Repository University Hospital Centre Osijek
Not a member yet
307 research outputs found
Sort by
Croatian Society for Haematology and Transfusion Medicine Guidelines on the Diagnosis and Management of Heparin Induced Thrombocytopenia (HIT)
Trombocitopenija izazvana heparinom (HIT) teška je nuspojava heparinske terapije. U posljednjih desetak godina ovaj kliničkopatološki sindrom u središtu je interesa primarno zbog teških tromboembolijskih komplikacija, koje mogu imati i smrtni ishod. Znatno poboljšanje u liječenju HIT-a, postignuto je primjenom direktnih inhibitora trombina u zamjenu za heparin, a laboratorijsko ispitivanje antiheparinskih protutijela znatno je unaprijedilo dijagnostiku HIT-a. Uvođenje smjernica za dijagnostičko-terapijski postupak za HIT ima znatan učinak na kvalitetu liječenja bolesnika. Godine 2008. u Republici Hrvatskoj (RH) pokrenut je niz aktivnosti u cilju uspostavljanja smjernica za HIT, temeljenih na britanskim preporukama za dijagnostiku i liječenje trombocitopenije izazvane heparinom iz 2006. godine. Tijekom 2008/09. godine uvedeni su novi testovi za antiheparinska protutijela, algoritam laboratorijskog ispitivanja i obrazac za kliničku procjenu HIT-a te izobrazba transfuziologa i kliničara. U siječnju 2010. godine na stručnom sastanku Hrvatskog društva za hematologiju i transfuzijsku medicinu (HDHTM), nakon evaluacije rezultata jednogodišnje primjene preporuka osnovana je radna skupina za donošenje smjernica HDHTM-a za HIT. Nakon usuglašavanja i javne rasprave smjernice su prihvaćene u svibnju 2011. godine.Heparin induced thrombocytopenia (HIT) is a serious complication of heparin administration. In the last decade, this clinical syndrome has come into the focus of interest, primarily because of the severe thromboembolic complications that may lead to lethal outcome. In addition, great improvements have been made in the treatment with direct thrombin inhibitors and in laboratory diagnosis of HIT. As guidelines for diagnostic and management of HIT upgrade the quality of patient treatment, activities for their development have been launched in the Republic of Croatia. Based on British Committee for Standards in Haematology (BCSH) recommendations on diagnostic and treatment of HIT from 2006, activities for the introduction of new assays for anti-heparin antibodies were launched in 2008 and 2009, including algorithm of laboratory testing for HIT, sheet for clinical assessment of HIT (4T score), and education of transfusiologists and clinicians. Upon evaluation of the results collected during one-year period, the Croatian Society of Haematology and Transfusion Medicine nominated a task force for the development of guidelines for HIT in January 2010. Following wide-ranging discussion, the guidelines were adopted in May 2011
Značaj Helicobacter pylori u bolesnika s nosnom polipozom
Aim To determine the presence of Helicobacter pylori in nasal polyps and the transmission of H. pylori from stomach to nasal polyps.
Methods In a prospective, controlled clinical research, 35 subjects with nasal polyps and 30 controls with concha bullosa (CB) were involved, and had been subjected to endoscopic sinus surgery (ESS). In the biopsies of removed polyps and CB, polymerase chain reaction (PCR) was used for detecting the H. pylori DNA. Blood samples of the test and control group were evaluated for H. pylori immunoglobulin (Ig) G and A antibodies by ELISA. The test and control group underwent esophagogastroduodenoscopy with taking biopsies from the stomach for PCR detection of H. pylori DNA.
Results In blood samples, specific IgG and IgA antibodies to H. pylori were found in 30 (85.71%) of 35 polyp patients and in 16 (53.33%) of 30 controls. In 10 (28.57%) of 35 patients H. pylori DNA was identified in the nasal polyp tissue, but it was not detected in the CB specimens. H. pylori DNA was found in the stomach mucosa samples of all test and control group of subjects. Significant statistical difference was found in the H.pylori specific IgG and IgA between the test and control group (p<0.006) and between the polyp and control biopsy specimens of H. pylori DNA by PCR (p<0.001).
