Open Repository of the University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences
Not a member yet
8460 research outputs found
Sort by
Architect Viktor Kovačić and his family homes
No full textViktor Kovačić smatra se prvim modernim hrvatskim arhitektom te je bio jednim od glavnih predstavnika nove generacije zagrebačkih arhitekata na samom početku dvadesetog stoljeća. On je autor nekih od najvažnijih građevina u Zagrebu koje su kreirale današnju vizuru grada. Fokus ovoga rada su Kovačićeve obiteljske zgrade nastale u njegovom najplodnijem periodu zajedničkog rada s arhitektom Hugom Ehrlichom (1910.-1915.). Prije analize zgrada te njihovog današnjeg stanja bilo je nužno spomenuti kulturni kontekst u kojem je Kovačić stasao kao arhitekt te brojne utjecaje koji su obilježili njegovo stvaralaštvo. Kovačić je projektant brojnih obiteljskih zgrada u samome centru Zagreba, ali i na obroncima Medvednice te je upravo u tim projektima razvijao ideje engleskih pokreta Arts & Crafts i Domestic Revival te ideje Adolfa Loosa i drugih, prilagođavajući ih investitorima i podneblju. Kovačić je svoje stambene građevine projektirao na izrazito racionalan i funkcionalan način s ciljem poboljšanja kvalitete života stanara, ali i uljepšavanja okoline. Bio je vrsni projektant stambenih građevina te se ovaj rad koncentrira na njegove vile Frangeš, Vrbanić i Čepulić te njihovu zaštitu, uz spomen drugih njegovih obiteljskih ostvarenja i njihovih različitih situacija danas.Viktor Kovačić is considered to be Croatia’s first modern architect who was a part of a new generation of young architects at the beginning of the twentieth century. He created some of the most emblematic buildings which shaped today’s Zagreb. The focus of this piece of writing is Kovačić’s residential architecture and his buildings he designed during his most productive working period when he collaborated with his colleague, architect Hugo Ehrlich (1910 - 1915). Before analyzing his family homes and the state they’re in today it is important to mention the cultural context and various influences which shaped Kovačić’s work. He was largely influenced by the English Arts & Crafts and Domestic Revival movements as well as Adolf Loos’s and many others’ ideas. He further developed these ideas in his family homes in Zagreb’s city center and its northern region, adapting them to the investors and the environment. Kovačić designed his houses in a very rational and functional way with which he ensured a better quality of life for the owners while also making the surrounding environment more picturesque and beautiful. He was an extremely talented architect and designer of family homes and this work is focused on his homes for the Frangeš, Vrbanić and Čepulić families, with the addition of some honorable mentions and their conditions today
Pedagogical Measusers in the System of Prevention of Student's Behaviour Problems
No full textCilj ovog diplomskog rada je analizirati načine na koje pedagoške mjere pridonose prevenciji problema u ponašanju učenika. Problemi u ponašanju obuhvaćaju široki spektar postupaka kojima pojedinac postupa neprihvatljivo čineći štetu sebi i drugima. Učinkovita prevencija problema u ponašanju ključna je strategija za sprječavanje njihovog razvoja. Ona se temelji na sustavu rizičnih i zaštitnih čimbenika koji uključuje suradnju različitih aktera. U ovome je radu fokus na selektivnoj prevenciji koja se može povezati sa sustavom pedagoških mjera, odnosno njihovim shvaćanjem kao sredstvom kažnjavanja učenika za određeno neprihvatljivo ponašanje. U radu je prikazano istraživanje provedeno s 12 studenata završne godine pedagogije kod kojih se ispitivalo mišljenje o potencijalima sustava pedagoških mjera. Podatci su prikupljeni putem Google obrasca, a odgovori su obrađeni kvalitativnom metodom analize sadržaja te su potkrijepljeni statističkim podatcima o pedagoškim mjerama sa Školskog e- Rudnika. Rezultati ukazuju na povećanu učestalost