Open Repository of the University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences
Not a member yet
8460 research outputs found
Sort by
Verbotonal method within the phenomenology of perception
Polazeći od Pontyjeva fenomenološkog shvaćanja tijela kao medija svijeta, percepcija nije pasivni proces, već aktivno sudjelovanje tijela u konstituiranju značenja. U tom kontekstu, važno je razumjeti različita osjetila i pripadajuće im percepcije (vid i vidna percepcija, sluh i slušna percepcija, govor i percepcija govora). Osobitu ulogu pritom ima spaciocepcija, sposobnost organiziranja perceptivnog iskustva u prostoru, koja se ostvaruje kroz višestruku integraciju osjetilnih sustava i motoričkih obrazaca. Kao takva, predstavlja uvjet mogućnosti tjelesne orijentacije, kretanja i komunikacije u svijetu. Guberinina verbotonalna teorija, razvijena u okviru fonetike, oslanja se na tjelesnu komponentu govora, ritma i intonacije te naglašava cjelovito shvaćanje jezika i govora. Međutim, verbotonalna metoda nadilazi teorijski okvir i prelazi u područje konkretne rehabilitacijske i pedagoške prakse. Tiče se psihofilozofije, plastičnosti mozga, polisenzoričke stimulacije, aktivacije cijelog tijela, i stjecanja optimale svakog pojedinca koji ima teškoće u slušanju, govoru ili komunikaciji. Fenomenološki pristup percepciji pruža filozofsku podlogu za razumijevanje verbotonalne teorije, čime se integriraju dva različita, ali komplementarna pristupa ljudskoj komunikaciji i rehabilitaciji.Starting from Ponty's phenomenological understanding of the body as a medium of the world, perception is not a passive process, but the active participation of the body in constituting meaning. In this context, it is important to understand the different senses and their associated perceptions (sight and visual perception, hearing and auditory perception, speech and speech perception). A special role is played by spacioception, the ability to organize perceptual experience in space, which is achieved through the multiple integration of sensory systems and motor patterns. As such, it represents a condition for the possibility of bodily orientation, movement and communication in the world. Guberina's verbotonal theory, developed within the framework of phonetics, relies on the physical component of speech, rhythm and intonation and emphasizes the holistic understanding of language and speech. However, the verbotonal method goes beyond the theoretical framework and moves into the area of concrete rehabilitation and pedagogical practice. It concerns psychophilosophy, brain plasticity, polysensory stimulation, activation of the whole body, and the acquisition of optimality for each individual who has difficulties in hearing, speech or communication. The phenomenological approach to perception provides a philosophical foundation for understanding verbotonal theory, thereby integrating two distinct but complementary approaches to human communication and rehabilitation
Romanizmi u drniškom govoru
L'obiettivo di questa ricerca era analizzare le differenze generazionali nell'uso dei romanismi nel dialetto di Drniš. Alla ricerca hanno partecipato sette informanti, provenienti dall'area linguistica di Drniš. Prima dell'inizio della ricerca, sono state formulate due ipotesi. La prima ipotesi è che i romanismi siano rappresentati nel dialetto di Drniš oggi in uguale misura rispetto al passato. La seconda ipotesi sostiene che l'uso dei romanismi nel dialetto sia maggiormente rappresentato tra i parlanti più anziani. Sono stati utilizzati 85 lessemi e per la ricerca sono stati utilizzati sette dizionari. Parte della ricerca è stata condota utilizzando un'intervista semi-strutturata dal vivo e l'altra parte è stata fatta con un questionario. Utilizzando dizionari etimologici croati, è stato principalmente definito da quali lingue romanze provengano i lessemi menzionati, ovvero se siano prestiti dal veneto, dall'italiano, dal triestino o dal dalmatoromanzo. Infine, è stato definito, in base ai dati, che l'uso dei romanismi è più frequente tra le generazioni più anziane rispetto ai parlanti più giovani o di mezza età. Tuttavia, poiché non è possibile stabilire una differenza significativa tra i gruppi sopra menzionati, occorrerebbe prestare maggiore attenzione a uno studio più approfondito sullo stato dell'uso dei romanismi.Cilj ovog rada bio je istražiti generacijske razlike po pitanju upotrebe romanizama u govoru Drniša. U istraživanju je sudjelovalo sedmero ispitanika s drniškog područja, a prije samog početka istraživanja postavljene su dvije hipoteze. Prva hipoteza je ta da su romanizmi u drniškom govoru jednako zastupljeni danas kao što su bili prije. U drugoj hipotezi se pak tvrdi da je upotreba romanizama u govornom jeziku zastupljenija kod govornika koji su starije životne dobi. Leksema je 85, a za potrebe istraživanja upotrijebljeno je sedam rječnika. Dio istraživanja je provedeno pomoću polustrukturiranog intervjua uživo, a dio putem ankete. Pomoću hrvatskih etimologijskih rječnika, uglavnom se definiralo iz kojih točno romanskih jezika potječu navedeni leksemi, odnosno radi li se o posuđenicama iz mletačkog, talijanskog, tršćanskog ili pak dalmatoromanskog. Na koncu je zaključeno, prema podatcima, kako je upotreba romanizama kod starije generacije učestalija nego što je to kod govornika mlađe ili srednje dobi. No, s obzirom na to da se ne može ustvrditi velika razlika između prehodno navedenih skupina, svakako bi se više trebalo posvetiti detaljnijem proučavanju stanja upotrebe romanizama
Archaeological site The Lim Cave on the northern slopes of the Lim Bay in the Municipality of Vrsar
Ovaj diplomski rad imao je za cilj sveobuhvatnu analizu arheološkog materijala prikupljenog na lokalitetu Lim pećina, smještenog na sjevernim padinama Limskog zaljeva. To uključuje inkorporaciju detaljne arheozoološke analize životinjskih koštanih ostataka, arheomalakološku analizu mekušaca te tehnološku i tipološku analizu litičkih i keramičkih nalaza. Rad nastoji pridonijeti razumijevanju stratigrafije lokaliteta i cjelokupnog vremenskog okvira njegove naseljenosti, te kontekstualizaciji pronađenih nalaza unutar šireg regionalnog i interregionalnog povijesnog okvira.
