Repository of the University of Rijeka, Faculty of Health Studies
Not a member yet
2119 research outputs found
Sort by
Parents' awareness and opinion on the role of physical activity in children's psychosocial development: research
No full textTjelesna aktivnost ima ulogu u svim aspektima razvoja djeteta. Utjecaj na tjelesni razvoj uglavnom je poznat dok je utjecaj na psihosocijalni razvoj manje zastupljena tema. Tjelesna aktivnost djeluje na socijalni i kognitivni te psihološki razvoj, kao prevencija depresije i raznih drugih mentalnih bolesti. Ovo istraživanje provodi se kako bi se ispitali roditelji djece, njihovo mišljenje i informiranost o ulozi tjelesne aktivnosti na psihosocijalni razvoj djece na području grada Samobora. Ispitanici su roditelji djece starosti od četiri do šest godina. Rezultati istraživanja pokazuju da obje hipoteze nisu statistički značajne odnosno da informiranost roditelja nema utjecaj na bavljenje djece tjelesnom aktivnošću kao ni to da pozitivno ili negativno mišljenje roditelja prema tjelesnoj aktivnosti nemaju utjecaj na usmjeravanje djece prema sportu i tjelesnoj aktivnosti. Razlog navedenog ishoda istraživanja mogao bi biti relativno mali uzorak te su u budućnosti potrebna istraživanja na većem broju ispitanika i na većem području. Istraživanja na ovu temu pokazuju kako razni faktori imaju utjecaj na roditelje i posljedično na djecu i njihov život u aspektu tjelesne aktivnosti kao što su obrazovanje, dohodak, sigurnost okruženja, dostupnost objekata za bavljenje sportom i tjelesnom aktivnošću. Također roditelji nisu upućeni u sve aktivnosti svoje djece i ne znaju osnovne informacije vezane uz tjelesnu aktivnost djece što je otegotni faktor kod istraživanja na ovu temu.Physical activity plays a role in all aspects of child development. The impact on physical development is mostly known, while the impact on psychosocial development is a less common topic. In this aspect, physical activity affects social, cognitive and psychological development, as a prevention of depression and various other mental illnesses. This research is conducted in order to examine the parents of children, their opinion and information about the role of physical activity on the psychosocial development of children in the area of the city of Samobor. The respondents are parents of children aged four to six. The research results shows both hypotheses are not statistically significant, i.e. that parents' information has no influence on children's physical activity, nor that parents' positive or negative opinion towards physical activity has no influence on children's orientation towards sports and physical activity. The reason for the mentioned outcome could be the relatively small sample of the research, and in the future research is needed on a larger number of respondents and in a larger area. Research on this topic shows that various factors have an impact on parents and consequently on children and their lives in terms of physical activity, such as education, income, safety of the environment, availability of facilities for sports and physical activity. Also, parents are not informed about all their children's activities and do not know basic information related to children's physical activity, which is an aggravating factor in research on this topic
LEVEL OF KNOWLEDGE ABOUT OSTEOPOROSIS AND OSTEOPOROSIS PREVENTIVE MEASURES IN PEOPLE OVER 20 YEARS OLD
No full textOsteoporoza je metaboličko stanje koje dovodi do gubitka koštane mase i povećava rizik od prijeloma kostiju, često dijagnosticirano tek nakon što se dogodi prijelom. Iako se farmakološke mjere koriste za liječenje, ključne su preventivne mjere poput redovite tjelesne aktivnosti, adekvatnog unosa kalcija i vitamina D, te izbjegavanja pušenja i alkohola.
Ovim radom planiram provesti anketu o razini znanja o osteoporozi i poznavanju preventivnih mjera osteoporoze među osobama odrasle populacije. Cilj ankete je prikupiti podatke i istražiti utječu li dob, spol i stupanj obrazovanja na razinu znanja među odraslima. Cilj istraživanja je osvijestiti javnost o važnosti provođenja preventivnih mjera prije javljanja prvih simptoma bolesti.
U istraživanju sudjeluje 50 ispitanika koji su podijeljeni u tri skupine prema spolu, dobi i stupnju obrazovanja. Ispitanici koje sudjeluju u istraživanju su pacijenti ordinacije opće medicine dr. Miro Bušljeta, koji će prilikom posjete liječniku ispuniti anonimnu anketu.