Conclusion This research points to the colonisation of nasal polyps with H. pylori, the transfer of H. pylori from stomach to nasal polyps and potential role of H. pylori in emergence of nasal polyps.Cilj Utvrditi prisutnost Helicobacter pylori u nosnim polipima i utvrditi prijenos H. pylori iz želuca u nosne polipe.
Metode U prospektivno, kontrolirano kliničko istraživanje, uključeno je 35 ispitanika s nosnom polipozom i 30 kontrolnih ispitanika s buloznom srednjom nosnom školjkom, a koji su podvrgnuti endoskopskoj sinusnoj kirurgiji (ESS). U biopsijama odstranjenih polipa i sluznice bulozne srednje nosne školjke, PCR-om je utvrđivana prisutnost H. pylori DNA. Uzorci krvi testne i kontrolne grupe ispitanika analizirani su na prisutnost specifičnih H. pylori protutijela klase IgG i IgA ELISA testom. I testnoj i kontrolnoj grupi ispitanika učinjena je ezofagogastroduodenoskopija s uzimanjem biopsija iz želuca radi PCR određivanja H. pylori DNA.
Rezultati U uzorcima krvi, H. pylori specifična protutijela klase IgG i IgA, pronađena su u 30 (85,71%) od 35 pacijenata s polipima, i u 16 (53,33%) od 30 kontrolnih ispitanika. U 10 (28,57%) od 35 pacijenata H. pylori DNA je otkrivena u tkivu nosnih polipa, ali nije otkrivena u uzorcima srednje nosne školjke. H. pylori DNA otkrivena je u uzorcima sluznice želuca u svih ispitanika testne i kontrolne grupe. Postoji statistički značajna razlika u ELISA dobivenim vrijednostima H. pylori protutijela IgG i IgA između pacijenata s nosnim polipima i kontrolne grupe (p<0.006). Također, postoji statistički značajna razlika u PCR detekciji H. pylori DNA između bioptičkih uzoraka polipa i kontrolnih bioptičkih uzoraka (p<0.001).
Zaključak Ovo istraživanje ukazuje na kolonizaciju nosnih polipa s H. pylori, na put prijenosa H. pylori iz želuca u nosne polipe, te na moguću ulogu H. pylori u nastanku nosnih polipa
Croatian Society for Clinical Cytology Guidelines for Thyroid Cytology
Osnovni je cilj citodijagnostike štitnjače razlučiti maligne i moguće maligne čvorove štitnjače od njezinih benignih čvorova. Svaki pacijent sa čvorom štitnjače kandidat je za njezinu citološku punkciju. Prije odluke o upućivanju na citološku punkciju potrebno je uzeti kompletnu anamnezu, izvršiti fizikalni pregled vrata i limfnih čvorova vrata, odrediti razinu tireotropina u serumu te učiniti ultrazvuk štitnjače. Čvorovi najvećeg promjera većeg od 1,5 cm ili ultrazvučno suspektni čvorovi bez obzira na njihovu veličinu indikacija su za citološku punkciju. Punkciju je poželjno raditi pod kontrolom UZ-a. Na obrascu koji prati punkciju treba zabilježiti identifikacijske podatke, položaj i veličinu čvora te važne kliničke i laboratorijske podatke. Citološka je dijagnoza bolesti štitnjače kliničko-citološka i temelji se na korelaciji citomorfološke slike i dostupnih kliničkih podataka. Citološka klasifikacija bolesti štitnjače temelji se na riziku od malignosti i sadržava četiri dijagnostičke kategorije: benigne promjene, promjene neodređenog značaja u pogledu malignosti, maligne tumore i nedijagnostičke nalaze. Dodatne metode (imunocitokemija, RT-PCR i protočna citometrija) mogu biti korisne u dvojbenim slučajevima.The main purpose of thyroid FNA (fine needle aspiration) is to separate malignant and possibly malignant nodules from benign thyroid lesions. Every patient with thyroid nodule is a candidate for FNA. Before a decision to perform an FNA, a complete history, a physical examination directed to the thyroid and cervical lymph nodes, a serum thyrotropin level, and thyroid ultrasound should be obtained. Thyroid lesion with a maximum diameter greater than 1.5 cm or nodule of any size with sonographically