Open Repository of the University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences
Not a member yet
8460 research outputs found
Sort by
Grobljanske pjesme Giacoma Leopardija
No full textQuesta tesi analizza due poesie sepolcrali di Giacomo Leopardi, uno dei più importanti poeti italiani dell’Ottocento. Nella prima parte viene presentato lo sviluppo della poesia sepolcrale, dal preromanticismo inglese alla sua ricezione in Italia. La parte centrale del lavoro offre un'analisi dettagliata di due poesie: Sopra un basso rilievo antico sepolcrale, dove una giovane morta è rappresentata in atto di partire, accomiatandosi dai suoi e Sopra il ritratto di una bella donna scolpito nel monumento sepolcrale della medesima. L’analisi esplora le caratteristiche stilistiche e metriche, la dimensione filosofica e il rapporto con la morte, la natura e il destino umano. Il lavoro evidenzia come i temi della caducità, della malinconia e del pessimismo abbiano plasmato la poetica matura di Leopardi.Ovaj diplomski rad analizira dvije grobljanske pjesme Giacoma Leopardija, jednoga od najvažnijih talijanskih pjesnika 19. stoljeća. U prvom dijelu rada prikazan je razvoj žanra grobljanske poezije, od engleskoga preromantizma do njezine recepcije u Italiji. U glavnom dijelu rada napravljena je detaljna analiza dviju pjesama: Sopra un basso rilievo antico sepolcrale, dove una giovane morta è rappresentata in atto di partire, accomiatandosi dai suoi i Sopra il ritratto di una bella donna scolpito nel monumento sepolcrale della medesima. Analiza obuhvaća stilske i metričke osobitosti, filozofsku dimenziju te odnos prema smrti, prirodi i ljudskoj sudbini. Rad pokazuje kako su teme prolaznosti, tuge i pesimizma oblikovale Leopardijevu kasnu poetiku
Art as the language of madness
No full textU ovom se radu istražuje kako umjetnost može poslužiti kao sredstvo za destigmatizaciju osoba s duševnim bolestima s naglaskom na antipsihijatrijskom pokretu i art terapiji. Umjetnost kao duhovna djelatnost omogućuje simboličko izražavanje osobnih i društvenih vrijednosti, što može pozitivno utjecati na percepciju duševnih bolesnika te time posljedično i na slabljenje stigme duševnih bolesnika. Analizira se i povijesno razumijevanje stigme duševnih bolesnika, teorijski pristupi te metode destigmatizacije kroz obrazovanje, prosvjed i osobni kontakt. Posebna pažnja posvećena je doprinosu ključnih mislilaca antipsihijatrije kao značajnom političkom, institucionalnom i destigmatizacijskom pokretu te reformističkom projektu Franca Basaglie koji je angažmanom umjetnosti doveo do deinstitucionalizacije i integracije duševnih bolesnika. Također, prikazuje se prodor umjetnosti u psihijatriju u sklopu art terapije koja se tijekom 20. stoljeća razvijala istovremeno s antipsihijatrijom te značaj njezinog djelovanja na vlastitu stigmu. Konačno, u zaključku će se utvrditi temeljne značajke destigmatizacijske snage umjetnosti te usmjeriti buduća istraživanja.This paper explores how art can serve as a means of destigmatizing people with mental illness, with an emphasis on the antipsychiatry movement and art therapy. Art, as a spiritual activity, enables the symbolic expression of personal and social values, which can have a positive effect on the perception of the mentally ill and, consequently, on the weakening of the stigma of the mentally ill. The paper analyzes the historical understanding of the stigma of the mentally ill, theoretical approaches, and methods of destigmatization through education, protest and personal contact. Special attention is paid to the contribution of the key thinkers of anti-psychiatry as a significant political, institutional and destigmatization movement, and to Franco Basaglia's utopian project, which led to the deinstitutionalization and integration of the mentally ill through the involvement of art. This paper also shows the intrusion of art into psychiatry as part of art therapy, which developed simultaneously with anti-psychiatry during the 20th century, and the significance of its effect on self stigma. Finally, in the conclusion, the fundamental features of the destigmatizing power of art will be established and future research will be directed
Porównanie języka polskiego i dialektu kajkawskiego na przykładzie powieści „Slučaj vlastite pogibelji“ Kristiana Novaka
No full textOvaj rad istražuje sličnosti između poljskog jezika i kajkavskog narječja, oslanjajući se na primjere iz romana „Slučaj vlastite pogibelji“ Kristiana Novaka. Analiza obuhvaća fonološke, morfološke i leksičke sličnosti, koje su rezultat zajedničkog praslavenskog podrijetla, povijesnih kontakata i jezične evolucije. Korpus istraživanja temelji se na prijevodu odabranog dijela romana na poljski jezik, čime su omogućene precizne usporedbe jezičnih fenomena.
