3353 research outputs found
Sort by
Special action 1005 - the burning of corpses in Jajinci (1943/44): new sources as a contribution to further research
No full textOvaj tekst predstavlja priređeni dokument nastao na saslušanju
Harija Štegemana u logoru Nojengame 16. jula 1947. godine. Prati ga širok kontekstualni uvod, opšta geneza Specijalne akcije 1005 u Istočnoj Evropi, kao i rekonstrukcija do sada poznatih činjenica o uklanjanju ostataka nacističkih zločina u okupiranoj Srbiji. U tom smislu, u tekstu se analiziraju postojeći izvori o ovoj nacističkoj
akciji, preispituju se stavovi u njima, načelno se porede sa rezultatima drugih istraživanja i povrh svega daje se naš zaključak. Zapisnik sa saslušanja Harija Štegemana objavljen je integralno, uz pravopisne ispravke i komentare autora.The question of removing the traces of crimes committed by the Nazis at the end of World War II has been brought up several times since the end of the war. However, what characterises this phenomenon in practically all areas of East and Southeast Europe is the lack of sources. In this sense, we are publishing this document, which will additionally help in a better reconstruction but also in the review of previous conclusions. The text is divided into several segments. The first part explains the genesis of the entire process in Europe, which further spread to the Southeast. The second part reconstructs only the removal of corpses in occupied Serbia, while the third explains the issue of the development of the narrative about the number of those killed after the end of the war. The fourth part reviews the existing conclusions, giving a sort of evaluation of what has been known in science so far. The fifth and last part of the text is the fully published hearing of Harry Stegemann, which is the central part of this text.Web stranica časopisa "Istorija 20. veka" (the journal "History of the 20th Century" website) [https://istorija20veka.rs/home-page/
Ne trebaju vam vozovi da biste stigli do Sajmišta
No full text"Amid the streets of New Belgrade, shops sit next to apartment blocks, businesses align with public parks, and the River Sava flows gently by. Inside the neighbourhood of Staro Sajmiste, a white tower glitters as it reaches up toward the sky. At the same time, the area echoes with crowds mingling, gazing at the modern technology of the 1930s, or enjoying ice cream, and children running around between pavilions, taking in the day. Before it became a site of unimaginable horror in the Holocaust, the grounds of Staro Sajmiste told a different story. In the summer of 1937, workers rushed to complete what was then one of Belgrade’s most ambitious architectural projects - a sprawling modernist fairground designed to showcase the industrial and cultural progress of royal Yugoslavia. Built in just three months, the complex officially opened on September 11, 1937…""Usred ulica Novog Beograda, prodavnice se nižu uz stambene blokove, poslovne zgrade graniče se s javnim parkovima, a reka Sava tiho protiče pored njih. U naselju Staro Sajmište, bela kula blista dok se izdiže ka nebu. Istovremeno, prostor odjekuje glasovima mase ljudi koji se šetaju, razgledaju modernu tehnologiju tridesetih godina, uživaju u sladoledu, dok deca trče između paviljona i upijaju dan. Pre nego što je postalo mesto nezamislivog užasa tokom Holokausta, Staro Sajmište pričalo je drugačiju priču. Leta 1937. godine, radnici su žurili da završe tada jedan od najambicioznijih arhitektonskih projekata u Beogradu – prostrani modernistički sajam osmišljen da predstavi industrijski i kulturni napredak kraljevske Jugoslavije. Izgrađen za samo tri meseca, kompleks je zvanično otvoren 11. septembra 1937. godine…
Rabinska književnost na jidišu i ladinu
