Open Repository of the University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences
Not a member yet
8460 research outputs found
Sort by
"Devil's music": Analysis of the religious construction of the undesirability of certain genres of music
No full textOvaj rad istražuje odnos između glazbe i religije kroz analizu načina na koji je kršćanstvo povijesno konstruiralo narativ nepoželjnosti određenih glazbenih žanrova, često ih označavajući „đavoljima“. Polazeći od pretpostavke da je glazba društveno i kulturno uvjetovana te da religija oblikuje normativne okvire, rad analizira četiri žanra – instrumentalnu glazbu u ranokršćanskoj eri, blues, rock i EDM. Svaki od njih bio je u određenom povijesnom trenutku predmet osude zbog naglašene tjelesnosti, emocionalne neposrednosti ili otpora institucionalnim okvirima. Rad pokazuje da glazba nije samo estetski fenomen, nego i sredstvo izraza identiteta, otpora i društvenih promjena. Kroz teorijsku se analizu dolazi do zaključka kako je analiza odnosa glazbe i religije zapravo analiza sukoba moći, kontrole i slobode izraza, s mogućnošću novih interpretacija u budućnosti u kontekstu razvoja tehnologije i kulturnih promjena.This thesis examines the relationship between music and religion by analyzing how Christianity has historically constructed narratives of undesirability around certain music genres, often labeling them as “devilish.” Based on the assumption that music is socially and culturally conditioned and that religion defines normative frameworks, the study focuses on four genres: instrumental music in the early Christian era, blues, rock, and EDM. Each of these genres, at different historical moments, faced condemnation due to their emphasis on corporeality, emotional immediacy, or resistance to institutional frameworks. The research demonstrates that music is not merely an aesthetic phenomenon but also a medium for expressing identity, resistance, and social change. Ultimately, the study argues that the discourse on “devilish music” reflects broader struggles over power, control, and freedom of expression, while also opening pathways for future reinterpretations in light of technological and cultural developments
Upotreba konjuktiva u nezavisnim rečenicama
No full textOvaj završni rad analizira upotrebu konjuktiva u rečenicama koje su nezavisne u španjolskom jeziku. Proučavaju se i različiti konteksti u kojima se ovaj glagolski način pojavljuje izvan zavisnih struktura. Kroz primjere izvučene iz korpusa i gramatika, pokazano je da konjuktiv u nezavisnim rečenicama ispunjava ključne razgovorne funkcije povezane sa stavom samog govornika. Istraživanje zaključuje da, iako je tradicionalno povezan sa zavisnim rečenicama, ovaj glagolski način također ima značajnu samostalnu vrijednost u svakodnevnoj komunikaciji.Este trabajo analiza el uso del modo subjuntivo en oraciones independientes del idioma español. Se estudian diferentes contextos en los que este modo aparece fuera de las estructuras subordinadas. A través de ejemplos extraídos del corpus y las gramáticas se demuestra que el subjuntivo, en particular en oraciones independientes, cumple funciones expresivas clave relacionadas con la actitud del hablante. El trabajo concluye que, aunque tradicionalmente vinculado con la subordinación, este modo verbal también posee un valor autónomo significativo dentro de la comunicación cotidiana
Creative organizational culture and its impact on employees
No full textOrganizacijska kultura predstavlja jedan od najvažnijih koncepata suvremenog poslovanja, međutim istraživanja posvećena tome kako zaposlenici vide kulturu svojih organizacija relativno su rijetka. Budući da kreativna organizacijska kultura najbolje odgovara društvenim i individualnim zahtjevima današnjice, cilj istraživanja bio je dobiti dublji uvid u njezine utjecaje na zaposlenike, s naglaskom na rad (motivaciju i ograničenost) i zadovoljstvo. Provedena je studija dva slučaja – kompanije s birokratskom i kompanije s kreativnom kulturom te su uspoređene vrijednosti, prakse i utjecaji svake od njih. Rezultati kvalitativne i kvantitativne analize pokazali su kako se zaposlenici u kreativnoj kulturi osjećaju motiviranije, zadovoljnije i manje ograničeno od onih u birokratskoj, kao i da postoje razlike u pristupu i stupnju integracije kulture od strane vodstva proučavanih organizacija.Organizational