Zaključci rada potvrđuju postojanje značajnih sličnosti između poljskog i kajkavskog jezičnog sustava. Rad doprinosi razumijevanju slavenskih jezičnih veza i može poslužiti kao temelj za daljnja istraživanja usporedne slavistike.This paper explores the similarities between the Polish language and the Kajkavian dialect, drawing on examples from the novel „Slučaj vlastite pogibelji“ by Kristian Novak. The analysis includes phonological, morphological and lexical similarities, which are the result of a common Proto-Slavic origin, historical contacts and linguistic evolution. The corpus of the research is based on the translation of a selected part of the novel into Polish, which allows for precise comparisons of linguistic phenomena.
The conclusions of the paper confirm the existence of significant similarities between the Polish and Kajkavian language systems. The paper contributes to the understanding of Slavic linguistic connections and can serve as a basis for further research in comparative Slavic studies.W niniejszej pracy zbadano podobieństwa między językiem polskim a dialektem kajkawskim, opierając się na przykładach z powieści „Slučaj vlastite pogibelji“ autorstwa Kristiana Novaka. Analiza obejmuje podobieństwa fonologiczne, morfologiczne i leksykalne, które wynikają ze wspólnego prasłowiańskiego pochodzenia, kontaktów historycznych oraz ewolucji językowej. Korpus badawczy oparty jest na tłumaczeniu wybranego fragmentu powieści na język polski, co umożliwiło precyzyjne porównania zjawisk językowych.
Wnioski z pracy potwierdzają istnienie istotnych podobieństw między systemami językowymi języka polskiego i dialektu kajkawskiego. Praca przyczynia się do lepszego zrozumienia związków języków słowiańskich i może stanowić podstawę do dalszych badań w dziedzinie slawistyki porównawczej
Teachers’ Contribution to the Inclusion of Refugee Children in Primary and Secondary Schools
No full textZbog sve nestabilnije političke slike svijeta, Hrvatska je u proteklih deset godina počela prihvaćati eksponencijalno više izbjeglica nego prije. Ovo je novi fenomen za Hrvatsku, i kao takav zahtjeva sustavno istraživanje uvjeta u koje izbjeglice dolaze. Jedan od najvažnijih elemenata inkluzije u domicilno društvo je obrazovanje, tj. obrazovni sustav, zbog čega treba obratiti pozornost na uvjete u školama. U tu svrhu, ovo istraživanje je kvalitativna sinteza dokaza istraživanja inkluzije djece izbjeglica u školski sustav, s fokusom na doprinos i ulogu nastavnika u njezinoj provedbi. Rezultati kvalitativne sinteze dokaza četrnaest istraživanja pokazuju načine na koje nastavnici mogu umanjiti najčešće probleme pri inkluziji djece izbjeglica, kategorizirane u pet grupa: prevladavanje jezične barijere, razvitak kvalitetnog pedagoškog odnosa s djecom izbjeglicama, adresiranje kulturnih razlika, predrasuda i diskriminacije djece izbjeglica, suradnju s roditeljima djece izbjeglica te profesionalni razvoj nastavnika. Ovih pet grupa temeljeno je na najčešće eksplicitno spomenutim problemima prema ispitanicima. Nadalje, definirani su specifični
pristupi nastavnika koji ne doprinose inkluziji djece izbjeglica i koje treba izbjegavati: deficitni pristup, milosrdni pristup i apolitičnost. Unatoč činjenici da je svih četrnaest istraživanja koja su ispunila preduvjete za uključenje inozemno, rezultati i rasprava mogu poslužiti kao nit vodilja hrvatskim nastavnicima pri pokušajima provedbe inkluzije u hrvatskim osnovnim školama.Due to deteriorating political stability worldwide, Croatia has been accepting exponentially more refugees for the past ten years than ever before. This is a new phenomenon, and as such it requires systematic research of conditions the refugees are subjected to after arrival. Education is a key element of the inclusion of refugees into domicile society, thus it is important to remark the conditions which schools provide. On account of this, the following research is a qualitative evidence synthesis about inclusion of refugee children into school system, focused on teachers' contribution and role in its implementation. The results of this qualitative evidence synthesis based on fourteen researches show ways in which teachers can positively impact the most prevalent problems occurring during the inclusion of refugee children, categorized in five groups: overcoming the language barrier, constructing a good pedagogical relationship with refugee children, addressing cultural differences, prejudice and discrimination of refugee children, cooperating with their parents and professional development of teachers. These five groups are based on the most commonly explicitly mentioned problems by the participants of these researches. Moreover, the specific teacher approaches that hinder the inclusion of child refugees and which must be avoided are mentioned: the deficit approach, the merciful approach and apoliticism. Despite the fact that all fourteen researches that fit the criteria of inclusion are from abroad, the results and discussion can direct Croatian teachers in their attempts to implement inclusion in Croatian primary and secondary schools
Archaeological Parks in the Republic of Croatia with Special Emphasis on Conservation Aspects