No full textThe volume offers a broad introduction to the rabbinical literature written in the two major traditional Jewish languages of Europe: Yiddish, the language of the Ashkenazic Jews of Eastern Europe, and Ladino (or Judezmo or Judeo-Spanish), the language of the Sephardic Jews of the Ottoman Empire and its successor states, Italy and the Austro-Hungarian Empire. The scope is wide-ranging. Some of the contributions highlight the lives and work of outstanding rabbinical figures who wrote in Yiddish or Ladino, and the crucial role they played in the transmission of rabbinical knowledge among the more popular sectors of their communities, as well as in the shaping of the Yiddish and Ladino reading public. Close attention is paid to long-established genres such as the highly-popular Biblical commentaries, as exemplified by Me-'am lo'ez in Ladino (1730-1899); prayer books and liturgical compositions in prose and verse; responsa collections; guides to religious observance; moralistic works; as well as modern genres having rabbinic content such as the periodical press that began to appear in the second half of the nineteenth century, when the Jewish communities of the Diaspora underwent radical cultural, religious, social and political changes.Ova knjiga nudi širok uvod u rabinsku literaturu pisanu na dva glavna tradicionalna jevrejska jezika Evrope: jidišu, jeziku aškenaskih Jevreja Istočne Evrope, i ladinu (ili judezmo ili judeo-španskom), jeziku sefardskih Jevreja Osmanskog carstva i njegovih država naslednica, Italije i Austrougarske imperije. Obim je širok. Neki od priloga ističu živote i rad istaknutih rabinskih ličnosti koje su pisale na jidišu ili ladinu, i ključnu ulogu koju su igrale u prenošenju rabinskog znanja među popularnijim sektorima svojih zajednica, kao i u oblikovanju čitalačke publike na jidišu i ladinu. Posebna pažnja posvećena je dugogodišnjim žanrovima kao što su veoma popularni biblijski komentari, kao što je to primer Me-'am lo'ez u ladinu (1730-1899); molitvenici i liturgijski sastavi u prozi i stihu; zbirke responsa; vodiči za verske obrede; moralistička dela; kao i moderni žanrovi sa rabinskim sadržajem, poput periodične štampe koja je počela da se pojavljuje u drugoj polovini devetnaestog veka, kada su jevrejske zajednice dijaspore doživele radikalne kulturne, verske, društvene i političke promene
Kaddish for Sarajevo
No full text„Kadiš za Sarajevo“ Marka Bačanovića je poetsko-dokumentarni zapis o stradanju, pamćenju i identitetu Sarajeva tokom rata ispisan iz perspektive ličnog i kolektivnog gubitka. Naslovna metafora „kadiša“ - jevrejske molitve za mrtve - funkcioniše kao simbol univerzalne tuge i dostojanstva žrtava, ali i kao čin otpora zaboravu. Autor kroz fragmentarnu strukturu, esejske zapise i lirsku introspekciju rekonstruiše atmosferu u gradu pre i tokom rata. „Kadiš za Sarajevo“ molitva je za sve gradove, prostore i ljude posrnule u pošasti ljudskog zla, bilo da se ono manifestuje mikrosvijetima lokalne zlobe ili ipak makrouniverzumom najostvarenijeg zla u istoriji modernog čovječanstva. „Kadiš za Sarajevo“ molitva je da se nikome nikada ne dogodi zlo, jer svako je zlo, ono najmanje - integralno lično, kao i ono upakovano u ideologiju, podjednako veliko i moćno i u stanju poništiti čitave svjetove, te ga je potrebno svakodnevno prepoznavati, propitivati i iz sebe protjerivati. „Kadiš za Sarajevo“ molitva je ponajviše za one koji su u vrtlozima tih zala bespovratno iščezli. Sve napomene pisane uz pjesme, bazirane su na istorijski istinitim događajima, u onoj mjeri istine koju je prepoznao neko ko njihovu istoriju nije pisao, već joj je svjedočio u posrednosti istorijskih izvora ili usmenih predanja, kao i neposrednosti putopjesničke percepcije. Istorijskom dokumentarizmu, moguće je, nije mjesto u poetskim zbirkama, ali u okolnostima poput ove, kada se čitav svijet, najprije diskretno, a nekad čak ni to, uvija u šutnju glede najvećih užasa čovječanstva osvjedočenih prije manje od osam decenija, smatrao sam da se potrebno suočiti sa mogućnošću činjenja zla za koju svijet i danas nije ništa manje predisponiran, te jasno imenovati njegove počinioce i ideologe, o kojima se, ispostavlja se, danas jako malo zna, i koji su, nanovo se ispostavlja, za vlastite sumrake kojima su zamračili živote miliona, često prolazili nekažnjeno.