3353 research outputs found
Sort by
המשפחה אלבחרי
U španskom jeziku Al Bohor označava prvorođenog sina, prvenca u porodici. Al Bahr u arapskom svetu upućuje na čoveka sa mora. Negde između ova dva tumačenja može se potražiti koren prezimenu Albahari, stare sefardske porodice.Poreklo ove porodice vodi do Kordobe, grada na reci Gvadalkivir u podnožju planinskog venca Sijera Morena, u španskoj pokrajini Andaluziji. Iz tog perioda nema detaljnijih podatke o porodici Albahari. U masama proteranih Jevreja iz Španije, negde 1510. godine u blizini Venecije u selu Geto koje se i danas isto zove, obreli su se preci današnjih potomaka porodice Albahari. Posle izgona iz Španije lutajući 20-ak godina po raznim zemljama Evrope i dolaska u Veneciju, većina Jevreja nastavlja put Tunisa, Maroka i Otomanske imperije. Prvi podatak o dolasku ove porodice u Tursku, tačnije u grad Kostur (slovenski naziv), danas Kastorija u severnom delu Grčke, imamo zahvaljujući austrijskim vlastima Zemuna, tačnije Zemunskog magistrata, gde se pominju prvi Albahari za koje se kaže da su došli iz tog grada u Beograd, ali da zbog trgovine dolaze i u Zemun, početkom 18. veka. Prvi pisani tragovi o familiji Albahari i njenom
prisustvu u Beogradu, nalaze se u jednom pismu Šarla Feriola, francuskog ambasadora u Carigradu (na dužnosti od 1699 -1711. godine), francuskom kralju Luju XIV...In Spanish, Al Bohor means the firstborn son, the firstborn in the family. In the Arab world, Al Bahr refers to a man from the sea. Somewhere between these two interpretations, one can look for the root of the surname Albahari, an old Sephardic family. The origin of this family leads to Cordoba, a town on the Guadalquivir River at the foothill of the Sierra Morena mountain range, in the Spanish province of Andalusia. There are no more detailed data on the Albahari family from that period. In the masses of expelled Jews from Spain, sometime in 1510 near Venice in the village of Ghetto, which is still called today, the ancestors of today's descendants of the Albahari family settled. After being expelled from Spain, wandering around various European countries for about 20 years and arriving in Venice, most Jews continue to Tunisia, Morocco and the Ottoman Empire. We have the first information about the arrival of this family in Turkey, more precisely in the city of Kostur (Slavic name), today Kastoria in the northern part of Greece, thanks to the Austrian authorities of Zemun, more precisely the Zemun magistrate, where the first Albahari surname is mentioned. They came to Zemun and Belgrade because of trade at the beginning of the 18th century. The first written traces of the Albahari family and its presence in Belgrade can be found in a letter from Charles Feriol, the French ambassador to Constantinople (on duty from 1699-1711), to King Louis XIV of France...Knjiga "Porodica Almuzlino: od 13. do 20. veka" podeljena je na dva dela. Autor Zoran Pantelić prati svoje porekle i pretke kroz sećanja i dokumente o porodicama Almozlino i Albahari koje su bile spojene venčanjem. Prvi deo knjige posvećen je porodici Almuzlino a drugi porodici Albahari.The book "The Almuzlino Family: From the 13th to the 20th Century" is divided into two parts. The author Zoran Pantelić traces his origins and ancestors through memories and documents about the Almozlino and Albahari families who were united by marriage. The first part of the book is dedicated to the Almuzlino family and the second to the Albahari family
The story of the Minhs and us
U srcu Beograda, na Crvenom krstu, nalazi se park, a u njemu stogodišnji ginko, razgranata lipa i veličanstveni kedar iz Libana okovan u korov, ižvrljan grafitima. Odavno to više nije „Bioskop bašta“, gde su projektovani filmovi na ogromnom betonskom ekranu. Tu je sad stari Aca koji je sebi improvizovao sklonište, i gomila svakojakih dasaka i razvaljenog nameštaja koji on popravlja. Nastane se privremeno i Romi u bivšu kućicu projekcioniste, pa im neko podmetne požar, oni nestanu, pa se vrate. Svraćaju i komšije iz kraja da udahnu vazduh ili dovedu decu da protrče, u nedostatku druge zelene površine. Na zgradi Zavoda za zaštitu spomenika kulture