izricanja pedagoških mjera sa svrhom kažnjavanja te na nedovoljnu upoznatost studenata s tom problematikom. Također dokazano je kako studenti ne smatraju da pedagoške mjere mogu utjecati na promjenu ponašanja učenika te uviđaju potrebu za unaprjeđenjem sustava pedagoških mjera.The aim of this thesis is to analyze the ways in which pedagogical measures contribute to the prevention of problems in student behavior. Behavioral problems include a wide range of actions that an individual behaves in an unacceptable way, causing harm to himself and others. Effective prevention of behavioral problems is a key strategy to prevent their development. It is based on a system of risk and protective factors that includes the cooperation of various actors. In this paper, the focus is on selective prevention, which can be connected with the system of pedagogical measures, that is, understanding them as a means of punishing students for certain unacceptable behavior. The paper presents the research conducted with 12 students in their final year of pedagogy, whose opinions on the potential of the system of pedagogical measures were examined. The data was collected through a Google form, and the answers were processed using the qualitative method of content analysis and supported by statistical data on pedagogical measures from the School e-Miner. The results indicate an increased frequency of imposing pedagogic measures with the purpose of punishment and insufficient familiarity of students with this issue. It has also been proven that students do not think that pedagogical measures can influence the change of student behavior and they see the need to improve the system of pedagogical measures
Pogled u rumunjsku sintaksu: zavisna rečenica
No full textRečenicu shvaćamo kao entitet izgrađen oko glagolske jezgre predikata aktualizirane subjektom, kojem pripadaju svi funkcionalni elementi podređeni neposredno ili posredno glagolskoj jezgri. Bilo koji od tih funkcionalnih elemenata, osim same glagolske jezgre predikata, može biti zamijenjen rečeničnim entitetom, nečim što je i samo rečenica. Subordinatori odražavaju bit nastanka zavisnih rečenica, bit procesa subordinacije. Subordinatori, kao i druga obilježja rumunjskih zavisnih rečenica, promotreni su u okvirima Ramanije. Ponuđen je način kvantificiranja uočenih razlika između rumunjskog i drugih romanskih idioma, kao i dijakronijsko tumačenje današnjeg stanja u rumunjskim zavisnim rečenicama. Rumunjski se, možemo zaključiti, prema odabranom kriteriju, procesu subordinacije i svojstvima zavisnih rečenica, unatoč specifičnostima bitno ne razlikuje od većine romanskih idioma
Usporedba prikladnosti različitih koeficijenata unutarnje konzistencije – alternativa za Cronbachovu alfu
No full textα coefficient stands as the widely adopted measure of internal consistency within the Classical Test Theory, yet concerns regarding its limitations persist among researchers. While numerous alternative coefficients have been presented, there is no consensus about which coefficient would be a more appropriate choice than α for practical reliability estimation. Due to theoretical differences and restrictive assumptions in the underlying analytical theory for some coefficients, the appropriateness of these coefficients in empirical conditions remains uncertain. The gaps in the existing knowledge in the field of reliability make the selection of the most appropriate coefficient for particular conditions even more difficult, especially because numerous factors affect reliability estimation simultaneously. Monte Carlo simulation is the most suitable method for coefficient comparison in conditions that mimic the complexity of empirical conditions. However, there is evidence that the adherence to the recommended methodological rigor they require is generally not typical, and no similar review has been conducted in the field of reliability. Therefore, this thesis aims to investigate the