“Kaddish for Sarajevo” by Marko Bačanović is a poetic and documentary reflection on suffering, memory, and the identity of Sarajevo during the war. It is written from the point of view of both individual and group loss. The central metaphor of the Kaddish - the Jewish prayer for the dead – serves as a symbol of universal grief, honouring the dignity of the victims and fostering resistance to forgetting. Through a fragmented structure, essayistic notes, and lyrical introspection, the author reconstructs the atmosphere of the city before and during the war. The book acts as a prayer for Sarajevo, as well as for all places and people affected by human evil. It reminds us of the importance of recognizing, questioning, and resisting such cruelty. Based on real historical events and testimonies, it stands as a poetic memorial to those who disappeared amid the turmoil of violence.Biblioteka Vertikale / Udruženje nezavisnih pisaca Srbije, Beograd. Edicija Poezija ; no. 28
From Augustine to Auschwitz: the final solution of the Jewish question
No full textProšlost nije prošla, kaže Karlhajnc Dešner (Karlheinz Deschner, 1924-2014), čuveni nemački istoričar, beskompromisni borac protiv izopačenog hrišćanstva, u Predgovoru svoje knjige "Politika rimskih papa u XX veku", što će reći da je ona i dalje tu, ne menja se, žilavo opstaje. Međutim, ja bih rekao da se iz nemoći samo pritajila, da se pokatkad licemerno miroljubivo oglašava, ali, proročki gledano, dolazi vreme kada će opet doleteti na poslednjem od četiri konja iz Apokalipse da opet „ubija mačem i glađu i smrću i zverinjem zemaljskim“, a za njom će opet opet ići „pakao“ (Otkrivenje 6,8). Jahaču se ime neće promeniti. I dalje će se zvati Smrt, dok ne bude konačno ukinuta kao poslednji neprijatelj, kako kaže apostol Pavle (1. Korinćanima 15, 26). Sve ovo vidim kao razlog za pisanje knjige "Od Avgustina do Aušvica", iako će se nekome možda učiniti apsurdnim dovođenje u vezu ličnosti iz daleke prošlosti (354-430), ma kako ona bila značajna za teologiju Rimokatoličke crkve, ili, po nečijem poimanju, možda, za teologiju uopšte, i najozloglašenijeg nacističkog koncentracionog logora, fabrike smrti, koja je ugasila svoje peći i gasne komore sredinom dvadesetog veka. Međutim, ipak postoji jedna ideološka nit, koja ih čvrsto povezuje, a koja nije mimoišla ni mnoge umove, dovodeći ih do bezumlja, u svom protezanju kroz petnaest dugih vekova, koliko je prošlo od Avgustina do Aušvica."The past has not passed," says Karlheinz Deschner (Karlheinz Deschner, 1924-2014), the famous German historian and an uncompromising fighter against perverted Christianity, in the preface of his book "Politics of the Roman Popes in the 20th Century". This means that it is still present; it does not change; it stubbornly survives. However, I would argue that it has simply kept quiet out of weakness and sometimes hypocritically makes peaceful announcements. Yet, prophetically speaking, the time is coming when it will arise again on the last of the four horses from the Apocalypse to "kill with the sword and famine and death and the beasts of the earth", and "hell" will follow her once more (Revelation 6:8). The rider's name will remain unchanged. It will continue to be called Death until it is finally abolished as the last enemy, as the Apostle Paul states (1 Corinthians 15:26). I view all this as a rationale for writing the book "From Augustine to Auschwitz", even though it may seem absurd to some to connect a figure from the distant past (354-430), no matter how significant she was for the theology of the Roman Catholic Church, or, by some interpretations, perhaps for theology as a whole, and the most notorious Nazi concentration camp, the death factory, which turned off its furnaces and gas chambers in the middle of the twentieth century. Nevertheless, there remains one ideological thread that firmly connects them, which has not escaped many minds, leading them to insanity, throughout the fifteen long centuries that passed from Augustine to Auschwitz.Str. 213-224: Od Avgustina do Aušvica i….Gaze / Darko Tanasković ; Str. 225: Uz Od Avgustina do Aušvica Zvonimira Kostića Palanskog / Jovica Aćin ; Str. 226-227: Bogata, ozbiljna i vredna knjiga / Aron Albahari