Srbije, koja je pripadala jevrejskoj porodici Minh, danas nema ni spomen-ploče. Isto važi i za njihov rudnik na Rtnju i selo koje je u njihovo vreme imalo i bioskop i Sokolski dom, a danas je selo duhova.In the heart of Belgrade, on the Red Cross, there is a park with a hundred-year-old ginkgo, a branched linden tree and a magnificent cedar from Lebanon chained to weeds, scrawled with graffiti. For a long time, it was no longer the "Garden Cinema" where films were projected on a huge concrete screen. There is now old Aca who has improvised a shelter for himself, and a pile of all kinds of boards and broken furniture that he is repairing. Roma also lives temporarily in the former projectionist's house, then someone sets them on fire, they disappear, and then come back. Neighbours from the area stop by to breathe in the air or bring their children to run around, in the absence of another green space. Today, there is no commemorative plaque on the building of the Institute for the Protection of Cultural Monuments of Serbia, which belonged to the Jewish Minh family. The same applies to their mine on Rtanj and the village that in their time had a cinema and Sokolski dom (The Falcon’s Home), and today is a ghost village.Link na orginalni tekst (link to the original text): [https://vreme.com/vreme/prica-o-minhovima-i-nama/]Ovaj članak je deo projekta sajta Le Courrier des Balkans o „poluzaboravljenom“ sećanju na Jevreje Balkana. Uz podršku ambasade Švajcarske u Beogradu (this article is part of the Le Courrier des Balkans website project on the "half-forgotten" memory of the Jews of the Balkans. With the support of the Embassy of Switzerland in Belgrade)
Aryans and Semites
"Mnogi ni ne znaju da je u Beogradu još pre Drugog svetskog rata postojala Nemačko srpska škola. Osnovana je još davne 1854. godine i smatrana je nekom vrstom elitne prosvetne ustanove. Naravno, u njoj je nastava držana na nemačkom jeziku. Moju drugaricu Branku su, kad je napunila šest godina, roditelji dali u tu školu računajući da je to prilika da dete, sem maternjeg jezika, dobro nauči i jedan strani jezik...""Many do not know that there was a German-Serbian school in Belgrade before the Second World War. It was founded in 1854 and was considered a kind of elite educational institution. Of course, the classes were held in German. When my friend Branka was six year old, her parents sent her to that school, calculating that it was an opportunity for the child to learn a foreign language well, in addition to his mother tongue...
Pisma Matveju
"Moj sin Matvej je 1991. godine iznenada otišao u Izrael jer nije hteo da učestvuje u ratnom ludilu koje je upravo bilo na pomolu. Nije hteo da bude mobilisan i prisiljen da ubija ljude samo zato jer su živeli u Hrvatskoj, Bosni ili nekoj drugoj republici tadašnje Jugoslavije. Ubrzo po dolasku u Izrael, Matvej je pokazao izvesno interesovanje za svoje korene i tražio je da mu napišem nešto o tome ali i da mu ukratko, opišem kako sam preživeo Holokaust. Mislio sam da ću sve to moći da mu napišem na nekoliko stranica ali sam se prevario. Ispalo je mnogo više - trinaest prilično obimnih pisama. Ta pisma smo moja supruga Gorjana i ja kopirali. Originale smo slali poštom, a kopije čuvali za slučaj da se neko pismo, na putu do Izraela, izgubi. Nekoliko godina kasnije, putujući na neki kongres, pričao sam jednom prijatelju kako sam uspeo da preživim Drugi svetski rat. Rekao mi je da bi bilo zanimljivo kada bih sve to što sam mu ispričao ja i napisao. Nekoliko dana kasnije pokazao sam mu i pozajmio kopije pisama koja sam slao Matveju. Tih prvih trinaest pisama sam na njegovu sugestiju, a posle izvesnog oklevanja, poslao na anonimni književni konkurs koji je raspisao Savez jevrejskih opština Jugoslavije. Rukopis sam nazvao Trinaest pisama. Bio sam zaista iznenađen kada sam, posle izvesnog vremena, saznao da je taj tekst nagrađen prvom nagradom. Po savetu nekih prijatelja (koji su rukopis Trinaest pisama čitali), a podstaknut potrebom da opišem sinu i ono što mi se po završetku Drugog svetskog rata dešavalo, posle izvesne pauze sam nastavio da mu pišem, čineći to, kao i ranije, bez ikakvih literarnih ambicija.