empirical performance of a diverse set of coefficients using Monte Carlo simulation studies with a rigorous methodological approach, based on the insights from a review of the existing research. The research within this thesis consists of three studies. The first study is a systematized review of published Monte Carlo simulation studies in the field of reliability. It was conducted to determine the limitations and gaps in the research of specific coefficients and the factors that affect reliability estimation, as well as to identify the shortcomings in the adherence to the recommended methodological rigor that reviewed Monte Carlo simulation studies involve. The following two studies are influenced by the findings from the first study. The second study is a Monte Carlo simulation that compares the performance of α to various other coefficients in conditions that represent typically encountered empirical conditions using a more complex design compared to previous research. The third study is a Monte Carlo simulation that compares the performance of α to various other coefficients while varying aspects of the latent structure. Numerous insights about the appropriateness of coefficients in specific conditions and factors that affect reliability estimation were obtained. The findings have implications for coefficient use, reporting on reliability, Monte Carlo simulation study method in the field of reliability, and psychometric curricula. In conclusion, no single coefficient is a universally more appropriate alternative to α. The coefficients were shown to vary in their appropriateness for various conditions. Due to differences in performance, it appears that multiple coefficients should be used in making decisions about score reliability. Still, even the coefficients that are considered the most appropriate for particular conditions involve a degree of biasedness. α mostly demonstrated the worst performance and it was shown as never the most appropriate choice, even in conditions in which all the coefficients perform nearly identically. Furthermore, none of the coefficients can be deemed accurate in conditions with small sample sizes, extremely asymmetrical score distribution, low loading magnitudes, and combinations of these. Therefore, new coefficients might be based on robustness theory, optimization theory, and Bayes theorem to be more appropriate for the complexity of empirical conditions.α koeficijent široko je prihvaćen kao mjera unutarnje konzistencije u okviru Klasične Teorije Testova. Međutim, istraživači i dalje iskazuju skepticizam u vezi ograničenja α koeficijenta. Prema analitičkoj teoriji, α koeficijent je smatran donjom granicom pouzdanosti u slučaju unidimenzionalnosti i τ-ekvivalentnosti te jednak pouzdanosti ako su i reziduali nekorelirani. Prema brojnim istraživačima, α je zbog navedene teorijske podloge koristan isključivo u ograničenim uvjetima i stoga bi prilikom procjene pouzdanosti prednost trebalo dati drugim koeficijentima. Iako su predstavljeni brojni alternativni koeficijenti, ne postoji suglasnost o tome koji bi alternativni koeficijent bio prikladniji izbor za procjenu pouzdanosti od α koeficijenta. Zbog teorijskih razlika i ograničenja u analitičkoj teoriji u slučaju nekih koeficijenata, prikladnost tih koeficijenata za pojedine empirijske uvjete ostaje nepoznata. Praznine u postojećem znanju u području pouzdanosti otežavaju odabir najprikladnijeg koeficijenta za pojedine empirijske uvjete, osobito jer je procjena pouzdanosti pod utjecajem istovremenog utjecaja velikog broja faktora. Monte Carlo simulacijske studije najprikladnija su metoda za usporedbu koeficijenata u uvjetima koji oponašaju kompleksnost empirijskih uvjeta. Međutim, postoje dokazi da je pridržavanje preporučene metodološke rigoroznosti koju zahtijevaju Monte Carlo simulacijske studije neuobičajeno u istraživačkoj praksi. Osim toga, u području pouzdanosti nije proveden osvrt na objavljene radove koji