elevacijom ST segmenta.
Rezultati: Prosječna dob bolesnika bila je 66,9 ± 11,7 godina, a zastupljeniji je bio muški spol. Razlika u broju primljenih bolesnika sa STEMI - jem te izvedenih hitnih pPCI nije statistički značajna. Nije dokazano da je prisutnost faktora rizika (ranije preboljeli infarkt miokarda, prethodno učinjena PCI te prisustvo srčanih premosnica), negativno utjecala na ishod liječenja tijekom pandemije u usporedbi sa prijepandemijskim periodom. Vrijednosti TnT - a (Troponin T) prilikom prijema u bolnicu kod bolesnika primljenih zbog STEMI-ja 2019. godine iznosi 219,0 (10-2468) ng/L, dok vrijednosti TnT - a 2020. godine iznose 518,8 (5-6116) ng/L što čini statistički značajnu razliku. U usporedbi maksimalne razine TnT - a ne postoji značajna razlika. Trajanje hospitalizacije 2019. godine bilo je 5,0 ± 3,6 dana, a 2020. godine 4,2 ± 2,4 dana što čini statistički značajnu razliku. Prije pandemije 2019. godine prosječna vrijednost sistoličke funkcije lijevog ventrikula iznosi 44 ± 8,7 % dok pandemijske 2020. godine prosječna vrijednost sistoličke funkcije lijevog ventrikula iznosi 44 ± 8,8 % te ovdje ne postoji statistički značajna razlika. Trajanje boravka u jedinici intenzivnog liječenja nije se statistički značajno razlikovalo. Hospitalni mortalitet u prvoj skupini iznosio je 1,9 % a u drugoj 5,2 % što nije statistički značajno.
Zaključak: Dobivenim rezultatima dokazano je kako osim u trajanju hospitalizacije i u razini visoko osjetljivog TnT - a iz venske krvi prilikom prijema bolesnika nema statistički značajne razlike između bolesnika sa preboljenim STEMI - jem prije pandemije (2019. godine) i tijekom pandemije COVID - om 19.Introduction: Acute myocardial infarction (MI) is myocardial damage caused by complete occlusion or critical stenosis with impaired blood flow of a coronary artery. It is classified into two distinct groups: STEMI (ST Elevation Myocardial Infarction), characterised by ST -segment elevation on the ECG (Electrocardiography), and NSTEMI (Non - ST Elevation Myocardial Infarction), where ST - segment elevation is absent. High-risk MI patients should undergo urgent PCI (Percutaneous Coronary Intervention) within 2 hours of symptom onset. The COVID - 19 pandemic brought significant changes to healthcare and emergency intervention approaches.
Aim of the Study: This study aims to present the treatment technique of pPCI (Primary Percutaneous Coronary Intervention) and to demonstrate the impact of globally adverse conditions during the pandemic on treatment outcomes and the shortcomings in treating critical health conditions such as STEMI.
Participants and Methods: The study included 218 patients hospitalised for STEMI at the Clinical Hospital Center (CHC) Rijeka from March 1, 2019, to June 31, 2019 (pre-pandemic period), and from March 1, 2020, to June 31, 2020 (COVID - 19 pandemic period). Data were collected from the IBIS (Integrated Hospital Information System). The primary criterion for selecting patients was acute myocardial infarction with ST-segment elevation.
Results: The average age of patients was 66.9 ± 11.7 years, with a higher prevalence of males. The difference in the number of admitted STEMI patients and emergency pPCI performed was insignificant. The presence of risk factors (previous myocardial infarction, prior PCI, and the presence of coronary bypass grafts) did not negatively impact treatment outcomes during the pandemic compared to the pre-pandemic period. The TnT (Troponin T) levels at hospital admission for STEMI patients in 2019 were 219.0 (10-2468) ng/L, while in 2020, they were 518.8 (5-6116) ng/L, which constitutes a statistically significant difference. There was no significant difference in the maximum TnT levels. The duration of hospitalisation in 2019 was 5.0 ± 3.6 days, compared to 4.2 ± 2.4 days in 2020, which is statistically significant. The average systolic left ventricular function was 44 ± 8.7% in 2019 and 44 ± 8.8% in 2020, with no statistically significant difference. The length of stay in the intensive care unit did not differ significantly. The in-hospital mortality rate was 1.9% in the first group and 5.2% in the second group, which was not statistically significant.
Conclusion: The results indicate that, except for the duration of hospitalisation and the level of high-sensitivity TnT from venous blood at admission, there is no statistically significant difference between STEMI patients before the pandemic (2019) and during the COVID - 19 pandemic
THE INFLUENCE OF TRAUMATIC EVENT ON THE DEVELOPMENT OF SECONDARY POST-TRAUMATIC STRESS DISORDER IN MIDWIVES IN THE DELIVERY ROOM
No full textTraumatski događaj je izrazito zastrašujući događaj koji nadilazi granice uobičajenog ljudskog iskustva. Takvi događaji mogu uključivati prijetnju ili doživljaj gubitka, stvarni gubitak osoba, stvari i vrijednosti. Traumatski događaji imaju značajan utjecaj na psihološko zdravlje, posebno kod osoba koje su izložene stresnim situacijama.