Rezultati su pokazali da nema značajne razlike u znanju o osteoporozi između muškaraca i žena, sugerirajući ravnomjernu distribuciju zdravstvenih informacija među spolovima u ovoj populaciji. Također, nije utvrđena značajna razlika u razini znanja između osoba zrele životne dobi (20-59 godina) i starijih osoba (60+ godina), unatoč većoj učestalosti osteoporoze u starijoj dobi. Međutim, značajna razlika je dobivena kod podjele ispitanika po stupnju obrazovanja. ispitanici s višim stupnjem obrazovanja pokazali značajno višu razinu znanja o osteoporozi i preventivnim mjerama. Ovi rezultati ukazuju na to da je obrazovanje ključni faktor u razumijevanju zdravstvenih problema i preventivnih mjera.Osteoporosis is a metabolic condition that leads to bone loss and increases the risk of bone fractures, often diagnosed only after a fracture has occurred. Although pharmacological measures are used for treatment, preventive measures such as regular physical activity, adequate intake of calcium and vitamin D, and avoidance of smoking and alcohol are key.
With this work, I plan to conduct a survey on the level of knowledge about osteoporosis and knowledge of preventive measures of osteoporosis among the adult population. The aim of the survey is to collect data and investigate whether age, gender and level of education affect the level of knowledge among adults. The goal of the research is to make the public aware of the importance of implementing preventive measures before the first symptoms of the disease appear.
The study involves 50 participants who are divided into three groups according to gender, age, and education level. The participants in the study are patients of the general medicine practice of Dr. Miro Bušljeta, who will fill out an anonymous survey during their visit to the doctor.
The results showed that there were no significant differences in knowledge about osteoporosis between men and women, suggesting an equal distribution of health information between the sexes in this population. Also, no significant difference was found in the level of knowledge between people of mature age (20-59 years) and older people (60+ years), despite the higher frequency of osteoporosis in older age. However, a significant difference was obtained in the division of respondents by level of education. respondents with a higher level of education showed a significantly higher level of knowledge about osteoporosis and preventive measures. These results indicate that education is a key factor in understanding health problems and preventive measures
COMMUNICATION OF HEALTHCARE WORKERS WITH DEAF AND HARD OF HEARING PEOPLE
No full textBučna okruženja u zdravstvenim ustanovama otežavaju komunikaciju između pacijenata i zdravstvenih djelatnika te negativno utječu na pacijentovu dobrobit. Osobe s oštećenjem sluha često primaju zdravstvenu skrb koja nije dovoljno prilagođena njihovim potrebama, što dovodi do lošijih iskustava i zdravstvenih ishoda. Gluhe osobe uglavnom koriste znakovni jezik za komunikaciju, no postoje i oni koji, zbog toga što od početka života nisu bili u kontaktu s drugim gluhim ili nagluhim osobama, ne koriste znakovni jezik. Pandemija COVID-19 dodatno je pogoršala situaciju, jer su zaštitne maske otežale komunikaciju, a nedostatak prevoditelja znakovnog jezika i ograničena edukacija zdravstvenih djelatnika dodatno otežavaju pristup zdravstvenoj skrbi za gluhe i nagluhe osobe. Oštećenje sluha značajno narušava kvalitetu života, osobito kod mlađih osoba s težim gubitkom sluha koje rjeđe nastavljaju obrazovanje i zapošljavanje. Stoga, podrška u obliku efikasne zdravstvene skrbi i komunikacijskih alata ključna je za poboljšanje svakodnevnog života ovih osoba.