Stratigrafija Lim pećine prezentira slijed s gornjim slojevima (SJ 1 i SJ 2) preliminarno datiranim u eneolitik i potencijalno brončano doba, dok se donji slojevi (SJ 3 i SJ 4) preliminarno smještaju u pleistocen zbog odsutnosti keramičkih nalaza. Ovaj slijed sugerira dugotrajan, ali vjerojatno isprekidan boravak ljudi u pećini. Za razliku od Romualdove pećine, gdje je utvrđena kompleksna i često poremećena stratigrafija, osobito u gornjim slojevima, stratigrafija Lim pećine čini se koherentnijom za datiranje kasnijih prapovijesnih razdoblja. U Romualdovoj pećini, istraživanja sonde 3 iz 2014. godine zabilježila su 14 slojeva, od kojih se prvih 5 pripisuje brončanom i željeznom dobu, no analiza keramičkog materijala pokazala je značajnu poremećenost i miješanje nalaza, s ulomcima iste posude pronađenima na različitim razinama. Također, životinjska aktivnost, poput jazavca, značajno je djelovala na stratigrafske odnose gornjih slojeva u Romualdovoj pećini.
Arheozoološkom analizom u Lim pećini zabilježeni su tragovi gorenja na kostima divljači (lisice, jelena, zeca, vuka/psa, divokoze) i domaćih životinja (goveda i ovikaprida), što jasno ukazuje na moguću termičku obradu i konzumaciju mesa. Romualdova pećina, s druge strane, nudi dulju i raznovrsniju povijest faunalnih nalaza, s brojnim ostacima velikih pleistocenskih životinja poput špiljskog medvjeda, špiljskog lava i vunastog nosoroga u gornjopaleolitičkim slojevima. U holocenskim slojevima Romualdove pećine pronađeni su ostaci jazavca, zeca/kunića, lisice i domaće ovce, no većina ovih nalaza ne pokazuje tragove ljudske aktivnosti ili modifikacije, što sugerira prirodnu akumulaciju sedimenata.
Malakološka analiza iz Lim pećine otkrila je korištenje morskih školjkaša poput kamenice (Ostrea edulis L.) i dagnje (Mytilus galloprovinicalis Lamarc) u prehrani, o čemu svjedoče tragovi termalnih modifikacija. Kopneni mekušci roda Pupilla nisu korišteni u prehrani, ali pružaju paleoekološke podatke o otvorenom, vapnenačkom i vlažnom ili močvarnom staništu oko pećine. Za Romualdovu pećinu, izvori ne pružaju detaljne informacije o malakološkim nalazima za izravnu usporedbu, osim općeg spominjanja nekoliko školjaka prikupljenih tijekom terenskih pregleda u Limskom kanalu.
Ljudski koštani ostaci u Lim pećini obuhvaćaju fragment proksimalne trećine dijafize desne lakatne kosti (ulne) i fragment srednje trećine dijafize desne lisne kosti (fibule), oba pripadaju odrasloj osobi, vjerojatno muškarcu, i pronađeni su u SJ 1. Romualdova pećina sadrži ljudske ostatke iz različitih prapovijesnih razdoblja, uključujući dva dječja zuba iz gornjeg paleolitika (stratum C). Novija istraživanja u Romualdovoj pećini zabilježila su prisutnost najmanje dvije osobe (odrasla i dijete) iz brončanog i željeznog doba, s radiometrijskom datacijom fragmenta tibije na 3150 ± 46 godina prije sadašnjosti.
Analiza litičkog materijala iz Lim pećine otkrila je 17 izrađevina, s dominacijom sječiva i prisutnošću samo jedne jezgre (N 17). Raznolikost sirovina (Scaglia rosse, Biancone, Scaglia variegate, mogući ahat) ukazuje na korištenje ne-lokalnih materijala s porijeklom iz Trentina i Apeninskog poluotoka. To snažno sugerira da se intenzivna proizvodnja oruđa nije odvijala in situ u pećini, već su oruđa ili sirovine dovoženi na lokalitet, što je dokaz dalekosežnih trgovačkih veza i mobilnosti prapovijesnih zajednica. Romualdova pećina je također bogata litičkim nalazima, ali s duljim kronološkim rasponom i dokazima o lokalnoj proizvodnji. Nalazi sežu od srednjeg do gornjeg paleolitika, s alatkama musterijenske kulture (Neandertalci), a in situ mapiranih 109 litičkih nalaza u SJ 20-21 Romualdove pećine sugerira in situ epizodu proizvodnje litike.