U vreme NATO bombardovanja završio sam pisanje tih pisama..."Drugo dopunjeno elektronsko izdanje (Second updated electronic edition).Prvo izdanje knjige "Pisma Matveju" objavila je 2006. godine izdavačka kuća "Prosveta", Beograd. (The first edition of the book "Letters to Matvej" was published in 2006 by the publishing house "Prosveta", Belgrade)."Letters to Matvej" - skraćeno izdanje na engleskom jeziku objavio je Aleksandar Ajzinberg 2017. godine ("Letters to Matvej" - abridged edition in English was published by Alexander Ejzinberg in 2017)
How to teach about the Holocaust (online lecture)
Kako preneti traumatičnu istinu bez traumatizovanja onih kojima se obraćamo? Da li je to moguće? Postoje li različiti pristupi u obrazovanju o Holokaustu i, ako postoje, u čemu se razlikuju? Da li su uopšte uspešni i da li je moguće meriti njihovu uspešnost? Izlaganje će predstaviti osnovne pravce i principe savremenog pedagoškog pristupa podučavanja o Holokaustu, kao i izazove, dileme i teškoće koje prate njihovu primenu. Organizatori predavanja su ShoahLab i EduLab Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd, Srbija.How to convey a traumatic truth without traumatizing those we address? Is this possible? Are there different approaches in Holocaust education and, if so, in what they differ? Are they successful at all and is it possible to measure their success? The lecture presents the basic directions and principles of the modern pedagogical approach to teaching about the Holocaust, as well as the challenges, dilemmas and difficulties that follow their usage. The organizers of the presentationa are ShoahLab and EduLab of the Institute of Philosophy and Social Theory, Belgrade, Serbia.Trajanje 46:51 minuta (duration 46:51 minutes).Predavanje održano 14. oktobra 2020. godine od 12 do 14 časova preko ZOOM platforme (https://zoom.us/j/96465365609).The lecture was held on October 14, 2020, from 12:00 to 14:00 via the ZOOM platform (https://zoom.us/j/96465365609).Link na video (video link) [https://www.youtube.com/watch?v=sbXp-WSkA_I
The Holocaust, European values and local history
Projekat "Holokaust, evropske vrednosti i lokalna istorija" ima za cilj da razvije, pokrene i uvede održive metodologije i alate za inovativni pristup u arhivskoj pedagogiji, posebno u manjim lokalnim arhivima. Cilj je da se inspirišu i osposobe arhivisti da stvaraju sopstvene edukativne programe o Holokaustu zasnovane na sopstvenim arhivskim materijalima i lokalnoj istoriji, istovremeno predstavljajući lokalne mikroistorije globalnoj publici. Takođe, cilj je da arhivska pedagogija bude prihvaćena kao standardan pristup arhivskom radu i postane deo dugoročnih aktivnosti lokalnih arhiva. Projekat će se sprovesti u periodu 2020-2021. godine. U toku 24 meseca istražiće se i razviti metodologije i alati za uvođenje inovativne arhivske pedagogije u arhivsku praksu, posebno u manjim lokalnim arhivima. Kroz međunarodne radionice i obuke arhivista, biće pripremljeni da identifikuju, promovišu, učine dostupnim i zaštite važnu građu vezanu za istoriju Holokausta, život pre rata, vremena okupacije i stradanja, i vreme povratka u život nakon Holokausta. Stvaranjem sopstvenih obrazovnih programa na osnovu lokalnog materijala i lokalne istorije, arhivi će uvesti arhivsku pedagogiju u svoj dugoročni pristup arhivskom radu kao deo svakodnevnih aktivnosti. Partneri iz Srbije, Češke, Mađarske, Poljske, Slovačke, Nemačke i Austrije, kao i učesnici projekta iz Izraela, Velike Britanije, SAD, Grčke i Holandije, razmenjivaće najbolje prakse i podržati pet arhiva u Vojvodini sa ciljem da pripreme lokalne arhive. Ova iskustva će biti prikupljena u završnoj publikaciji projekta i korišćena za buduću implementaciju sličnih programa u lokalnim arhivima u drugim delovima Evrope, posebno u Centralnoj, Jugoistočnoj i Istočnoj Evropi. Projekat vode "Teraforming" i Arhiv Vojvodine.The project "The