Ovaj pregledni rad istražuje prilagođenost komunikacije zdravstvenih djelatnika s gluhim i nagluhim osobama te analizira njihovu educiranost o specifičnim komunikacijskim potrebama tih pacijenata. Pretraživanje literature provodilo se u PubMed bazi podataka i Google Scholaru, s fokusom na radove objavljene 2019. - 2024. godine. Uključeni su istraživački radovi koji se bave tematikom komunikacije između zdravstvenih djelatnika te gluhih i nagluhih osoba, dok su istraživanja koja su uključivala osobe koje imaju vlastite prevoditelje isključena. Rezultati ovog rada mogu pridonijeti boljem razumijevanju trenutne prakse i ukazati na potrebna poboljšanja u zdravstvenoj skrbi za osobe s oštećenjem sluha.Noisy environments in healthcare facilities make communication between patients and healthcare professionals difficult and negatively affect the patient’s well-being. People with hearing impairments often receive healthcare that is not sufficiently tailored to their needs, leading to worse experiences and health outcomes. Deaf people mostly use sign language for communication, but there are also those who, because they have not been in contact with other deaf or hard of hearing people since the beginning of their lives, do not use sign language. The COVID-19 pandemic has further exacerbated the situation, with protective masks making communication more difficult and the lack of sign language translators and limited education of health workers further hampering access to healthcare for the deaf and hard of hearing. Hearing impairment significantly impairs quality of life, especially in younger people with severe hearing loss who are less likely to continue education and employment. Therefore, support in the form of effective healthcare and communication tools is crucial to improve the daily lives of these people.
This review investigates the suitability of communication between healthcare professionals with deaf and hard of hearing persons and analyses their education on the specific communication needs of these patients. The literature search was conducted in PubMed database and Google Scholar, with a focus on papers published in 2019-2024. Research papers dealing with the topic of communication between health professionals and deaf and hard of hearing persons are included, while research involving people with their own translators is excluded. The results of this work can contribute to a better understanding of current practice and indicate the necessary improvements in health care for people with hearing loss
SPECIFIC ELECTROENCEPHALOGRAPHIC CHANGES IN PATIENTS WITH EPILEPSY
No full textEpilepsija je jedan od neuroloških poremećaja koji se manifestira epileptičnim napadajima, što za oboljelu osobu pretpostavlja različite neurobiološke, kognitivne, psihološke i socijalne posljedice. Nužno je da se ovaj oblik bolesti pravovremeno i precizno dijagnosticira, kako bi se moglo pristupiti uspješnom liječenju pacijenata. U tom procesu uvelike pomaže elektroencefalografija (EEG) koja predstavlja neinvazivnu dijagnostičku metodu uz pomoć koje se mjere i bilježe električne aktivnosti u mozgu. Ciljevi ovog rada uključuju identifikaciju skupina pacijenata prema vrsti epileptičnih napadaja kod kojih se najčešće pojavljuju specifične EEG promjene, procjenu učestalosti specifičnih EEG promjena u bolesnika s epilepsijom (paroksizmi, šiljak-val kompleksa, tendencija grupiranja) između spolova, procjenu učestalosti specifičnih EEG promjena u bolesnika s epilepsijom (paroksizmi, šiljak-val kompleksa, tendencija grupiranja) između dobnih skupina te usporedbu učestalosti specifičnih EEG promjena (paroksizmi, šiljak-val kompleksa, tendencija grupiranja) tijekom aktivacijskih metoda hiperventilacije i fotostimulacije. U istraživanju je korištena medicinska dokumentacija Opće bolnice Karlovac, a uključivala je podatke o 164 pacijenta u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine. Rezultati istraživanja pokazali su kako ne postoji značajna povezanost između vrsta epileptičnih napadaja i pojave specifičnih EEG promjena, ne postoji povezanost između tendencije grupiranja i spola, dok je šiljak-val kompleks češće zabilježen kod žena. Također, tendencija grupiranja pojavljuje se češće kod pacijenata u dobi od 18 do 39 godina, dok se šiljak-val kompleks i paroksizmi pojavljuju jednako u svim dobnim skupinama te se specifične EEG promjene jednako bilježe u primjeni obiju aktivacijskih metoda, hiperventilacije i fotostimulacije.Epilepsy is one of the neurological disorders that manifests itself in epileptic seizures, which for the affected person assumes different neurobiological, cognitive, psychological and social consequences. It is necessary to diagnose this form of the disease in a timely and accurate manner, in order to be able to