uključuju Monte Carlo simulacijske studije. Takvim bi osvrtom bile utvrđene praznine vezane uz istraženost pojedinih koeficijenata i faktora koji utječu na procjenu pouzdanosti, kao i dobiveni uvidi o pridržavanju preporučene metodološke rigoroznosti. Stoga je svrha ove doktorske disertacije istražiti empirijsku izvedbu različitih koeficijenata koristeći Monte Carlo simulacijske studije uz rigorozan metodološki pristup, temeljene na uvidima iz osvrta na postojeća istraživanja u području pouzdanosti. Istraživanje u okviru ove disertacije sastoji se od tri studije. Prva je studija sistematizirani osvrt na objavljene Monte Carlo simulacijske studije u području pouzdanosti. Osvrt je proveden u svrhu utvrđivanja ograničenja i praznina u istraživanju određenih koeficijenata i faktora koji utječu na procjenu pouzdanosti, kao i u svrhu identifikacije nedostataka u pridržavanju preporučene metodološke rigoroznosti koju zahtijevaju Monte Carlo simulacijske studije. Osim prevalencije pojedinih koeficijenata i faktora koji utječu na procjenu pouzdanosti, evaluirani su sljedeći metodološki aspekti objavljenih Monte Carlo simulacijskih studija iz područja pouzdanosti: postupak generiranja podataka, broj replikacija, specifikacija uvjeta u nacrta, korištenje standarda za usporedbu i korištenje mjera izvedbe. Utvrđeno je da su nedostaci u pridržavanju preporučene metodološke rigoroznosti koju zahtijevaju Monte Carlo simulacijske studije slični kao u prijašnjim istraživanjima u drugim područjima. Točnije, u većini su objavljenih istraživanja utvrđeni nedostaci u barem jednom od evaluiranih metodoloških aspekata. Nadalje, utvrđeno je da su neke potencijalne alternative za α koeficijent nedovoljno istražene, dok su druge potpuno neistražene. Uz to je utvrđeno da je u velikom broju objavljenih istraživanja uspoređen relativno malen broj koeficijenata, što ograničava zaključke i praktičnu primjenjivost nalaza. Što se tiče faktora koji utječu na pouzdanost, utvrđeno je da su korišteni relativno jednostavni nacrti vezani uz empirijske uvjete i da su uvjeti uglavnom specificirani bez uzimanja tipičnih vrijednosti iz empirijskih uvjeta u obzir. Osim toga, utvrđeno je da su određeni faktori vezani uz latentnu strukturu, poput broja faktora i koreliranosti reziduala, relativno niske prevalencije. Sljedeće dvije studije su usmjerene navedenim uvidima iz prve studije. Druga je studija Monte Carlo simulacija koja uspoređuje izvedbu α koeficijenta s različitim drugim koeficijentima u uvjetima koji predstavljaju uobičajene empirijske uvjete, koristeći složeniji dizajn u usporedbi s prethodnim istraživanjima. Treća je studija Monte Carlo simulacija koja uspoređuje izvedbu α koeficijenta s nekim drugim koeficijentima varirajući aspekte latentne strukture, poput faktorskih saturacija, broja faktora i koreliranosti reziduala. Dobiveni su brojni uvidi o prikladnosti koeficijenata za specifične empirijske uvjete i o faktorima koji utječu na procjenu pouzdanosti. Utvrđeno je da su svi koeficijenti imali superiornu izvedbu u odnosu na α koeficijent u većini uvjeta i utvrđeno je koji su koeficijenti najprikladniji za pojedine istražene uvjete. Međutim, utvrđeno je da u pojedinim uvjetima nijedan koeficijent nije prikladan. Točnije, nijedan koeficijent nije prikladan u uvjetima s malim uzorcima, ekstremno asimetričnim distribucijama rezultata, niskim faktorskim saturacijama i kombinacijama navedenih. Utvrđeni su i uvjeti u kojima svi uspoređeni koeficijenti imaju podjednaku izvedbu, a to su unidimenzionalni uvjeti s τ-ekvivalentnim saturacijama barem .6, velikim uzorkom i normalno distribuiranim rezultatima. Nadalje, utvrđeno je da su najutjecajniji faktori koji utječu na procjenu pouzdanosti faktorske saturacije i distribucija rezultata te da interakcije višeg reda imaju trivijalan utjecaj na procjene pouzdanosti. Također, nalazi imaju implikacije za primjenu koeficijenata i izvještavanje o pouzdanosti u praktičnim istraživačkim