No full textOvaj diplomski rad istražuje pojam arheološkog parka u kontekstu hrvatskog zakonodavstva i stručne literature, s naglaskom na konzervatorske aspekte kao ključne za dugoročnu prezentaciju lokaliteta. Središnji dio rada čini katalog 65 arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj, od kojih neki već funkcioniraju kao arheološki parkovi, dok drugi imaju značajan potencijal za takvu buduću prezentaciju. Svaki je lokalitet analiziran kroz 11 istih kategorija te je dana preporučena literatura za svaki lokalitet zasebno. Završni dio rada donosi pregled koristi i izazova pretvaranja lokaliteta u arheološke parkove, njihovog doprinosa kulturnom turizmu i očuvanju baštine te primjer dobre prakse. Ovaj rad nastoji doprinijeti boljem razumijevanju definicije arheološkog parka u Republici Hrvatskoj, razlike između arheološkog parka i arheološkog lokaliteta prezentiranog in situ te uloge arheoloških parkova u očuvanju i prezentaciji kulturne baštine.This thesis explores the concept of an archaeological park within the framework of Croatian legislation and relevant scholarly literature, with particular emphasis on conservation as a key factor in the long-term presentation of archaeological sites. The central part of the work comprises a catalogue of 65 archaeological sites in Croatia, some of which already function as archaeological parks, while others hold significant potential for future presentation in that format. Each site is analyzed through 11 consistent categories, and recommended literature is provided individually. The final section of the thesis presents an overview of the benefits and challenges of transforming archaeological sites into parks, their contribution to cultural tourism and heritage preservation, as well as an example of good practice. This research aims to enhance the understanding of the definition of an archaeological park in the Republic of Croatia, to clarify the distinction between archaeological parks and in situ presented archaeological sites, and to highlight the role of archaeological parks in the preservation and interpretation of cultural heritage
Professional development of informatics teachers
No full textU ovom radu istražuje se važnost kontinuiranog profesionalnog razvoja učitelja i nastavnika informatike kroz tri ključne komponente: formalno, neformalno i informalno učenje. Uvod pruža kontekst o aktualnoj problematici obrazovanja odraslih u Republici Hrvatskoj te ukazuje na značaj cjeloživotnog učenja i refleksije kao bitnog dijela profesionalnog razvoja. Kroz analizu postojećih zakona i standarda u obrazovanju, rad naglašava kako se pravilno i redovito usavršavanje znanja i vještina može značajno odraziti na kvalitetu nastave. U analizi formalnog stručnog usavršavanja učitelja i nastavnika informatike naglasak je stavljen na poslijediplomske specijalističke studije i mikrokvalifikacije koje se provode na visokoškolskim ustanovama u Republici
Hrvatskoj, a koje omogućuju sustavno produbljivanje stručnih i pedagoških kompetencija te stjecanje specifičnih kvalifikacija potrebnih za poučavanje u digitalnom okruženju. Neformalno stručno usavršavanje obuhvaća organizirane programe koji se provode izvan okvira formalnog obrazovnog sustava, a u radu se analiziraju podaci iz recentnih studija kako bi se ilustrirali trenutni trendovi i izazovi u tom području. Ovi programi često uključuju stručna usavršavanja kao što su online tečajevi i sudjelovanja na stručnim skupovima, što otežava praćenje, vrednovanje i priznavanje takvih iskustava. Informalno obrazovanje, premda neformalno priznato, također igra ključnu ulogu u razvoju nastavničkih vještina, omogućujući proaktivno preuzimanje odgovornosti za vlastiti razvoj. U završnom dijelu rada, istraživanje, bazirano na anketama učitelja i nastavnika informatike u Republici Hrvatskoj, osigurava vrednovanje postojećih pristupa te potiče raspravu o strategijama daljnjeg usavršavanja u ovom dinamičnom području obrazovanja. Dobiveni podaci pomažu u identifikaciji uspješnih praksi i potencijalnih područja za oboljšanje, čime se stvara osnova za buduće istraživanje i razvoj programa koji će još više podupirati učitelje i
nastavnike u njihovoj profesionalnoj karijeri.This paper explores the importance of continuous professional development for informatics teachers through three key components: formal, non-formal, and informal education. The introduction provides context on current issues related to adult education in the Republic of Croatia and highlights the significance of lifelong learning and reflection as essential parts of professional growth. By analyzing existing laws and educational standards, the paper emphasizes how regular and proper enhancement of knowledge and skills can significantly impact teaching quality. In examining formal professional development, the focus is placed on postgraduate specialist studies and micro-qualification programs offered by higher education institutions in Croatia, which enable systematic deepening of both subject-specific and pedagogical competencies, as well as the acquisition of qualifications necessary for teaching in digital environments. Non-formal professional development includes organized programs conducted outside the formal education system. The paper examines data from recent studies to illustrate current trends and challenges in this area. These programs often