successfully treat patients. Electroencephalography (EEG), which is a non-invasive diagnostic method that measures and records electrical activities in the brain, greatly helps in this process. The objectives of this work include the identification of groups of patients according to the type of epileptic seizures in which specific EEG changes most often occur, the assessment of the frequency of specific EEG changes in patients with epilepsy (paroxysms, complex spike-wave, grouping tendency) between genders, the assessment of the frequency of specific EEG changes in patients with with epilepsy (paroxysms, spike-wave complex, grouping tendency) between age groups and comparison of the frequency of specific EEG changes (paroxysms, spike-wave complex, grouping tendency) during activation methods of hyperventilation and photostimulation. The medical documentation of the Karlovac General Hospital was used in the research, and included data on 164 patients in the period from January 1, 2023 to December 31, 2023. The results of the research showed that there is no significant connection between the types of epileptic seizures and the occurrence of specific EEG changes, there is no connection between the grouping tendency and gender, while the spike-wave complex was more often recorded in women. Also, the grouping tendency appears more often in patients aged 18 to 39 years, while spike-wave complex and paroxysms appear equally in all age groups, and specific EEG changes are equally recorded in the application of both activation methods, hyperventilation and photostimulation
Patients' perception of the qualiti of healthcare communication
No full textUvod: Kvalitetna komunikacija ključna je za povećanje zadovoljstva pacijenata sa zdravstvenom uslugom te potiče njihovu suradljivost u liječenju, što može rezultirati boljim kliničkim ishodima i smanjenjem potrebe za ponovnim liječenjem. Istraživanje percepcije pacijenata omogućuje identifikaciju specifičnih potreba i preferencija u komunikaciji, što omogućuje prilagodbu komunikacijskih strategija kako bi se bolje odgovorilo na individualne potrebe pacijenata.
Cilj: Ispitati zadovoljstvo pacijenata zdravstvenom komunikacijom te razinu percipiranog rješavanja problema, poštovanja, ljubaznosti i neverbalne komunikacije s obzirom na demografske varijable, na vrstu djelatnika te na uputnu dijagnozu dolaska i
obilježja liječenja.
Metoda: U online istraživanju sudjelovalo je 229 ispitanika (182 žena i 47 muškaraca) koji su uz sociodemografski upitnik ispunili i Upitnik zadovoljstva zdravstvenom komunikacijom, (engl. Health Care Communication Questionnaire HCCQ)), proširen pitanjima usmjerenima na vrstu djelatnika te uputnu dijagnozu dolaska i obilježja liječenja.
Rezultati: Većina pacijenata izražava visoku razinu zadovoljstva komunikacijom s zdravstvenim djelatnicima, posebno u pogledu rješavanja problema, poštovanja, ljubaznosti i neverbalne komunikacije. Premda visoku, nešto manju razinu zadovoljstva imali su ispitanici koji su prilikom zadnjeg susreta s zdravstvenim djelatnikom bili hospitalizirani te oni koji očekuju pogoršanje dravstvenog stanja u odnosu na druge. Dobiven je značajan utjecaj trajanja posjete i trajanja pregleda na zadovoljstvo pacijenata te su najzadovoljniji oni čiji je pregled trajao između 15 do 45 minuta.
Zaključak: Dobiven je visok stupanj zadovoljstva zdravstvenom komunikacijom u ispitivanom uzorku odraslih osoba neovisno o spolu ispitanika, dobi ili stupnju obrazovanja ili struci zdravstvenog djelatnika. Navedeno ukazuje na visok standard zdravstvene
komunikacije. Istraživanje daje uvid u područja skrbi gdje može doći do poboljšanja kao što je trajanje pregleda, trajanje posjete, hostilnosti i hospitalizacije.Introduction: Quality communication is crucial for increasing patient satisfaction with healthcare services and promoting their cooperation in treatment, which can result in better clinical outcomes and reduced need for re-treatment. Research on patient perceptions enables the identification of specific needs and preferences in communication, allowing for the adaptation of communication strategies to better meet the individual needs of patients.
Objective: To examine patient satisfaction with healthcare communication and the perceived levels of problem-solving, respect, kindness, and non-verbal communication, considering demographic variables, the type of healthcare provider, and the referral diagnosis and characteristics of treatment.
Method: The online study included 229 participants (182 women and 47 men) who, in addition to a sociodemographic questionnaire, completed the Health Care Communication Questionnaire (HCCQ), which was expanded with questions focused on the type of healthcare provider, the referral diagnosis, and treatment characteristics.