Keramički materijal iz Lim pećine izrazito je fragmentiran, što otežava detaljniju analizu, no gornji kulturni slojevi (SJ 1 i SJ 2) preliminarno su smješteni u bakreno i potencijalno brončano doba, a prisutnost prapovijesne keramike datira od neolitika do željeznog doba. Raznoliki stilovi ukrašavanja uključuju barbotin, metličasti ukras, geometrijske motive i plastične trake s otiscima prstiju. Posebno su zanimljivi nalazi bukle (plastične bradavice) koje pronalazimo na posudama na Monkodonji koje služe za preradu mliječnih proizvoda, te kružne perforacije analogne sa Limskom gradinom koje se mogu povezati s lijevcima, metalurškim aktivnostima ili kultom, sugerirajući složenije funkcije pećine. Keramički materijal iz Romualdove pećine također je iznimno fragmentiran, pripada brončanom i željeznom dobu, s Malezovim nalazima iz brončanog doba u gornjim slojevima. Faktura uključuje grubu smeđu (pithosi), srednje grubu smeđu (lonci, zdjele, amfore), pjeskovitu smeđu (lonci za kuhanje) i finu keramiku (zdjele, šalice), uz prisutno glačanje površine. Stilovi ukrašavanja obuhvaćaju urezivanje (cik-cak, riblja kost, paralelne linije), žlijebljenje (koncentrični krugovi), kaneliranje, ubadanje štapićem, ukrašavanje otiskom prstiju i pseudovrpčasti ornament. Među specifičnim tipovima ističu se koljenasto profilirane ručke, peterokutne ručke i potkovičaste aplikacije. Datacija keramičkog materijala Romualdove pećine široko seže od razvijene faze ranog brončanog doba do prvog stupnja željeznog doba (1850. – 800. g. pr. Kr.). Problemi stratigrafije u Romualdovoj pećini dodatno su naglašeni keramičkim nalazima, gdje se ulomci iste posude nalaze u različitim slojevima, što ukazuje na miješanje.
Ključni dokaz razvijene ekonomije i društvenih kontakata u brončanom dobu je prisutnost ne-lokalnih litičkih sirovina koje potječu iz Trentina i Apeninskog poluotoka. Ovi nalazi svjedoče o postojanju dalekosežnih trgovačkih mreža i mobilnosti ljudi. Raznolikost keramičkih stilova potvrđuje intenzivne kulturne kontakte i preklapanja. Ljudski koštani ostaci, potencijalna ritualna namjena keramičkih posuda (kružne perforacije) te uočene špiljske slikarije od strane mr. sc. Darka Komše (prema usmenom priopćenju dr. sc. Katarine Geromette) ukazuju na mogućnost da je Lim pećina imala i dublji, simbolički ili ritualni značaj, izvan puke svakodnevne upotrebe.
U konačnici, Lim pećina i Romualdova pećina ključni su lokaliteti za razumijevanje prapovijesti Limskog zaljeva i Istre. Romualdova pećina ima dulju i dublju povijest ljudske prisutnosti, s jasnim dokazima iz srednjeg i gornjeg paleolitika (litički nalazi Neandertalaca, ljudski zubi, paleolitičke stijenske slikarije bizona i kozoroga stare preko 30.000 godina), što je čini iznimno važnom za proučavanje ranih faza ljudskog razvoja u jugoistočnoj Europi. Njezine stijenske slikarije predstavljaju prvo otkriće takve vrste u Hrvatskoj. S druge strane, stratigrafija Lim pećine, unatoč preliminarnoj dataciji, čini se koherentnijom u kasnijim prapovijesnim razdobljima, omogućujući stabilnije kronološke interpretacije od eneolitika do brončanog doba. Nalazi iz Lim pećine naglašavaju mobilnost i trgovačke veze, raznovrsne prehrambene strategije te potencijalno specijalizirane ekonomske i ritualne aktivnosti u pećini. Ova usporedba naglašava komplementarnost podataka dobivenih s oba lokaliteta, pružajući cjelovitiju sliku o naseljenosti, ekonomiji i kulturnim interakcijama prapovijesnih zajednica u Limskom kanalu kroz duga vremenska razdoblja. Daljnja istraživanja na oba lokaliteta, uz primjenu suvremenih multidisciplinarnih metoda, imat će ključnu ulogu u produbljivanju našeg razumijevanja prapovijesti Istre.This master’s thesis aimed at a comprehensive analysis of archaeological material collected at the Lim Cave site, located on the northern slopes of the Lim Bay. This includes the incorporation of detailed archaeozoological analysis of animal bone remains, an archaeomalacological analysis of molluscs, and a technological and typological analysis of lithic and ceramic finds. The paper seeks to contribute to the understanding of the site's stratigraphy and the overall chronological framework of its occupation, as well as to contextualize the finds within a broader regional and interregional historical framework.