include professional development such as online courses and participation in conferences, which makes tracking, evaluating, and recognizing such experiences more difficult. Although informally acknowledged, informal education also plays a key role in developing teaching competencies, enabling educators to proactively take responsibility for their own development. In the concluding section, the methodology based on surveys conducted with informatics teachers in Croatia provides an assessment of current approaches and encourages discussion on strategies for further development in this dynamic field of education. The data collected helps identify best practices and potential areas for improvement, thereby laying the groundwork for future research and the development of programs that will further support teachers in their professional careers
Recordkeeping as an environment for the process of converting physical material in paper into digital material
No full textOvim se radom tematizira cijeli postupak obrade tekstualnog dokumenta od zaprimanja do uništenja tog dokumenta u spisovodstvima organizacija stvaratelja, istražuje se kako uklopiti postupke pretvorbe u nadređene spisovodstvene procese i koje bi bile koristi za stvaratelje. Radom se opisuje model takvog cjelovitog procesa koji pretvorbu objedinjuje s ostalim spisovodstvenim postupcima. Proces se sastoji od koraka zaprimanja dokumenta , provjere dokumentacije, pripreme za pretvorbu, skeniranja, optičkog prepoznavanja znakova, provjere kvalitete i pohrane digitalnog surogata. Nakon što je digitalni surogat validiran, uz uvjet da je proces pretvorbe certificiran, postoje načini po kojima se fizički dokument uništava te se zadržava samo digitalno gradivo koje je autentično i ima pravnu valjanost. Izdaje se potvrda o uništenju, a podaci o cijelom postupku dokumentiraju se za arhivsku evidenciju. Radom će se opisati i analizirati navedeni postupak, analizirati važeći nacionalni propisi i preporuke te donijeti zaključak o mogućnostima za stvaratelje koje su nastale novim arhivskim zakonodavstvom.This paper deals with the entire process of processing a textual document from receipt to destruction of that document in the records of creators' organizations, explores how to fit conversion procedures into superior recordkeeping processes, and what the benefits would be for creators. The paper describes a model of such a complete process that combines conversion with other writing procedures. The process consists of receiving the document, checking the documentation, preparing for conversion, scanning, optical character recognition, quality check, and storing the digital surrogate. Once the digital surrogate has been validated, provided that the conversion process is certified, there are ways in which the physical document can be destroyed. Only authentic digital material with legal validity is retained. A certificate of destruction is issued, and information about the entire procedure is documented for archival records. The paper will describe and analyze this procedure, analyze the applicable national regulations and recommendations, and conclude with the opportunities for creators arising from the new archival legislation
Christian motifs in the short story "The Dream of a Ridiculous Man" by F. M. Dostoevsky
No full textKršćanski motivi važan su element stvaralaštva Fedora Mihajloviča Dostoevskog. Rad počinje odgovaranjem na pitanje ključno za daljnju analizu: Zašto F. M. Dostoevskij "San smiješnog čovjeka" (Son smešnogo čeloveka) naziva fantastičnom pripovijetkom? Objašnjava se da je svrha „fantastičnog“ kod Dostoevskog pokazati istinu stvarnosti. Glavna tema rada kršćanski su motivi fantastične pripovijetke "San smiješnog čovjeka". Ona je prvi put objavljena 1877. godine u travanjskom izdanju "Piščevog dnevnika" (Dnevnik pisatelja) te dotiče mnoge teme karakteristične za kasnu fazu stvaralaštva Dostoevskog poput krivnje, iskupljenja, religije, uskrsnuća i traženja istine. Pripovijetka je izrazito bogata kršćanskim motivima pa se u radu izdvajaju i analiziraju samo oni najvažniji: smijeh, san, raj, raspeće, smrt i propovijed.Christian motifs are an important element in the works of Fyodor Mikhailovich Dostoevsky. The paper begins by addressing a question crucial for further analysis: Why does F. M. Dostoevsky refer to "The Dream of a Ridiculous Man" (Son smeshnogo cheloveka) as a fantastic short story? It is explained that the purpose of the “fantastic” in Dostoevsky’s work is to reveal the truth of reality. The main topic of the paper is the Christian motifs in the fantastic short story "The Dream of a Ridiculous Man". It was first published in 1877 in the April issue of "A Writer’s Diary" (Dnevnik pisatelya) and touches upon many aspects characteristic of Dostoevsky’s late period, such as guilt, redemption, religion, resurrection, and the search for truth. The story is particularly rich in Christian motifs, so the paper highlights and analyzes only the most important ones: laughter, dream, paradise, crucifixion, death, and sermon
Utjecaj francuskih prosvjetitelja na osmanske intelektualce 19. stoljeća
No full textOvaj diplomski rad istražuje utjecaj francuskih prosvjetitelja na osmanske intelektualce 19.