culture is considered one of the most important concepts of modern business, but studies that focus on the way employees perceive the culture of their organizations are still relatively rare. Considering that creative organisational culture is the best fit for social and individual conditions of today, the aim of this research was to obtain a deeper understanding of its influences on employees, with emphasis on their work (motivation and restrictions) and satisfaction. A two-case study was conducted – one of a company with bureaucratic culture and one of a company with creative culture, and the values, practices and influences of each were compared. The results of qualitative and quantitative analysis show that employees in a creative culture experience more motivation and satisfaction, and feel less restricted than those in a bureaucratic culture. Furthermore, the results point to differences in both approach and the degree of integration of corporate culture by the leadership of the studied organizations
Intertextuallity in the works of Michal Viewegh
No full textOvaj diplomski rad tematizira književni postupak intertekstualnosti te istražuje intertekstualne veze u djelima popularnog češkog pisca Michala Viewegha. Teorijski dio rada obrađuje povijest termina intertekstualnosti i teorijske rasprave o pojmu koje su započele u 20. stoljeću. Zatim istražuje dijakronijske i sinkronijske načine uspostavljanja intertekstualnih veza. Glavni dio rada zauzima intertekstualna analiza četiri Vieweghova djela: "Odgoj djevojaka u Češkoj", "Sudionici turističkog putovanja", "Priče o braku i seksu" te "Roman za muškarce". Rezultati analize pokazuju da su intertekstualni postupci kojima se Viewegh najviše služi citatiranje te povezivanje s drugim žanrovima. Većina njegovih romana tematizira vlastitu literarnost i nastajanje, a obogaćuju ih citatne veze, odnosno književni i neknjiževni citati koji iskazuju Vieweghove književne ideale ili s druge strane osporavaju određene poetike, vrste literature ili žanrove
The “Art Worlds” in the digital age of the music industry: the role of the algorithm and the adaptation of independent artists to the Spotify platform
No full textOvaj diplomski rad istražuje ulogu algoritama streaming platformi, s naglaskom na Spotify, ali uključuje i druge digitalne platforme, u oblikovanju karijera nezavisnih glazbenih izvođača. Cilj je bio ispitati koje posljedice algoritamski sustavi imaju za izvođače, koje strategije prilagodbe oni razvijaju kako bi povećali vlastitu vidljivost te na koje se promotivne alternative oslanjaju izvan algoritamskih okvira. Istraživanje je provedeno kvalitativnom metodologijom kroz pet polustrukturiranih intervjua s nezavisnim izvođačima u Hrvatskoj te analizom njihovih digitalnih tragova. Podaci su obrađeni tematskom analizom. Rezultati pokazuju da algoritmi imaju dvojaku ulogu: s jedne strane omogućuju iznenadnu vidljivost i međunarodni doseg, dok s druge strane stvaraju osjećaj nesigurnosti zbog svoje nepredvidivosti. Izvođači se prilagođavaju tako što mijenjaju strukturu pjesama, koriste vizualno upečatljive sadržaje, planiraju „tajming“ odnosno vrijeme objava i aktivno grade prisutnost na više platformi. Istodobno, koriste i promotivne alternative poput izravne komunikacije s publikom, live nastupa i međusobnih suradnji. Zaključuje se da algoritmi oblikuju kreativne i ekonomske odluke nezavisnih izvođača, a njihova održivost ovisi o sposobnosti kombiniranja digitalne pismenosti, autentičnog izraza i istodobnoj prisutnosti na više platformi.This thesis explores the role of streaming platform algorithms, with a particular focus on Spotify, in shaping the careers of independent musicians. The aim was to examine the consequences of algorithmic systems for artists, the adaptive strategies they develop to increase their visibility, and the promotional alternatives they employ outside algorithmic frameworks. The research was conducted using a qualitative methodology through five semi-structured interviews with independent musicians in Croatia and an analysis of their digital traces. The data were processed using thematic analysis. The results indicate that algorithms have a dual role: on the one hand, they enable unexpected visibility and international reach, while on the other, they generate uncertainty due to their lack of unpredictability. Artists adapt by altering song structures, using visually striking content, planning the timing of releases, and actively maintaining a presence across multiple platforms. At the same time, they rely on promotional alternatives such as direct communication with audiences, live performances, and collaborations with other musicians. The conclusion is that algorithms strongly influence the creative and economic decisions of independent artists, and their sustainability depends on the ability to combine digital literacy, authentic artistic expression, and multi-channel strategies