Results: The majority of patients expressed a high level of satisfaction with communication with healthcare providers, particularly regarding problem-solving, respect, kindness, and non-verbal communication. Although still high, slightly lower satisfaction levels were observed among respondents who had been hospitalized during their last encounter with a healthcare provider and those expecting a worsening of their health condition compared to others. A significant impact was found regarding the duration of the visit and the duration of the examination on patient satisfaction, with the most satisfied being those whose examination lasted between 15 to 45 minutes.
Conclusion: A high level of satisfaction with healthcare communication was observed in the studied sample of adults, regardless of the respondents' gender, age, or education level, or the healthcare provider's profession. This indicates a high standard of healthcare communication. The research provides insight into areas of care where improvements can be made, such as the duration of examinations, the duration of visits, hostility and hospitalization
PERCEPTION OF NURSES ON AGGRESSION OF PATIENTS IN PSYCHIATRY : Master thesis
No full textUVOD I CILJ: Agresivno ponašanje pacijenata u psihijatrijskim ustanovama globalni je problem koji rezultira fizičkim i psihičkim ozljedama osoblja. Nasilje nad medicinskim sestrama/tehničarima u bolničkoj psihijatriji čest je problem s ozbiljnim posljedicama. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učestalost i vrste agresije psihijatrijskih pacijenata prema medicinskim sestrama i tehničarima.
ISPITANICI I METODE: Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 120 ispitanika putem online upitnika tijekom travnja i svibnja 2024. godine.
REZULTATI: 92,5% medicinskih sestara/tehničara doživjelo neki oblik agresivnog ponašanja, pri čemu je verbalna agresija najčešća (92,5%), fizička agresija 61,7%, a seksualna agresija 5%. Najveća učestalost agresije zabilježena je na odjelima akutne i forenzičke psihijatrije. Većina ispitanika (72,1%) prijavila je agresiju nadležnim službama, što ukazuje na visoku svijest o važnosti prijavljivanja nasilja. Iako su muškarci češće prijavljivali agresiju, nije utvrđena statistički značajna razlika između spolova. Većina ispitanika (85,0%) izjavila je da se ne osjeća sigurno na radnom mjestu, a oni koji smatraju da zaštita i sigurnost nisu na odgovarajućoj razini izvještavali su o višem intenzitetu doživljene agresije.
ZAKLJUČAK: Većina medicinskih sestara/tehničara se ne osjeća sigurno, s višim intenzitetom doživljene agresije kod onih koji smatraju da zaštita i sigurnost nisu na odgovarajućoj razini. Iako je agresija česta, nema statistički značajnih veza između dobi, spola ili radnog mjesta medicinskih sestara/tehničara i učestalosti agresije, što sugerira da agresija ne bira žrtve na temelju tih demografskih faktora. Ipak, spol i obrazovni stupanj su bitni za prijavljivanje agresije, pri čemu muškarci i osobe sa srednjom razinom obrazovanja češće prijavljuju incidente.INTRODUCTION AND RESEARCH GOAL: Aggressive behavior by patients in psychiatric institutions is a global problem that results in physical and psychological injuries to staff. Violence against nurses/technicians in hospital psychiatry is a frequent issue with serious consequences. The aim of this study was to determine the frequency and types of aggression by psychiatric patients towards nurses and technicians.
RESPONDENTS AND METHODS: The study was conducted on a convenience sample of 120 respondents via an online questionnaire during April and May 2024.
RESULTS: 92.5% of nurses/technicians experienced some form of aggressive behavior, with verbal aggression being the most common (92.5%), followed by physical aggression (61.7%) and sexual aggression (5%). The highest frequency of aggression was recorded in acute and forensic psychiatric wards. Most respondents (72.1%) reported the aggression to the relevant authorities, indicating a high awareness of the importance of reporting violence. Although men reported aggression more often, no statistically significant difference was found between genders. Most respondents (85.0%) stated that they do not feel safe at work, and those who believe that protection and security are inadequate reported higher levels of experienced aggression.