suspicious features is an indication for FNA. Ultrasound-guided FNA of the thyroid is recommended. The requisition form that accompanies FNA should contain the identifying data, location and size of the nodule, and relevant laboratory and clinical data. FNA diagnosis of thyroid disease is a clinicocytologic diagnosis, and correlation with clinical findings is mandatory for success. Thyroid FNA classification scheme consists of a four diagnostic categories according to the risk of malignancy: benign lesions, indeterminate lesions according to malignancy, malignant tumors, and non-diagnostic. Ancillary studies (immunocytochemistry, RT-PCR, flow cytometry) are usually helpful in borderline cases
Potencijalna vrijednost i nedostatci citološke puncije u dijagnostici ameloblastoma
Ameloblastoma is a benign, slow growing but locally aggressive tumor that is clinically manifested as swelling in a jaws1. Prone to relapse (30%)2 even 30 years after inadequate primary operation3. The most important cytological features of this tumor are small bazaloid cells in clusters, and single spindle and stellate shaped cells. We report on a case of 79-year-old patient, who was hospitalized due to tumor formation in the buccal region. FNA was performed and liquid material that contained only fagocites was collected. The conclusion was – cyst, while biopsy finding – adenoma baseocellulare, pointed to the salivary gland tumor. Patient refused the proposed surgical treatment. Four years later, the patient was urgently hospitalized due heavy bleeding from the tumor in the same region. It affected the crest portion of the upper jaw and a section of hard palate, and was bleeding on palpation.In second FNA we found phagocytes and a few small clusters of basaloid cells with palisade arrangement at the edges. Because of uniform and benign cytomorphological features it was concluded that it was a cystic tumor. On biopsy pattern the diagnose of ameloblastoma was determinated. The patient underwent surgery, however due to postoperative complications he died. Preoperative diagnosis is usually set on the basis of clinical and often nonspecific radiological findings. As it is very important to get the correct diagnose before planning an adequate surgical procedure, we would like to point out the potential value and disadvantages of FNA cytology in the diagnosis of ameloblastoma.Ameloblastom je benigni, spororastući, ali lokalno agresivan tumor koji se klinički manifestira kao oteklina u čeljusti. Sklon je recidiviranju (oko 30%)2 čak i 30 godina nakon neadekvatne primarne operacije. Najznačajnija citološka značajka ovog tumora su male bazaloidne stanice u nakupinama, te pojedinačne vretenaste i zvjezdolike stanice. Prikazan je slučaj 79-godišnjeg pacijenta, koji je hospitaliziran zbog tumorske tvorbe bukalne regije. Citološkom punkcijom je dobiven tekući materijal koji je sadržavao samo fagocite te je zaključak citologa bio da se radi o cisti. Nalaz biopsije – adenoma baseocellulare, ukazivao je na tumor slinovnice. Predloženo operativno liječenje pacijent je odbio. Četiri godine kasnije bolesnik je hitno hospitaliziran zbog profuznog krvarenja iz tumora u istoj regiji. Tumor je zahvaćao greben gornje čeljusti te dio tvrdog nepca i na palpaciju je krvario. Pri ponovnoj punkciji tankom iglom u punktatu je uz fagocite dobivena po koja manja nakupina stanica bazaloidnog izgleda s palisadnim rasporedom na rubovima. Zbog monomorfije i benignih morfoloških karakteristika je zaključeno samo da se radi o cističnom tumoru. Na bioptičkom uzorku postavljena je dijagnoza ameloblastoma. Pacijent je podvrgnut radikalnom operativnom zahvatu, međutim uslijed postoperativnih komplikacija je preminuo. Prijeoperativna dijagnoza ameloblastoma se postavlja najčešće na temelju kliničkog i često nespecifičnog radiološkog nalaza. Kako je za planiranje adekvatnog operativnog zahvata važna ispravna dijagnoza, želimo ukazati na potencijalnu vrijednost i nedostatke citološke punkcije u dijagnozi ovog rijetkog tumora