Ženski likovi u filmu talijanskog neorealizma
No full textIn questa tesi veranno analizzati sette film neorealistici con particolare attenzione ai personaggi femminili: Pane, amore e fantasia (Luigi Comencini, 1953), Bellissima (Vittorio De Sica, 1951), Ossessione (Luchino Visconti, 1943), Roma città aperta (Roberto Rossellini, 1945), Riso amaro (Giuseppe De Santis, 1949), La Ciociara (Vittorio De Sica, 1960) e Mamma Roma (Pier Paolo Pasolini 1964). L'obiettivo è analizzare la posizione della donna nella società postbellica e delineare diverse tipologie di personaggi femminili. Infine, l'analisi si concentrerà sulle principali tipologie di figure femminili e sulle relazioni che queste instaurano sia con i personaggi maschili sia tra loro.Ovaj se rad bavi analizom sedam neorealističkih filmova, s posebnim naglaskom na prikaz ženskih likova: Pane, amore e fantasia (Luigi Comencini, 1953), Bellissima (Vittorio De Sica, 1951), Ossessione (Luchino Visconti, 1943), Roma città aperta (Roberto Rossellini, 1945), Riso amaro (Giuseppe De Santis, 1949), La Ciociara (Vittorio De Sica, 1960) e Mamma Roma (Pier Paolo Pasolini 1964). Cilj rada je istražiti položaj žene u poslijeratnom društvu u Italiji te izdvojiti različite tipologije ženskih likova. Posebna će se pažnja posvetiti proučavanju odnosa između muških i ženskih likova, kao i odnosa među samim ženama
TRANSFORMATION OF THE SOVIET OFICIOZ IN D. A. PRIGOV'S CYCLE APOTHEOSIS OF THE POLICEMAN
No full textCiklus stihova Apoteoza Milecajca (Apofeoz Milicanera) svestranoga ruskoga konceptualista Dmitrija A. Prigova objavljen je 1997. godine, iako je napisan u sovjetsko vrijeme, u razdoblju od 1975. do 1980. godine. Iza varljive jednostavnosti stihova krije se izuzetno složen odnos prema sovjetskome jeziku i sovjetskoj civilizaciji (termin A. Sinjavskoga). Značenje Prigovljevih stihova proizlazi iz cijelog niza konceptualnih umjetničkih strategija, među kojima je najvažnija preobrazba sovjetskoga službenog i publicističkog jezika. Takvo što bilo je tipično za književnost ruskoga soc-arta, koji se razvija kao inačica ruske konceptualne književnosti 1970-ih godina. Spomenuta preobrazba ne odvija se na površnoj (leksičkoj) ili sintaktičkoj razini; onа podrazumijeva složeno semantičko ”ogoljivanje” i dekonstrukciju sovjetskoga jezika, mentaliteta, svjetonazora. Prigov dekonstruira sovjetski jezik služeći se prvenstveno ponavljanjem i binarnim opozicijama, inače tipičnim odrednicama sovjetskoga službenoga jezika, u kojemu se pomoću ponavljanja postiže odvajanje (oskudnoga) sadržaja od forme. Na taj način ona postupno postaje autoreferencijalna i nerazumljiva. Polazišna točka Prigovljevih stihova upravo je (sovjetski) sadržaj, čija je banalnost naglašena ponavljanjem, koje u njegovoj interpretaciji postaje umjetnički postupak. Sovjetski službeni jezik svoj autoritet i apsolutnost utemeljuje na nizu binarnih opozicija. Prigov ih preuzima te ismijava ugrađujući ih u svoj ciklus koji se temelji na sljedećim oprekama: život-smrt, nebesko-zemaljsko te književnost-život
The Connection between War and Music in (Former) Yugoslavia 1990 to 1995
No full textRad analizira glazbenu produkciju hrvatskih i srpskih glazbenih izvođača, kao i onih iz drugih jugoslavenskhi republika, nastalu u ratnom periodu između 1990. i 1995. godine. Fokusira se na pitanje u kolikoj se mjeri i na koji način proces (re)konstruiranja nacija uslijed raspada socijalističke Jugoslavije i popratnih ratova odražavao na glazbu nastalu tijekom ovog perioda. Pritom dijeli glazbene uratke na one nastale na ratištu odnosno za potrebe izvođenja na ratištu, one nastale kao vid potpore vojnim i političkim ciljevima vlastite države te one osmišljene kao iskaz bunta protiv stavova vlastite države. Bazu za analizu predstavljaju poruke iz samih tekstova, uz dodavanje