CONCLUSION: Most nurses/technicians do not feel safe, with higher levels of experienced aggression among those who believe that protection and security are inadequate. Although aggression is common, there are no statistically significant links between the age, gender, or workplace of nurses/technicians and the frequency of aggression, suggesting that aggression does not discriminate based on these demographic factors. However, gender and educational level are important for reporting aggression, with men and those with a secondary level of education more likely to report incidents
THE EFFECT OF NADROPARIN ROUTE OF ADMINISTRATION DURING THE HEMODIALYSIS PROCEDURE
No full textUvod: Gubitak bubrežne funkcije može biti nagao pa se to naziva akutno bubrežno oštećenje ili postepen što se onda naziva kronična bubrežna bolest. Hemodijaliza označava postupak kojim se nadomješta bubrežna funkcija pročišćavanja krvi, a izvodi se u izvantjelesnom optoku preko filtera za dijalizu. Cilj istraživanja je ispitati koji put primjene nadroparina ima bolji antikoagulantni učinak te ispitati ima li primjena nadroparina u vensku liniju u dozi smanjenoj za oko 30% bolji antikoagulantni učinak nego primjena nadroparina u arterijsku liniju.
Ispitanici i metode: Provedeno je istraživanje tijekom tri mjeseca u Jedinici za hemodijalizu Opće bolnice Pula. U prvoj fazi nadroparin je primijenjen u arterijsku liniju, u drugoj fazi u vensku liniju i u trećoj fazi u vensku liniju u smanjenoj dozi za oko 30%. Podatci su se prikupljali iz medicinske dokumentacije odnosno zapisnika dijaliznog tretmana bolesnika.
Rezultati: Udio ispitanika sa čistim filterom kojima je apliciran nadroparin u vensku liniju iznosio je 71,3% i bio je statistički značajno veći od 61,6% koliki je bio udio onih ispitanika kojima je nadroparin apliciran u arterijsku liniju. Čistu vensku kapaljku u koju je nadroparin apliciran u vensku liniju imalo je 76,6% dok je to bio slučaj u dvije trećine bolesnika kojima je nadroparin apliciran u arterijsku liniju. Čist filter se pojavio kod 77,5% tretmana u smanjenoj aplikaciji u vensku liniju za oko 30%, dok se pri aplikaciji u arterijsku liniju pojavio u 61,6% slučajeva. Svaki četvrti od pet ispitanika (80,2%) imao je čistu vensku kapaljku pri aplikaciji u vensku liniju u smanjenoj dozi za oko 30%, dok je to imalo dvije trećine (67,7%) ispitanika sa aplikacijom u arterijsku liniju kod kojih je prisutnost ugrušaka venske kapaljke zabilježena kod 28,75% slučajeva.
Zaključak: Kako bi se poboljšala kvaliteta bolesnika na hemodijalizi potrebna su istraživanja koja će pomoći da se vidi koja metoda primjene niskomolekularnog heparina najbolje odgovara svakom bolesniku.Introduction: Loss of kidney function can be sudden, which is called acute kidney injury, or gradual, which is then called chronic kidney disease. Hemodialysis means a procedure that replaces the renal function of blood purification, and it is performed in extracorporeal circulation through a dialysis filter. The goal of the research is to examine which route of administration of nadroparin has a better anticoagulant effect and to examine whether the administration of nadroparin in a venous line in a dose reduced by about 30% has a better anticoagulant effect than the administration of nadroparin in an arterial line.
Subjects and methods: The research was conducted during three months in the Hemodialysis Unit of the Pula General Hospital. In the first phase, nadroparin was administered in the arterial line, in the second phase in the venous line and in the third phase in the venous line in a reduced dose by about 30%. The data were collected from the medical documentation, i.e. the record of the patient's dialysis treatment.
Results: The proportion of subjects with a clean filter who received nadroparin intravenously was 71.3% and was statistically significantly higher than the 61.6% of subjects who received nadroparin intravenously. 76.6% of patients who received nadroparin intravenously had a clear venous drip, while this was the case in two thirds of patients who received nadroparin intravenously. A clear filter appeared in 77.5% of the treatments in a reduced application in the venous line by about 30%, while in the application in the arterial line it appeared in 61.6% of cases. Every fourth out of five subjects (80.2%) had a clean intravenous dropper when administered into a venous line in a reduced dose by about 30%, while two-thirds (67.7%) of subjects with an application into an arterial line had this the presence of venous drip clots was recorded in 28.75% of cases.