The stratigraphy of Lim Cave presents a sequence with upper layers (SJ 1 and SJ 2) provisionally dated to the Eneolithic and potentially the Bronze Age, while the lower layers (SJ 3 and SJ 4) are provisionally placed in the Pleistocene due to the absence of ceramic finds. This sequence suggests a long-term, though likely intermittent, human presence in the cave. In contrast to Romuald's Cave, where complex and often disturbed stratigraphy has been identified, especially in the upper layers, Lim Cave's stratigraphy appears to be more coherent for dating later prehistoric periods. In Romuald's Cave, excavations of trench 3 from 2014 recorded 14 layers, the first 5 of which are attributed to the Bronze and Iron Ages, but ceramic material analysis showed significant disturbance and mixing of finds, with fragments of the same vessel found at different levels. Additionally, animal activity, such as that of badgers, significantly impacted the stratigraphic relationships of the upper layers in Romuald's Cave.
Archaeozoological analysis in Lim Cave revealed traces of burning on the bones of wild animals (fox, deer, hare, wolf/dog, chamois) and domestic animals (cattle and sheep/goat), clearly indicating possible thermal processing and consumption of meat. Romuald's Cave, on the other hand, offers a longer and more diverse history of faunal finds, with numerous remains of large Pleistocene animals such as the cave bear, cave lion, and woolly rhinoceros in the Upper Paleolithic layers. In the Holocene layers of Romuald's Cave, remains of badgers, hares/rabbits, foxes, and domestic sheep were found, but most of these finds do not show signs of human activity or modification, suggesting natural accumulation of sediments.
Malacological analysis from Lim Cave revealed the use of marine bivalves such as oysters (Ostrea edulis L.) and mussels (Mytilus galloprovinicalis Lamarc) in the diet, evidenced by traces of thermal modification. Terrestrial mollusks of the genus Pupilla were not used for food but provide paleoecological data about an open, calcareous, and humid or marshy habitat around the cave. For Romuald's Cave, the sources do not provide detailed information on malacological finds for direct comparison, apart from a general mention of several shells collected during field surveys in the Lim Bay area.
Human bone remains in Lim Cave include a fragment of the proximal third of the diaphysis of the right ulna and a fragment of the middle third of the diaphysis of the right fibula, both belonging to an adult, likely male, found in SJ 1. Romuald's Cave, conversely, contains more significant human remains from various prehistoric periods, including two children's teeth from the Upper Paleolithic layers (stratum C). Recent investigations in Romuald's Cave also recorded the presence of at least two individuals (an adult and a child) from the Bronze and Iron Ages, with a radiometric dating of a tibia fragment to 3150 ± 46 years BP.
Lithic material analysis from Lim Cave revealed 17 artifacts, with a predominance of blades and the presence of only one blade core (N 17). The diversity of raw materials (Scaglia rossa, Biancone in yellow and black variations, Scaglia variegate, and possible agate) indicates the use of non-local materials originating from Trentino and the Apennine Peninsula. This strongly suggests that intensive tool production did not occur in situ in the cave, but rather tools or raw materials were brought to the site, providing evidence of long-distance trade networks and mobility of prehistoric communities. Romuald's Cave is also rich in lithic finds, but with a longer chronological span and evidence of local production. Finds range from the Middle to Upper Paleolithic, with Mousterian culture tools (Neanderthals), and in situ mapped 109 lithic finds in SJ 20-21 of Romuald's Cave suggest an in situ lithic production episode.
Ceramic material from Lim Cave, highly fragmented, dates from the Neolithic to the Iron Age, with upper layers provisionally placed in the Copper Age and Bronze Age. Diverse decoration styles include barbotine, brush-stroke decoration, geometric motifs, and plastic bands with finger impressions. Particularly interesting are the finds of buckles (plastic bosses), which at Monkodonja are associated with processing dairy products, and circular perforations analogous to Limska Gradina that may be associated with funnels, metallurgical activities or cult, suggesting more complex functions of the cave. Ceramic material from Romuald's Cave is also extremely fragmented, belonging to the Bronze and Iron Ages, with Malez's finds from the Bronze Age in the upper layers. Fabric analysis includes coarse brown (pithoi), medium-coarse brown (pots, bowls, amphorae), sandy brown (cooking pots), and fine ceramics (bowls, cups), with surface burnishing present. Decoration styles encompass incising (zigzag, herringbone, parallel lines), grooving (concentric circles), channeling, stick-stabbing, finger-impressed decoration, and pseudo-corded ornament. Elbow-profiled and pentagonal handles, as well as horseshoe-shaped applications, were noted. Dating of ceramic material from Romuald's Cave broadly spans from the developed Early Bronze Age to the first phase of the Iron Age (1850 – 800 BC), with the most intensive settlements coinciding with Monkodonja (1850 – 1450 BC). Stratigraphy problems in Romuald's Cave are further emphasized by ceramic finds, where fragments of the same vessel are found in different layers, indicating mixing.