Alfred Pordes kao operetni kompozitor: poetski i izvođački boravak u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu
No full textThis paper focuses on poetics and performance activities of operettas (Miss Ganymed, Bosanska ljubav, and Omer-paša) by Alfred Pordes, Jewish composer and conductor perished in the Holocaust. As Pordes spent his lifetime on the route from Sarajevo to Belgrade, therefore authors merged sources about this composer from both city archives and libraries.Alfred Pordes (1907-1942) bio je bosanski kompozitor i dirigent jevrejskog porijekla, zanemaren u mejnstrim muzikologiji i zaboravljen kao jedna od žrtava Holokausta. Rad opisuje njegov život i ličnost kao operetnog kompozitora i pozorišnog dirigenta. S obzirom da je Pordes svoj život proveo u Sarajevu i Beogradu, ali i u Zagrebu, gdje je studirao, ovaj rad prati njegov boravak i analizira recepciju njegove tri operete izvedene u ova tri grada - "Miss Ganymed" u Sarajevu, "Bosanska ljubav" u Beogradu i "Omer-paša" u Zagrebu na temelju izvora iz beogradskih i sarajevskih arhiva i biblioteka, ali i jevrejskih institucija poput Arhiva Jevrejskog muzeja u Beogradu. Glavno pitanje koje se postavlja je o mjestu Pordesovih operetnih djela u savremenim dinamičnim raspravama o ovom žanru, ali i genealogiji ovog žanra u njegovom vlastitom opusu. Rad se fokusira na poetiku i izvođenje opereta (Miss Ganymed, Bosanska ljubav i Omer-paša) Alfreda Pordesa, jevrejskog kompozitora i dirigenta stradalog u Holokaustu. S obzirom da je Pordes životni vijek proveo između Sarajeva i Beograda, autorice su spojile izvore o ovom kompozitoru u arhivima i bibliotekama obaju gradova.International Symposium "Music in Society" (13th ; 2022 ; Sarajevo)
Njen prostor: žene u Holokaustu
No full textThe book emerged from a need to deepen the understanding of the dynamics of suffering and survival experienced by women during the Holocaust, as well as from a desire to further open up space for exploring women’s specific experiences within these historical circumstances. In this light, this edited volume offers ten chapters, framed by a prologue and an epilogue in which the editors provide contextual and thematic entry and exit points into and out of these highly sensitive areas of research. The book is divided into three broader sections. The first is dedicated to exploring the bodily and physical experiences that women endured during the Holocaust. The second focuses on the traces and testimonies women left behind through art, writing, diaries, and publishing activities during and after the Holocaust. The third section introduces the theme of resistance - both to the Holocaust itself and to its erasure from memory - while also emphasising the importance of responsible remembrance of the women’s legacy related to the Holocaust.Ova knjiga je nastala je iz želje za produbljivanjem znanja o dinamikama stradanja i preživljavanja žena tokom Holokausta, ali i iz potrebe za dodatnim otvaranjem prostora za istraživanje specifično ženskih iskustava u pomenutim istorijskim okolnostima. U tom svetlu ovaj zbornik nudi deset poglavlja uokvirenih prologom i epilogom urednica koje kontekstualno i problemski uvode i izvode čitalačku publiku iz ovih krajnje osetljivih istraživačkih područja. Knjiga je podeljena na tri šire celine, od kojih je prva posvećena tematizovanju telesnih i fizičkih iskustava kroz koja su žene prolazile tokom Holokausta, druga govori o tragovima i svedočenjima koje su žene ostavljale u umetnosti, pisanju, dnevnicima i izdavačkoj delatnosti tokom i nakon Holokausta, dok treća celina uvodi temu pružanja otpora Holokaustu ali i njegovom zaboravu, istovremeno naglašavajući i važnost odgovornog sećanja na žensko nasleđe vezano za Holokaust.This edited volume was realised with the support of Claims conference - Conference on Jewish material claims against Germany.Edicija Disput