situacijama, metodologiju Monte Carlo simulacija u području pouzdanosti i psihometrijske kurikule. Međutim, potrebno je uzeti u obzir i nedostatke provedenih studija u okviru ove disertacije, kao što je moguć utjecaj pristranosti u objavljivanju radova na prvu studiju te opću ograničenost zaključaka Monte Carlo simulacijskih studija. Zaključno, nijedan koeficijent nije univerzalno prikladnija alternativa za α koeficijent. Koeficijenti se razlikuju u svojoj prikladnosti za različite uvjete. Rezultati sugeriraju da zbog razlika u izvedbi koeficijenata u različitim empirijskim uvjetima, preporučljivo je uzimanje u obzir više od jednog koeficijenta prilikom donošenja odluka o pouzdanosti rezultata i izvještavanje o procjenama dobivenim pomoću različitih koeficijenata, ovisno o empirijskim uvjetima. U svrhu poboljšanja prakse, potrebno je educirati istraživače o postojanju alternativa za α koeficijent, što čini implementaciju novih uvida o izvedbi koeficijenata u psihometrijske kurikule poželjnom. Ipak, postoji određena pristranost i kod koeficijenata koji su smatrani najprikladnijima za određene uvjete. Pokazalo se da α koeficijent nikad nije najprikladniji koeficijent, osim u uvjetima u kojima svi koeficijenti rezultiraju gotovo identičnim vrijednostima, i većinom je imao najslabiju izvedbu. Nadalje, budući da nijedan od koeficijenata nije prikladan za uvjete koji uključuju male uzorke, ekstremno asimetričnu distribuciju rezultata, niske faktorske saturacije i kombinacije navedenih faktora, novi bi koeficijenti mogli biti temeljeni na teoriji robusnosti, teoriji optimizacije i Bayesovom teoremu kako bi bili prilagođeniji kompleksnosti empirijskih uvjeta i rezultirali manje pristranim procjenama pouzdanosti
The influence of education on the sociolinguistic status and improvement of language skills in the Frisian language
No full textFrizijski jezik je manjinski, zapadnogermanski jezik koji se govori u pokrajini Friziji na sjeveru Nizozemske te je, uz nizozemski, službeni jezik pokrajine. Od 1980. godine, frizijski postaje obavezan dio kurikula u frizijskim osnovnim školama, a od 1993. godine i u nižim razredima srednje škole. U diplomskom radu istražen je i predstavljen njegov sociolingvistički razvoj te razvoj frizijskog obrazovanja i njegovog utjecaja na jezičnu situaciju u Friziji. Također su predstavljeni trendovi u digitalizaciji frizijskog obrazovanja i obrazovanju odraslih. Na slučajnom populacijskom uzorku putem ankete prikupljeni su i podaci o procjeni jezičnih vještina, uporabe jezika i stavova prema frizijskom jeziku te utjecaja koje je obrazovanje izvršilo na navedene stavke. Za kraj je razmotrena budućnost frizijskog jezika i obrazovanja u okviru projekta Taalplan Frysk 2030
Polyseme somatische Lexeme im Kroatischen und Deutschen
No full textU ovome diplomskome radu analizira se pojava polisemije u somatskih leksema, odnosno leksema koji označavaju dijelove ljudskog tijela u hrvatskome i njemačkome jeziku. Polisemija ili višeznačnost ostvaruje se trima osnovnim mehanizmima: leksičkom metaforom, leksičkom metonimijom i leksičkom sinegdohom. Sastavljen je dvojezični katalog sekundarnih, odnosno izvedenih značenja hrvatskih i njemačkih polisemnih somatskih leksema na temelju proučavanja jednojezičnih rječnika hrvatskoga i njemačkoga jezika te dvojezičnih hrvatsko-njemačkih i njemačko-hrvatskih rječnika. Na osnovi toga kataloga analizira se kojim su leksičkim mehanizmom sekundarna značenja nastala, koji su načini prijenosa imena najčešći te, konačno, koje su sličnosti i razlike među sekundarnim značenjima polisemnih somatskih leksema u hrvatskome i njemačkome.This paper analyzes the phenomenon of polysemy in somatic lexemes, i.e. lexemes denoting parts of the human body, in Croatian and German languages. Polysemy (multiple meanings) is achieved through three basic mechanisms: lexical metaphor, lexical metonymy and lexical synecdoche. A bilingual catalog of secondary or derived meanings of Croatian and