Key evidence of a developed economy and social contacts in the Bronze Age is the presence of non-local lithic raw materials originating from Trentino and the Apennine Peninsula. These finds testify to the existence of long-distance trade networks and human mobility. The diversity of ceramic styles confirms intense cultural contacts and overlaps. Human bone remains, the potential ritual purpose of ceramic vessels (circular perforations), and the observed cave paintings by Darko Komšo (according to verbal communication with Dr. Katarina Gerometta) indicate the possibility that Lim Cave also had a deeper, symbolic or ritual significance, beyond mere daily use.
Ultimately, Lim Cave and Romuald's Cave are crucial sites for understanding the prehistory of the Lim Bay and Istria. Romuald's Cave has a longer and deeper history of human presence, with clear evidence from the Middle and Upper Paleolithic (Neanderthal lithic finds, human teeth, Paleolithic rock paintings of bison and ibex over 30,000 years old), making it exceptionally important for studying the early stages of human development in Southeast Europe. Its rock paintings represent the first discovery of their kind in Croatia. On the other hand, Lim Cave's stratigraphy, despite preliminary dating, appears to be more coherent in later prehistoric periods, allowing for more stable chronological interpretations from the Eneolithic to the Bronze Age. The finds from Lim Cave emphasize mobility and trade connections, diverse dietary strategies, and potentially specialized economic and ritual activities in the cave. This comparison highlights the complementarity of data obtained from both sites, providing a more comprehensive picture of the occupation, economy, and cultural interactions of prehistoric communities in the Lim Bay over long periods. Further research at both sites, applying modern multidisciplinary methods, will play a key role in deepening our understanding of Istrian prehistory
Museum of The New Wave in Zagreb in the context of preservation and educating about subcultures
Supkulture predstavljaju norme, obrasce i vrijednosti koje neku grupu razlikuju od dominantne kulture. Na prostoru Hrvatske supkulture se najčešće izražavaju kao stilovi i kultura mladih temeljena na zajedničkom glazbenom ukusu. Novi val označava razdoblje prijelaza iz sedamdesetih u osamdesete godine dvadesetog stoljeća na prostoru Jugoslavije, uključujući Hrvatsku, kada dolazi do promjena u političkoj klimi i umjetnicima se otvara prostor za izraženije kritiziranje društva. Kroz osnivanje novih bendova i novina poput Vala razvija se potpuno nova supkultura mladih ljudi koja obilježava predratno vrijeme u Hrvatskoj. Danas se njihov doprinos može pratiti u Muzeju novog vala, koji službeno radi od 5. studenog 2022. godine. Muzej novog vala djeluje kao privatna inicijativa i nije registriran kao službeni muzej, što postavlja pitanje s kojom svrhom je osnovan, a upravo to istražuje rad. Za ovu studiju slučaja koriste se kvalitativni izvori podataka: analiza postava muzeja, razgovor s osnivačem i analiza medijskih sadržaja, kako bi se dobio uvid u motiv otvaranja muzeja, način njegova djelovanja i prikaz supkulture. Paralelno s time, u Muzeju novog vala provode se dva sata terenske nastave sociologije za učenike trećeg razreda srednje škole. Supkultura u srednjoškolskoj sociologiji spada u cjelinu o identitetima, a Muzej novog vala u Zagrebu služi kao lokacija na kojoj učenici lakše razumiju sociologiju i koncept supkulture.Subcultures represent norms, patterns, and values that distinguish a group from the dominant culture. In Croatia, subcultures most often manifest as youth styles and cultures based on shared musical tastes. New wave (novi val) refers to the transitional period from the 1970s to the 1980s in Yugoslavia, including Croatia, when changes in the political climate provide artists with greater opportunities to critique society. Through the formation of new bands and publications such as Val, a completely new youth subculture emerges, marking the pre-war period in Croatia. Today, their contribution can be explored at the Museum of New Wave, which officially opened on November 5, 2022. The Museum of New Wave operates as a private initiative and is not registered as an official museum, raising questions about its purpose, which this study seeks to investigate. For this case study, qualitative data sources are used: analysis of the museum’s exhibitions, an interview with the founder, and analysis of media content to gain insight into the museum’s founding motives, operational practices, and presentation of the subculture. Concurrently, two hours of field sociology lessons are conducted at the Museum of New Wave for third-year high school students. Subculture in high school sociology is part of the curriculum on identities, and the Museum of New Wave in Zagreb serves as a location where students can more easily understand sociology and the concept of subculture
Educational Aspects in the Teaching of the Croatian Language and Literature from 1945 to 1960