Cilj ovog istraživanja bio je definirati i razumjeti vrste traumatskih događaja koje primalje doživljavaju u rađaonicama i istražiti na koji način se primalje u rađaonici suočavaju sa traumatskim događajem te kakva su njihova iskustva s obzirom na doživljenu traumu. Sekundarni PTSP se razvija kod osoba koje nisu izravno doživjele traumatski događaj, ali su izložene iskustvima onih koji jesu. Primalje su često izložene traumatskim iskustvima kao svjedoci komplikacija pri porodu, smrti novorođenčadi ili majki i hitnim medicinskim intervencijama. Ova izloženost može imati značajan utjecaj na njihovo mentalno zdravlje.
Istraživanje je provedeno na uzorku od deset primalja koje rade u rađaonici. Podaci su prikupljeni putem polustrukturiranih intervjua i analizirani metodom tematske analize. Kategorije analiziranih podataka uključuju posttraumatske osjećaje, posttraumatske simptome, utjecaj na vlastite vrijednosti, potrebu za socijalnom podrškom, učenje iz iskustva i pravne procese.
Analiza izjava primalja pokazala je prisutnost intenzivnih posttraumatskih osjećaja kao što su šok, plač, tuga, osjećaj bespomoćnosti, sram i krivnja. Posttraumatski simptomi uključuju probleme sa spavanjem i nemogućnost zaborava traumatskih događaja. Neke od primalja izrazile su želju za prekidom rada u struci ili promjenom radnog mjesta. Izražena je značajna potreba za stručnom socijalnom podrškom, jer razgovori s prijateljima i kolegama nisu bili dovoljni. Primalje su također naglasile važnost učenja iz iskustva i potrebu za boljom podrškom u pravnim procesima.
Istraživanje ukazuje na značajan utjecaj traumatskih događaja na mentalno zdravlje i profesionalne vrijednosti primalja. Potrebno je razviti programe stručne podrške i edukacije kako bi se smanjili negativni utjecaji na primalje koje su izložene traumatskim događajima u rađaonici. Takvi programi mogu poboljšati njihovo mentalno zdravlje i kvalitetu rada
ANALYSIS OF INTERVENTIONS AND CHALLENGES IN THE WORK OF T2 TEAMS IN THE AREA OF ISTARSKA COUNTY
No full textU ovom istraživanju analiziran je rad timova T2 Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije (NZHMIŽ) kroz razdoblje od godinu dana, s naglaskom na vrste intervencija prema stupnju hitnosti, vodećem simptomu kod izlaska T2 na intervencije te ishodima intervencija. Timovi T2, osnovani kao nadstandard ugovorenoj mreži, suočavaju se s izazovima zbog povećanja opsega posla i posljedično organizacijskih promjena. Primarni cilj istraživanja bio je utvrditi udio intervencija prema stupnju hitnosti, najčešće razloge upućivanja te analizirati ishode intervencija tima T2. Podaci su prikupljeni retrospektivno iz medicinske baze podataka NZHMIŽ-a, obuhvaćajući 1089 intervencija provedenih između 1.1.2023. do 31.12.2023. godine. Kriteriji uključenja obuhvaćali su intervencije u kojima je tim T2 sudjelovao u zbrinjavanju pacijenta bez prisutnosti liječnika. Analizom prikupljenih podataka utvrđeno je da su timovi T2 najčešće upućivani na intervencije žutog koda (81,27%), a najčešći razlog upućivanja bila je traumatološka patologija (31,04%). Ishodi intervencija pokazali su da su pacijenti u najvećem broju slučajeva predani na daljnje zbrinjavanje u bolnice (81,91%). Rezultati istraživanja ukazali su na važnu ulogu timova T2 u hitnoj medicinskoj službi, ali i na potrebu za prilagodbom zakonodavnog okvira radi proširenja kompetencija medicinskih sestara i tehničara. Provedeno istraživanje ukazuje na nužnost dodatne edukacije i standardizacije protokola kako bi se poboljšala kvaliteta skrbi i omogućilo učinkovitije djelovanje timova T2.Following research analized work of the T2 teams of the Educational Institute for Emergency Medicine of the Istrian County (NZHMIŽ) in one year period of time, with an emphasis on the types of interventions according to the urgency level, main siptoms referral to interventions and intervention outcomes. The T2 teams, established as a super-standard to the contracted network, face challenges due to the increase in the scope of work and the need for urgent patient transport. The data were collected retrospectively from the medical database NZHMIŽ. Period of research was from 1.1.2023. to 31.12.2023., 1089 interventions was included in reserch. Inclusion criteria included interventions in which the T2 team participated in patient care without the presence of a physician. The analysis of the collected data revealed that T2 teams were most often referred to code yellow interventions (81.27%), and the most common simptom/patology was trauma pathology (31.04%). The results of the interventions showed that patients were in most cases transferred to hospitals for further treatment (81.91%). The research results indicated the important role of T2 teams in the emergency medical service, but also the need to adjust the legislative framework in order to expand the competencies of nurses and technicians. The conducted analyzes emphasized the necessity of additional education and protocol standardization in order to improve the quality of care and enable more efficient operation of T2 teams