German polysemous somatic lexemes has been compiled based on the study of monolingual Croatian and German dictionaries as well as bilingual Croatian-German and German-Croatian dictionaries. Based on that catalog, an analysis is made of the mechanism by which the secondary meanings have arisen, which modes of transfer are most frequent and, finally, what similarities and differences there are between the secondary meanings of polysemous somatic lexemes in Croatian and German.In dieser Diplomarbeit wird das Phänomen der Polysemie in somatischen Lexemen, d.h. Lexemen, die Teile des menschlichen Körpers bezeichnen, in der kroatischen und deutschen Sprache analysiert. Polysemie (Mehrfachbedeutung) wird durch drei grundlegende Mechanismen erreicht: lexikalische Metapher, lexikalische Metonymie und lexikalische Synekdoche. Auf der Grundlage des Studiums einsprachiger kroatischer und deutscher Wörterbücher sowie zweisprachiger kroatisch-deutscher und deutsch-kroatischer Wörterbücher wurde ein zweisprachiger Katalog sekundärer oder abgeleiteter Bedeutungen polysemer somatischer Lexeme des Kroatischen und Deutschen erstellt. Auf der Basis dieses Katalogs wird analysiert, durch welchen Mechanismus die sekundären Bedeutungen entstanden sind, welche Übertragungsarten am häufigsten vorkommen und schließlich, welche Ähnlichkeiten und Unterschiede es zwischen den sekundären Bedeutungen polysemer somatischer Lexeme im Kroatischen und im Deutschen gibt
„We lived (through) Jabuka": meanings of city spaces on the example of Glazbeni klub Jabuka (Music club Jabuka)
No full textPolazeći od kulturnoantropološkog razumijevanja mjesta, u radu se istražuje kako su u zagrebački Glazbeni klub Jabuka, zatvoren 2020. godine, upisana sjećanja, iskustva, emocije i predodžbe koje su iz izgrađenog fizičkog prostora stvorile mjesto ispunjeno simboličkim značenjem. Analizom polustrukturiranih intervjua i Facebook grupe „Ne damo Jabuku!“ ispituje se kako su povijesna, prostorna, glazbena, interakcijska i vrijednosna dimenzija konstruirale identitet kluba te ga pretvorile u mjesto sjećanja. Kroz međusobnu uvjetovanost glazbe, posjetitelja i mjesta, rasvjetljava se izraženi otpor dijela građana na vijest o zatvaranju Jabuke te posljedičan zazor prema novootvorenom klubu. Na kraju se ukazuje na važnost gradskih prostora za izgradnju individualnog i kolektivnog identiteta te očuvanja društvenih vrijednosti upisanih u njih, ali i naglašava potreba za uključenosti lokalnih vlasti i politika u kreiranju i održavanju društveno-kulturne i glazbene scene grada.From the cultural anthropological starting point of understanding space, the paper investigates how memories, experiences, emotions and ideas were inscribed into the Glazbeni klub (Music club) Jabuka in Zagreb, closed in 2020, and how it from a constructed physical space created a place filled with symbolic meanings. The analysis of semi-structured interviews and the Facebook group "Ne damo Jabuku!" (“We won’t give Jabuka!”) examines how the historical, spatial, musical, interactional and value dimensions built the identity of the club and turned it into a realm of memory. Through the mutual conditioning of music, visitors and the place, the paper then sheds light on the expressed resistance of some citizens to the news of the closure of Jabuka and the resulting backlash towards the newly opened club. In the end, the paper points out the importance of city spaces for building individual and collective identity and for preservation of social values inscribed in them. It also emphasizes the need for the involvement of local authorities and politics in creating and maintaining the city's socio-cultural and musical scene
The role of body image and body mass index in sexual satisfaction