Antisemitism in Serbia in the past and present
No full textPredavanje Tamare Stojanović “Antisemitizam u Srbiji u prošlosti i sadašnjosti” je drugo predavanje četvrtog kursa pod nazivom "Antisemitizam" koji se realizuje u okviru projekta „Holokaust u zemljama bivše Jugoslavije“. Ovaj projekat je prvi ovakav projekat u regionu i ima za cilj da pruži dublje razumevanje Holokausta na prostoru bivše Jugoslavije, podstakne kritičko mišljenje, promoviše toleranciju i empatiju, kao i da istakne konstantnu važnost obrazovanja o Holokaustu u regionu. Projekat se sastoji od četiri zasebna online kursa sa po tri predavanja i jednog šestodnevnog seminara uživo, koji se organizuje nakon završetka četvrtog kursa u Beogradu i Skoplju. Svi kursevi, kao i seminar, bave se temom Holokausta i antisemitizma na prostoru bivše Jugoslavije. Svaki od četiri online kursa obuhvata dragocena opšta znanja iz pomenutih tematskih okvira, ali i fokus na pojedine delove regiona i iskustvo Holokausta u njima.Tamara Stojanović's lecture "Antisemitism in Serbia in the past and present" is the second lecture of the fourth course entitled "Antisemitism", which is being realised within the project "Holocaust in the countries of the former Yugoslavia". This project is the first of its kind in the region and aims to deepen understanding of the Holocaust within the former Yugoslavia, encourage critical thinking, promote tolerance and empathy, and emphasise the ongoing importance of education about the Holocaust in the area. The project includes four online courses, each with three lectures, and one six-day live seminar, organised after the end of the fourth course in Belgrade and Skopje. All courses, as well as the seminar, address the topic of the Holocaust and anti-Semitism in the former Yugoslav territory. Each of the four online courses provides valuable general knowledge from the specified thematic frameworks, with a particular focus on certain parts of the region and their experiences of the Holocaust.Trajanje 1:43:09 minuta (duration 1:43:09 minutes).Projekat realizuje organizacija Haver Srbija u saradnji sa Fondom za Holokaust Jevreja iz Makedonije, uz podršku Claims Conference. Koordinatori projekta su Tamara i Aleksandar Stojanović. (The project is implemented by the Haver Serbia organization in cooperation with the Holocaust Fund of the Jews from Macedonia, with the support of the Claims Conference. The project coordinators are Tamara and Aleksandar Stojanović).YouTube link [https://www.youtube.com/watch?v=7T0x_h58a1U&list=PLhnejJShQmj6qZbBOZJmuu-BK74Qp4JVQ&index=7
Danilo Kiš - Holocaust writer
No full textDanilo Kiš (1935-1989), to jest Daniel Kon, bio je srpski/jugoslovenski pisac jevrejskog porekla koji se jedini nalazi u svetskim enciklopedijama Holokausta iako sebe nije smatrao delom zajednice; u njegovom opusu ne preovladavaju religiozne ili jevrejske teme uopšte. Stvaralaštvo mu se zasniva na temeljima dvaju osnovnih činjenica koje su obeležile XX vek, a to su nacistički logori smrti i staljinistički logori za progon. Te dve činjenice mučile su njegovo biće - homo poeticus - koje je upravo zbog njih moralo da probudi i deo homo politicus. Upravo je to tačka u kojoj Kiš spaja istoriju i književnost, kroz koju pokušava da održi sećanje na ono čemu jeste i čemu nije prisustvovao. On ne piše istoriju, ali koristi njene činjenice i događaje koje pokušava da pojmi i razume, iako se često čini da su nepojmljive, nezamislive, ljudskom umu i duši nedokučive zbog svoje brutalnosti, odsustva svakog humanizma i, najzad, nemogućnosti da se sve to prenese kroz jezik koji poznajemo.Данило Киш (1935-1989), то есть Даниэль Кон, был сербским/югославским писателем еврейского