Ovaj diplomski rad analizira odgojne aspekte nastave hrvatskog jezika i književnosti u razdoblju od 1945. do 1960. godine. Istraživanje se temelji na analizi nastavnih planova i programa te čitanki s odabranim književnim tekstovima. U prvim poslijeratnim godinama nastavni planovi i programi odražavali su ideološke smjernice socijalističkog društva, naglašavajući kolektivizam, odanost domovini i socijalističke vrijednosti. Tek krajem 1950-ih obrazovni sustav postupno se modernizirao, a reformski procesi donijeli su promjene u metodici nastave, prepoznajući važnost individualnog pristupa učenicima i poticanja kreativnog izražavanja. Analiza čitanki obuhvatila je tematsku strukturu tekstova, odabir književnika i književnica, ulogu ilustracija, metodičke pristupe te implicitne pedagoške poruke autora. Tematska analiza pokazala je da su čitanke bile prožete motivima partizanske borbe, radnih akcija i herojstva, dok su bajke, pustolovni romani i fantastična književnost bili marginalizirani. Odabir autora bio je djelomično ideološki uvjetovan, s dominacijom domaćih i sovjetskih pisaca čija su djela promovirala socijalistički realizam. Minimalistička ilustrativna i metodička obrada odgovarala je tehničkim mogućnostima vremena, ali i pedagoškom pristupu koji je podređivao dječju kreativnost društvenim ciljevima. Ilustracije su često bile realistične i propagandno intonirane, prikazujući radničku i partizansku tematiku. Metodički pristup naglašavao je memoriranje i ponavljanje ključnih poruka, dok su kreativna interpretacija i sloboda izražavanja bili ograničeni. Unatoč određenoj liberalizaciji nastavnih sadržaja i metodike krajem 1950-ih, čitanke su i dalje bile pod utjecajem socijalističke pedagogije. Ipak, to razdoblje označava početak postupnog razvoja pristupa koji će u kasnijim desetljećima više poticati učenički angažman, slobodu interpretacije i kreativnost.This thesis analyzes the educational aspects of teaching the Croatian language and
literature from 1945 to 1960. The research is based on an analysis of teaching plans and
programs and textbooks containing selected literary texts. In the early post-war years,
teaching plans and programs reflected the ideological guidelines of the socialist society,
emphasizing collectivism, loyalty to the homeland, and socialist values. Only in the late
1950s did the education system gradually modernize, with reforms bringing changes to
teaching methodology, recognizing the importance of an individualized approach to
students and encouraging creative expression. The analysis of textbooks included
thematic structures of texts, the selection of authors, the role of illustrations,
methodological approaches, and the implicit pedagogical messages conveyed by the
authors. The thematic analysis revealed that textbooks were dominated by motifs of
partisan struggles, labor initiatives, and heroism, while fairy tales, adventure novels, and
fantasy literature were marginalized. The selection of authors was ideologically driven,
with a predominance of domestic and Soviet writers whose works promoted socialist
realism. Minimalist, illustrative, and methodological treatments aligned with the
technical limitations of the time but also with a pedagogical approach that subordinated
children's creativity to societal goals. Illustrations were often realistic and
propagandistic, depicting workers and partisan themes. The methodological approach
emphasized memorization and repetition of key messages, while creative interpretation
and freedom of expression were limited. Despite a certain liberalization of teaching
content and methodology in the late 1950s, textbooks remained influenced by socialist
pedagogy. However, this period marked the beginning of a gradual shift towards
approaches that would, in later decades, encourage greater student engagement, freedom
of interpretation, and creativity
Prijevod stručnog teksta iz područja enologije sa španjolskog na hrvatski jezik i izrada pripadajućeg glosara
Este trabajo de fin de master trata de la traducción y el análisis de las unidades terminológicas de un texto especializado en el ámbito de la enología con el fin de elaborar un glosario de términos relacionados con el vino, es decir, con la enología. El nombre completo del texto en español es Enciclopedia de enología y vinicultura: los secretos de las uvas. 1a ed. El trabajo está dividido en dos partes. La primera parte del trabajo es teórica y explica la información básica sobre la enología como disciplina, vinos de Croacia y España, y términos básicos sobre terminología. En resumen, ofrece una visión de la disciplina de la terminología, se ocupa de su desarrollo histórico y presenta sus conceptos básicos. A continuación, se aplican metodologías y todos los procedimientos que deben seguirse en la producción de trabajo terminológico. La segunda parte del trabajo es práctica y al principio hay una traducción del texto del español al croata. Esto es seguido por un análisis con 9 ejemplos a través de los cuales se describen las soluciones de traducción, así como las dificultades que se han producido al traducir. Al final del trabajo se encuentra la conclusión y el apéndice que contiene un glosario bilingüe con 63 términos y diez fichas terminológicas. El propósito del glosario es facilitar el proceso de traducción de textos especializados en el ámbito enológico para otros traductores del español al croata.Ovaj diplomski rad bavi se prijevodom i analizom terminoloških jedinica stručnog teksta iz područja enologije s ciljem izrade glosara pojmova povezanih s vinom, odnosno s enologijom. Puni naziv teksta na španjolskom jeziku je Enciclopedia de enología y vinicultura: los secretos de las uvas. 1a ed. Rad je podijeljen u dva dijela. Prvi dio rada je teorijski te se u njemu objašnjavaju osnovne informacije o enologiji kao disciplini, vinima Hrvatske i Španjolske te osnovni pojmovi o terminologiji. Ukratko, pruža uvid u disciplinu terminologije, bavi se njenim povijesnim razvojem te se predstavljaju njeni osnovni pojmovi. U nastavku se primjenjuje metodologija i svi postupci koje je potrebno slijediti u izradi terminološkog rada. Drugi dio rada je praktični te se na njegovom početku nalazi prijevod teksta sa španjolskog na hrvatski. Nakon toga slijedi analiza s 9 primjera kroz koja se opisuju prevoditeljska rješenja ali i poteškoće koje su se pojavile pri prevođenju. Na kraju rada nalazi se zaključak te prilog koji sadrži dvojezični glosar s 63 pojma i deset terminoloških kartica. Namjena glosara je da olakša proces prevođenja stručnih tekstova iz područja enologije drugim prevoditeljima sa španjolskog na hrvatski jezik