No full textCilj ovog istraživanja bio je pobliže ispitati odnos odabranih demografskih karakteristika, seksualnog iskustva, indeksa tjelesne mase, općeg zadovoljstva tjelesnim izgledom, svjesnosti vlastitog tijela za vrijeme intimnih odnosa i seksualnog zadovoljstva. U istraživanju je sudjelovalo 228 sudionika (70.6% žena) dobnog raspona od 19 do 59 godina (M = 27.3; SD = 7.62) koji su online putem ispunili upitnik o demografskim podacima, Upitnik o zadovoljstvu dijelovima tijela (BASS), Upitnik o svjesnosti vlastitog tijela za vrijeme seksualnih odnosa (BISC) i Novu ljestvicu seksualnog zadovoljstva (NSSS). Rezultati su pokazali da kombinacija demografskih karakteristika (rod, dob, status veze) i seksualnog iskustva (doživljaj neugodnog seksualnog iskustva, broj partnera) objašnjavaju 6% varijance seksualnog zadovoljstva. Indeks tjelesne mase objašnjava dodatnih 5% varijance seksualnog iskustva. Zadovoljstvo tjelesnim izgledom i svjesnost tijela za vrijeme seksualnih odnosa objašnjavaju dodatnih 14% varijance seksualnog zadovoljstva povrh demografskih varijabli i varijabli seksualnog iskustva. Model objašnjava ukupno 25% varijance seksualnog zadovoljstva. Značajni pozitivni samostalni prediktori seksualnog zadovoljstva su status veze i zadovoljstvo tjelesnim izgledom,. Značajan negativan prediktor seksualnog zadovoljstva je svjesnost tijela za vrijeme seksualnih odnosa.The aim of this study was to examine the relationship between selected demographic characteristics, sexual experience, body mass index, general satisfaction with body appearance, body image self-consciousness during sexual activities and sexual satisfaction. The study included 228 participants (70.6% women) aged 19 to 59 years (M = 27.3; SD = 7.62) who completed a demographic data questionnaire, the Body Areas Satisfaction Scale (BASS), the Body Image Self-Consciousness during sexual activities (BISC) and the New Sexual Satisfaction Scale (NSSS) online. The results show that a combination of demographic characteristics (gender, age, relationship status) and sexual experience (experiencing an unpleasant sexual experience, number of partners) explain 6% of variance of sexual satisfaction. The body mass index explains an additional 5% of sexual experience variance. Satisfaction with body appearance and body image self-consciousness during sexual activities explain an additional 14% sexual satisfaction variance on top of demographic and sexual experience variables. The model explains a total of 25% of sexual satisfaction variance. Significant positive predictors of sexual satisfaction are relationship status and satisfaction with body appearance. A significant negative predictor of sexual satisfaction is Body Image Self-Consciousness during sexual activities
The Computer Analysis and Minimal Vocabulary of Turkish Drama Series: A Case Study of the Series Yabani
No full textOvaj se diplomski rad bavi analizom jezika turske sapunice Yabani, utemeljenom na osnovnim postavkama i metodama korpusne lingvistike i računalne obrade jezika. U uvodu je razrađena teorijska osnova računalne i korpusne lingvistike kao i ključni pojmovi, poput frekvencijskog rječnika, minimalnog vokabulara, pojavnice i različnice, lematizacije i leme, funkcionalnih riječi, hapax legomena te kolokacija. Analiza se fokusira na jezične karakteristike televizijskih sapunica, s posebnim osvrtom na jezik turskih serija koji se istražuje primjerom serije Yabani. Analizirani su sadržaj i likovi serije, uključujući njihove specifične jezične osobitosti, te je provedena usporedba između najčešće korištenih riječi u seriji i onih iz frekvencijskog rječnika A Frequency Dictionary of Turkish. Također, istražene su vrste riječi, udvajanje riječi, anglicizmi, osobna imena i specifičnosti govora pojedinih likova. Posebna pažnja posvećena je minimalnom vokabularu koji je prikladan za učenje turskog jezika. Kroz sve svoje aspekte, rad pokazuje kako turske sapunice mogu poslužiti kao koristan alat za jezično usavršavanje jer sadrže visok postotak najčešće korištenih riječi relevantnih za svakodnevnu komunikaciju na turskom jeziku.This thesis focuses on the analysis of the language of the