Conclusion: In order to improve the quality of hemodialysis patients, research is needed that will help to see which method of administering low molecular weight heparin is the best for each patient
FERTILITY KNOWLEDGE AMONG STUDENTS OF HEALTH AND MEDICAL FACULTIES: Research : bachelor thesis
No full textOzbiljni problemi u vezi s reproduktivnim zdravljem u razvijenim zemljama proizlaze iz odgađanja rađanja i opadanja plodnosti. Glavni razlog za opadanje stope plodnosti često je povezan s visokim obrazovnim i karijernim ciljevima, što se kombinira sa sveprisutnom dostupnošću kontracepcije. Znanje o plodnosti među reproduktivnom populacijom je nisko. Sudionici ovog istraživanja, studenti medicinskog i zdravstvenog fakulteta, predstavljaju skupinu koja dijeli visoke ciljeve obrazovanja te istovremeno ima odgovornost pružanja pomoći u situacijama neplodnosti. Stoga, glavni cilj istraživanja bio je utvrditi razinu znanja studenata zdravstvenog i medicinskog fakulteta o neplodnosti putem Cardiff Fertility Knowledge Scale (CFKS). Jedan od ciljeva bio je identificirati područja s najmanjim znanjem o neplodnosti među studentima te istražiti utječe li spol na njihovu razinu znanja.
Rezultati istraživanja ukazuju na podizanje svijesti među studentima o složenosti problema neplodnosti te o njegovim uzrocima. Nužno je naglasiti potrebu za osvješćivanjem o emocionalnim, psihološkim i socijalnim posljedicama koje neplodnost može imati na pojedince i parove. Nadalje, treba istaknuti važnost obuke budućih medicinskih stručnjaka kako bi bili osposobljeni pružati odgovarajuću stručnu pomoć i emocionalnu podršku neplodnim parovima.Serious issues regarding reproductive health in developed countries arise due to delayed childbearing and declining fertility rates. The main reason for the decline in fertility rates is often associated with high educational and career aspirations, combined with widespread access to contraception. Knowledge about fertility among the reproductive population is low. Participants in this research, students of medical and health faculties, represent a group that shares high educational aspirations while simultaneously bearing the responsibility of providing assistance in infertility situations. Therefore, the main aim of the research was to determine the level of knowledge of health and medical students about infertility using the Cardiff Fertility Knowledge Scale (CFKS). One of the objectives was to identify areas where students have the least knowledge about infertility and to investigate whether gender influences their level of knowledge.
The research findings underscore the importance of raising awareness among students about the complexity of infertility issues and its causes. It is essential to emphasize the need to raise awareness of the emotional, psychological, and social consequences that infertility can have on individuals and couples. Furthermore, it is crucial to highlight the importance of training future medical professionals to be equipped to provide appropriate expert assistance and emotional support to infertile couples
Patient reported outcome measures and patient reported experiences measures in the rehabilitation of trauma patients: review
No full textKad je riječ o rehabilitaciji mišićno-koštane traume, suvremena klinička medicina nameće sve veće zahtjeve za mjerenjem učinkovitosti, svrhovitosti, neškodljivosti i isplativosti strategija liječenja i rehabilitacije. One, osim omjera troškova i koristi, uključuju i bolesnikov osjećaj o vlastitu zdravlju kao mjerilo uspješnosti liječenja i rehabilitacije. Stoga je nužna ciljana procjena koji su alati dugoročno primjenjivi i obuhvaćaju funkcionalne ishode i potrebe rehabilitacije, usredotočujući se na potrebe pacijenata (i nezadovoljene potrebe) i paralelno omogućujući ujedinjavanje tih podataka za šire informiranje o skrbi pacijenata. Cilj je ovog preglednog rada stoga interpretirati primjenjivost ciljanih mjernih instrumenata i usustaviti savjete o tome kako se njima koristiti. Konkretan mu je doprinos povezan sa sustavnim uvođenjem mjera ishoda prema navodima pacijenta (PROMs) i mjera iskustva koje navodi pacijent (PREMs) u svakodnevnu kliničku praksu u traumatologiji, istraživanja te kliničke registre u budućnosti. U postupku prikupljanja literature pretraživane su istraživačke baze podataka za medicinu i zdravstvo: PubMed, MEDLINE, EMBASE i knjižnica Cohrane. U obzir su uzeti pregledni radovi, klinička istraživanja, randomizirane