Nefunkcionalni karcinom paratiroidne žlijezde, rijetki tumor vrata – Prikaz slučaja
Carcinoma of the parathyroid gland is a very rare tumor of the head and neck. The largest number of carcinomas are discovered by chance.(intraoperatively, during surgery removal of the parathyroid gland are adenomas). Around 1% of the primary parathyreoidism is caused by the cancer of parathyroid glands. Only 10% of these rare tumors make up dysfunctional cancer of parathyroid glands. There have been 24 cases reported of this disease in the literature. The focus of our study is to present a case of this disease and to review the published literature to date.Karcinom paratiroidne žlijezde je vrlo rijedak tumor vrata. Najveći broj se otkrije slučajno (intraoperativno tijekom odstranjenja adenoma). Oko 1% svih slučajeva primarnog hiperparatiroidizma je uzrokovano karcinomom. U literaturi su objavljena 24 slučaja ove bolesti. Cilj studije je prezentirati slučaj ove bolesti uz osvrt na objavljenu literaturu o ovoj temi
Does the type of Anesthesia Administered Affect Theefficacy of Medicinal Leech Therapy After Fingerreplantation: Clinical Observations in a 6-year-old boy
SIR — A surgical technique for the replantation andmicrovascular repair of amputated fingers has beenpreviously described Recently, medicinal leecheshave been increasingly used for venous decongestion,which is a common problem after the replantation surgery. This method is based on reducing venous conges-tion by ‘blood-letting’ and on the antithromboticproperties of hirudin in leech saliva. Anestheticmanagement for the treatment with leeches in childrenhas not been described until now
Profil steroidnih hormona tokom sinhronizacije estrusa kod različitih kategorija košuta (Cervus elaphus l.)
The objective of the present study was to compare estradiol/progesterone ratios of different age categories of red deer hinds and use it as a predictor of estrus synchronization success and consequently conception rate. To accomplish this we used 38 red deer hinds to establish serum progesterone and estradiol levels in young (21 animals), mature (10 animals) and old (7 animals) hinds during the estrus synchronization procedure (transvaginal/cervical AI). The following estrus synchronization was used: at the start of the experiment each hind received a controlled intravaginal drug-releasing device
(CIDR, Pharmacia&Upjohn, New Zealand) containing 0.3 g of progesterone. The device was removed on day 11, simultaneously with an application of 250 IU of Pregnant Mare Serum Gonadotropin (PMSG, Folligon® Intervet International, Boxmeer, Holland). Transvaginal/ cervical AI (artificial insemination) was performed 48 hours after CIDR
withdrawal (day 13). Blood samples were obtained from the jugular vein using a Venoject® vacutainer without an anticoagulant for hormonal tests on the same experimental day (0, 11th and 13th day). A statistically (p<0.01) higher progesterone level was found in young hinds on the 11th day after controlled intravaginal drug-releasing device insertion. A