Turkish soap opera Yabani, based on the fundamental principles and methods of corpus linguistics and computational linguistics. The introduction outlines the theoretical foundations of computational and corpus linguistics, as well as key concepts such as frequency dictionaries, minimal vocabulary, occurrence and variant, lemmatization and lemma, functional words, hapax legomena, and collocations. The analysis focuses on the linguistic characteristics of television soap operas, with a special emphasis on the language of Turkish series, explored through the example of Yabani. The content and characters of the series were analyzed, including their specific linguistic features, and a comparison was made between the most frequently used words in the series and those from the frequency dictionary A Frequency Dictionary of Turkish. Additionally, various word types, word doubling, anglicisms, personal names, and the specific speech patterns of individual characters were examined. Special attention was given to the minimal vocabulary suitable for learning Turkish. Through all these aspects, the thesis demonstrates how Turkish soap operas can serve as a useful tool for language learning, as they contain a high percentage of the most frequently used words relevant to everyday communication in Turkish
The relationship between organizational and individual factors with work-life balance
No full textCilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost organizacijske karakteristike (autonomija na poslu) i individualnih karakteristika (emocionalna dobrobit i psihološka otpornost) s dva aspekta ravnoteže radnog i privatnog života: konfliktom radnog života s privatnim te privatnog života s radnim. U anonimnoj online anketi sudjelovalo je 167 punoljetnih osoba koje su u stalnom radnom odnosu minimalno godinu dana. Sudionici su ispunjavali skalu autonomije na poslu (preuzetu iz WDQ upitnika Morgesona i Humphreya, 2006), skalu emocionalne dobrobiti EWBS (Şimşek, 2011), kratku skalu psihološke otpornosti BRS (Smith i sur., 2008) i Upitnik konflikta radne i obiteljske uloge (Netemeyer, 1996). Rezultati ukazuju na negativnu povezanost autonomije na poslu, emocionalne dobrobiti i psihološke otpornosti s konfliktom radno-privatno; te negativnu povezanost emocionalne dobrobiti s konfliktom privatno-radno. Osim toga, dobiveni rezultati su pokazali da emocionalna dobrobit, psihološka otpornost i autonomija na poslu objašnjavaju značajan dio varijance konflikta radno-privatno (22%) te konflikta privatno-radno (5%). U istraživanju su navedene teorijske i praktične implikacije dobivenih rezultata te ograničenja istraživanja.The aim of this research was to examine the relationship between one organizational characteristic (job autonomy) and individual characteristics (emotional well-being and psychological resilience) with two aspects of work-life balance: work-to-personal life conflict and personal life-to-work conflict. A total of 167 adult participants, who had been in permanent employment for at least one year, took part in an anonymous online survey. Participants completed the completed the Job Autonomy Scale (taken from the WDQ questionnaire by Morgeson and Humphrey, 2006), the Emotional Well-Being Scale (EWBS; Şimşek, 2011), the Brief Resilience Scale (BRS; Smith et al., 2008), and the Work-Family Conflict Questionnaire (Netemeyer, 1996). The results indicate a negative relationship between job autonomy, emotional well-being, and psychological resilience with work-life conflict, as well as a negative relationship between emotional well-being and personal-to-work conflict. Additionally, the findings show that emotional well-being, psychological resilience, and job autonomy explain a significant proportion of the variance in work-to-personal life balance (22%) and personal-to-work life balance (5%). The study discusses the theoretical and practical implications of the findings, as well as the limitations of the research