šireg konteksta te komparacije s tezama iz ranije literature koje se bavi sličnom tematikom. Na koncu, rad će ponuditi idejna rješenja za implementaciju ove tematike u nastavu povijesti za gimnaziju.This paper analyzes the musical production of Croatian and Serbian performers, as well as those from other Yugoslav republics, created during the wartime period between 1990 and 1995. It focuses on the extent to which, and the ways in which, the process of (re)constructing nations — triggered by the dissolution of socialist Yugoslavia and the accompanying wars — was reflected in the music produced during this time. The study categorizes the musical works into those created on the battlefield or intended for performance at the front, those designed to support the military and political goals of their respective states, and those conceived as expressions of dissent against their own governments' positions. The analysis is based primarily on the messages found in the lyrics, supplemented with broader contextualization and comparisons with arguments from existing literature dealing with similar topics. Finally, the paper proposes conceptual approaches for implementing this subject matter into history education at high school levels
Collaborative authorship – problematization of the concept and cataloguing rules comparison
No full textU ovome radu prikazuje se koncept autorstva nastalog suradnjom u kontekstu knjižničnog kataloga koji se u mnogim starijim kataložnim pravilnicima ne pojavljuje kao izdvojena vrsta višestrukog autorstva, već se upravo s njime poistovjećuje. U ovakvom poimanju autorstva katalogizatoru problem predstavlja izbor autora koji bi trebao identificirati jedinicu građe u knjižničnom katalogu pomoću odrednice glavne kataložne jedinice ili usvojene pristupnice, kada se autorom smatra više osoba ili korporativnih tijela čiji je udio u izradi djela različit. Riječ je često o građi koja nije samo tekstualne naravi, već se sastoji i od mnogih drugih, naprimjer stripovi, note i tekst, tekst i reprodukcije djela likovnih umjetnosti. Uobičajeno se u takvim slučajevima glavna odgovornost daje autoru ili stvaratelju čiji je doprinos pri izradi djela najvažniji. Ovdje se prikazuje kako je takav koncept autorstva predstavljen u trima kataložnim pravilnicima: hrvatskom Pravilniku i priručniku za izradbu abecednih kataloga Eve Verona (PPIAK) i Pravilniku za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima (Pravilniku KAM) te američkom pravilniku Resource Description and Access (RDA). Nakon predstavljenih propisa triju pravilnika, slijedi njihova usporedna analiza koja je popraćena primjerima jedinica građe nastalih suradničkim autorstvom s različitim udjelima uz koje će biti ponuđena moguća rješenja prema navedenim kataložnim pravilnicima.This paper examines the concept of collaborative authorship within the context of library catalogues. In many older cataloguing rulebooks, this concept is not treated as a distinct category of multiple authorship but is instead equated with it. Within such a framework, the cataloguer faces the challenge of determining which author should serve as the identifying element for a bibliographic unit in the library catalogue, either through the heading of the main entry or the authorized access point, in cases where authorship is attributed to several persons or corporate bodies with varying levels of contribution to the work. Such resources are often not only textual in nature but combine multiple modalities, for example, comic books, sheet music and lyrics, or texts paired with reproductions of visual artworks. Primary responsibility is typically assigned to the author or creator whose contribution is deemed most significant in the production of the work. This paper explores how this concept of authorship is addressed in three cataloguing rules: the Croatian Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga by Eva Verona (PPIAK), Pravilnik za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima (KAM), and the American Resource Description and Access (RDA). Following an outline of the three cataloguing rules, a comparative analysis is presented, illustrated with examples of bibliographic units created through collaborative authorship with varying degrees of contribution. Possible cataloguing solutions are then proposed in accordance with the respective rules