происхождения, единственным, который упоминается в мировых энциклопедиях Холокоста, хотя он не считал себя частью общины. В его творчестве нет преобладающих религиозных
или еврейских тем в целом. Его творчество базируется на двух основных фактах, которые ознаменовали XX век, а именно нацистских концлагерях смерти и сталинских исправительных лагерях. Эти два факта терзали его как существо homo poeticus, которое должно было пробудить часть homo politicus в нем. Именно это пункт, в котором для Киша пересекаются история и литература, с помощью которых он пытается сохранить память о том, что он есть и чему не присутствовал. Он не пишет историю, но использует ее факты и события, которые пытается постичь и понять, хотя они часто кажутся непостижимыми, невообразимыми, за пределами человеческого разума и души из-за их жестокости, полного отсутствия человечности и, наконец, невозможности передать все это с помощью известного нам языка.Danilo Kiš (1935-1989), also known as Kohn Daniel, was a Serbian/Yugoslav writer of Jewish descent who is uniquely featured in global Holocaust encyclopedias, despite not identifying himself as part of the community; his body of work does not predominantly focus on religious or Jewish themes at all. His creative output is grounded in two fundamental facts that marked the 20th century: the Nazi death camps and the Stalinist camps for persecution. These two facts tormented his being - homo poeticus - which, exactly because of them, had to awaken the aspect of homo politicus. This is precisely the point where Kiš intertwines history and literature to preserve the memory of what he witnessed and did not. He does not write history, but he employs its facts and events, striving to comprehend and understand them, even though they often appear incomprehensible, unimaginable, and elusive to the human mind and soul due to their brutality, the absence of any humanism, and ultimately the impossibility of conveying all of this through the language we know.Rad je deo doktorske disertacije pod nazivom “Fikcionalizacija Holokausta u romanima Jeržija Kozinskog, Džejn Jolen i D. M. Tomasa”
The golden Ustashas (a folk tale, liberating and moving)
No full textAutorova pripovetka, pisana narodnim (muslimanskim) dijalektom Sarajeva iz vremena Drugog svetskog rata, predstavlja načine nošenja lokalnog stanovništva sa temom Holokausta, u formi kratkog književnog dela pre nego opširne naučne studije koju pomenuta tema svakako zavređuje. Budući da je integralna verzija pripovetke već u celosti objavljena kako u elektronskim medijima tako i u štampanom izdanju, ovde je izložena u skraćenoj formi.В рассказе автора, написанном на народном (мусульманском) диалекте г. Сараево времен Второй
мировой войны, описывается как с темой Холокоста справляются местные жители. Он написан форме короткого книжного произведения, а не обширного научного исследования, которое указанная тема безусловно заслуживает. Поскольку полная версия повести уже полностью опубликована как в электронных СМИ, так и в печатном издании, рассказ здесь в сокращенной форме.The author’s short story, written in the local (Muslim) dialect of Sarajevo from the time of the Second World War, illustrates the local population’s engagement with the theme of the Holocaust in a brief literary work rather than an extensive academic study that the
subject undoubtedly merits. Since the complete version of the story has already been published in both electronic and print media, it is presented here in a condensed form.Pripovetka prvobitno objavljena u elektronskim medijima, na portalu Autograf 11. juna 2022. godine. Dostupna preko: [https://autograf.hr/zlatne-ustase/] (Pristupljeno: 7. maj 2025)