significantly higher (p<0.01) estrogen level was observed in the young in regard to mature and old hinds on the expected day of estrus (13th day). Estradiol/progesterone ratios showed a statistically significant difference (p<0.01) on insemination day (13th day) between old and young hinds (98.67 : 46.59) and between old and mature hinds (98.67 : 51.79). Out of a total of 38 hinds only 9 had their offspring, 6 of the young and 3 of the mature hinds.Farmski držani jeleni podvrgavaju se različitim tehnikama asistirane reprodukcije, kako bi se dobile genetski vredne životinje. Između ostalog ove tehnike uključuju i sinhronizovanje estrusa i veštačko osemenjavanje. Malo se zna o odnosu između estradiola i progesterona kod košuta. Cilj ovoga rada je bio da se uporede odnosi estradiola i progesterona različitih starosnih kategorija košuta crvenog jelena i da se koristite za predvi|anje uspeha sinhronizovanja estrusa i koncepcije. Da bi smo ovo postigli proveli smo postupak sinhronizacije estrusa (0. dan aplikacija intravaginalnih uložaka progesterona (CIDR, Pharmacia&Upjohn, New Zealand), 11. dan uklanjanje intravaginalnih uložaka i aplikacija 250 IU seruma ždrebnih kobila (PMSG, Folligon® Intervet International, Boxmeer, Holand). Košute su umjetno osjemenjene 48 sati nakon aplikacije (13. dan) duboko smrznutim sjemenom uvezenim iz Novog Zelanda. Uzorci krvi za analizu hormona uzeti su iz jugularne vene pomoću Venoject® vacutainera bez antikoagulansa u iste dane tretmana (0., 11. and 13. dan) i pri tome smo određivali nivo
progesterona i estradiola u serumu mladih, zrelih i starih košuta. Koncentracija hormona odeređena je imunoenzimskom kemiluminiscencijom "ECLIA" (Roche Elecsys 2010, Roche Diagnostics, Mannheim, Germany). Statistički (p<0.01) veći nivo progesterona primećen je kod mladih košuta 11 dana posle aplikacije progesteronskog intravaginalnog implantata. Statistički vrlo značajno viši (p<0.01) nivo estrogena primećen je kod mladih košuta u odnosu na druge.
Trinaestog dana eksperimenta, odnosno na dan estrusa, odnos estrogen/progesteron se vrlo značajno razlikovao (p<0.01) između starih (98,67) i mladih (46,59) košuta, kao i između starih i zrelih košuta (98,67:51,79). Od ukupno 38 obrađenih
košuta, 9 je imalo potomstvo, od čega je 6 iz kategorije mladih košuta i 3 iz kategorije zreli
Angiosarkom hipofarinksa: prikaz slučaja
Angiosarcomas are malignant neoplasias of rapid growth that emerge from endothelial cells. They are rarely found in the area of the head and neck and account less than 0.1% of all head and neck malignancies. In some cases it has been linked to trauma, radiation and angiectasia but the etiology mainly remains unknown. Here we report a case of angiosarcoma of pyriform sinus manifested by dysphagia and dysphonia. The patient underwent endoscopic hypopharyngeal excision followed by radiation therapy with a good result. Our patient remains tumor free after two years. The purpose of this article is to add another case of primary angiosarcoma of a rare site, the hypopharynx.Angiosarkomi su maligne neoplazme brzog rasta koje se razvijaju iz endotelnih stanica. Rijetko se nalaze u području glave i vrata, a incidencija im je manja od 0,1% svih malignih tumora glave i vrata. Uzroci nastanka su nepoznati, iako se u nekim slučajevima vjeruje da su povezani s traumom, zračenjem i angiektazijama. Prikazujemo slučaj angiosarkoma piriformnog sinusa hipofarinksa sa simptomima disfagije i disfonije. Pacijentu je učinjena endoskopska hipofaringelna ekscizija nakon koje je provedena adjuvantna radioterapija. Nakon dvije godine pacijent je i dalje bez recidiva tumora. Svrha ovog članka je prikazati još jedan slučaj primarnog angiosarkoma neuobičajenog sjela, hipofarinksa
Epidemiologija raka grkljana u Osječko-baranjskoj županiji (Istočna Hrvatska)