EEG coherence as a correlate of working memory capacity
Radno pamćenje omogućuje privremeno pohranjivanje i obradu informacija potrebnih za složene kognitivne zadatke. U kontekstu starenja raste interes za neurofiziološke pokazatelje koji mogu pouzdano predvidjeti kognitivnu izvedbu. EEG koherencija, kao mjera sinkronizacije moždanih regija, sve se češće promatra kao potencijalni biomarker funkcionalne povezanosti i učinkovitosti mozga. Cilj istraživanja bio je ispitati povezanost EEG koherencije u mirovanju (alfa, beta, theta) s uspješnošću u zadacima radnog pamćenja kod 27 zdravih sudionika u dobi od 49 do 64 godine. Sudionici su rješavali zadatke ažuriranja, prebacivanja, Stroop zadatak i složeni zadatak raspona operacija te prethodno snimali EEG u mirovanju putem 32-kanalnog sustava. Hijerarhijske regresijske analize pokazale su da EEG koherencija značajno predviđa uspješnost u zadatku ažuriranja i zadatku raspona operacija. Koherencije u sva tri frekvencijska pojasa su bile značajni prediktori izvedbe u zadatku ažuriranja, dok su izvedbu u zadatku raspona operacija predviđale samo koherencije u alfa i beta pojasevima. Viša alfa koherencija te niža beta i theta koherencija povezane su s boljom izvedbom. EEG koherencija nije se pokazala značajnom u zadatku prebacivanja i Stroop zadatku. Rezultati sugeriraju da obrasci EEG koherencije u mirovanju odražavaju individualne razlike u radnom pamćenju te potvrđuju njezin potencijal kao pokazatelj kognitivnog funkcioniranja u srednjoj životnoj dobi.Working memory enables the temporary storage and processing of information necessary for complex cognitive tasks. In the context of aging, there is growing interest in identifying neurophysiological indicators that can reliably predict cognitive performance. EEG coherence, as a measure of synchronization between brain regions, is increasingly viewed as a potential biomarker of functional connectivity and brain efficiency. The aim of this study was to examine the relationship between resting-state EEG coherence (alpha, beta, theta) and performance on working memory tasks in 27 healthy participants aged 49 to 64. Participants completed tasks of updating, shifting, Stroop, and a complex operation span task, and had previously undergone resting-state EEG recording using a 32-channel system. Hierarchical regression analyses showed that EEG coherence significantly predicted performance on the updating task and on the operation span task. All three coherence bands were significant predictors in the updating task, while only alpha and beta coherence were significant in the operation span task. Higher alpha and lower beta and theta coherence were associated with better performance. EEG coherence did not significantly predict performance in the shifting or Stroop tasks. These findings suggest that resting-state EEG coherence patterns reflect individual differences in working memory capacity and support its potential as a biomarker of cognitive functioning in midlife
Using film in teaching. The role of social environment in constructing extremist identities based on the analysis of American History X and Romper Stomper
Cilj diplomskog rada istražiti je ulogu društvene okoline u konstrukciji i oblikovanju ekstremističkih identiteta. American History X i Romper Stomper su korišteni kao primjeri za analizu. Rad fokus stavlja na način kako film može biti korišten u obrazovnom procesu kao način poučavanja o kompleksnim društvenim fenomenima poput identiteta, radikalizacije i formiranja ekstremnih ideologija. Filmovi American History X i Romper Stomper prikazuju likove čiji su identiteti i ponašanja rezultat utjecaja društvenog okruženja. Pomoću analize oba filma rad istražuje kako različiti socijalni faktori, poput obitelji, vršnjačkih grupa, ekonomske nesigurnosti doprinose formiranju ekstremističkih stavova i ideologija. Cilj rada je prikazati kako se film može upotrijebiti kao pedagoški alat u obrazovanju. Analiza filmova doprinosi učenikovom razvoju kritičkog mišljenja o temama poput netolerancije, mržnje i nasilja. Kroz analizu filmova rad također propituje kako se ekstremistički identiteti mogu dekonstruirati i preoblikovati u kontekstu edukacije.The aim of this thesis is to explore the role of the social environment in the construction and formation of extremist identities. American History X and Romper Stomper are used as case studies for analysis. The focus of the thesis is on how film can be utilized in the educational process as a means of teaching about complex social phenomena such as identity, radicalization, and the formation of extremist ideologies. The films American History X and Romper Stomper depict characters whose identities and behaviors are shaped by the influence of their social surroundings. Through the analysis of both films, the thesis examines how various social factors, such as family, peer groups, and economic insecurity, contribute to the development of extremist attitudes and ideologies. The goal of the thesis is to demonstrate how film can be employed as a pedagogical tool in education. The analysis of the films aids in the development of students' critical thinking on issues such as intolerance, hatred, and violence. Through film analysis, the thesis also explores how extremist identities can be deconstructed and reshaped in the context of education