Holocaust, European Values and Local History" aims to develop, pilot and introduce sustainable methodologies and tools for an innovative approach in archival pedagogy, particularly in smaller local archives. The objective is to empower and train the archivists to create own educational outreach programs about the times of the Holocaust based on own archival materials and local history, and to incorporate archival pedagogy in their long-term approach and activities, presenting in the same time local micro-histories to global audiences. The project will be implemented in 2020-2021 The project objective is to explore and develop methodologies and tools to introduce an innovative approach in archival practice within the context of archival pedagogy, particularly in smaller local archives, with the aim to empower and train archivists to identify, promote, make available and safeguard important Holocaust-related materials by creating own educational outreach programs based on local materials and local history, and incorporate archival pedagogy in their long-term approach and activities. Partners from Serbia, Czechia, Hungary, Poland, Slovakia, Germany and Austria, as well as project participants from Israel, UK, US, Greece and the Netherlands, will exchange best practices, and support 5 archives in Vojvodina province in Serbia with the aim to empower and train local archivists. These experiences will be compiled in the final project publication and used for future implementation of similar programs in local archives in other parts of Europe, particularly South-East and East Europe. The project is developed by Terraforming and The Archives of Vojvodina from Novi Sad, Serbia.Projekat je deo zvaničnog programa "Novi Sad 2021 Evropska prestonica kulture". (The project is part of the official program of the "Novi Sad European Capital of Culture 2021").Link na video (video link) [https://terraforming.org/local-archives-and-archival-pedagogy/
Jewish Community of Novi Sad, Women's Section since its beginning in 1876 until today
"U početku je ovo trebala da bude kratka, sažeta priča o radu i značaju Ženske sekcije u Jevrejskoj opštini Novi Sad, koja je u različitim vremenima, od svog nastanka do danas, menjala svoje nazive, ali se u ovom radu najčešće pominje pod današnjim nazivom Ženska sekcija (skraćeno ŽS). Sporadično, a i vrlo uopšteno se u nekim knjigama iz života Jevrejske zajednice u Novom Sadu govori ukratko i o Ženskoj sekciji (videti knjigu Šosberger Pavla: Novosadski Jevreji), uglavnom u periodu do Drugog Svetskog Rata, ali nigde ne postoji sveobuhvatan dokumenat koji je posvećen samo radu Ženske sekcije i u kome je na jednom mestu obuhvaćen period od njenog nastanka do danas. Napominjem da se ovde govori samo o radu koji je organizovala Ženska sekcija, pri čemu moram da spomenem i da su mnoge žene u Jevrejskoj zajednici davale svoj doprinos u životu zajednice i u raznim oblastima kojima su se profesionalno bavile...""Initially, this was supposed to be a short, concise story about the work and significance of the Women's Section in the Jewish community of Novi Sad, which has changed its names at different times, from its start until today, but is most often mentioned in this paper Women's section (abbreviated ŽS). Sporadically, and very generally in some books from the life of the Jewish community in Novi Sad, the Women's Section is also briefly discussed (see the book Šosberger Pavle: Novosadski Jevreji), mostly in the period before World War II, but nowhere is there a comprehensive document dedicated only to work Women's sections and in which in one place covers the period from its beginning to the present day. I note that this is only about the work organized by the Women's Section, and I have to mention that many women in the Jewish community have contributed to the life of the community and in various fields in which they have worked professionally ...