The aim of this retrospective study was to provide the incidence and mortality rate for all patients with laryngeal carcinoma diagnosed in Osijek-Baranja County, during the period of 1999 – 2008. In this period, there were 329 registered patients, from which 301 (91.5%) males, and 28 (8.5%) females. Age-standardized rate (ASR World) laryngeal cancer incidence was 6.4/100,000 (13.4/100,000 for males and 0.9/100,000 for females). In the same period, 238 people, including 224 (94.1%) men and 14 (5.9%) women died of laryngeal carcinoma. Age-standardized rate (ASR World) laryngeal cancer mortality was 4.4/100,000 (9.8/100,000 for males and 0.5/100 000 for females). There is a significant decline in mortality in males and increased mortality in females. Laryngeal carcinoma is a significant public health problem in the Osijek-Baranja county. Although the study period shows a tendency to decrease in the number of new cases and deaths, in the times ahead it is important to focus the emphasis on prevention and early detection with the goal of reducing incidence and mortality.Cilj ove retrospektivne studije bio je prikazati epidemiološke karakteristike raka grkljana dijagnosticiranih u Osječko-baranjskoj županiji u periodu od 1999. do 2008. godine. U promatranom razdoblju u Osječko-baranjskoj županiji registrirano je 329 oboljelih, od toga 301 muškarac (91,5%) i 28 žena (8,5%). Dobno standardizirana stopa (ASR World) incidencije raka grkljana iznosila je 6,4/100,000 (13,4/100,000 za muškarce i 0,9/100,000 za žene). Od 1999. do 2008. godine u Osječko-baranjskoj županiji od raka grkljana umrlo je 238 osoba, od toga 224 muškaraca (94,1%) i 14 žena (5,9%). U promatranom desetogodišnjem razdoblju dobno standardizirana stopa (ASR World) smrtnosti od raka grkljana iznosila je 4,4/100,000 (9,8/100,000 za muškarce i 0,5/100,000 za žene). Prisutan je značajan pad smrtnosti u muškaraca i porast smrtnosti kod žena. Rak grkljana značajni je javnozdravstveni problem u Osječko-baranjskoj županiji. Iako u razdoblju od 1999. do 2008. godine pokazuje tendenciju opadanja u broju novooboljelih i umrlih, u vremenima koja dolaze važno je naglasak usmjeriti na prevenciju i rano otkrivanje s ciljem smanjenja incidencije i smrtnosti
Značenje pepsina iz sline u dijagnostici i liječenju laringofaringealne refluksne bolesti
Etiopathogenesis of the laryngopharyngeal reflux has not been sufficiently clarified. It is believed that damage to the lining of laryngopharynx in laryngopharyngeal disease occurs in the use of acid and pepsin. The diagnosis of reflux acidic 24-hour Dual probe pH-metry is considered the gold standard. However, since the laryngopharyngeal reflux is often non-acidic new diagnostic methods are been explored, safe diagnosis of the disease according to symptoms of this uncharacteristic disease. In our study on 45 patients with laryngopharyngeal disease, we have proved that tracking the value of pepsin in the saliva of a valuable diagnostic indicator of laryngopharyngeal reflux and a valuable indicator of the success of the treatment.Etiopatogeneza laringofaringealnoga refluksa do danas nije dovoljno razjašnjena. Smatra se da oštečenje sluznice laringofarinksa u laringofaringealnoj bolesti nastaje djelovanjem kiseline i pepsina. U dijagnostici aciditetnog refluksa
24-satna pH-metrija smatra se zlatnim standardom. Međutim, budući je laringofaringealni refluks često neaciditetan
istražuju se nove dijagnostičke metode sigurnog postavljanja dijagnoze ove po simptomima nekarakteristične bolesti. U
našem istraživanju na 45 ispitanika s laringofaringealnom bolešću dokazali smo da je praćenje vrijednosti pepsina u
slini vrijedan dijagnostički pokazatelj laringofaringealnoga refluksa i vrijedan pokazatelj uspješnosti primijenjene terapij