Jezične značajke zakonskih i informativnih tekstova o zaštiti osobnih podataka u hrvatskome jeziku
Opća uredba Europskog parlamenta i vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (engl. General Data Protection Regulation, GDPR) (dalje u tekstu: Opća uredba) od 27. travnja 2016., odnosno 28. svibnja 2018., kao obvezujući zakonodavni akt u državama članicama Europske unije, i nacionalni Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 27. travnja 2018. određuju koja su prava pojedinaca (ispitanika) i obveze subjekta koji obrađuju osobne podatke (voditelja obrade). Voditelji obrade koji obrađuju podatke (npr. ustanove, društva, državna tijela i dr.) trebaju sažeto, točno i jasno informirati pojedinca o uporabi osobnih podataka. S obzirom na to da u provedbi te obveze nije propisana jednoobraznost tekstova kojim se informira ispitanike, voditelji obrade trebali bi informativne tekstove uskladiti ne samo sa zakonskim okvirima nego i s jezičnom normom i terminološkim načelima. U radu su, s osvrtom na objavljene dokumente u istom pravnom kontekstu, prikazana terminološka rješenja u zakonskim tekstovima o zaštiti osobnih podataka koji su na snazi. Zaštita osobnih podataka zbog svoje je široke primjenjivosti, ali i zbog obveze tumačenja propisa široj javnosti dobar primjer međusobnog prožimanja različitih funkcionalnih stilova. U okviru administrativnog funkcionalnog stila analizirana su odstupanja od hrvatske standardnojezične norme u informativnim tekstovima o zaštiti osobnih podataka koji su dostupni na mrežnim stranicama sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. U zasebnom su poglavlju analizirani tekstovi o zaštiti osobnih podataka objavljeni na T-portalu, namijenjeni širem krugu čitatelja. Opisane su značajke publicističkog funkcionalnog stila u kojemu se ti tekstovi ostvaruju te su navedena najčešća stilska odstupanja, ali i jezična odstupanja koja su postala tipična u člancima koji tematiziraju zaštitu osobnih podataka. Posebno su istaknuti primjeri terminološke neusklađenosti koji nastaju nekritičkim prevođenjem s engleskog jezika. Zaključeno je da nedosljedno korištenje pravnih i informatičkih pojmova i nepoželjne jezične konstrukcije prosječnom čitatelju dodatno otežavaju razumijevanje konteksta zaštite osobnih podataka te su unatoč višegodišnjem odmaku problemi tumačenja zakona široj javnosti i problemi u jezičnom kontekstu ostali su isti
Description and analysis of the approach to selected aspects of language competence in Croaticum textbooks and manuals
Tema je diplomskoga rada analiza udžbeničkoga i priručničkoga materijala za učenje inojezičnoga hrvatskoga (HIJ) za razinu B1 i B2 te opisnih okvira predmetnih razina napravljenih prema Zeroju. Cilj je rada dati pregled jezičnoga sadržaja dviju referentnih razina i pristupa u okviru didaktičkoga materijala koji je rezultat znanstvene i stručne djelatnosti Croaticuma, gdje se HIJ poučava na akademskoj razini. S obzirom na međuodsječni karakter rada posebna će se pozornost posvetiti jezičnoj kompetenciji, i to (morfo)sintaktičkoj te fonološkoj i pravogovornoj. Kada je riječ o (morfo)sintaktičkoj razini, posebna će se pozornost posvetiti morfosintaksi imenskih riječi i sintaksi jednostavne rečenice. Radi iscrpnijega uvida u fonološku razinu razmotrit će se fonetike i zvučne vježbenice te poglavlja o izgovornoj kompetenciji u opisnim okvirima. Obratit će se pozornost na korekciju izgovora te jezične strukture s istaknutim ritmom i intonacijom. Na temelju udžbeničkoga materijala te znanstvene i stručne literature bit će dane upute na metode poučavanja HIJ-a na B-razini.The topic of the master thesis is the analysis of textbooks and manual materials for learning Croatian as a foreign language (HIJ) for the level of B1 and B2, as well as descriptive frameworks of the levels according to Zeroj. The aim of the paper is to provide an overview of the approach used for mastering morphosyntactic and phonology of the two reference levels and the approach within the didactic material that is the result of the scientific and professional activity of Croaticum, where HIJ is taught at the academic level. Given the interdisciplinary nature of the work, special attention is paid to language competence, namely (morpho)syntactic, phonological and orthographic. When it comes to the (morpho)syntactic level, special attention will be paid to the morphosyntax of nouns and the syntax of a simple sentence. Phonetics and sound exercise books are used for a more detailed insight into the phonological level, as well as the chapters on pronunciation competence that are considered in descriptive frameworks. Special attention is dedicated to the correction of pronunciation correction as well as to language structure with prominent rhythm and intonation. On the basis of textbook material and scientific and professional literature, instructions are given on teaching methods of HIJ at the B-level