Warhol's "Jewish Geniuses" 40 years later
U Jevrejskom muzeju u Njujorku 1980. godine otvorena je izložba „Deset portreta Jevreja 20. veka” koje je Endi Vorhol uradio po narudžbini Ronalda Feldmana, svog galeriste i prijatelja. Serija radova „Jevrejskih genija”, kako ju je nazivao, izazvala je tada oštre i podeljene reakcije kritike. O tome kako četiri decenije kasnije možemo da posmatramo ove radove biće reči na ovom predavanju.In 1980, the exhibition "Ten Portraits of Jews of the 20th Century" opened at the Jewish Museum in New York, commissioned by Ronald Feldman, his gallerist and friend. The series of works of "Jewish Geniuses", as he called it, caused sharp and divided reactions from critics at the time. This lecture will discuss how we can observe these works four decades later.Trajanje 1:29:51 minuta (duration 1:29:51 minutes)."Haverova onlajn učionica" - serija predavanja: umetnost, film, književnost, hrana ("Haver's Online Classroom" - a series of lectures: art, film, literature, food).YouTube link: [https://www.youtube.com/watch?v=__CsSRrNfmg&list=PLhnejJShQmj5LoeVI-Y1wRpuxhE6iK8II&index=3&t=958s
Jews as victims of hate crime in Great Britain
O predrasudama, koje postoje prema pripadnicima jevrejskog naroda, moguće je navesti mnogo primera tokom istorije. Autor je stoga u uvodnom delu rada naveo nekolicinu primera kako bi ilustrovao negativan odnos većinskog stanovništva prema ovoj etničkoj zajednici. Koristeći kao razlog da je jevrejska zajednica među najbrojnijima u svetu u Velikoj Britaniji, autor je u daljem radu obrazložio po godinama obim i strukturu zločina mržnje prema Jevrejima, trudeći se da da objašnjenje dinamike izvršenih zločina mržnje. Na kraju rada ukazuje na zaključke koji bi se mogli primeniti radi smanjenja viktimizacije pripadnika jevrejske zajednice.There are many examples of prejudices existing against members of the Jewish people throughout history. The author therefore cited many examples in the introductory section to illustrate the negative attitudes of the majority population towards this ethnic community. Considering that the place where the Jewish community is among the most numerous in the world is the UK, the author further elaborates on the extent and structure of hate crimes against Jews over the years, trying to explain the dynamics of hate crimes committed. At the end of the paper, the author points to the conclusions that could be applied to reduce the victimization of members of the Jewish community.Ovaj rad predstavlja rezultat teorijskog istraživanja na projektu „Usklađivanje prava Srbije sa
pravom EU“, koji se sprovodi na Pravnom fakultetu Univerziteta u Nišu
School class on the Second World War Victims Memorial Day
Tekst o održanom nastavnom času povodom Dana sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata opisuje ideju i realizaciju samog časa. Akcenat je na pojmovima: genocid, holokaust, kultura sjećanja te na korištenju stečenih znanja iz različitih oblasti.The text on a school class apropos the Second World War Victims Memorial Day describes the premise and the practical realization of this class. The accent is placed on keywords such as genocide, holocaust, and memory culture. Additional focus is directed toward using a wide array of knowledge taken from other fields of inquiry