kontrolirane studije i sustavni pregledni radovi na hrvatskom i engleskom jeziku. Nove strategije utemeljene na vrijednostima u kombinaciji s platformama za učenje s pomoću kojih zdravstveni djelatnici iz različitih zdravstvenih ustanova otvoreno promišljaju i raspravljaju o svom djelovanju vode preobrazbi i uspješnu ulaganju u kulturu vrijednosti. Osvijestiti što nije učinkovito za pacijenta može pomoći u rekreiranju novih načina skrbi. S druge strane, osvijestiti što je učinkovito može pomoći u stvaranju sigurnosti i dosljednosti. Standardiziranje PROM-ova i PREM-ova pojednostavnit će uključivanje dugoročnih ishoda u nacionalne registre radi poboljšanja kvalitete skrbi i istraživanja. To rezultira boljim informiranjem i usmjeravanjem skrbi, povećanim zadovoljstvom pacijenata i smanjenjem posjeta zdravstvenim ustanovama. Na temelju sve dostupne literature zdravstveni djelatnici koji se bave ovim područjem trebali bi se ponašati u skladu s time da oporavak s biopsihosocijalnog aspekta uključuje i oporavak integriteta osobe, odnosno ponovnu uspostavu cjelovita osjećaja sebe, a to se odnosi na životne uloge, vrijednosti, identitet i uvjerenja. Zbog toga je kliničarima dužnost poticati vlastiti angažman pacijenta i sudjelovanje u procjeni oporavka.When it comes to the rehabilitation of musculoskeletal trauma, modern clinical medicine imposes considerable demands for measuring the effectiveness, expediency, harmlessness and profitability of treatment and rehabilitation strategies. In addition to the cost-benefit ratio, they include the patient`s feeling about his own health as a measure of the success of treatment and rehabilitation. Therefore, it is necessary to use targeted assessment tools that are applicable in the long term and include both functional outcomes and rehabilitation needs, focusing on patient needs (and unmet needs) and at the same time enabling the unification of these data for broader information on patient care. Accordingly, the aim of this review is to interpret the applicability of targeted measurement instruments and systematize advice on how to use them. The concrete contribution of this thesis is aimed at the systematic introduction of patient-reported outcome measures (PROMs) and patient-reported experience measures (PREMs) into daily clinical practice in traumatology, research and clinical registries in the future. In the literature collection process, we analyzed research databases for medicine and healthcare: PubMed, MEDLINE, EMBASE, Cohrane Library. We considered review papers, clinical research, randomized controlled studies and systematic review papers in Croatian and English. New value-based strategies are combined with learning platforms through which healthcare professionals from different healthcare institutions openly reflect on and discuss their actions. This leads to the transformation and successful investment in value culture. Being aware of what is not effective for the patient can help recreate new ways of care. On the other hand, being aware of is effective can help create security and consistency. Standardizing PROMs and PREMs will simplify the inclusion of long-term outcomes in national registries to improve the quality of care and research. This results in better information gathering and care directing, increased patient satisfaction and reduced visits to healthcare facilities. Based on all the available literature, health professionals who deal with this area should act in accordance with the fact that the recovery of the biopsychosocial aspect also includes the recovery of a person's integrity, i.e. the re-establishment of a complete sense of self that relates to life roles, values, identity and beliefs. For this reason, it is the duty of clinicians to encourage the patient's own engagement and participation in the assessment of recovery
USPOREDBA LIJEČENJA PLUĆNOG EDEMA POMOĆU INVAZIVNE I NEINVAZIVNE VENTILACIJE
No full textPlućni edem može biti po život opasno stanje koje dovodi do kompromitirane izmjene plinova i akutnog respiratornog zatajenja povezanog s visokom smrtnošću, a nastaje zbog nakupljanja prekomjerne tekućine u intersticijskim i alveolarnim prostorima pluća.
Glavni cilj istraživanja bio je usporediti uspješnost liječenja plućnog edema invazivnom i neinvazivnom ventilacijom, a specifični ciljevi bili su usporediti trajanje liječenja, trajanje hospitalizacije i učestalost komplikacija obzirom na liječenje plućnog edema invazivnom ili neinvazivnom ventilacijom