stoljeća. U tom razdoblju osmanski intelektualni krugovi sve više pridaju pozornost zapadnoj
filozofiji, književnosti, znanosti i tehnologijama. Posebnu pozornost posvećuju idejama
francuskoga prosvjetiteljstva, koje su bitno utjecale na revolucionarna zbivanja u Francuskoj
krajem 18. stoljeća te odredile novi društveni i politički ustroj nakon završetka Revolucije.
Istraživanje analizira kako su se ideje predvodnika francuskoga prosvjetiteljstva – Voltairea, J.
J. Rousseaua i Montesquieua – odrazile na književni opus, filozofiju i društveno-politički
angažman osmanskih intelektualaca İbrahima Şinasija, Ziya Paşe, Münifa Paşe, Namıka
Kemala, Ahmeta Midhata Efendije i Beşira Fuada. Posebna pozornost posvećena je i
sredstvima koja su omogućila širenje prosvjetiteljske filozofije i političke teorije u osmanskim
intelektualnim krugovima toga vremena – tisku i prevođenju.This thesis explores the influence of the French Enlightenment philosophers on Ottoman
intellectuals in the 19th century. In that period, Ottoman intellectual circles started paying close
attention to Western philosophy, literature, science, and technology. During that time, they were
mostly focused on the ideas of the French Enlightenment, which had significantly impacted
revolutionary events in France in the late 18th century and helped shaped the new political
establishment after the French Revolution. The thesis examines how the ideas of main
Enlightenment philosophers Voltaire, Rousseau, and Montesquieu have affected the literary
works, philosophy, and socio-political engagement of Ottoman intellectuals İbrahim Şinasi,
Ziya Paşa, Münif Paşa, Namık Kemal, Ahmet Midhat Efendi, and Beşir Fuad. The thesis also
looks closely into channels that enabled the spreading of the Enlightenment philosophy and
political theory in the Ottoman intellectual network of that time, namely the press and translation
A Corpus-Based Study Into Comparative Idioms in Croatian Language
No full textPoredbe služe za povezivanje dvaju pojmova na temelju neke sličnosti, a one koje su se ustalile u uporabi nazivaju se poredbenim frazemima. Obično imaju trodijelnu strukturu: komponentu koja se uspoređuje, poredbeni veznik i komponentu s kojom se uspoređuje. U ovome radu uz pomoć računalnog alata Sketch Engine pronađeni su najčešći pridjevi koji se u takvim konstrukcijama pojavljuju u mrežnome korpusu MaCoCu Croatian Web v2. Od pronađenih konstrukcija izdvojeno je njih 275 s frazemskim značenjem koje se pojavljuju barem 5 puta u korpusu. Dobiveni frazemi razvrstani su po značenjskim domenama prema pridjevima koje sadrže, a potom i prema imenicama. Rezultati su prikazani u obliku grafikona i tablica, a zapažanja proizišla iz njih povezana su s radovima Zagrebačke frazeološke škole.Similes are used to connect two terms based on a similarity, and those that became frequently used are called comparative idioms. They usually have a three-part structure: a component that is being compared, a comparative conjunction and a component that is being compared to. In this paper, using the Sketch Engine tool, the most frequent adjectives that appear in constructions like that in MaCoCu Croatian Web v2 corpus are found. Among the found constructions, 275 of them that have idiomatic meaning and appear at least 5 times in the corpus are extracted. Obtained idioms are classified according to the domain of meaning regarding adjectives that they contain, and then also regarding nouns. The results are shown in the form of charts and tables, and observations that arise from them are linked with works of Zagreb Phraseological School